---

SLOBODNO VRIJEME DJECE I MLADIH

Zlouporaba opojnih droga, te bolest ovisnosti o drogama kao njena posljedica pogađaju sve društvene slojeve, društvene zajednice i sve zemlje. Zlouporabu opojnih droga prate i zarazne bolesti poput HIV-a, hepatitisa i spolno prenosivih bolesti, te nanose ogromnu štetu, kako pojedincu koji je ovisan, obiteljima ovisnika, tako i cijelom društvu.

Rezolucijom 42/112, godine 1987. Generalna skupština UN-a proglasila je dan 26. lipnja Međunarodnim danom borbe protiv zlouporabe droga i nezakonite trgovine drogama, kao izraz svoje odlučnosti da jača djelovanje i suradnju u borbi protiv zlouporabe i trgovine drogama, kako bi se postigao cilj međunarodnog društva bez droga. Ta Rezolucija je samo preporučila daljnje akcije s obzirom na izvješća i zaključke Međunarodne konferencije o zlouporabi droga i nedopuštenoj trgovini njima.
Cilj međunarodnog djelovanja na tom području jest podizanje svijesti o velikim problemima koje nezakonite droge čine društvu. Nitko nije siguran u društvu u kojem droga preuzme kontrolu. Kako droga kontrolira ovisnika i njegovo tijelo, tako nezakoniti uzgoj i prodaja droga mogu kontrolirati i čitave zajednice putem kriminala.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatska je s obzirom na svoj geostrateški položaj tranzitna zemlja preko koje se opojne droge krijumčare na putu između zemalja proizvođača i zemalja potrošača. MUP ističe da do sada u Republici Hrvatskoj nije zabilježena značajnija i organiziranija proizvodnja opojnih droga, izuzmu li se manje-više pojedinačni pokušaji uzgoja opojne droge marihuane, namijenjene domaćem narko-tržištu.
Trgovanje opojnim drogama je zasigurno jedan od najproduktivnijih oblika organiziranog kriminala kako u svijetu tako i na području Europe, te Republike Hrvatske. Po ostvarenim prihodima doslovno se radi o globalnoj industriji, koja može konkurirati najznačajnijim privrednim granama.
Zlouporaba droga i njihova nezakonita trgovine su globalni problemi na sprečavanju kojih moraju raditi sve države, pa tako i naša.
Hrvatski sabor je 2005. godine usvojio Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj za 2006.-2012. godine.
Ključan okvir za njenu izradu predstavljala je EU strategija za droge (2005.-2012.).
Nacionalna strategija je temeljni dokument za provođenje različitih aktivnosti, vezanih uz suzbijanje zlouporabe opojnih droga, od prevencije ovisnosti do liječenja i skrbi o ovisnicima i povremenim uzimateljima opojnih droga. Poslužila je i kao osnova za donošenje zakonskih i podzakonskih propisa iz područja suzbijanja zlouporabe opojnih droga, te kao osnova za izradu godišnjih Akcijskih planova suzbijanja zlouporabe opojnih droga i provedbenih programa iz tog područja.
Najvažniji zakonski propis, temeljen na Nacionalnoj strategiji, je Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga koji je Hrvatski sabor donio 23. studenog 2001.godine (Narodne novine br. 107/01, 87/02 i 163/03).

 Cilj svih aktivnosti vezanih uz Nacionalnu strategiju i Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga je efikasno, koordinirano i sustavno suzbijanje zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj, učinkovitija primjena mjera kojima je cilj smanjiti zdravstvene i socijalne posljedice zlouporabe droga u društvu, raširenost konzumiranja sredstava ovisnosti u populaciji, posebice među djecom i mladima, unaprijediti mjere zaštite obitelji, kao i uključiti sve segmente društva u aktivnosti vezane uz suzbijanje zlouporabe opojnih droga.
Obiteljski centri su ustanove osnovane od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koje se, među ostalim, bave i prevencijom ovisnosti među djecom i mladima. Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije provodi preventivne programe te savjetovanja osoba i njihovih obitelji kojima je potrebna pomoć i podrška u prevladavanju problema ovisnosti.
I za kraj…
…nekoliko riječi o važnosti obitelji u prevenciji       
•    obitelj je prva grupa u kojoj dijete stječe svoja iskustva, razvija osobne potencijale i oblikuje stavove – obitelj je primarni faktor socijalizacije
•    suvremena obitelj različita je od tradicionalne po ulozi i roditelja i djeteta
•    sadašnja generacija djece preplavljena je informacijama, što ne znači da su i emocionalno zreliji – često im nedostaje kontakt sa socijalnom stvarnošću i odgovornošću u izvršavanju radnih zadataka

Nekoliko korisnih strategija za roditelje:

• •    Naučite svoje dijete da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica i na njemu je da preuzme odgovornost za te posljedice. Učite ga da uz sve veća prava koja traži idu i sve veće odgovornosti, a vi ne preuzimajte odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima.

• •    Odolite davanju savjeta, osim kada vas mlada osoba to traži. Kao što je jedan roditelj rekao: “Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom”. Razgovarajte što više s djetetom o životu općenito, o vlastitim stavovima, naglasite da život ima svoje tuge i radosti: da možemo uživati u sretnim trenucima i naučiti se nositi s teškim situacijama.

• •    Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne potpuno izoliranje od obitelji. Pokažite strpljenje kad vam se neke odluke ne čine primjerenima.

• •    Pustite mladu osobu da razmišlja o sebi. Neka vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može izraziti svoje frustracije, srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.

• •    Dajte svojem djetetu priliku da bude samo  sa sobom kad mu je to potrebno.

• •    Dopustite i djetetu da preuzme dio brige. Ako vi preuzimate brigu za sve oko njega, nikad neće postati odgovoran.

• •    Dopustite mu da više odlučuje o svom životu i da sudjeluje u obiteljskim odlukama. Uključite ga u pomoć oko kućanskih poslova, ponudite da izabere zadatke koje bi želio obavljati.

• •    Prije nego automatski kažete NE pričekajte 10 sekundi! Neka vaše dijete navede razloge za ono što traži od vas. S nekim pravilima budite fleksibilniji, s nekim pravedni, a s nekima, vama važnima – nepopustljivi.

• •    Neka vaši strahovi ne utječu na odluke. Podijelite ih sa svojim djetetom i obrazložite mu iz kojeg je razloga neka vaša odluka donesena.
• •    Budite svjesni sebe, svojeg glasa, tona i neverbalne komunikacije dok razgovarate. Zvučite li cinično ili ironično? Vičete li?
• •    Budite svjesni sebe i svojeg zadovoljstva u životu. Kako vam je na poslu, u braku, s roditeljima, prijateljima?
• •    Prihvatite vlastite osjećaje. Biti roditelj ne znači biti savršen. Možete se osjećati frustrirano, ljutito, obeshrabreno, tužno. Ako ste burno reagirali, ispričajte se. Na taj će način i mlada osoba učiti da su odnosi kompleksni.
• •    Ako vam je previše svega i opterećeni ste promjenama koje uočavate kod svog djeteta, potražite pomoć za sebe. Za početak razgovarajte o tome s prijateljima koji prolaze kroz slične poteškoće.

Reference:
-    Alinčić, Bakarić-Abramović, Hrabar, Jakovac-Lozić, Korać (2001): Obiteljsko pravo, Zagreb
-    Filipović, I. (2005): Knjiga za roditelje, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Zagreb
-    Covey, S.R. (1998): Sedam navika uspješnih obitelji, Mozaik knjiga, Zagreb
-    www.obiteljskicentar.hr

 

---

 

 

            Obilježavanje Međunarodnog dana obitelji utemeljeno je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a od 1994. godine obilježava se svake godine 15. svibnja u cijelom svijetu. Kada govorimo o obitelji važno je sagledavati je iz svih aspekata te kroz povijesni razvoj čovjeka. Definiranje obitelji razlikuje se sukladno tim aspektima i povijesnim razdobljima u kojem obitelj definiramo.

 Antropologija obitelj definira kao skupinu sastavljenu od žene, njezine djece i barem jednog muškarca vezanog brakom ili krvnim srodstvom (Haviland).

Sociološki aspekt obitelj definira kao društvenu skupinu koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Obuhvaća odrasle osobe oba spola od kojih barem dvije održavaju društveno prihvaćenu spolnu vezu te imaju jedno ili više djece, vlastite ili usvojene (Murdock). Sociološki gledano obitelj možemo definirati i kao zajednicu koja se sastoji od dvije ili više osoba, a koji žive zajedno u dužem vremenskom razdoblju te dijele rad, seks, brigu i zbrinjavanje djece i duhovne, intelektualne i rekreacijske aktivnosti (D*Antonio). Isto tako, obitelj se odnosi na one osobe koje dijele zajedničku povijest, koji se vole, koji su živjeli veći dio života zajedno i koji dijele profesionalne interese, ekonomske potrebe, seksualne preference i političke poglede (Lindsey).



Statistički aspekt obitelj definira kao roditelje i njihovu djecu, koja nisu u braku. Može se sastojati i od muža i žene koji žive u izvanbračnoj zajednici ili nemaju djece (Statistički ljetopis 2001.).

Obitelj je samostalna jedinica, ali i temeljna društvena institucija svakog društva. Obitelj ima niz uloga i pravila koje određuju važnost prema društvu i utjecaj vanjskih obilježja na obitelj. Razlikujemo konzervativni pristup obitelji koji „ispravnom" definira onu obitelj gdje dva roditelja privređuju za dom. U konzervativnom pristupu prisutan je strah od slabljena braka kao institucije, a time i obitelji i to argumentiraju podacima o sve manjem broju djece te sve većim brojem žena koje rade izvan kuće. Liberalni pristup obitelji je optimističniji te smatra da se obitelj mijenja, no da je to mijenjanje ne ugrožava. Promjene u ženskim životima u svijetu rada i obiteljskim ulogama daju ženama veće mogućnosti te time povećavaju samostalnost i slobodu izbora.

Javnost obitelj doživljava kao zajednicu dvije odrasle osobe povezane brakom, partnerstvom ili roditeljstvom, a oni dijele brigu o onima koji ovise o njima. Naglasak je na životu u istom kućanstvu, zajedničko ulaganje u prihode i kućni rad. Između članova obitelji očekuju se prisni odnosi u relacijama između roditelja i djece te seksualnih partnera, a povezuje ih i dijeljenje unutrašnjih vrijednosti.

Brak je način na koji društvo propisuje kako će se regulirati spolni odnosi i reprodukcija te najčešće služi kao osnova obiteljske zajednice. Brak je društveni odnos, a reguliran je pravom, odnosno zakonom. Kulturološki gledano može biti monogaman, poliandrijski, poliginijski i grupni brak. Izbor bračnog druga može biti slobodan ili dogovoren između obitelji. Kroz povijest je sklapanje braka imalo ekonomsko i političko značenje i nije bio stvar samo dvoje ljudi koji stupaju u bračnu zajednicu. Dolazilo je do bračnih razmjena u obliku miraza, plaćanja mlade ili služenja nevjesti. Stupanjem u brak dolazi i do različitih srodničkih odnosa, a dijelimo ih na afinalno srodstvo - rodbina supružnika, konjugalno srodstvo - vezani ženidbom i konsangvinalno srodstvo - krvno srodstvo. Vezano uz srodničke odnose vrlo je važno naglasiti zabranu spolnih odnosa koji se odnose na članove obitelji, osobito između roditelja i djece te braće i sestara, a time se osigurava da se roditelji i djeca u bliskim vezama međusobno ne smatraju seksualnim objektima.

Vjerujemo da je obitelj zasnovana na ljubavi, zajedništvu i dijeljenju zajedničkih interesa temelj dobrog i kvalitetnog društva te da ćemo njegujući ljubav, razumijevanje, uvažavanje i dijalog utjecati na očuvanje općih vrijednosti i razvoju društvene zajednice u cjelini.

 

LITERATURA: 1. Jelavić Ž., Sociologija obitelji 2006/07.

---

TKO SU INDIGO DJECA?

Piše: Tanja Cujzek-Semov,prof. soc. pedagogije

 

 Indigo djecu možemo prepoznati po njihovim jedinstvenim karakteristikama.Vrlo su inteligentna i kreativna, ali i buntovna prema autoritetima i društvenim sustavima.Vrlo često im se dijagnosticira poremećaj koncentracije ili hiperaktivnost, te im se preporučuju razne terapije u svrhu ispravljanja i prevladavanja takvog ponašanja.Na fizičkoj razini su često osjetljiva i krhka, no na emocionalnoj razini njihova osjetljivost dolazi do ekstrema. Imaju razvijen osjećaj brižnosti i empatije, no isto tako mogu razviti neosjetljivost ukoliko ih se emocionalno zlostavlja u mladosti.
Naziv Indigo dijete dolazi  od dominantne boje u njihovoj auri ( indigo plava;tamno plava sa dodatkom crvene). Posebnost indigovaca je u tome sto osjećaju  "tanki veo" razdavanja između Zemlje i duhovnog svijeta. Zbog osjećaja "tankog vela" njima su dostupne mnoge informacije i drugačija znanja od uvriježenih.
 
Učenje o indigo djeci će poboljšati našu sposobnost za rad sa djecom. Pomoći će nam da razumijemo nove energije koje se spuštaju na Zemlju, jer indigo djeca će donijeti novu energiju i pomoći nam da stvorimo novi, harmoničniji život.Oni su došli da prosvijetle svijet i da nas uzdignu do nove razine, bez obzira da li smo spremni ili ne. Tko će nas bolje voditi novim putevima ponašanja, razmišljanja i osjećanja nego djeca koja se već tako ponašaju, razmišljaju i osjećaju?

 

Nazive su dobila po boji njihove aure. Ona su individue koje su tu da nam donesu vrijeme mira. Često su vidovita, osjetljiva i posjeduju unutarnji detektor laži.
To su generacije rođene od 1978 pa na dalje. Rađaju se i danas.

 Indigo djeca:
- imaju osjećaj da su zaslužili biti u ovome svijetu i čudno im je ako i drugi to ne vide
- rođeni su sa osjećajima kralja ili kraljice i zato se tako i ponašaju
- samopouzdanje nije neka velika tema kod njih, oni bez pardona kažu svojim roditeljima tko su oni
- frustrirani su kad je sistem racionaliziran i kad ne mogu pokazati vlastitu kreativnost
- često vide bolje mogućnosti za nešto postići tako da protestiraju protiv škole i sistema
- znaju da postoji nešto vise od onoga sto mi možemo vidjeti
- vjeruju da su materija i tijelo iluzija
- znaju da se život sastoji od energije i svijesti
- znaju da je u univerzumu sve povezano
- osjećaju da sve sto živi treba ljubav, suosjećanje
- razumiju duhovne koncepte bolje od fizičkih
- ne dozvoljavaju da ih se prisili raditi stvari koje ne žele raditi
- ako ne žive svoj život kako ga oni zamišljaju po njihovim principima, onda postaju depresivni i doživljavaju napade straha
- iskreni su i neovisni
- komuniciraju sa životinjama, biljkama, djecom,i prirodom
- često pričaju sa nevidljivim prijateljima pa su zbog toga opisani kao djeca sa bujnom maštom
Nakon indigo djece počela su se 1995 godine rađati kristalna djeca.
Oni skupa sa indigo djecom stvaraju novu generaciju čovječanstva na Zemlji. Karakteristično za tu djecu je da imaju velike kristalno čiste oči, da su uvijek u ljubavi i žele svakome dati ljubav i svjetlo. Mnogi od njih imaju ekstremno ponašanje ili neki određeni deficit. Isto tako loše reagiraju na cijepljenje kao i na razne lijekove. Često imaju drastične promjene u ponašanju zato što im u stvarnosti nije mjesto na zemlji tako da se ovdje često dosađuju, imaju napadaje tipa bijes, strah, ljubomora i ne znaju ni sami kako s tim izaći na kraj. Imaju jako razvijen osjećaj suosjećanja, kao i pravde, a s obzirom da su jako senzibilni sve uzimaju k srcu.

- vole prirodu, vodu, životinje i igrati se kristalima
- vrlo su darežljivi, osjećajni i lako opraštaju
- nije neobično da progovore tek s tri do četiri godine jer lako komuniciraju bez upotrebe riječi
- često su alergični ili izbirljivi što se tiče hrane jer su im bitne pozitivne vibracije iz hrane

Djeca duge su nova generacija. Njihova energija je najčišća, miroljubive su prirode i uz njih kao da osjećate blizinu svetosti.
- jasno razlučuju dobro od lošeg
- jake su volje i osobnosti i visokog nivoa energije
- vole boje i šarolikost
- Djeca duge su senzibilna i nevjerojatno intuitivna djeca. Ona su puna ljubavi, prilagodljiva su i nose sjećanja na druga vremena i mjesta. Rođena su s beskonačnom mudrošću i strpljenjem.
Djeca duge jasno razlučuju dobro od lošeg i intuitivno znaju kako promijeniti energiju oko sebe. Djeca duge su svih uzrasta. Uz praksu i koristeći svoju intuiciju, mnogi odrasli se danas mijenjaju u Djecu duge.

   
Nažalost često se događa  da  izuzetna senzibilnost i  talenti  indigo djece naiđu na nerazumijevanje i  ismijavanje, njihove  se vizije i  mudrost  često smatraju poremećajem, bolešću ili u najblažem slučaju rezultatom bujne mašte. Mnoga su od ove djece svrstana u kategoriju poremećaja u ponašanju,  poremećaja deficita pažnje (ADD - Attention Deficit Disorder) ili nekog drugog oblika hiperaktivnosti jer se smatralo da imaju problema s pažnjom, disciplinom te se teško koncentriraju na nastavne sadržaje. Međutim, čini se da zapravo obrazovni sustav nije dorastao njihovim sposobnostima i da se ovakva djeca jednostavno dosađuju zbog sporosti i preplitkog sadržaja informacija koje im se u  većini škola nude. Ukoliko im date temu koja će ih zaista zainteresirati i biti im izazov vidjet ćete naglu promjenu njihove koncentracije i vjerojatno stvarnu demonstraciju njihovih izuzetnih intelektualnih sposobnosti i zadivljujuće kreativnosti.
Mogli bi reći da se indigo djeca rađaju s izuzetnim potencijalima, ali o obitelji i sredini u kojoj se nađu ovisi hoće li se te mogućnosti zaista  (i kada) izraziti. Potrebna im je naša potpora i ljubav kako bi otkrili sebe. 

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Budite iskreni
Dajte potpuno objašnjenje koliko god je to moguće za njihovu inteligenciju i zrelost.

2. Ne manipulirajte
Bez nametanja krivnje. To ne djeluje kod Indigovaca.

3.Pokažite im poštovanje
Oni su samo manji po godinama, ali često mudriji u duhu. Ne odgovarajte im, jer će vam i oni odgovoriti. Pokažite im poštovanje. Tretirajte ih kao jednake koliko god je to moguće. Dopustite im da pomognu pri stvaranju pravila i posljedica. Osigurajte da imaju granice koje će ih zaštititi.

4. Potičite ih
Neka razviju autonomiju tako da rade koliko god mogu sami. Neka biraju odjeću. Od male dobi ih učite da se sami kupaju.

5. Poštujte njihove psihičke sposobnosti
Pomognite im da razviju mentalne sposobnosti sa vježbom, predavanjima i ohrabrivanjem.

6. Podučite ih zaštiti energije i metodama uzemljenja
Indigovci su vrlo emotivno osjetljivi. Imat će drastične promjene raspoloženja i to je često uzrokovano upijanjem energija drugih oko njih. Trening i razne metode iscjeljenja energije mogu pomoći.

7. Podučite ih metodama relaksacije i meditacije
Te vještine pomoći će im da bolje svladavaju život, nađu ravnotežu, i da se spoje sa duhovnim svijetom.

8. Poštujte njihovu emocionalnu i psihičku osjetljivost
Koja je najčešće ekstremna i čini se neuobičajena, ali oni se NE šale i možda trebaju vašu pomoć da toleriraju te osjećaje.

9. Pronađite alternativnu terapiju za ADD i ostale nesposobnosti

10. Pomognite im da razviju svijest o njihovoj indigo prirodi i njihovoj misiji u životu

Indigovci su svi ovdje s razlogom. Imaju jedinstvene karakteristike ponašanja da bi bili sposobniji da pomognu unosu novih energija i da pomognu poboljšanju svijeta. Dok to ne shvate, mogli bi imati velike teškoće sa savladavanjem njihove ljudskosti i nošenje sa činjenicom da su  preosjetljivi i različiti. Ako nauče da postoji razlog za njihovu različitost, bit će bolji u njihovom savladavanju i raditi prema njihovoj misiji planetarnog dolaska. 

ČESTITAMO VAM 8. OŽUJAK

MEĐUNARODNI DAN ŽENA!

Pišu:  Tanja Cujzek-Semov i Sandra Kos

 

Međunarodni dan žena   obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola.

Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća.

Protesti 8. ožujka događali su se i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu. Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir.

Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima.

         Na Zapadu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena.

Danas mnoge organizacije u svijetu, obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije slučaj.

 

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena željeli bi čestitati svim ženama, no također iskoristiti priliku za nekoliko važnih napomena vezanih za još uvijek aktualne probleme u položaju žena u našem društvu.

Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije provodi savjetodavni rad, tribine, predavanja i radionice s ciljem senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji i potreba žrtava nasilja, podizanja svijesti o važnosti razvijanja društvenog okruženja koje uvažava i podupire obitelj kao temelj društvene zajednice, te značaju njegovanja obiteljskih vrijednosti i promicanja ravnopravnosti spolova u zajednici.

 

Nasilje nad ženama u obitelji

Nasilje nad ženama u obitelji dalje je jedan od najčešćih oblika nasilja i u našem društvu. Uloga društva je kontinuirano raditi na stvaranju društva koje ne tolerira nikakve oblike nasilja jer je život bez nasilja jedno od temeljnih ljudskih prava.

Napomenuli bi nekoliko osnovnih odrednica tog problema.

 

MITOVI I ČINJENICE O NASILJU NAD ŽENAMA U OBITELJI

MIT: alkohol i droge su najveći uzrok nasilja nad ženama

• ČINJENICA: premda su alkohol i droge često povezani s obiteljskim nasiljem, oni ga ne uzrokuju. Mnogi muškarci koji tuku svoje supruge ne piju. Ljudi koji piju ne tuku nasumce ljude na ulici, svoje roditelje ni svoje šefove. Nasilje usmjeravaju baš prema svojim ženama. Oni mlate svoje supruge, nastavljaju tako i nakon što prestanu piti. Zlostavljač će alkohol koristiti kao ispriku za nasilje ili će ga alkohol spriječiti da shvati kojom snagom se služi, no alkohol nije uzrok. Obiteljsko nasilje i zlouporaba opojnih sredstava moraju se shvatiti i tretirati kao samostalni problemi.
• 
  

MIT: Žena koju tuče partner ima mnoge razloge za ostanak u nasilnoj vezi

• ČINJENICA: mnogo je socioloških, ekonomskih i kulturoloških razloga koji mogu navesti ženu da ostane u nasilnoj vezi.

-          nema kamo otići

-          nema sredstava za uzdržavanje djece

-          stidi se ili osjeća poniženom zbog zlostavljanja

-          boji se da će prijatelji, obitelj i zajednica kriviti nju zbog zlostavljanja

-          emocionalni ili vjerski razlozi

-          boji se da će zlostavljač prijetnje provesti u djelo (nauditi njoj, sebi, djeci, prijateljima, roditeljima)

-          zlostavljane žene su u velikoj opasnosti od teških, pa i smrtonosnih napada ako pokušaju otići. Žena je jedina koja može prosuditi kada je za nju sigurno napustiti zlostavljača

MIT: muškarci su žrtve nasilja jednako često kao i žene

• ČINJENICA: u 95% obiteljskog nasilja žrtve su žene. Žene uglavnom upotrijebe silu u samoobrani.
• 
  

MIT: svima su poznate žrtve obiteljskog nasilja

• ČINJENICA:  svi mi poznamo žrtve. Između 1/3 i ½ žena ima iskustva s nasiljem u intimnim vezama diljem svijeta. Žrtve obiteljskog nasilja možda ne žele govoriti o tome jer se stide, osjećaju ponižene, boje se da će njih okriviti za zlostavljanje, boje se osvete zlostavljača ili su ekonomski zavisne ili...

MIT: zlostavljači su nasilni jer ne znaju kontrolirati svoj bijes i frustracije

• ČINJENICA: zlostavljači nisu ljudi koji gube kontrolu: Oni u načelu ne napadaju svoje šefove, bez obzira na to koliko su ljuti. Zlostavljači se ponašaju u skladu s vlastitim pravilima o nasilnom ponašanju. Često partnere zlostavljaju isključivo bez nazočnosti drugih i paze da ne ostave vidljive dokaze. Istraživanja pokazuju da zlostavljači postaju sve kontroliraniji.

MIT: obiteljsko nasilje jest problem, ali u ruralnim područjima

• ČINJENICA:obiteljsko nasilje je problem koji postoji svugdje

MIT: žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena je to tražila.

• ČINJENICA: zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije. Mnogi ljudi vjeruju da nešto nije u redu sa zlostavljanom ženom (neuredna je, stalno prigovara...), odnosno da na neki način "zaslužuje" nasilje. Mišljenje mnogih je da su muškarci "izazvani" od partnerice, što može objasniti sociopsihološki fenomen po kojem ljudi vjeruju da se dobre stvari događaju dobrim, a loše lošim ljudima. Istraživanja to ne potvrđuju. Većina pretučenih žena učinila je sve da spriječi partnera da bude nasilan. On je taj koji odabire nasilje kao svoj oblik ponašanja i samo on je taj koji može zaustaviti nasilje.

MIT: ako muškarac tuče ženu mora da je mentalno bolestan

• ČINJENICA: mentalna bolest nije preduvjet obiteljskog nasilja

MIT: djeca trebaju svog oca, iako je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro svoje djece trebala ostati s takvim partnerom

• ČINJENICA: odrastanjem u takvoj obitelji djeca uče biti nasilna. Nedvojbeno je da djeca trebaju oca, ali odrastanje u nasilnom domu ima niz štetnih posljedica za emocionalni i socijalni razvoj djece.

MIT: nasilje i ljubav ne idu zajedno

ČINJENICA: Ljubav ne isključuje nasilje. Uvjerenje da su ljubav i nasilje toliko različiti da ne mogu postojati u istom odnosu u stvarnosti je drugačije. Dio djece već u djetinjstvu nauči da ih ljudi koji ih vole ujedno i tuku. Nasilni partneri mogu očitovati uzajamnu ljubav. Tjelesno nasilje nije početak kraja braka. Vjerovanje je nekih žena da su one jedine koje su ikad prihvaćale i razumjele tog muškarca, te da se on samo na njih može osloniti.

AKO VAŠ PARTNER:

• naređuje i ponaša se kao gospodar
• prijeti vam ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa
• sam donosi sve odluke
• kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili
• zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja
• često pokazuje znakove ljubomore
• prisiljava vas na spolni odnos
• tuče vas, vuče za kosu, gura
• prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao

• nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli
• poriče da vas zlostavlja

POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU!

 

KOJE SU KARAKTERISTIKE KVALITETNOG PARTNERSKOG ODNOSA?

 

1. ŽELJA, VJEROVANJE, PREDANOST

Parovi koji uspijevaju ne pokazuju znakove podvojenosti. Njihova sreća proizlazi iz nesmanjene želje da budu zajedno, potpuna uvjerenja u ispravnost njihove veze i potpune predanosti zajedničkom životu.

 

2. NAKLONJENOSTI

Pokazati naklonjenost znači svom partneru dati podršku. Znači stati na partnerovu stranu i znati da i vaš partner stoji na vašoj strani. Osjeća se uzajaman osjećaj poštenja. Biti naklonjen znači brinuti o potrebama partnera kao o svojim vlastitim. To znači imati razumijevanja za partnerovo mišljenje.

 

3. IMATI VREMENA ZA DRUGOGA, ŽIVJETI ŽIVOT

Planirati provođenje zajedničkog vremena. Uspješni parovi imaju hrabrosti u potpunosti živjeti život, a ne bojati ga se. Biti spontan i kreativan, a odgovoran i konkretan u isto vrijeme pridonosi bogatoj i uzbudljivoj svakodnevici.

 

4. POSTAVITI GRANICE

Razgovorom se dogovoriti oko podijele zadaća i poslova u odnosu, koje stvari zajednički obavljaju. U uspješnim vezama, oba partnera ovise jedan o drugom, ali se uzajamno osjećaju dovoljno dobro da ih ta ovisnost uopće ne ugrožava.

5. PREISPITIVANJE VEZE SVAKO TOLIKO

    Postati pasivnim promatračem izvan veze, a ostati u vezi nije lako. Ali, tada partneri stvaraju stav i lišeni su emocija, mogu gledati stvari realno. Pogotovo u vrijeme kriza u vezi, potrebno je postati promatračem, no za to je potrebno izvjesno vrijeme da se takva aktivnost izvježba.

 

6. ISKRENA I OTVORENA KOMUNIKACIJA

     Valja usvojiti pet osnovnih vještina komunikacije kako bi svaki problem koji nastaje u vezi bio lakše i produktivnije riješen.

 

7. PRISNOSTI

    Prisnost je proces odbacivanja vašeg vanjskog, više javnog ponašanja i dijeljenje vašeg unutarnjeg života s nekim drugim. Osnova prisnosti je samootkrivanje, tj. ne zadržavanje značajnih tajni jedno od drugoga.

 

8. UŽIVANJE

    Vjera u strast i uvijek iznova uloženi trud u vezu i odnos doprinosi seksualnoj sreći i boljoj neverbalnoj komunikaciji. Potrebno je znati uživati sam sa sobom kako bismo lakše uživali s partnerom.

„Kako se čuva ljubav

...Majka i dječak hodaju plažom... U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??" Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..." Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!" "Znam, a sada otvori potpuno šaku..." Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana.. "Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!" Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..." Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste... Eto.. kako se čuva ljubav.."

 

---

ČESTITAMO VAM 8. ožujak , MEĐUNARODNI DAN ŽENA!

Pišu: Sandra Kos i Tanja Cujzek-Semov

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena željeli bi čestitati svim ženama, no također iskoristiti priliku za nekoliko važnih napomena vezanih za još uvijek aktualne probleme u položaju žena u našem društvu.

Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije sudjeluje u provedbi Kampanje za borbu  protiv obiteljskog nasilja nad ženama „Za nasilje nema opravdanja", u sklopu koje su održane brojne tribine, predavanja i radionice s ciljem senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji i potreba žrtava nasilja, podizanja svijesti o važnosti razvijanja društvenog okruženja koje uvažava i podupire obitelj kao temelj društvene zajednice, te značaju njegovanja obiteljskih vrijednosti i promicanja ravnopravnosti spolova u zajednici.

Nasilje nad ženama u obitelji

Nasilje nad ženama u obitelji dalje je jedan od najčešćih oblika nasilja i u našem društvu. Uloga društva je kontinuirano raditi na stvaranju društva koje ne tolerira nikakve oblike nasilja jer je život bez nasilja jedno od temeljnih ljudskih prava.

Napomenuli bi nekoliko osnovnih odrednica tog problema.

MITOVI I ČINJENICE O NASILJU NAD ŽENAMA U OBITELJI

MIT: alkohol i droge su najveći uzrok nasilja nad ženama

• ČINJENICA: premda su alkohol i droge često povezani s obiteljskim nasiljem, oni ga ne uzrokuju. Mnogi muškarci koji tuku svoje supruge ne piju. Ljudi koji piju ne tuku nasumce ljude na ulici, svoje roditelje ni svoje šefove. Nasilje usmjeravaju baš prema svojim ženama. Oni mlate svoje supruge, nastavljaju tako i nakon što prestanu piti. Zlostavljač će alkohol koristiti kao ispriku za nasilje ili će ga alkohol spriječiti da shvati kojom snagom se služi, no alkohol nije uzrok. Obiteljsko nasilje i zlouporaba opojnih sredstava moraju se shvatiti i tretirati kao samostalni problemi.
• 
  

MIT: Žena koju tuče partner ima mnoge razloge za ostanak u nasilnoj vezi

• ČINJENICA: mnogo je socioloških, ekonomskih i kulturoloških razloga koji mogu navesti ženu da ostane u nasilnoj vezi.

-          nema kamo otići
-          nema sredstava za uzdržavanje djece
-          stidi se ili osjeća poniženom zbog zlostavljanja
-          boji se da će prijatelji, obitelj i zajednica kriviti nju zbog zlostavljanja
-          emocionalni ili vjerski razlozi
-          boji se da će zlostavljač prijetnje provesti u djelo (nauditi njoj, sebi, djeci, prijateljima, roditeljima)
-          zlostavljane žene su u velikoj opasnosti od teških, pa i smrtonosnih napada ako pokušaju otići. Žena je jedina koja može prosuditi kada je za nju sigurno napustiti zlostavljača

MIT: muškarci su žrtve nasilja jednako često kao i žene

• ČINJENICA: u 95% obiteljskog nasilja žrtve su žene. Žene uglavnom upotrijebe silu u samoobrani.
• 
  

MIT: svima su poznate žrtve obiteljskog nasilja

• ČINJENICA:  svi mi poznamo žrtve. Između 1/3 i ½ žena ima iskustva s nasiljem u intimnim vezama diljem svijeta. Žrtve obiteljskog nasilja možda ne žele govoriti o tome jer se stide, osjećaju ponižene, boje se da će njih okriviti za zlostavljanje, boje se osvete zlostavljača ili su ekonomski zavisne ili...
• 
  

MIT: zlostavljači su nasilni jer ne znaju kontrolirati svoj bijes i frustracije

• ČINJENICA: zlostavljači nisu ljudi koji gube kontrolu: Oni u načelu ne napadaju svoje šefove, bez obzira na to koliko su ljuti. Zlostavljači se ponašaju u skladu s vlastitim pravilima o nasilnom ponašanju. Često partnere zlostavljaju isključivo bez nazočnosti drugih i paze da ne ostave vidljive dokaze. Istraživanja pokazuju da zlostavljači postaju sve kontroliraniji.
• 
  

MIT: obiteljsko nasilje jest problem, ali u ruralnim područjima

• ČINJENICA:obiteljsko nasilje je problem koji postoji svugdje.
• 
  

MIT: žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena je to tražila.

• ČINJENICA: zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije. Mnogi ljudi vjeruju da nešto nije u redu sa zlostavljanom ženom (neuredna je, stalno prigovara...), odnosno da na neki način "zaslužuje" nasilje. Mišljenje mnogih je da su muškarci "izazvani" od partnerice, što može objasniti sociopsihološki fenomen po kojem ljudi vjeruju da se dobre stvari događaju dobrim, a loše lošim ljudima. Istraživanja to ne potvrđuju. Većina pretučenih žena učinila je sve da spriječi partnera da bude nasilan. On je taj koji odabire nasilje kao svoj oblik ponašanja i samo on je taj koji može zaustaviti nasilje.
• 
  

MIT: ako muškarac tuče ženu mora da je mentalno bolestan

• ČINJENICA: mentalna bolest nije preduvjet obiteljskog nasilja
• 
  

MIT: djeca trebaju svog oca, iako je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro svoje djece trebala ostati s takvim partnerom

• ČINJENICA: odrastanjem u takvoj obitelji djeca uče biti nasilna. Nedvojbeno je da djeca trebaju oca, ali odrastanje u nasilnom domu ima niz štetnih posljedica za emocionalni i socijalni razvoj djece.
• 
  

MIT: nasilje i ljubav ne idu zajedno

ČINJENICA: Ljubav ne isključuje nasilje. Uvjerenje da su ljubav i nasilje toliko različiti da ne mogu postojati u istom odnosu u stvarnosti je drugačije. Dio djece već u djetinjstvu nauči da ih ljudi koji ih vole ujedno i tuku. Nasilni partneri mogu očitovati uzajamnu ljubav. Tjelesno nasilje nije početak kraja braka. Vjerovanje je nekih žena da su one jedine koje su ikad prihvaćale i razumjele tog muškarca, te da se on samo na njih može osloniti.

AKO VAŠ PARTNER:

• - naređuje i ponaša se kao gospodar
• - prijeti vam ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa
• - sam donosi sve odluke
• - kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili
• - zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja
• - često pokazuje znakove ljubomore
• - prisiljava vas na spolni odnos
• - tuče vas, vuče za kosu, gura
• - prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao

• - nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli
• - poriče da vas zlostavlja

POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU!

 

---

KOJE SU KARAKTERISTIKE KVALITETNOG PARTNERSKOG ODNOSA?

1. ŽELJA, VJEROVANJE, PREDANOST

Parovi koji uspijevaju ne pokazuju znakove podvojenosti. Njihova sreća proizlazi iz nesmanjene želje da budu zajedno, potpuna uvjerenja u ispravnost njihove veze i potpune predanosti zajedničkom životu.

 

2. NAKLONJENOSTI

Pokazati naklonjenost znači svom partneru dati podršku. Znači stati na partnerovu stranu i znati da i vaš partner stoji na vašoj strani. Osjeća se uzajaman osjećaj poštenja. Biti naklonjen znači brinuti o potrebama partnera kao o svojim vlastitim. To znači imati razumijevanja za partnerovo mišljenje.

 

3. IMATI VREMENA ZA DRUGOGA, ŽIVJETI ŽIVOT

Planirati provođenje zajedničkog vremena. Uspješni parovi imaju hrabrosti u potpunosti živjeti život, a ne bojati ga se. Biti spontan i kreativan, a odgovoran i konkretan u isto vrijeme pridonosi bogatoj i uzbudljivoj svakodnevici.

 

4. POSTAVITI GRANICE

Razgovorom se dogovoriti oko podijele zadaća i poslova u odnosu, koje stvari zajednički obavljaju. U uspješnim vezama, oba partnera ovise jedan o drugom, ali se uzajamno osjećaju dovoljno dobro da ih ta ovisnost uopće ne ugrožava.

5. PREISPITIVANJE VEZE SVAKO TOLIKO

    Postati pasivnim promatračem izvan veze, a ostati u vezi nije lako. Ali, tada partneri stvaraju stav i lišeni su emocija, mogu gledati stvari realno. Pogotovo u vrijeme kriza u vezi, potrebno je postati promatračem, no za to je potrebno izvjesno vrijeme da se takva aktivnost izvježba.

 

6. ISKRENA I OTVORENA KOMUNIKACIJA

     Valja usvojiti pet osnovnih vještina komunikacije kako bi svaki problem koji nastaje u vezi bio lakše i produktivnije riješen.

 

7. PRISNOSTI

    Prisnost je proces odbacivanja vašeg vanjskog, više javnog ponašanja i dijeljenje vašeg unutarnjeg života s nekim drugim. Osnova prisnosti je samootkrivanje, tj. ne zadržavanje značajnih tajni jedno od drugoga.

 

8. UŽIVANJE

    Vjera u strast i uvijek iznova uloženi trud u vezu i odnos doprinosi seksualnoj sreći i boljoj neverbalnoj komunikaciji. Potrebno je znati uživati sam sa sobom kako bismo lakše uživali s partnerom.

„Kako se čuva ljubav

...Majka i dječak hodaju plažom... U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??" Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..." Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!" "Znam, a sada otvori potpuno šaku..." Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana.. "Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!" Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..." Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste... Eto.. kako se čuva ljubav.."

 

 

---

 

NACIONALNA KAMPANJA PROTIV TJELESNOG KAŽNJAVANJA DJECE

 

 

 

---

PREVENCIJA ALKOHOLIZMA

- ULOGA OBITELJI-

Studeni, 2008.godine

Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije

 

Još nijedno dijete na svijetu nije odraslo bez nečije pomoći, a istraživanja i svakodnevno iskustvo svjedoče tome kako djeca većinu stvari nauče promatrajući odrasle. Roditelji su prvi i najvažniji odrasli u životu svakog djeteta, te im nužno u međusobnoj interakciji nameću stilove života, bili toga svjesni ili ne.

Odgoj je vrlo bitan čimbenik i sastavni je dio odrastanja svakog pojedinca. Kakav odgoj dajemo, živimo i promičemo, takvu ćemo imati i budućnost.

Što je alkoholizam?

Alkoholizam je najraširenija od svih ovisnosti koja nastaje dugotrajnim prekomjernim konzumiranjem alkoholnih pića, tj. kronična i recidivirajuća bolest koja uključuje 6 simptoma:

·         žudnja - snažna želja ili hitna potreba za pićem

·         gubitak kontrole - nemogućnost prestanka pijenja jednom kad se s njime započelo

·         fizička ovisnost - nakon prestanka pijenja javlja se pojačano znojenje,tremor,tjeskoba,mučnina i dr.

·         tolerancija - potreba za pijenjem sve većih količina alkohola da bi se postiglo odgovarajuće stanje

·         zanemarivanje - obitelji,radnih i drugih obaveza

·         nastavak pijenja - unatoč spoznaji o njegovoj štetnosti

Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije (1952. godine) definirali su alkoholizam kao bolest:  "Alkoholizam je bolest, a alkoholičar bolesnik zbog prekomjerne i dugotrajne upotrebe alkoholnih pića, kod kojeg se javlja psihička i fizička ovisnost,zdravstveni problemi,obiteljski i društveni poremećaji."

 

Faze razvijanja alkoholizma

1.Faza društvene potrošnje - označava fazu privikavanja na alkohol, što se više pije to više raste tolerancija prema alkoholu te zbog porasta podnošljivosti za isti učinak potrebno je sve više i više pića.

2.Faza alkoholizma - počinje s prestankom rasta podnošljivosti, poznata pod nazivom "alkoholni zaborav", pojavljuje se ovisnost o alkoholu, promjene osobnosti čovjeka, društveni problemi i zdravstvena oštećenja.

3.Faza nepovratnog oštećenja - ireverzibilnost započinje padom podnošljivosti alkohola, dovoljna je samo mala količina da se alkoholičar napije, a prate ju brojna i teška tjelesna oštećenja, zdravstvene smetnje i nesanica.

 

Podaci u Hrvatskoj

·         Pretpostavlja se da u Hrvatskoj od alkoholizma boluje 300 000 osoba

·         Svega 2-8% populacije nikada nije okusilo alkoholna pića

·         Društvena potrošnja alkoholnih pića započinje vrlo rano u prosjeku sa 14-16 godina

·         Svaki četvrti alkoholičar liječi se u psihijatrijsko- alkohološkoj skrbi dok se ostali nalaze u skrbi drugih grana medicine

·         Godišnje se liječi po prvi puta u stacionarnim psihijatrijskim ustanovama oko 7 000 alkoholičara

 

Alkoholizam i obitelj

Alkoholizam se najprije očituje u obitelji i posebno pogađa obiteljski život. Dio koji najčešće vidimo i kako društvo percipira kroničnog "alkosa" je da su oni stalno pijani, klošari, neuredni, bez novca, bučni agresivci, ostavljeni od svih, bez društvenog ugleda... Ono što ne vidimo,a što je isto alkoholičar je osoba koja uredno ide na posao i poštovan je na svom poslu i dobar radnik, ali ako ne prije posla, a ono za pauze, a najčešće poslije posla ide s prijateljima na jedno piće... Dolazi doma umoran i mora se odmoriti. Za to vrijeme žena je bez muža, dijete bez oca i svi su jako sretni ako ne viče i ne tuče ih!

·         Zajedničke aktivnosti su sve rjeđe jer oca često nema kod kuće. Ako je kod kuće uglavnom je jako umoran ili radi nešto jako važno da se iskupi za jučerašnji kasni dolazak doma. Već je neko vrijeme izgubljena nit zajedništva,a i nema nekih tema za razgovor.Važno je da je "mir u kući" pa makar bio svima nepodnošljiv. Žene alkoholičara su "jadne, ne mogu tu ništa, žrtvuju se radi djece i obitelji, ne smiju ništa poduzimati iz straha od agresije".. One imaju jako težak život,a za kvalitetu svog života i života svoje obitelji su suodgovorne.

·         obitelji ovisi hoće li netko biti u stanju uključiti se u svoju širu okolinu i hoće li bez većih poteškoća moći rješavati svakodnevne životne probleme.

·         Kod zanemarivanja obitelji najočitija je nebriga za djecu.

·         Alkohol dovodi do psiholoških poremećaja u obitelji i različitih poremećaja u ponašanju u djece.

Odgovornosti koje tvore osnovu roditeljstva:

1. Moraju zadovoljiti fizičke potrebe djeteta

2. Roditelji moraju štiti dijete od fizičkih povreda

3. Moraju zadovoljiti potrebu za ljubavi, pažnjom,nježnosti

4. Moraju štititi dijete od emocionalnih povreda i boli

5. Pružiti moralne i etičke smjernice

Roditelji alkoholičari ne mogu ispuniti niti prvu stavku. Dijete postaje svoj vlastiti roditelj ili čak roditelj svome roditelju.

Djeca upijaju verbalne i neverbalne poruke, slušaju svoje roditelje, gledaju ih i oponašaju njihovo ponašanje. Roditelji su centralni model identifikacije u razvoju dječjeg identiteta. Maska normalne obitelji koju obitelj često prikazuje posebno je štetna za dijete jer ga prisiljava negirati valjanost vlastitih emocija i opažanja. Dijete poriče svoje osjećaje prema ovisniku jer su oni u pravilu negativni, a nedopustivo je mrziti vlastitog oca,majku,brata... Gotovo je nemoguće da dijete razvije jak osjećaj samopouzdanja ako stalno mora lagati o tome što misli i kako se osjeća.

Osjećaj da roditelji sumnjaju u njega nastavlja se i kad dijete postane starije, rezultirajući time da mu je neugodno otkriti bilo što o sebi ili izraziti vlastito mišljenje, da bi se maska održala potrebna je ogromna količina energije. Dijete uvijek mora biti na oprezu. Živi u konstantnom strahu da će slučajno otkriti istinu i izdati obitelj, kako bi to izbjeglo, dijete često izbjegava stvarati prijateljstva, pa ostaje izolirano i usamljeno.

Dijete razvija iskrivljeni osjećaj odanosti prema osobama koje dijele njegovu tajnu. Intenzivna nekritičnost i privrženost roditeljima postaje njegovom drugom prirodom. Kad uđe u odraslu dob takva slijepa odanost ostaje destruktivnim kontrolirajućim čimbenikom u njegovom životu. S obzirom da se puno energije troši na neuspješne pokušaje spašavanja alkoholičara malo vremena ostaje za osnovne potrebe djece, djeca se osjećaju nevidljivom.

Barem jedno od četvero djece alkoholičara postane alkoholičarom, mnogi od njih popili su prvo piće iz ruku svojih roditelja. Opijanje stvara posebnu i često tajnu vezu između roditelja i djeteta. Ovaj specifični zavjet stvara kod djeteta osjećaj kolegijalnosti, a to je najčešće najviše što može dobiti a da nalikuje ljubavi i prihvaćanju. Dijete postaje sredstvo za rješavanje frustracija roditelja,  način na koji roditelji alkoholičari opravdavaju vlastite postupke...

Obiteljsko žrtveno janje dobro je poznata uloga djece u obiteljima alkoholičara. Neki pokušavaju ostvariti negativnu sliku o sebi bježeći u samodestruktivno i delikventno ponašanje. Drugi pak nesvjesno pronalaze način da se kazne različitim emocionalnim pa i fizičkim simptomima. Odrasla djeca alkoholičara u nasljedstvo su dobila bijes, depresiju, nemogućnost uživanja, sumnjičavost, oštećene odnose i pretjerano razvijen osjećaj odgovornosti.

Zato što ih je prva veza u životu naučila da će ih ljudi koje vole povrijediti i da su nepredvidljivi, većina te djece užasava se bliskosti. Uspješne odrasle veze bilo da se radi o prijateljima ili ljubavnicima zahtijevaju određen stupanj povjerenja i ranjivosti one iste elemente koje uništi dom alkoholičara.

U pronalaženju životnih partnera djeca ovisnika nesvjesno izabiru ovisnika, biraju partnere koji nesvjesno nad njima uspostave kontrolu, formiraju veze prema nesvjesnim emotivnim očekivanjima koja su se razvila u roditeljskom domu. Ljubomora, posesivnost i sumnjičavost problemi su koji se konstantno ponavljaju u odrasle djece alkoholičara. Vrlo rano su naučili da odnosi dovode do izdaje i da ljubav znači bol. S obzirom da odrastaju u nepredvidivim okolnostima često odrastu sa izgrađenom potrebom da kontroliraju sve i svakoga u svojim životima.

Alkoholičar u obitelji djeluje različito negativno ovisno o tome koliko je alkoholizam uznapredovao. Jako je važno naglasiti da su posljedice pijenja uvijek negativne. Alkoholizam se u ranim fazama najlakše liječi i njegove posljedice je moguće sanirati i obitelj rehabilitirati. U slučaju da bolest izmakne kontroli i da alkoholičar ne pristane na liječenje već nastavi i dalje piti može doći do raspada takve obitelji. U takvoj obitelji jedino tko može nešto poduzeti je žena koja je trijezna, koja uviđa problem i odbija živjeti u takvoj zajednici.

Što se može i treba učiniti da se obitelj spasi i vrati u normalan život?

Osnovni uvjet da bi se nešto promijenilo je da se prizna da u takvoj obitelji postoji problem alkoholizma. Obitelj i alkoholičar se moraju suočiti s problemom i nagovoriti alkoholičara da se pristane liječiti u nekoj zdravstvenoj ustanovi koja se bavi liječenjem alkoholizma. Najbolji se rezultati mogu očekivati kad alkoholičar dobrovoljno pristane na liječenje svjestan problema.

Djelotvorni roditeljski postupci:

· Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga)

-upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje

·  Razgovor o djetetovom stavu

-svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja

· Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje

-djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji

· Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja

-pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja

 

Socijalni znakovi alkoholizma

·         Posljedice u partnerskim odnosima: gubitak kvalitetne komunikacije u braku; udaljavanje od supruge; ozbiljna seksualna udaljenost do odbojnosti;  javljanje alkoholne ljubomore; svakodnevne ili učestale svađe; "tihe mise", fizički obračuni, prijetnje rastavom ili rastava braka

·         Posljedice na djecu i odnose u obitelji: udaljavanje od djece, izbjegavanje kontakata sa djecom zbog grižnje savjesti u pogledu lošeg roditeljstva, nedostatak osnovnih informacija o djeci, nepoznavanje njihovih razrednika, prijatelja, njihovih problema, potpuni gubitak komunikacije, postupno formiranje bolesnih obrazaca ponašanja kod svih članova obitelji, međusobno optuživanje, traženje krivca za nastali kaos

·         Posljedice u radnom okruženju: problemi na radnom mjestu, degradiranje, nekompetentnost, osjećaj manje vrijednosti zbog opadanja kvalitete rada, otkaz-traženje isprike u neslaganju sa šefom, nečijem "smještavanju"

·         ponašanje ispod očekivanog obrazovnog, socijalnog i kulturnog nivoa.

 

---

 

Tema za mjesec listopad 2008. je :

 

MEĐUNARODNI DAN DJETETA

 

 
 

 

Tema za mjesec rujan  2008. je :