Glavni izbornik
NASLOVNICA
AKTUALNOSTI
TEMA MJESECA
STRUČNI TIM
IZ TISKA
FOTOGALERIJA
POZIVI NA NATJEČAJE
KONTAKT
TEME MJ. - ARHIVA
AKTUALNOSTI-ARHIVA
KAKO DO NAS
JAVNA NABAVA
KATALOG INFORMACIJA
UPITNIK ZA RODITELJE
Korisni linkovi
PRAVOBRANITELJ ZA DJECU
URED PRAVOBRANITELJICE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
PUČKI PRAVOBRANITELJ
MINISTARSTVO SOCIJALNE POLITIKE I MLADIH
PSIHOLOGIJSKI PORTAL
ZAKONI I PROPISI
OC U HRVATSKOJ
EUROPA DONNA
CZSS KRAPINA
GRAD KRAPINA
KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA
ZK LIJEČENIH ALKOHOLIČARA KZZ
UDRUGA CENTAR ZA NESTALU I ZLOSTAVLJANU DJECU
Teme mj.-arhiva Ispis E-mail


SLOBODNO VRIJEME U OBITELJI

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 


 Slobodno vrijeme nam uvelike omogućuje da sa svojim djetetom, unutar obitelji, razvijamo povjerenje, bliskost i povezanost koji su osnovni čimbenici zajedništva, ljubavi i podrške za kojim teži svaki roditelj i svako dijete.
 Važno je znati da djeca od najranije dobi imaju potrebu i želju provoditi vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima.
 Mnogi će se roditelji upitati koliko je slobodnog vremena potrebno da bi se zadovoljilo potrebe svoje djece za druženjem. Velik je broj opravdanih i neopravdanih razloga zbog kojih ne provodimo dovoljno slobodnog vremena, ili vremena uopće u igri i druženju unutar svojih obitelji, ali važno je napomenuti kako  «više» slobodnog vremena ne znači ujedno i «bolje», kvalitetnije i kreativnije.
  Velika je povezanost između kvalitetno provedenog vremena unutar obitelji, sa stvaranjem povjerenja i bliskosti između roditelja i djece za kojim toliko težimo kada se naše dijete počne osamostaljivati i odrastati. Ako želimo doći do tog stupnja, (da nas dijete nazove na telefon i kaže nam da se zaljubila u Marka ili da je dobila jedinicu i jako je tužna), temelje moramo graditi dok su djeca mala i dok su im roditelji «centar svijeta». A najjednostavnije nam je upravo kroz aktivnosti koje djeca vole raditi (zajedničko crtanje, odlasci u park, pečenje kolača, čitanje...).

 Dobro je znati…


 
  1. Odvojite vrijeme za igru i druženje i posvetite svome djetetu pažnju
 Vrlo često nam se desi da smo odsutni za vrijeme igre i druženja sa djetetom. Radimo nekoliko stvari u isto vrijeme (gledamo TV i igramo neku društvenu igru, telefoniramo i gledamo crtež koji nam je dijete upravo nacrtalo i kojim nas želi impresionirati...), međutim naša djeca vrlo dobro čitaju naše ponašanje i osjećaju kad nismo s njima u potpunosti. Zato je bitno da odvojite vrijeme za svoje dijete i posvetite mu punu pažnju, tako će dijete osjetiti da vam je važno i da ste to vrijeme odvojili samo za njega.


  2. Čitajte svojem djetetu
 Od najranije dobi (već i prije navršene prve godine života) čitajte svojem djetetu, razgovarajte o pročitanom, prepričavajte priče. Odredite vrijeme za čitanje (npr. vrijeme prije spavanja ili prije popodnevnog odmora) i uživajte u prisnosti koja se na taj način postiže između vas i vašeg djeteta. Dogovorite se unutar obitelji i neka se roditelji izmjenjuju u čitanju (npr. subotom i nedjeljom čita tata ili obrnuto).


  3. Stvorite vrijeme za igru
 Rekli smo već da danas postoji pomanjkanje vremena u obiteljima. Mi vam predlažemo da iskoristite trenutke kad vodite dijete u vrtić, kad idete zajedno u dućan, kad se vozite u autu. Kako? Jednostavno, razgovarajte sa svojim djetetom ili igrajte neku igru riječima (vidi u nastavku pod igrama). Tako će vam brže proći vrijeme, zabavit ćete se i naučiti nešto novo o svome djetetu.


  4. Uključite se u aktivnosti svog djeteta
 Odvedite djecu u kino, kazalište, na koncert, klizanje ili u neku kreativnu igraonicu, ali nemojte ga ostaviti samoga i na čuvanju tetama koje tamo rade, nego budite s njim i podijelite to iskustvo. Nakon zajedničkog iskustva uživanja u predstavi porazgovarajte o doživljenom i podijelite utiske. Na taj način ostajete uključeni u djetetov život, a to će vam biti važno kad dijete krene samo sa svojim društvom u kino i na neke druge aktivnosti.


  5. Obiteljska putovanja
 Organizirajte obiteljske izlete, putovanja na more, na selo, na skijanje ili već tamo gdje vam se sviđa i gdje će te se osjećati ugodno. Kad idete na godišnji odmor organizirajte ga tako da možete povesti sa sobom svoju djecu, nemojte ih ostavljati na čuvanju bakama i/ili tetama. Djeca su dio obitelji i kao takve ih od malena uključite u obiteljska putovanja.
Uživajte u godišnjem odmoru i provedite ga negdje gdje nema TV, igrica, kompjutera i ostalih čuda tehnike. Organizirajte izlete i obiteljske igre, budite jedni s drugima i posvetite vrijeme stvaranju zajedništva u obitelji.




 

OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 

OVISNOSTI DJECE I MLADIH

Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI

Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja.
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:


  • ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • Pratite njihov uspjeh u školi.
  • Upoznajte njihove prijatelje.
  • Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika…)
  • Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.

 

DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:

  • Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja



 

 

OBITELJ

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 

            Obilježavanje Međunarodnog dana obitelji utemeljeno je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a od 1994. godine obilježava se svake godine 15. svibnja u cijelom svijetu. Kada govorimo o obitelji važno je sagledavati je iz svih aspekata te kroz povijesni razvoj čovjeka. Definiranje obitelji razlikuje se sukladno tim aspektima i povijesnim razdobljima u kojem obitelj definiramo.

 Antropologija obitelj definira kao skupinu sastavljenu od žene, njezine djece i barem jednog muškarca vezanog brakom ili krvnim srodstvom (Haviland).

Sociološki aspekt obitelj definira kao društvenu skupinu koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Sociološki gledano obitelj možemo definirati i kao zajednicu koja se sastoji od dvije ili više osoba, a koji žive zajedno u dužem vremenskom razdoblju te dijele rad, seks, brigu i zbrinjavanje djece i duhovne, intelektualne i rekreacijske aktivnosti (D*Antonio). Isto tako, obitelj se odnosi na one osobe koje dijele zajedničku povijest, koji se vole, koji su živjeli veći dio života zajedno i koji dijele profesionalne interese, ekonomske potrebe, seksualne preference i političke poglede (Lindsey).

Statistički aspekt obitelj definira kao roditelje i njihovu djecu, koja nisu u braku. Može se sastojati i od muža i žene koji žive u izvanbračnoj zajednici ili nemaju djece (Statistički ljetopis 2001.).

Obitelj je samostalna jedinica, ali i temeljna društvena institucija svakog društva. Obitelj ima niz uloga i pravila koje određuju važnost prema društvu i utjecaj vanjskih obilježja na obitelj. Razlikujemo konzervativni pristup obitelji koji „ispravnom“ definira onu obitelj gdje dva roditelja privređuju za dom. U konzervativnom pristupu prisutan je strah od slabljena braka kao institucije, a time i obitelji i to argumentiraju podacima o sve manjem broju djece te sve većim brojem žena koje rade izvan kuće. Liberalni pristup obitelji je optimističniji te smatra da se obitelj mijenja, no da je to mijenjanje ne ugrožava. Promjene u ženskim životima u svijetu rada i obiteljskim ulogama daju ženama veće mogućnosti te time povećavaju samostalnost i slobodu izbora.

Javnost obitelj doživljava kao zajednicu dvije odrasle osobe povezane brakom, partnerstvom ili roditeljstvom, a oni dijele brigu o onima koji ovise o njima. Naglasak je na životu u istom kućanstvu, zajedničko ulaganje u prihode i kućni rad. Između članova obitelji očekuju se prisni odnosi u relacijama između roditelja i djece te seksualnih partnera, a povezuje ih i dijeljenje unutrašnjih vrijednosti.

Brak je način na koji društvo propisuje kako će se regulirati spolni odnosi i reprodukcija te najčešće služi kao osnova obiteljske zajednice. Brak je društveni odnos, a reguliran je pravom, odnosno zakonom. Vezano uz srodničke odnose važno je naglasiti zabranu spolnih odnosa koji se odnose na članove obitelji, osobito između roditelja i djece te braće i sestara, a time se osigurava da se roditelji i djeca u bliskim vezama međusobno ne smatraju seksualnim objektima.

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se obiteljsko pravo.

Obiteljsko pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi  koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

 

 

Važnost tih odnosa je u tome:

 

  • što se u njima rađa i podiže potomstvo
  • osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice
  • putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:

  • Bračni i izvanbračnih drugova
  • roditelja i djece
  • posvojitelja i posvojenika
  • skrbnika i štićenika
  • uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:

  • ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji
  • zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta
  • primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

Vjerujemo da je obitelj zasnovana na ljubavi, zajedništvu i dijeljenju zajedničkih interesa temelj dobrog i kvalitetnog društva te da ćemo njegujući ljubav, razumijevanje, uvažavanje i dijalog utjecati na očuvanje općih vrijednosti i razvoju društvene zajednice u cjelini.

 

 

 


 


OBITELJ I ZDRAVI STILOVI ŽIVOTA

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 

UTJECAJ OBITELJI

Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava prevenciju neprihvatljivih oblika ponašanja kod djeteta.

Zaštitni čimbenici:

  • čvrste i pozitivne obiteljske veze,
  • nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka,
  • jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji,
  • uključenost roditelja u život njihove djece,
  • čvrste veze s institucijama poput škole.

 

Roditelji i izbor zdravih stilova života

Istraživanja i svakodnevno iskustvo svjedoče tome kako djeca većinu stvari nauče promatrajući odrasle. Roditelji su prvi i najvažniji odrasli u životu svakog djeteta, svojoj su djeci najveći uzori i autoriteti, te im nužno u međusobnoj interakciji nameću stilove života , bili toga svjesni ili ne.

Životni stil je funkcionalna i estetska integracija života koja se manifestira u obliku ljudskih odnosa, ponašanju, svijesti i materijalnom okruženju.

Zdravi životni stilovi uključuju brigu o prehrani, izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga, kretanje i sportske aktivnosti.Zdravi životni stilovi uključuju i aktivnu brigu o vlastitom zdravlju, te odgovorno ponašanje prema sebi, drugima, ali i prema okolini.

Zdravlje ponekad ne možemo izabrati, ali možemo izabrati zdrav način života. Američki stručnjaci temeljem rezultata posljednje dvije studije Sveučilišta Northwestern ističu kako ljudi imaju kontrolu nad svojim zdravljem i iznose da: „Zdravo ponašanje može prevagnuti nad genetikom. Pet zdravstvenih izbora koji osiguravaju zdravlje srca uključuju nepušenje, mali ili nikakav unos alkohola, kontrolu nad težinom, tjelesnu aktivnost i zdravi režim prehrane.“

 

Pravilna prehrana – briga o prehrani

Postoji niz preporuka za pravilnu prehranu djece i odraslih različite životne dobi; djece i osoba s već dijagnosticiranim bolestima…

Nutricionistička savjetovališta – timska savjetovanja nutricionista, ljekarnika i liječnika koji mogu odgovoriti na sva pitanja vezana uz prehranu, te kreirati osobni plan prehrane u skladu s individualnim potrebama.

 

Izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga

Istraživanja u Hrvatskoj definiraju obitelj kao prvi stup prevencije ovisnosti u društvu općenito, te kao temeljne principe prevencijskih programa.

Ovisnost o psihoaktivnim tvarima je neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu psihoaktivnih tvari koje vodi značajnom oštećenju organizma ili subjektivnim problemima, a prepoznaje se temeljem određenih  kriterija (tri ili više) koji se pojavljuju bilo kad u istom jednogodišnjem razdoblju.

Kriteriji :

  • -tolerancija  - potreba za izrazito uvećanom količinom psihoaktivne tvari radi postizanja intoksikacije (ili željenog učinka)ili značajno smanjeni učinak pri dužoj uporabi iste količine psihoaktivne tvari
  • -sustezanje - neprilagođena promjena u ponašanju praćena fiziološkim i kognitivnim pojavama koje se javljaju kad se u pojedinca naviklog na uzimanje većih količina psihoaktivne tvari koncetracija te tvari u krvi ili tkivu smanji
  • -pojedinac može uzimati psihoaktivnu tvar u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je prethodno namjeravao
  • - prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje psihoaktivne tvari
  • - najveći dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje psihoaktivne tvari, uporabu psihoaktivne tvari ili opravak njenih učinaka
  • - prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe psihoaktivnih tvari
  • - psihoaktivna tvar se nastavlja uzimati usprkos znanju o postojanju trajnog i ponavljanog fizičkog ili psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njenom uporabom.

 

Kretanje i sportske aktivnosti

Primjena redovite i organizirane tjelesne aktivnosti već od najranije dobi pridonosi:

  • reguliranju tjelesne težine,
  • pozitivno utječe na psihičko stanje jer povećava tjelesnu spremnost i zadovoljstvo vlastitim izgledom,
  • sprečava nastanak kroničnih nezaraznih bolesti te
  • vodi unapređenju kvalitete života.

 

 

Baveći se sportom i tjelesnim aktivnostima djeca stječu informacije o čuvanju i unapređivanju zdravlja pojedinca i zdravlja okoline, što ih osposobljava da prate i poduzimaju mjere za razvijanje i poboljšanje vlastitih osobina, sposobnosti, znanja i postignuća.

Istraživanja u Hrvatskoj

 

Podaci iz istraživanja o tjelesnoj aktivnosti djece u prvom razredu osnovne škole (Jureša, V., Musil, V., Petrović, D.):

  • 19,3 posto dječaka i 19,3 posto djevojčica dulje od dva sata na dan gleda televiziju
  • virtualni svijet sa svojim mogućnostima sve je privlačniji i zanimljiviji pa tako 2,5 posto dječaka i 0,4 posto djevojčica više od dva sata na dan provodi vrijeme igrajući "igrice" na računalu
  • više od 30 minuta jednom ili manje u posljednjih tjedan dana 61,3 posto dječaka i 57,4 posto djevojčica vozilo je bicikl
  • šetalo je i trčalo dulje od 30 minuta jednom ili manje u posljednjih tjedan dana 19,1 posto dječaka i 28,9 posto djevojčica
  • sve to upozorava na nedovoljnu tjelesnu aktivnost djece te potrebu za organiziranim oblicima tjelesne aktivnosti.

 

 

 

Sport je dječjoj prirodi "prirođena" aktivnost i izvanredno je odgojno sredstvo koje im omogućuje da razviju svoje humane kvalitete. On promiče autentične ljudske vrijednosti i izgrađuje snažnu odbojnost prema drogama, alkoholu i kriminalu. Sport ima i važnu društvenu ulogu usmjerenu na odgojno-obrazovne vrijednosti, a uspjeh sudionika ujedno je i provjera tih vrijednosti. Također, u sportu se stalno teži napretku.

 


Dakle, nije važno pobijediti - važno je sudjelovati!

Bavljenje sportom utječe i na izgrađivanje osobnosti te djeluje na zdravstvenu i morfološko-funkcionalnu osobnost djeteta, a zatim i na voljno-moralnu te intelektualno-radnu i estetsku komponentu.

Bilo koji sport, odnosno tjelesna aktivnost aktivira cijeli lokomotorni sustav važan za transformaciju energije koja je prijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu. Tjelesna aktivnost može se definirati kao jedna od odrednica za skladan razvoj svih djetetovih osobina.

Upravo je dob od 1. do 4. razreda osnovne škole pogodna za uključivanje djece u sportske aktivnosti.

Opće preporuke Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010. godine promiču umjerenu tjelesnu aktivnost za mlade u dobi od 5 do 17 godina u trajanju od jedan sat na dan.Važno je baviti se sportom, ali ne radi natjecanja već zdravlja, uživanja i dobre zabave.

Usvajanje redovite tjelesne aktivnosti kao životne navike već u dječjoj dobi veliki je ulog u održavanju i unapređenju zdravlja kroz cijeli život!

 

Nekoliko ideja za roditelje i djecu

  • Dogovorite se da ćete nakon ručka ili večere prošetati i malo protegnuti noge, te pomoći probavnom sistemu da lakše probavi hranu.
  • Umjesto autom kratke distance pređite pješke, rolajte ili idite biciklom.
  • Ukoliko imate vrt, zamolite članove obitelji da vam ga pomognu obrađivati.
  • Poklonite bicikl ili role ili neku „cool“ trenirku.
  • Idite na lokalno igralište i s obitelji igrajte nogomet ili košarku ili badmiton ili neki drugi sport.
  • Zajednička aktivnost izvan doma neka bude vaše „vrijeme zajedno“.
  • Zajedničku aktivnost izvan doma pretvorite u zdravu naviku.
  • Za vikend neka jedan član obitelj odredi kojom ćete se fizičkom aktivnošću baviti. Neka to doista bude obiteljski događaj.



Nemjerljiv je doprinos kvaliteti života upravo onaj koji možemo učiniti sami.

 

 

 





POLOŽAJ ŽENE U OBITELJI


OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

RAVNOPRAVNOST SPOLOVA je temeljna vrednota ustavnog poretka. Zakon o ravnopravnosti spolova -zabranjuje diskriminaciju po osnovi spola te mu je glavni ciljstvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Zakon izrijekom zabranjuje diskriminaciju na temelju bračnog ili obiteljskog statusa.

Ravnopravnost podrazumijeva:

  • jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života,
  • jednak status i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava te jednake koristi od ostvarenih rezultata

Obiteljski zakon temelji se na:

  • načelu ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštivanja i pomaganja svih članova obitelji
  • jednakosti prava
  • izjednačenosti bračne i izvanbračne zajednice
  • jednakosti prava i obveza u roditeljskoj ulozi

 

ZDRAVA OBITELJ je  temelj svakog društva. U Krapinsko-zagorskoj županiji tendencija je prema tradicionalnom načinu života i tradicionalnoj podjeli rodnih uloga. U svakodnevnom životu neravnopravnost je prisutna u određenim segmentima društvenog i privatnog (obiteljskog života):

a) u društvu - na području radnog prava - pri zapošljavanju „koliko djece imate?; namjeravate li se udavati?; ostati trudna?“.

  • žene rade na slabije plaćenim poslovima
  • veći postotak nezaposlenih

b) unutar obitelji

  • nezadovoljne, preplašene, nesigurne u traženju i ostvarivanju prava prema partnerima - u nepovoljnijem položaju

Žena u obitelji ima višestruke uloge:

  • rađanje i odgoj djece - primarna zadaća
  • kućanski poslovi i održavanje kućanstva
  • zaposlene i nezaposlene

Iz gore navedenih razloga spominje se kako žene imaju dva radna mjesta:

  • na kojem rade
  • unutar obitelji-briga za djecu, čišćenje, kuhanje, pranje (uglavnom žene obavljaju te poslove)

U radu Obiteljskog centra vezano uz promicanje ravnopravnosti spolova provode se:

  • bračna i partnerska savjetovanja
  • naglašavanje jednakosti u pravima i obvezama
  • poticanje na razgovor i pozitivnu komunikaciju
  • poticanje dogovora, sporazuma i kompromisa
  • podrška, ohrabrenje i osnaživanje

Najbolji rezultati stručnog rada i savjetovanja pokazali su se u slučajevima  zajedničkog dolaska bračnih/izvanbračnih partnera u OC što je doprinijelo lakšoj podjeli poslova i zajedničkom planiranju međusobnih odnosa kroz neko vrijeme. Kao prisutan rizik uobičajeno se javljaju velika očekivanja korisnika - nestrpljivost i želja da se narušeni odnos odmah popravi. Važno je i u obiteljski život uključiti djecu kao ravnopravne članove obitelji - samo na taj način mogu učiti uloge koje će jednog dana obavljati u svojoj obitelji.

Za kraj…

Kvalitetni obiteljski odnosi temelje se na dobrim partnerskim odnosima, a oni znače uzajamno poštovanje i skrb. To omogućava zajedničko pozitivno djelovanje u odgoju djece i temelj je osobnog zadovoljstva životom. U bračnu/partnersku zajednicu stupamo jer želimo i vjerujemo da će nam suživot olakšati nošenje sa životnim izazovima. Dobro je upamtiti kako su obiteljski odnosi najvažniji odnosi u životu koje je potrebno kontinuirano nadograđivati i njegovati.

 

 



 

 

 

   ŠTO ZNAČI I KAKO OČUVATI BRAK?

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:   Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



Pod pokroviteljstvom Svjetske zajednice bračnih susreta, Svjetski dan braka obilježava se druge nedjelje u veljači, a u sve većem broju zemalja obilježava se i tjedan braka od 7. do 14. veljače

Što je brak?

Brak je životna zajednica dviju osoba različitog spola (žene i muškarca) koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice.

Osnovna funkcija braka je osnivanje obitelji i stvaranje potomaka.

*     Sociološki aspekti braka

Brak je relativno trajna spolna i ekonomska zajednica muškarca i žene koju priznaje društvo.

*     Vjerski aspekti braka

Kršćanski brak započinje vjenčanjem u crkvi pred svećenikom i najmanje dva svjedoka (kumovi).

Ženidbena veza traje do smrti muža ili žene. Brak je nerazrješiv, osim ako se proglasi ništavnim od strane crkvene vlasti, ako postoje opravdani razlozi.

Teški grijesi protiv braka su: preljub, mnogoženstvo, odbacivanje  plodnosti i rastava. Kada zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktički nemoguć, Katolička Crkva dopušta odvojenost supruga.

*     Pravni aspekti braka

Brak je, u pravnom smislu, zakonom uređena zajednica muškarca i žene.Za sklapanje braka moraju biti ispunjene određene pravne pretpostavke propisane zakonom, da bi pravni poredak takvoj zajednici priznao učinke braka.

Učinci braka mogu biti osobno pravni (npr. prezime bračnih drugova) i imovinskopravni (npr. bračna stečevina).

 

Pravni aspekti braka

 Životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca u pravnom smislu naziva se izvanbračna zajednica. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom.

Istospolna zajednica .(životna zajednica osoba istog spola) u pravnom smislu nije brak, ali u novijem vremenu postaje pravno priznata u mnogim državama.

 

Brak i ljubav?

Amerikanci i većina Europljana daju veliku važnost ljubavi kad je brak u pitanju

Japanci i Kinezi misle kako je ljubav za brak nevažna

Stari Grci i Rimljani nalazili su se negdje između ovih dvaju ekstrema.

Ljudi pod ljubavlju razumiju različite stvari i iskazuju ljubav na različite načine (kad kažu „volim te“ pod tim ne razumiju isto); ljudi obično vole onako kako sami žele biti voljeni

iako mnogi misle kako je ljubav kemija, pomoglo bi nam da znamo kako mi shvaćamo ljubav, kako naš partner shvaća ljubav i što očekujemo jedno od drugoga.

 

Tipovi ljubavi?

Romantična ljubav-zaljubljenost – obično prevladava u prvoj fazi nekog odnosa, to je ono divlje stanje oduševljenja i boli, nježnih osjećaja i seksualnog uzbuđenja, tjeskobe i opuštenosti, altruizma i ljubomore i svih drugih sastojaka opće emocionalne zbrke

kognitivna komponenta – stalno mislimo na osobu, bez mogućnosti kontrole, idealiziramo je i želimo je što bolje upoznati                 

emocionalna komponenta – uključuje velike promjene raspoloženja (od euforije do depresije), želju da ljubav bude uzvraćena, čežnju za jedinstvom i intenzivno fiziološko uzbuđenje

komponenta ponašanja – pokušavamo otkriti što druga osoba osjeća, proučavamo je , činimo joj usluge i stalno smo u njezinoj blizini

Partnerska ljubav - temelji se na uvažavanju/ sviđanju/divljenju kombiniranom s dubokim osjećajem brige i privrženosti u odnosu. Zadovoljstvo odnosom raste kad se jednom spozna prava vrijednost partnerstva i pouzdane povezanosti.

 

Ako zaljubljenost, čija je najvažnija funkcija u stvaranju privrženosti i povezanosti koje su nužne za održanje odnosa i razrješavanja početnih konflikata, uspješno preživi postiže se viša razina odnosa. Zaljubljenost postupno prelazi u partnersku ljubav koja biva jača i često traje doživotno.Ta promjena u prirodi naše ljubavi događa se u razdoblju od šest do trideset mjeseci od početka veze.

 

Sternbergovi tipovi ljubavi

Prema teoriji R. Sternberga ljubav ima tri temeljne komponente:

Bliskost – odnosi se na osjećaj povezanosti među partnerima. Uključuje međusobno divljenje, brigu, razotkrivanje i intimnu komunikaciju.

Strast – odnosi se na vrlo intenzivne emocije u ljubavnom odnosu, nadasve na seksualnu privlačnost.

Odanost – odnosi se na odluku da s osobom koju volimo održimo dugotrajnu vezu.

Različite kombinacije tih komponenti daju sedam različitih tipova ljubavi.

Dinamika partnerskih odnosa

 

Svaki partnerski odnos ima svoju dinamiku. Tu dinamiku možemo zamisliti kao kontinuum u kojem od početne preklapajuće situacije dolazi do djelomičnog preklapanja, povremenog razdvajanja, ali onda i vraćanja u djelomično preklapanje. Poznato je da se partnerstvo ne može temeljiti samo na konfluentnom odnosu, a naravno ni na trajnoj izolaciji. Optimalno kretanje na kontinuumu između konfluencije i separacije umijeće je svakog partnerstva.

 

Neki statistički podaci vezani uz brak

2008. godine u Hrvatskoj je sklopljeno 1% više brakova (ukupno 23 373) nego 2007. godine, ali je iste godine Državni zavod za statistiku bilježio 5% više razvedenih (ukupno 5025) nego 2007. godine. Tijekom godina povećava se starosna dob mladenaca (onih koji ulaze u prvi brak); dok su 1998. godine mladenke spremno pristajale na zavjete u prosjeku s 23 godine, a mladoženje s 26; 2008. godine prosječna starost mladenka je bila oko 27 godina, a mladenaca oko 30.

Tijekom zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj se raspao gotovo svaki četvrti brak, dok je u nekim sredinama to čak svaki treći brak. Prema statistikama, bračni se partneri razvode najčešće nakon desete, odnosno nakon četrnaeste godine braka, a u starosnoj dobi između 30. i 39. godine života, ali sve je više onih koji se rastanu i nakon više od 25 godina zajedničkog života.

Kao najčešći uzroci razvoda braka navode se : nedostatak komunikacije, varanje partnera, emocionalna nepovezanost, površno poznavanje partnera prije stupanja u brak, promjene u ponašanju supružnika, ali i fizičko i psihičko zlostavljanje.

Neki podaci o uspješnosti brakova…

 

Najviše šanse da uspije ima brak sklopljen u kasnijim dvadesetim; šanse su veće ako mladenka nije (već) trudna ili (već) ima dijete, ako su partneri dovršili svoje školovanje, ako u brak nisu stupili naglo, te ako i sami ne potječu iz razvedenih brakova. Vezano uz prihode i zaposlenost, u brakovima gdje je i žena zaposlena, ustanovljena je bolja komunikacija među partnerima, a što ne utječe negativno ni na dobrobit djece ukoliko je ona zadovoljna svojom situacijom vezano uz djecu, bračni parovi koji imaju djecu jer to žele i oni koji ih nemaju jer to ne žele-podjednako su zadovoljni u braku.

Sretni parovi zadovoljniji su seksom i češće se njime bave nego oni manje sretni. Bolest jednog partnera može brak dovesti u krizu, to kao i svaka druga kriza, može biti prigoda da se međusobni odnosi ili učvrste ili pokvare. Uspjeh u braku izrazito je povezan s načinom kako partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju konflikte. Osobine ličnosti kao neurotičnost, nisko samopoštovanje, impulsivnost i sramežljivost pridonose neuspješnosti braka.

Kako poboljšati brak?

Iskustvo u radu s parovima, kao i istraživanja, upućuju na to da bliski odnosu među partnerima ovise o uspjehu njegovanja skladnih odnosa, a za što su potrebne određene vještine – odnos među partnerima postaje bliskiji i produbljeniji s međusobnim slušanjem, jasnom komunikacijom, pregovaranjem i pravilnim postupanjem sa srdžbom-a što daje nadu mnogim parovima jer se vještine komuniciranja mogu savladati i naučiti za razliku od osjećaja, strasti, sreće i sl.

Neki muškarci i žene iz uspješnih brakova, koji su sudjelovali u istraživanjima usmjerenim na otkrivanje uvjeta koji pridonose tome da se brak održi, izjavljivali su:

„ Partner je moj najbolji prijatelj i sviđa mi se kao osoba. Uvijek mi je na prvom mjestu-ispred ostalih ljudi, posla, TV i bilo čega drugog. Posvećujem mu pažnju i imam za nj vremena.“

„ Da biste nekoga voljeli morate se osjećati emocionalno sigurni-vjerovati da vas partner potpuno prihvaća, poštuje i podržava. Ne napadamo i ne kritiziramo jedno drugo kad smo ljuti-umjesto toga obazrivo pregovaramo.“

„Slažemo se u vrijednostima, ciljevima i seksu.Tražimo u životu i jedno u drugom ono najbolje-optimisti smo.“

„Ravnopravni smo. Poštujemo želje partnera i jasno nam je da ne može uvijek biti sve onako kako mi želimo. Ako se pojave neslaganja-pregovaramo i dogovaramo se.Strpljivi smo i spremni oprostiti.“

„Podjednako smo (ne)ovisni jedno o drugom na način koji obogaćuje naš život. Puno toga radimo zajedno i oko većine stvari se slažemo. Ali svatko je od nas osoba za sebe i ima svoje interese, prijatelje i aktivnosti. I, što je najvažnije, svatko misli za sebe.“

„Često se sjećamo lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli.“


 

 

 

 


 

 

OBITELJ

 

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 


Pišu: Dunja Horvat, pravnica i Tanja Cujzek, soc. pedagoginja

 

1. siječnja se obilježava Svjetski dan mira i Svjetski dan obitelji. Tom prigodom, nekoliko riječi o važnosti obitelji….

 

Obitelj je osnovna jedinica društva i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. To  je i grupa ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i imaju zajedničke ciljeve i obično žive u istoj kući, stanu, prebivalištu.

Obitelj je i grupa ljudi koji imaju zajedničke pretke i zajedničko porijeklo.Broj članova obitelji može biti od nekoliko do stotinjak.U današnjem društvenom poretku obitelj se definira kao nuklearna koju čine supružnici i njihova djeca, a u posljednje  vrijeme sve je češće prisutan i pojam jednoroditeljskih obitelji .

Osnovne funkcije obitelji jesu:

             -   biološko-reprodukcijska   

            -   sociološko - kulturna

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se  obiteljsko pravo. Obiteljsko pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi  koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

Važnost tih odnosa je u tome;

o   što se u njima rađa i podiže potomstvo

o   osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice

o   putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:

o   Bračni i izvanbračnih drugova

o   roditelja i djece

o   posvojitelja i posvojenika

o   skrbnika i štićenika

o   uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima;

o   ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji

o   zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta

o   primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

Roditeljstvo i izazovi odgoja

Iskustva rada u Obiteljskom centru pokazuju kako svaki roditelj želi dobro svome djetetu, a često je jedini problem što roditeljima nedostaju znanja i upute kako ostvariti ono što nam je cilj cijelog procesa, a to je odgojiti kompetentno i sretno dijete. Svi već jako dobro znamo da ne postoje gotovi recepti, „instant“ rješenja – planovi koji bi našoj djeci osigurali uspjeh. Ono što postoji je nekoliko jasnih načina (mnogo puta provjerenih u praksi) koji mogu poboljšati izglede za uspjeh.

1. Budite sigurni da nema „savršenog roditelja“ niti samo jedan, „pravi način“, da odgojite dijete. Ono što postoji su različite tehnike i isprobani postupci koji nam pomažu da odgoj djece bude lakši, manje naporan i uspješniji.

2. Odgoj djece je najuspješniji kad se zasniva na dobroj međusobnoj komunikaciji (povjerenje bez prisile ili pozitivna stega). U tome je odgovornost roditelja da vjeruje da djeca žele komunicirati te da  koristimo tehnike pozitivne komunikacije: ja-poruke i aktivno slušanje.

Ja-porukama pokazujemo djetetu kako se osjećamo, što mislimo, što nam je potrebno i što želimo, koje su nam namjere i što kanimo učiniti. I upravo to je pravi smisao dobre komunikacije – izraziti sebe, a ne optuživati, prigovarati, okrivljavati i omalovažavati. Nije nužno da Ja-poruke počinju zamjenicom „ja“, bitno je reći djetetu kako se osjećamo u vezi s onim što nam je ono reklo ili učinilo, što mislimo, što bismo željeli da bude drugačije u njegovom ili njezinom ponašanju prema nama.

Aktivno slušanje uključuje sljedeće vještine:

- korištenje neverbalnih poruka dok slušamo (kontakt očima, kimanje glavom, kada vam dijete želi nešto pokazati, ako ikako možete, prestanite raditi ono što radite i posvetite mu pažnju.

 Ukupno držanje kojim pokazujemo da ga čujemo i razumijemo, da nas zanima ono što nam govori);

- postavljanje potpitanja otvorenog tipa („Kako se osjećaš ...?“, „Što misliš ...?“, „Što namjeravaš poduzeti u vezi s ...?“);

- provjeravanje jesmo li dobro razumjeli ono što smo čuli preoblikovanjem toga što smo čuli (tzv. parafraziranje i reflektiranje: „Ako sam dobro razumio, ti misliš ...?“; „Imam dojam da se osjećaš ...“; „Čini mi se da si ...“, i sl.)

- također je važno saslušati dijete do kraja, bez da se odmah branimo ili ljutimo.

3. posebnosti komunikacije s djecom

  • kad nešto tražite od djeteta učinite to kratko i jasno
  • ne tražite više od jedne stvari odjednom
  • svom djetetu jasno pokažite što od njega očekujete
  • u svojim očekivanjima budite realni, vodeći brigu o mogućnostima djeteta
  • u vašim zahtjevima neka preteže riječ «učini to», a ne «nemoj to učiniti»
  • zahtjeve postavljajte obzirno
  • ne prijetite djetetu naknadnom kaznom npr. «kad ti otac dođe kući ... isl.»
  • pri postavljanju zahtjeva koristite «kada» i «tada» (uzročno-posljedična veza)

 

i za kraj…

Što su roditelji bliže svojoj djeci to su ona dalje od nevolja. Potrebno je, iako nam nije svima svojstveno, razvijati sposobnost usmjeravanja na ono pozitivno u ovom svijetu. Mudri roditelji, odgajatelji i učitelji prenose odgovornost, a zatim hvale postignuća. Djeci nije potrebno savršenstvo. Djeca trebaju nas da idemo ispred njih – krčimo put, obilježavamo granice i usmjeravamo njihovo napredovanje. Oni računaju na nas da priznamo njihove mogućnosti i razvijamo ih. Kad naša djeca uspiju i mi smo uspješni ljudi (roditelji). Međuljudske veze u obitelji, njihov razvoj, najvažnija su ulaganja u životu svakog čovjeka. Naši odnosi, ispunjeni ljubavlju, razumijevanjem i povjerenjem, hrane naš duh i daju smisao životu.

 



ZAKON O DADILJAMA (NN 37/13)

 

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 


-stupio je na snagu u travnju 2013. godine, a naknadno su doneseni PRAVILNICI (provedbeni propisi) i ispunjeni su svi uvjeti za primjenu Zakona

 

ŠTO JE DJELATNOST DADILJE?- obuhvaća čuvanje, brigu i skrb za djecu u dobi do 14 godina

GDJE?           

1.      stambenom prostoru- prostor u kojem obrtnik stanuje, a koristi za obavljanje djelatnosti dadilje te ima dokaz o korištenju( nadležno tijelo utvrdilo da su ispunjeni uvjeti za korištenje)

2.      stambeni prostor roditelja- stambeni prostor roditelja djeteta u kojemu se obavlja djelatnost dadilje

3.      poslovni prostor- prostor koji koristi obrtnik za obavljanje djelatnosti dadilje+ dokaz o korištenju+ nadležno tijelo utvrdilo da ispunjava uvjete

 

-          MOŽE obavljati samo OBRTNIK-otvoren obrt+registrirana djelatnost dadilje

-          POSLOVE DADILJE- osoba koja ispunjava osobne i stručne uvjete za obavljanje poslova dadilje, a obavlja ih kao obrtnik ili zaposlenik obrta

-          POTREBNO REGISTRIRATI OBRT=DJELATNOST DADILJE. Zahtjev za upis u obrtni registar podnosi se Uredu državne uprave u KZŽ-služba za gospodarstvo

 

 

UVJETI:    

-      Upis u obrtni registar (registrirana djelatnost dadilje)

-      Poslovni ili stambeni prostor te       (RJEŠENJE DONOSI URED DRŽAVNE UPRAVE U KZŽ), osim ako će se djelatnost dadilje obavljati u stambenom prostoru roditelja

-      UPIS u imenik DADILJA

 

-         da bi počela legalno obavljati djelatnost dadilja (FIZIČKA OSOBA KOJA OBAVLJA DJELATNOST DADILJE KAO OBRTNIK ILI JE ZAPOSLENA KOD OBRTNIKA) PRVO MORA PODNIJETI ZAHTJEV ZA UPIS U IMENIK DADILJA OC KZŽ=na propisnom obrascu I-1, te je dužna priložiti:

 

-  Izvod iz matice rođenih

-  Presliku osobne iskaznice ili Uvjerenja o prebivalištu/odobrenom boravku

-  Potvrdu ovlaštene zdravstvene ustanove ili specijalista medicine rada u privatnoj praksi o općoj zdravstvenoj sposobnosti za rad podnositelja zahtjeva

-  Svjedodžbu/ diplomu o završenom školovanju na hrvatskom jeziku ili drugu odgovarajuću ispravu nadležne odgojno-obrazovne ustanove

-  Dokaz o najmanje završenoj SSS

-  Dokaz o završenom stručnom osposobljavanju za dadilju

 

 

Obiteljski centri ovlašteni su donijeti Rješenje o upisu u imenik dadilja. Da bi donijeli to Rješenje, po službenoj dužnosti prikupljamo podatke:

 

o   Da osoba nije pravomoćno osuđena te da se protiv nje ne vodi kazneni postupak za određena kaznena djela

o   Nema izrečenu sigurnosnu mjeru ili zaštitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti…dok mjera traje

o   Nema izrečenu mjeru za zaštitu prava i dobrobiti djece prema Obiteljskom zakonu, od CZSS

o   Nema izrečenu prekršajno-pravnu sankciju za nasilje u obitelji

 

AKO SE DJELATNOST OBAVLJA U STAMBENOM PROSTORU- I ZA ČLANOVE KUĆANSTVA OBRTNIKA!

 

Dadilja podnosi Zahtjev za upis u imenik dadilja OC KZŽ.

Nadležni OC donosi Rješenje o upisu dadilje u imenik dadilja i vrši upis u imenik u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. OC VODI IMENIK DADILJA.

 

Zakon poznaje i POMOĆNU DADILJU- fizička osoba zaposlena kod obrtnika koji obavlja djelatnost dadilje te koja neposredno i osobno pruža pomoć dadilji u čuvanju i skrbi za djecu, a upisana je u IMENIK POMOĆNIH DADILJA (vodi Obiteljski centar).

 

  1. podnijeti Zahtjev za upis u imenik pomoćnih dadilja OC-a na propisnom obrascu I-2, uz priloge

 

OC donosi Rješenje o upisu pomoćne dadilje u Imenik pomoćnih dadilja i vrši upis pomoćne dadilje u imenik pomoćnih dadilja u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

 

Protiv Rješenja se može izjaviti žalba Ministarstvu nadležnom za socijalnu politiku u roku od 15 dana od dana dostave Rješenja.

 

 

-OBRTNIK=Zahtjev za izdavanje Rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje

-podnosi se nadležnom OC-u, a uz Zahtjev je potrebno priložiti:

 

·         akt o upisu obrta u obrtni registar

·         Rješenje ureda državne uprave u KZŽ da su ispunjeni_____ uvjeti za obavljanje djelatnosti dadilje

·         Rješenje o upisu obrtnika u Imenik dadilja

·         Ugovor o osiguranju s ovlaštenim osiguravateljskim društvom za slučaj odgovornosti za štetu nastalu obavljanjem djelatnosti dadilje- Ugovor o osiguranju odgovornosti za štetu-koji pokriva opću odgovornost i odgovornost iz djelatnosti( profesionalna odgovornost) za štetu koju bi djetetu, roditelju ili 3.osobama mogao prouzročiti obavljanjem djelatnosti dadilje. Osiguranik je dadilja ili pomoćna dadilja. Najniža osigurana svota ne može biti manja od 100.000 kuna po štetnom događaju odnosno 300.000 kuna za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini.Ugovor se mora obnavljati.

·         Dokaz o pravu korištenja poslovnog ili stambenog prostora u kojem se namjerava obavljati djelatnost dadilje (osim ako će se djelatnost dadilje obavljati u stambenom prostoru roditelja)

·         Ako će se djelatnost dadilje obavljati u stambenom prostoru-i pisanu izjavu obrtnika o sastavu kućanstva, u kojem slučaju OC ex offo pribavlja podatke za članove kućanstva:

 


- Uvjerenja o neosuđivanosti/nevođenju kaznenog postupka

-  Nije izrečena sigurnosna/zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti

 - Zaštita djece( nije izrečena mjera obiteljsko pravne zaštite)

- Prekršajno pravne sankcije za nasilje u obitelji

 

OC ex offo pribavlja izvješće o obiteljskim prilikama od nadležnog CZSS te potvrdu o zdravstvenom stanju članova obitelji od nadležnog liječnika obiteljske medicine (u slučaju kad se djelatnost dadilje obavlja u stambenom prostoru-djelatnost se ne može obavljati ako bi zbog bolesti člana kućanstva ili potrebe za skrb člana obitelji bilo ugroženo zdravlje ili drugi interesi djeteta ili ako su odnosi članova kućanstva poremećeni.)

 

Djelatnost dadilje se ne može obavljati u stambenom ili poslovnom prostoru u kojem se pružaju usluge obiteljskog doma ili udomiteljstva- te okolnosti provjerava OC po službenoj dužnosti.

 

O Zahtjevu odlučujemo Rješenjem, a pravomoćno pozitivno Rješenje bez odgode dostavljamo podnositeljici Zahtjeva te Ministarstvu nadležnom za soc.politiku i mlade.

Obrtnik može započeti obavljati djelatnost dadilje nakon što dostavi pravomoćno Rješenje kojim je usvojen Zahtjev nadležnom Uredu državne uprave KZŽ.

OC u roku od 15 dana vrši upis obrtnika u registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje.

 

KOLIKO DJECE?

 

  1. u stambenom/poslovnom prostoru istodobno čuvati, brinuti i skrbiti o najviše šestero djece do 14 godina  ( ako se obavlja u stambenom prostoru, uračunavaju se i djeca obrtnika do 10.godine života )
  2. ukupan broj se smanjuje za jedno dijete ako obrtnik ima 1 ili dvoje djece školske dobi do 10 godina; odnosno za dvoje djece ako ima troje ili više svoje djece školske dobi do 10 godina
  3. = o najviše jednom djetetu mlađem od godinu +ukupan broj djece se smanjuje za jedno
  4. najviše jednom djetetu sa teškoćama u razvoju; ukupan broj djece se smanjuje za jedno
  5. =najviše jednom djetetu mlađem od godinu dana s teškoćama u razvoju= ukupan broj djece se smanjuje za dvoje
  6. ne može se istodobno čuvati, brinuti i skrbiti o djetetu mlađem od godinu dana i o djetetu s teškoćama u razvoju (djeca u posjetu u vremenu u kojem se obavlja djelatnost= moraju biti u pratnji plt. osobe)

 

Može zaposliti jednu dadilju/pomoćnu dadilju u stambenom/poslovnom prostoru

 

A)    dadilju = ukupan broj djece 12 ( obje prisutne, a kad je veći broj djece prisutno)

B)    pomoćnu dadilju= ukupno 8 djece ( uvijek mora biti prisutan i obrtnik)

 

u stambenom prostoru roditelja poslove dadilje može obavljati samo obrtnik, samostalno i osobnim radom, bez rada i pomoći druge osobe.

 

 

OBVEZE DADILJE:

 

1)      obrtnik i roditelj sklapaju PISANI UGOVOR , uređuju međusobne odnose vezano uz čuvanje djece

2)      obrtnik mora imati ADRESAR DJECE (podatke o djetetu, adresu stanovanja, broj telefona roditelja te liječnika djeteta)—PROFESIONALNA TAJNA

3)      za svako dijete mora izvaditi INFORMACIJSKU KARTICU ZA HITNE SLUČAJEVE –opći podaci te osnovne informacije o zdravstvenim teškoćama ili posebnim potrebama

 

STRUČNA OSPOSOBLJENOST+STRUČNO USAVRŠAVANJE (seminari, tečajevi, edukacije)—nositelj Obiteljski centar , uz suglasnost Ministarstva

 

REGISTAR I IMENICI:

Obiteljski centar:

1)      vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje (Ministarstvu dostavljamo zbirne podatke iz Registra)

2)      Imenik dadilja

3)      Imenik pomoćnih dadilja

4)      Stručno usavršavanje dadilja – izrada programa, uz prethodnu suglasnost Ministarstva

5)      Može provoditi stručni nadzor nad provedbom zakona

 

 

Za sve dodatne informacije molimo vas kontaktirajte Obiteljski centar KZŽ na gore navedenu adresu ili brojeve telefona.









PREVENCIJA NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

Nasilje među djecom  i mladima je svako izravno (namjerno, neslučajno) fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno na djecu i mlade od strane njihovih vršnjaka (s ciljem nanošenja tjelesnih ozljeda) koje može varirati u težini, intenzitetu i vremenskom trajanju.

-        Nasilje uključuje tri osnovna elementa (prema Olweus,1998.):
- 
negativni postupci – namjerno nanošenje ozljeda drugoj osobi (fizički; verbalni; ali i bez riječi ili tjelesnog dodir, pr. u obliku društvene izolacije, kreveljenjem…)

-        opetovano i trajno – da bi se neki negativan postupak smatrao nasiljem, mora se ponavljati i biti trajan

-        asimetričan odnos snaga – stvarni i/ili percipirani nerazmjer snaga može se javiti u situacijama izravna nasilništva ako je učenik žrtva doista fizički slabiji u odnosu na učenika zlostavljača; ako žrtva sebe doživljava fizički ili mentalno slabijom, ako postoji brojčani nerazmjer između žrtve i zlostavljača; u situacijama neizravna nasilništva nerazmjer snaga može se javiti u slučaju izolacije učenika iz grupe, širenju glasina i tome slično.

 

Nasiljem se smatra udaranje, šamaranje, naguravanje, čupanje, oduzimanje stvari i novca, izrugivanje zbog kojeg oblika različitosti, nazivanje pogrdnim imenima, isključivanje iz grupe i slični oblici ponašanja.

Može se podijeliti u nekoliko oblika:

-       fizičko nasilje – najuočljiviji oblik, podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje,čupanje i sl.           

-       verbalno nasilništvo – najčešće prati fizičko,  podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje…

-       emocionalno nasilje – namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe, kao i ignoriranje

-       seksualno nasilje – uključuje neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare

-       kulturalno nasilje – podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi

-       ekonomsko nasilje – uključuje krađu i iznuđivanje novca

 

Čimbenici koji doprinose pojavljivanju nasilništva među djecom

OBITELJSKI:

-       nedostatak stabilne emocionalne povezanosti/privrženosti između roditelja i djeteta

-       slab nadzor nad djetetom i zanemarivanje djetetovih potreba

-       prihvaćanje i oponašanje agresivnih i nasilničkih ponašanja koja djeca uče od roditelja te braće i sestara

-       djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima postoji nasilje imaju 3-4 puta veću vjerojatnost da postanu nasilnici

ŠKOLSKI:

-       nedostatak nadzora i nadgledanja

-       „negativna školska klima“

-       neadekvatno ponašanje nastavnika (ismijavanje, prijetnje, fizičko nasilje)

-       stav nastavnika prema nasilništvu ( Olweus 25%  učitelja ne vidi ništa loše u nasilništvu)

-       nedostatak programa intervencije i prevencije

 

Najčešće je žrtva:

-       novo dijete u razredu

-       nadareno dijete

-       mirno i ljubazno dijete

-       dijete koje ima dobar odnos s učiteljem

-       dijete nižeg socioekonomskog statusa

-       dijete iz druge etničke skupine

-       hendikepirano dijete/dijete s posebnim potrebama

-       dijete razvedenih roditelja

-       dijete žrtva obiteljskog nasilja

Žrtve nasilničkog ponašanja:

-       boje se ići u i iz škole

-       mijenjaju uobičajeni put do škole

-       psihosomatske tegobe

-       pogoršava se školski uspjeh

-       dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama

-       dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)

-       povučeni su, sniženog samopouzdanja

-       izražena anksioznost

-       imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine

-       postanu agresivni ili depresivni

-       počnu markirati

-       školske odmore provode sami

-       ne biraju ih u grupnim sportovima

-       traže blizinu učitelja        

Djeca koja se nasilno ponašaju

-       Imaju lošu pažnju i koncentraciju

-       Često ometaju školske aktivnosti

-       Imaju loš uspjeh u školi

-       Često upadaju u tučnjave s drugom djecom

-       Na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom

-       Često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice

-       Konstantno se suprotstavljaju odraslima

-       Zadirkuju i draže životinje

-       Djeluju kao da ne suosjećaju s drugima

 

Procjena potencijalno nasilnih i nasilnih učenika – čimbenici visokog rizika

-       Crtanje i pisanje koje sadrži nasilje (osobito nasilni crteži neprimjereni dobi)
prijetnje nasiljem (direktna prijetnja “ubit ću te” ili prikrivena prijetnja “poslije škole će ti se nešto dogoditi”)

-       Prijašnje nasilno ponašanje ili agresivna prošlost

-       Mučenje životinja

-       Učenika zadirkuju ili uznemiruju (nasilni učenici neutralna i nenasilna ponašanja percipiraju kao nasilje ili izazivanje)

-       Neprimjerena upotreba ili pristup oružju

-       Uzimanje droge

-       Obiteljski stresori

-       Vršnjaci ga smatraju “čudakom”, “drugačijim”

-       Slaba motivacija za školskim uspjehom

 

PREVENCIJA NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA

Usklađenost i zajedništvo

Djelujući usklađeno i zajednički, roditelji, škola i lokalna zajednica mogu  utjecati na društveno odgovorno ponašanje djece i na učenje društvenih i emocionalnih vještina (ŽIVOTNE VJEŠTINE):

-       SVIJEST O SEBI (zna svoje dobre strane, prepoznati osjećaje)

-       RAZUMIJETI DRUGE (razviti suosjećanje, “staviti se u tuđe cipele”)

-       RAZUMIJETI VLASTITU PRIRODU (znati upravljati vl. osjećajima, suočiti se s preprekama)

-       DONOSITI ODGOVORNE ODLUKE (promisliti o posljedicama svojih djela za sebe i druge)

-       GRADITI ZDRAVE ODNOSE (reći NE negativnim pritiscima vršnjaka, sukobe rješavati konstruktivno)

Integracija znanja i kompetencija, suradnja i zajednička vizija cilja doprinose uspješnosti svakog programa prevencije u postizanju njegove osnovne zadaće – odgojiti sretnu i kompetentnu djecu.

 

Za sve dodatne informacije molimo vas kontaktirajte Obiteljski centar KZŽ na gore navedenu adresu ili brojeve telefona.








OBITELJSKI CENTAR  KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

 Frana Galovića 1c, Krapina, 049/371-319, 371-193

            www.obiteljskicentar-kzz.hr

 

Mentalno zdravlje

 

 Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. listopada u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH) i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO). Na svjetskoj razini naglašava se važnost promicanja mentalnog zdravlja i usmjerava se pozornost na probleme mentalnog zdravlja.

 

Kad čujemo termin mentalno zdravlje, česta asocijacija su mentalne (psihičke) bolesti, no ono je sastavni dio općeg zdravlja osobe te je važan izvor snage i sigurnosti za pojedinca i obitelj.

Osobe dobrog mentalnog zdravlja su:

- zadovoljne

- pozitivne

- sposobne zasnovati obitelj i biti sretna u obitelji

- prihvaćati druge ljude

- sposobne stvarati i održavati prijateljstva

- produktivne na radnom mjestu

- dobro se nose sa stresom i svakodnevnim problemima

Mentalno zdravlje obuhvaća naše osjećaje i razmišljanja o nama samima, drugim osobama i suočavanje sa zahtjevima života.

 

Što utječe na mentalno zdravlje?

Svakodnevno na naše mentalno zdravlje utječu brojni čimbenici od kojih neki nisu pod našom kontolom. Npr. kontrolirati ili predvidjeti ponašanja drugih ljudi u nekim situacijama, kao i neke događaje (kvar na automobilu, bolest nas ili bliske nam osobe i dr.) dok postoje i neki aspekti koji jesu pod našom kontrolom, npr. naš stav, način na koji tumačimo događaje i ponašanja drugih ljudi te ponašanja koja biramo kao odgovor na takve situacije.

 

Briga o mentalnom zdravlju

Opadanje određenih mentalnih sposobnosti za koje se mislilo da su povezane sa starenjem, poput gubitka pamćenja, sporog razmišlja i blokade kod rješavanja problema, nije neizbježno ako se mozgu nastave davati izazovi.

Što se može poduzeti kako bi se očuvale (i povećale) mentalne sposobnost kako postajemo stariji?

Što se ne koristi – zahrđa

Ne iznenađuje da se isti savjet koji slijedimo kako bismo postigli tjelesnu kondiciju odnosi i na mentalne sposobnosti -"koristi ih ili će zahrđati“. Psihičke vježbe će ojačati i poboljšati kognitivne funkcije tijekom vremena.

Zdrav životni stil - zdravlje ponekad ne možemo izabrati, ali možemo izabrati zdrav način života. Zdravi životni stilovi uključuju brigu o prehrani, izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga, kretanje i sportske aktivnosti. Zdravi životni stilovi uključuju i aktivnu brigu o vlastitom zdravlju, te odgovorno ponašanje prema sebi, drugima, ali i prema okolini.

 

Ostati mentalno zdravi znači nositi se sa svakodnevnim mislima i osjećajima. To uključuje rad na svojim mislima i osjećajima tj. psihohigijenu. Nemojte skrivati vlastite emocije, pokažite ih i drugi ljudi ih imaju i oni će vas razumijeti. Priznajte i sebi i drugima kako vas je ponekad strah, da ste veseli, sretni ili jadni. Pokušajte prepoznati emocije drugih ljudi i u njih se uživjeti (empatija); to će vam olakšati život s vlastitim emocijama.

Također, briga o mentalnom zdravlju uključuje i brigu o sebi kada se osjećamo loše, slabo, pod stresom, uzrujano, ili tužno radeći stvari kojepomažu da se osjećamo bolje, razgovarajući sa nekom osobom od povjerenja, a po potrebi potražiti i savjet strućne osobe (lječnika, psihologa, savjetodavatelja i dr.) 

 

Za sve dodatne informacije molimo vas kontaktirajte Obiteljski centar KZŽ na gore navedenu adresu ili brojeve telefona.









POLAZAK U ŠKOLU

 

Spremnost djeteta za školu


 

     
Današnji obrazovni sustavi  u pravilu kao kriterij ulaska u školu ne postavljaju stupanj djetetove spremnosti, njegovu doraslost „razvojnim zadacima",  nego granicu ulaska u školu određuju mehanički na temelju kronološke dobi.   

Pojam spremnosti za školu ili bolje rečeno spremnosti za školsko učenje kod većine istraživača određuje se kao složena pojava koja uključuje više dimenzija, pri čemu se najčešće navode:


  1. Tjelesna spremnost koja podrazumijeva mogućnost djeteta da se nosi sa zahtjevima koji uključuju specifične psihofizičke napore, odnosno dijete mora imati u zadovoljavajućoj mjeri razvijene osjetne funkcije  te određene tjelesne sposobnosti poput snage mišića i tjelesne izdržljivosti,
  2. Govorna razvijenost koja podrazumijeva da dijete ima odgovarajuću artikulaciju, da uredno koristi gramatičku strukturu; da ima bogat rječnik, te uredno razumijevanje govora  kako bi mogli slijediti upute i zahtjeve učiteljice/učitelja,
  3. Kognitivna spremnost, kao najvažniji prediktor školskog uspjeha, uz inteligenciju uključuje i razvijenost niza psihičkih funkcija u području percepcije, pažnje, pamćenja i mišljenja,
  4. Emocionalna spremnost koja se očituje u stanovitoj emocionalnoj stabilnosti i mogućnosti kontrole vlastitih emocija kako bi dijete znalo na odgovarajući način prihvaćati uspjeh i neuspjeh, kao i primjereno izražavati osjećaje koji ih prate ,
  5. Socijalna spremnost koja podrazumijeva ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima te mogućnost suradnje s drugima,
  6. Motivacija za učenje i interes za građu također predstavljaju osobito važne činitelje školskog uspjeha.
 

Utvrđivanje spremnosti za školsko učenje moguće je korištenjem niza instrumenata
  koji  mjere koncept spremnosti za školu.

Sami roditelji promatrajući djetetove reakcije mogu
  prepoznati „optimalne trenutke za učenje" čiji prvi znak je djetetovo spontano zanimanje za učenje čitanja i pisanja, a zasigurno znak djetetove zrelosti za učenje jest ukoliko pokušaj poučavanja u nekom području rezultira napretkom u učenju.

 

 

Priprema za polazak u školu - zajednička aktivnost roditelja i djeteta


Polazak u prvi razred osnovne škole predstavlja veliku promjenu u životu djeteta, ali i njegovih roditelja. Može se reći da je to prvi veliki korak djeteta na putu do zrelosti, ali i korak u kojem se potvrđuje sav dotadašnji trud, pažnja i ljubav ugrađena u odgoj djeteta.

Dobra pripremljenost roditelja za polazak djeteta u školu svakako je jedan od preduvjeta uspješnije prilagodbe djeteta na školski program i obveze koje dijete očekuju. Ako se roditelji dobro informiraju počevši od informacije o proceduri upisa u školu, dokumentima koji trebaju, vremenu i sadržaju pregleda djeteta za upis, sadržaju razgovora kod pedagoga ... znat će pripremiti
  i dijete, te će time reducirati potencijalni stres  oko upisa i polaska u prvi razred.

Obitelj je najvažniji faktor u razvoju svih sposobnosti djeteta i priprema djeteta za školu zapravo počinje od njegovog dolaska u obitelj. Time mogli bismo reći da bi i priprema roditelja za polazak
  djeteta u školu trebala početi od rođenja djeteta senzibiliziranjem, informiranjem i educiranjem roditelja o aspektima  pozitivnog i odgovornog roditeljstva i djelotvornim odgojnim postupcima. Naime, djeca se pri polasku u prvi razred znatno razlikuju u pripremljenosti i zrelosti za školu, a što je najvećim dijelom povezano sa načinom komunikacije i prirodom odnosa između roditelja i djece. Ukoliko se roditelji „bave" svojim djetetom, potiču njegovu znatiželju i kreativnost, razgovaraju s djetetom i objašnjavaju svoje odgojne postupke (bilo da se radi o nagradi ili zabrani) stvaraju se povoljni uvjeti za harmoničan razvoj  djetetovog osjećaja odgovornosti, emocionalne sigurnosti i zrelosti koji će mu biti potrebni za školu. Odgajajući dijete u atmosferi u kojoj postavlja pitanja, dobiva odgovore i zabavlja se učeći kroz igru, i dijete i roditelj se za školu počinju pripremati vrlo rano.

 

Promijene unutar obitelji


Polazak djeteta u školu iziskuje prilagodbe od strane djeteta (nova pravila ponašanja; sjedenje na jednom mjestu duže vrijeme; praćenje aktivnosti do kraja; dolazak na početak nastave...), i od strane roditelja. Unutar obitelji javlja se potreba za novom organizacijom i podjelom odgovornosti, ali i ne manje važnim, novim planiranjem troškova koji mogu predstavljati pravi udar na kućni proračun.

Razvijenost dječjih osobina i sposobnosti procjenjuje se od strane novih, stručnih osoba, kroz te procjene dolazi i do procjene roditelja, njihovog dosadašnjeg načina odgoja i brige za zadovoljavanje potreba djeteta, njihove uspješnosti u pripremljenosti djeteta za školu...

            Polazak djeteta u školu kod roditelja može izazvati i osjećaj nemoći zbog nemogućnosti kontrole djetetovih aktivnosti u školi i osoba s kojima se dijete druži; isto tako roditelj može imati manjak pouzdanja u djetetovu samostalnost.

 

Najčešći strahovi i pitanja s kojima se susreću roditelji prije početka škole


            U razdoblju pred polazak u školu javljaju se brojni strahovi, ponajviše roditeljski, koji se lako prenose na dijete, s velikom mogućnošću da upravo to pokvari dane pripreme i polaska u školu.

Roditelj je zabrinut kako će se njegovo dijete prilagoditi zahtjevima škole; da li će uspjeti savladati sve što se od njega očekuje; da li je njegovo dijete dovoljno dobro; koliko se razlikuje od druge djece; kako će se uklopiti među vršnjake i hoće li naći prijatelje; da li će učiteljica/učitelj imati dovoljno razumijevanja za dijete...Takve brige su razumljive s obzirom da prilagodba djeteta na školu utječe na djetetov osjećaj zadovoljstva, radosti, motivaciju za učenje i budući stav prema obrazovanju općenito.

            Ako roditelj ne vjeruje da će djetetu u školi biti dobro, u to neće vjerovati ni dijete, ma koliko mu pričali o tome kako je u školi jako lijepo i kako će se tamo zabavljati, učiti i igrati s drugom djecom.

            Svoje strahove i nesigurnosti roditelj neminovno prenosi na dijete, stoga je važno pomoći mu, kako bi svom djetetu što više olakšao start u tu novu životnu situaciju.

 

Planiranje zajedničkih aktivnosti


            Polazak djeteta u školu iziskuje novi raspored aktivnosti  i roditelja i djeteta, a imajući u vidu obveze koje roditelj i dijete trebaju izvršavati.

Zajedničke aktivnosti
  djeteta i roditelja koje vole dijete i roditelj treba planirati na način da dnevno preostane minimalno 30 minuta kvalitetno provedenog zajedničkog vremena u razgovoru i/ili igri koji i roditelj i dijete vole.

            Zajedničke aktivnosti koje vole i dijete i roditelj, a iziskuju više vremena treba planirati unaprijed, tjedno, tijekom vikenda.

 

 

 

Dragica Slakoper-Lisica, dipl. psihologinja

Obiteljski  centar Krapinsko-zagorske županije
Frana Galovića 1c,  Krapina
Tel/fax: 049/371-319; 371-193


 

 

 


 

SAMOPOUZDANJE-ZAŠTO NAM JE VAŽNO


 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript




Postoji li razlika između samopouzdanja i samopoštovanja?

  • Samopouzdanje ili samouvjerenost ugodan je osjećaj sposobnosti ostvarivanja ciljeva, dok je samopoštovanje ugodan osjećaj visoke osobne vrijednosti i kvalitete.
  • ne  mogu se pribaviti po volji, niti bi bilo dobro da svi uvijek budu samouvjereni. Neki od najgorih ljudi na svijetu imali su izrazito visoko samopouzdanje, što im je pomoglo da učine neke od najvećih šteta u povijesti.


Nisko samopouzdanje ima vrlo nepoželjne posljedice:

  • Kreira anksioznost, stres, osjećaj usamljenosti, te povećava šanse za razvoj depresije i poremećaja raspoloženja koji se mogu ukloniti samo liječenjem, a ne i pukom odlukom.
  • Uzrokuje probleme u odnosima s drugim ljudima i ljubavnim vezama.
  • Ozbiljno može ugroziti obrazovanje i posao.
  • Može dovesti do podcjenjivanja svojih sposobnosti i neostvarenja svojih mogućnosti.
  • Povećava emotivnu ranjivost i ovisnosti o drogama i alkoholu.

 

  • Nisko samopouzdanje konstantno vodi do povećanja negativne slike o sebi, te osoba pada sve niže i niže ili se čak počinje samodestruktivno ponašati.

Kako do povećanja samopouzdanja:

  • Prije nego što započnete raditi na povećanju samopouzdanja morate vjerovati kako se možete promijeniti. Promjene se ne događaju brzo ili lako, ali se događaju.


Savjeti za stjecanje samopouzdanja

  • Pozitivno govorite o sebi – jačate samopoštovanje, a i drugi će vas više poštivati, te tako opet jačate samopouzdanje.
  • Cijenite nešto u svom izgledu – loša slika o sebi znači nisku razinu samopouzdanja.
  • Klonite se „čangrizavaca“ (ljudi koji se stalno žale) – povući će vas za sobom. Družite se sa uspješnim ljudima i dobit ćete nadahnuće za stvaranje vlastitog uspjeha.
  • Kad ste potišteni i osuđujete sami sebe, postanite svoj najbolji prijatelj i vaše će samopouzdanje odmah ojačati.
  • Promijenite negativno mišljenje o sebi – vježbajte um, vjerujte u vaše pozitivne osobine.
  • Uvijek gledajte naprijed, prema pozitivnoj budućnosti, nemojte žaliti za prošlosti i okrivljavati se. Potrudite se da ne ponavljate iste greške, učite na njima.
  • Prestanite biti žrtva i recite „NE“.
  • Odvojite vrijeme samo za sebe – vaše potrebe se jednako važne kao i potrebe ostalih. Isticanjem vlastitih potreba naglašavamo svoju vrijednost i jačamo samopouzdanje.
  • Otkrijte svoje potrebe uspostavljanjem dodira sa svojim osjećajima i vaše će samopouzdanje rasti.
  • Redovno izvršavajte svoje obaveze – napravite popis stvari koje morate napraviti, odaberite jednu i napravite je (osjećaj da smo nešto napravili služi nam kao nadahnuće za ostale zadatke)
  • Obavite odlučan telefonski razgovor – obavite razgovor stoječki kako bi smanjili nelagodu tijekom telefoniranja; smiješite se jer osmjeh pojačava osjećaj dobrobiti (zvučite sigurnije i odlučnije, ljudi će se ophoditi prema vama sa više poštovanja).
  • Prije nego što se razljutite, pitajte se: „Je li to doista važno!?“
  • Počnite govoriti ono što mislite i tražite ono što želite – izbjegavajte odgovor „...svejedno mi je“
  • Nemojte postati žrtva nečega što ne možeš promijeniti – ne obazirite se na „vremenske prilike“ uživaj u svakom trenutku svog života.
  • Počnite ostvarivati svoje snove. Riskirajte, budite hrabri i djelujte - vaše će samopouzdanje rasti.
  • Stres slabi samopouzdanje – naučite vještine prevladavanja stresa.
  • „Problem“ pretvorite u „izazov“.
  • Mislite pozitivno, očekujte najbolje, pa će se to i dogoditi – negativan stav dovodi nas do negativnih ljudi i događaja.
  • Izgledamo li sigurnije, osjećamo se sigurnije – ako ste potišteni, sjednite uspravno, zabacite ramena i ljude oko sebe gledajte u oči.
  • Riješite se osjećaja krivnje – uništava samopouzdanje.
  • Uravnotežite mentalne, fizičke, emocionalne i duhovne aktivnosti – o tome ovise kreativnost i jako samopouzdanje.
  • Maštom stvorite vlastiti uspjeh .

 

Potražite pomoć

  • Pomoć drugih osoba je vrlo važan korak u povećanju samopouzdanja, ali često je i najteži.
  • Osobe s niskim samopouzdanjem rijetko traže podršku ili pomoć jer misle kako je ne zaslužuju.
  • No, budući da je nisko samopouzdanje odraz toga kako su se druge osobe odnosile u prošlosti prema vama, treba vam pozitivna podrška kako biste nadišli negativna iskustva iz prošlosti.
  • Pitajte prijatelje što im se sviđa na vama i što misle da radite dobro.
  • Pronađite osobu kojoj je dovoljno stalo da sluša vaše jadanje bez osuđivanja ili kritike.
  • Pitajte za zagrljaj.
  • Osobu koja vas voli zamolite da vam to kaže.

 

Za više informacija uključite se u radionice Obiteljskog centra KZŽ te naučite nove vještine za kvalitetniji život. Veselimo se susretu s vama!

 

 





SLOBODNO VRIJEME U OBITELJI

 

 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript




Slobodno vrijeme nam uvelike omogućuje da sa svojim djetetom, unutar obitelji, razvijamo povjerenje, bliskost i povezanost koji su osnovni čimbenici zajedništva, ljubavi i podrške za kojim teži svaki roditelj i svako dijete.
Važno je znati da djeca od najranije dobi imaju potrebu i želju provoditi vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima.
Mnogi će se roditelji upitati koliko je slobodnog vremena potrebno da bi se zadovoljilo potrebe svoje djece za druženjem. Velik je broj opravdanih i neopravdanih razloga zbog kojih ne provodimo dovoljno slobodnog vremena, ili vremena uopće u igri i druženju unutar svojih obitelji, ali važno je napomenuti kako  «više» slobodnog vremena ne znači ujedno i «bolje», kvalitetnije i kreativnije. 
Velika je povezanost između kvalitetno provedenog vremena unutar obitelji, sa stvaranjem povjerenja i bliskosti između roditelja i djece za kojim toliko težimo kada se naše dijete počne osamostaljivati i odrastati. Ako želimo doći do tog stupnja, (da nas dijete nazove na telefon i kaže nam da se zaljubila u Marka ili da je dobila jedinicu i jako je tužna), temelje moramo graditi dok su djeca mala i dok su im roditelji «centar svijeta». A najjednostavnije nam je upravo kroz aktivnosti koje djeca vole raditi (zajedničko crtanje, odlasci u park, pečenje kolača, čitanje...).

 Dobro je znati…
 
1. Odvojite vrijeme za igru i druženje i posvetite svome djetetu pažnju
Vrlo često nam se desi da smo odsutni za vrijeme igre i druženja sa djetetom. Radimo nekoliko stvari u isto vrijeme (gledamo TV i igramo neku društvenu igru, telefoniramo i gledamo crtež koji nam je dijete upravo nacrtalo i kojim nas želi impresionirati...), međutim naša djeca vrlo dobro čitaju naše ponašanje i osjećaju kad nismo s njima u potpunosti. Zato je bitno da odvojite vrijeme za svoje dijete i posvetite mu punu pažnju, tako će dijete osjetiti da vam je važno i da ste to vrijeme odvojili samo za njega.

2. Čitajte svojem djetetu
Od najranije dobi (već i prije navršene prve godine života) čitajte svojem djetetu, razgovarajte o pročitanom, prepričavajte priče. Odredite vrijeme za čitanje (npr. vrijeme prije spavanja ili prije popodnevnog odmora) i uživajte u prisnosti koja se na taj način postiže između vas i vašeg djeteta. Dogovorite se unutar obitelji i neka se roditelji izmjenjuju u čitanju (npr. subotom i nedjeljom čita tata ili obrnuto).

3. Stvorite vrijeme za igru
Rekli smo već da danas postoji pomanjkanje vremena u obiteljima. Mi vam predlažemo da iskoristite trenutke kad vodite dijete u vrtić, kad idete zajedno u dućan, kad se vozite u autu. Kako? Jednostavno, razgovarajte sa svojim djetetom ili igrajte neku igru riječima (vidi u nastavku pod igrama). Tako će vam brže proći vrijeme, zabavit ćete se i naučiti nešto novo o svome djetetu.

4. Uključite se u aktivnosti svog djeteta
Odvedite djecu u kino, kazalište, na koncert, klizanje ili u neku kreativnu igraonicu, ali nemojte ga ostaviti samoga i na čuvanju tetama koje tamo rade, nego budite s njim i podijelite to iskustvo. Nakon zajedničkog iskustva uživanja u predstavi porazgovarajte o doživljenom i podijelite utiske. Na taj način ostajete uključeni u djetetov život, a to će vam biti važno kad dijete krene samo sa svojim društvom u kino i na neke druge aktivnosti.


5. Obiteljska putovanja
Organizirajte obiteljske izlete, putovanja na more, na selo, na skijanje ili već tamo gdje vam se sviđa i gdje će te se osjećati ugodno. Kad idete na godišnji odmor organizirajte ga tako da možete povesti sa sobom svoju djecu, nemojte ih ostavljati na čuvanju bakama i/ili tetama. Djeca su dio obitelji i kao takve ih od malena uključite u obiteljska putovanja. 
Uživajte u godišnjem odmoru i provedite ga negdje gdje nema TV, igrica, kompjutera i ostalih čuda tehnike. Organizirajte izlete i obiteljske igre, budite jedni s drugima i posvetite vrijeme stvaranju zajedništva u obitelji.

 

 




OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI

 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 


OVISNOST DJECE I MLADIH

Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI

Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja. 
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:

  • ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • Pratite njihov uspjeh u školi.
  • Upoznajte njihove prijatelje.
  • Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika…)
  • Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.


  • DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:

  • Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja

 








OBITELJ

 

 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

     Obilježavanje Međunarodnog dana obitelji utemeljeno je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a od 1994. godine obilježava se svake godine 15. svibnja u cijelom svijetu. Kada govorimo o obitelji važno je sagledavati je iz svih aspekata te kroz povijesni razvoj čovjeka. Definiranje obitelji razlikuje se sukladno tim aspektima i povijesnim razdobljima u kojem obitelj definiramo.

 Antropologija obitelj definira kao skupinu sastavljenu od žene, njezine djece i barem jednog muškarca vezanog brakom ili krvnim srodstvom (Haviland).

Sociološki aspekt obitelj definira kao društvenu skupinu koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Obuhvaća odrasle osobe oba spola od kojih barem dvije održavaju društveno prihvaćenu spolnu vezu te imaju jedno ili više djece, vlastite ili usvojene (Murdock). Sociološki gledano obitelj možemo definirati i kao zajednicu koja se sastoji od dvije ili više osoba, a koji žive zajedno u dužem vremenskom razdoblju te dijele rad, seks, brigu i zbrinjavanje djece i duhovne, intelektualne i rekreacijske aktivnosti (D*Antonio). Isto tako, obitelj se odnosi na one osobe koje dijele zajedničku povijest, koji se vole, koji su živjeli veći dio života zajedno i koji dijele profesionalne interese, ekonomske potrebe, seksualne preference i političke poglede (Lindsey).

Statistički aspekt obitelj definira kao roditelje i njihovu djecu, koja nisu u braku. Može se sastojati i od muža i žene koji žive u izvanbračnoj zajednici ili nemaju djece (Statistički ljetopis 2001.).

Obitelj je samostalna jedinica, ali i temeljna društvena institucija svakog društva. Obitelj ima niz uloga i pravila koje određuju važnost prema društvu i utjecaj vanjskih obilježja na obitelj. Razlikujemo konzervativni pristup obitelji koji „ispravnom“ definira onu obitelj gdje dva roditelja privređuju za dom. U konzervativnom pristupu prisutan je strah od slabljena braka kao institucije, a time i obitelji i to argumentiraju podacima o sve manjem broju djece te sve većim brojem žena koje rade izvan kuće. Liberalni pristup obitelji je optimističniji te smatra da se obitelj mijenja, no da je to mijenjanje ne ugrožava. Promjene u ženskim životima u svijetu rada i obiteljskim ulogama daju ženama veće mogućnosti te time povećavaju samostalnost i slobodu izbora.

Javnost obitelj doživljava kao zajednicu dvije odrasle osobe povezane brakom, partnerstvom ili roditeljstvom, a oni dijele brigu o onima koji ovise o njima. Naglasak je na životu u istom kućanstvu, zajedničko ulaganje u prihode i kućni rad. Između članova obitelji očekuju se prisni odnosi u relacijama između roditelja i djece te seksualnih partnera, a povezuje ih i dijeljenje unutrašnjih vrijednosti.

Brak je način na koji društvo propisuje kako će se regulirati spolni odnosi i reprodukcija te najčešće služi kao osnova obiteljske zajednice. Brak je društveni odnos, a reguliran je pravom, odnosno zakonom. Kulturološki gledano može biti monogaman, poliandrijski, poliginijski i grupni brak. Izbor bračnog druga može biti slobodan ili dogovoren između obitelji. Kroz povijest je sklapanje braka imalo ekonomsko i političko značenje i nije bio stvar samo dvoje ljudi koji stupaju u bračnu zajednicu. Dolazilo je do bračnih razmjena u obliku miraza, plaćanja mlade ili služenja nevjesti. Stupanjem u brak dolazi i do različitih srodničkih odnosa, a dijelimo ih na afinalno srodstvo – rodbina supružnika, konjugalno srodstvo – vezani ženidbom i konsangvinalno srodstvo – krvno srodstvo. Vezano uz srodničke odnose vrlo je važno naglasiti zabranu spolnih odnosa koji se odnose na članove obitelji, osobito između roditelja i djece te braće i sestara, a time se osigurava da se roditelji i djeca u bliskim vezama međusobno ne smatraju seksualnim objektima.

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se  obiteljsko pravo.

Obiteljsko pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi  koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

Važnost tih odnosa je u tome;

  • što se u njima rađa i podiže potomstvo
  • osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice
  • putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:

  • Bračni i izvanbračnih drugova
  • roditelja i djece
  • posvojitelja i posvojenika
  • skrbnika i štićenika
  • uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima;

  • ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji
  • zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta
  • primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

Vjerujemo da je obitelj zasnovana na ljubavi, zajedništvu i dijeljenju zajedničkih interesa temelj dobrog i kvalitetnog društva te da ćemo njegujući ljubav, razumijevanje, uvažavanje i dijalog utjecati na očuvanje općih vrijednosti i razvoju društvene zajednice u cjelini.

 



 




SELF-KONCEPT ILI POJAM O SEBI

 

 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

Tko sam, zapravo, ja?

Vjerojatno nema čovjeka koji sebi u nekom trenutku svog života nije postavio ovo pitanje. Neki ljudi to čine rijetko i ne opterećuju se mogućim odgovorima. Drugi su pak time opsjednuti  i spremni posvetiti čitav život traženju odgovora…

Odgovor na ovo pitanje predstavlja self-koncept ili pojam o sebi. Pojam o sebi u velikoj mjeri utječe na naš život. On određuje koje ćemo događaje u svojem životu smatrati važnima, što ćemo poduzimati, koje ćemo ciljeve pokušati dostići, hoćemo li biti zadovoljni onim što smo učinili, koji će događaji biti za nas stresni i kako ćemo reagirati na njih.

Čemu služi pojam o sebi?

Svi znamo da teorije obično razvijaju znanstvenici. No nisu znanstvenici jedini koji „proizvode“ teorije. Svatko od nas ima svoju teoriju svijeta i svoju teoriju sebe. Čovjek je po prirodi istraživač i „znanstvenik“ koji pokušava predvidjeti pojave i događaje u svijetu oko sebe, uključujući i svoje osobno ponašanje. Možda vam se čini da vi nemate neku posebnu teoriju o sebi? Međutim da vas netko pita da li biste u subotu radije išli u kino ili ostali kod kuće vjerojatno ćete nešto odgovoriti. Što god odgovorili, odgovor je dio vaše teorije o sebi. Ja sam osoba koja voli subotom ići u kino, ja sam osoba koja subotnje veče voli provoditi kod kuće, ja sam osoba koja nema ideju kako voli provoditi subotnje veče…

Ovakve i mnogo sličnih pretpostavki dio su naše teorije o samima sebi, teorije koja odgovara na pitanje Tko sam ja?
Teorije o sebi pomažu nam da lakše živimo. Na temelju teorije o sebi čovjek objašnjava svoje prošlo i sadašnje ponašanje i predviđa buduće. Bez toga naše bi nam ponašanje izgledalo neobjašnjivo i kaotično. Npr. ako mislimo o sebi kako smo pošteni, to bi trebalo objasniti naše ponašanje u mnogim situacijama. Ali, ako smo pošteni samo u nekim situacijama, a u drugima nismo, naša teorija ima manjkavosti. Stoga je mnogo bolje ako naša teorija sadrži specifične, a ne samo općenite pretpostavke. Ja sam pošten, primjerice može glasiti, Ja nikad neću nešto ukrasti, ali sam spreman prepisivati na ispitu.

Teorija o sebi također nam pomaže da doživimo pozitivna, a izbjegnemo negativna iskustva.

Još je jedna važna funkcija teorije o sebi – daje nam realan osjećaj samopoštovanja. Mora nam omogućiti da vidimo sve svoje dobre osobine i da se dobro osjećamo kad mislimo o sebi. Ukoliko je teorija takva da dovede do toga sa podcjenjujemo ili precjenjujemo svoje pozitivne osobine, to se u velikoj mjeri može loše odraziti na naš život.

 

Dimenzije pojma o sebi

3 dimenzije: znanje o sebi, očekivanja od sebe i vrednovanje sebe.

a) Znanje o sebi

na pitanje tko sam ja? Većina će prvo opisati sebe u terminima spola, rase, zanimanja, religije, socijalnog statusa i političkog opredjeljenja, tek nakon toga slijedili bi neki osobniji podaci – tjelesni izgled, ponašanje prema ljudima, osjećaj osobne kompetentnosti, moralne osobine, osjećaji drugih ljudi prema sebi i osobni ukus u različitim područjima.

Svjesno i nesvjesno ja – postoje razlike između ljudi u pogledu svjesnosti vlastitog „ja“. Oni koji mogu istraživati, ispitivati i otkrivati svoje „ja“ obično su bolje prilagođeni. Da bismo promijenili kod sebe ono što nije dobro, znanje o sebi je nužno. Ako ne vidimo kakvi smo ne možemo se ni početi mijenjati. Stoga je važno vidjeti sebe onakvim kakvim jesmo, a ne onakvim kakvi bismo željeli biti.

b) Očekivanja od sebe

u isti čas, osim ideje o onom što jesmo, imamo sliku i o onom što bismo mogli biti, dakle, imamo očekivanja od samog sebe. Očekivanja od sebe mogu se  pojaviti u obliku „idealnog“ i „očekivanog“ ja.

Stvarno „ja“ odnosi se na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje vjeruju da ih posjeduje. Idealno „ja“ odnosi se na osobine koje bi osoba htjela imati. To su njezine nade i želje. Očekivano „ja“ odnosi se na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje smatraju da ih treba imati. To su dužnosti, obaveze i odgovornosti.

Stvarno ja – ono što jesam

Idealno ja – ono što bih želio biti (želje, nade)

Očekivano ja – ono što bih trebao biti (dužnosti, obaveze, odgovornosti)

Ako se ti aspekti ne slažu, osoba ima problema. Ako je razlika između stvarnog i idealnog ja velika, osoba je sramežljiva, tužna i razočarana. Ako je razlika između stvarnog i očekivanog ja velika, osoba je tjeskobna i ima osjećaj krivnje.

c) Vrednovanje sebe

vrednovati se možemo u pozitivnim i negativnim terminima. Svakodnevno procjenjujemo ono što jesmo i kakvi jesmo  s onim što bismo željeli, mogli ili trebali biti. Rezultat ovih procjena je samopoštovanje tj. kvantitet samopoštovanja (ovisno da li su naše procjene većinom pozitivne ili negativne).

 

Potreba za održanjem pojma o sebi

Ljudi postaju vrlo uznemireni kada njihove temeljne postavke o sebi dođu u pitanje – može doći do krize identiteta. Da bi održali sliku o sebi tražimo informacije i iskustva koji su u skladu s njom, a izbjegavamo ili ignoriramo suprotne. Ako mislimo pozitivno o sebi lakše ćemo prihvaćati pozitivne informacije o sebi nego negativne i obratno.Većina ljudi nastoji održati visoku razinu samopoštovanja.  

 


 

POLOŽAJ ŽENE U OBITELJI


OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

RAVNOPRAVNOST SPOLOVA je temeljna vrednota ustavnog poretka. Zakon o ravnopravnosti spolova -zabranjuje diskriminaciju po osnovi spola te mu je glavni ciljstvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Zakon izrijekom zabranjuje diskriminaciju na temelju bračnog ili obiteljskog statusa.

Ravnopravnost podrazumijeva:

  • * jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života,
  • jednak status i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava te jednake koristi od ostvarenih rezultata

Obiteljski zakon temelji se na:


  • * načelu ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštivanja i pomaganja svih članova obitelji
  • jednakosti prava
  • * izjednačenosti bračne i izvanbračne zajednice
  • * jednakosti prava i obveza u roditeljskoj ulozi

 

ZDRAVA OBITELJ je  temelj svakog društva. U Krapinsko-zagorskoj županiji tendencija je prema tradicionalnom načinu života i tradicionalnoj podjeli rodnih uloga. U svakodnevnom životu neravnopravnost je prisutna u određenim segmentima društvenog i privatnog (obiteljskog života):

a) u društvu - na području radnog prava - pri zapošljavanju „koliko djece imate?; namjeravate li se udavati?; ostati trudna?“.

  • * žene rade na slabije plaćenim poslovima
  • * veći postotak nezaposlenih

b) unutar obitelji

  • * nezadovoljne, preplašene, nesigurne u traženju i ostvarivanju prava prema partnerima - u nepovoljnijem položaju

Žena u obitelji ima višestruke uloge:

  • * rađanje i odgoj djece - primarna zadaća
  • * kućanski poslovi i održavanje kućanstva
  • * zaposlene i nezaposlene

Iz gore navedenih razloga spominje se kako žene imaju dva radna mjesta:

  • * na kojem rade
  • * unutar obitelji-briga za djecu, čišćenje, kuhanje, pranje (uglavnom žene obavljaju te poslove)

U radu Obiteljskog centra vezano uz promicanje ravnopravnosti spolova provode se:

  • * bračna i partnerska savjetovanja
  • * naglašavanje jednakosti u pravima i obvezama
  • * poticanje na razgovor i pozitivnu komunikaciju
  • * poticanje dogovora, sporazuma i kompromisa
  • * podrška, ohrabrenje i osnaživanje

Najbolji rezultati stručnog rada i savjetovanja pokazali su se u slučajevima  zajedničkog dolaska bračnih/izvanbračnih partnera u OC što je doprinijelo lakšoj podjeli poslova i zajedničkom planiranju međusobnih odnosa kroz neko vrijeme. Kao prisutan rizik uobičajeno se javljaju velika očekivanja korisnika - nestrpljivost i želja da se narušeni odnos odmah popravi. Važno je i u obiteljski život uključiti djecu kao ravnopravne članove obitelji - samo na taj način mogu učiti uloge koje će jednog dana obavljati u svojoj obitelji.

Za kraj…

Kvalitetni obiteljski odnosi temelje se na dobrim partnerskim odnosima, a oni znače uzajamno poštovanje i skrb. To omogućava zajedničko pozitivno djelovanje u odgoju djece i temelj je osobnog zadovoljstva životom. U bračnu/partnersku zajednicu stupamo jer želimo i vjerujemo da će nam suživot olakšati nošenje sa životnim izazovima. Dobro je upamtiti kako su obiteljski odnosi najvažniji odnosi u životu koje je potrebno kontinuirano nadograđivati i njegovati.

 

 


 

 

RASTIMO ZAJEDNO


 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 

Program radionica za roditelje najmlađe djece


CILJEVI PROGRAMA:

Kao dio šireg programa UNICEF-ova podršku roditeljstvu "Prve tri su najvažnije!'; suradnjom voditelja i roditelja razvijen je Program radionica za roditelje "Rastimo zajedno" koje se provode s roditeljima najmlađe djece širom Hrvatske.

Svrha Programa radionica za roditelje "Rastimo zajedno" jest omogućiti protok informacija, znanja, vještina i podrške koji roditeljima koriste u ispunjavanju njihovih roditeljskih odgovornosti te promiču rast i razvoj kako roditelja, tako i djeteta.

Glavni cilj Programa radionica jest stvoriti poticajno i osnažujuće okruženje u kojem roditelji s voditeljicama radionica i s drugim roditeljima razmjenjuju iskustva o tome kako žive svoje roditeljstvo, upoznaju bolje sebe kao roditelja, načine na koje se odnose prema svojem djetetu te doznaju i za druge moguće načine odnošenja prema djetetu. Također, upoznaju se sa znanstvenim stajalištima o pozitivnoj interakciji roditelja i djeteta, kao i o roditeljstvu na dobrobit djeteta (i roditelja).

Na radionicama će se preispitivati vrijednosti kojima se roditelji rukovode, učiti o potrebama djece i roditelja te o načinima njihova zadovoljavanja, vježbati komunikacijske vještine i odgovarati na druga pitanja za koja roditelji izraze interes.

 

ISHODiŠTA PROGRAMA:

Program radionica za roditelje "Rastimo zajedno" oslanja se na nekoliko temeljnih pretpostavki:

• Prve godine života osobito su važne za razvoj svakoga ljudskog bića. Mozak djeteta najintenzivnije se razvija upravo u tom razdoblju. Ono što dijete doživljava ima ogroman utjecaj na razvoj njegova mozga, pa prema tome i na njegove kasnije životne mogućnosti i prilike. Ako dijete raste u okolini bez dovoljno ljubavi, sigurnosti i roditeljske njege, u njegovom se mozgu mnoštvo sinapsi neće očuvati i bit će znatno drugačiji od mozga djeteta koje raste u emocionalno bogatom ozračju. Već u dobi od tri godine vidljive su razlike u socijalnom i intelektualnome razvoju djece, koje ne ovise o prihodima ni o obrazovanju roditelja, već o tome kako se roditelji bave djecom kod kuće, kako podržavaju njihovu znatiželju i učenje.

• Prve su godine važne i zato jer se iskustvo o sebi i drugim ljudima iz tih godina prenosi na kasnije godine života. U najranijim godinama se uspostavlja djetetova emocionalnu sigurnost, odnosno temeljno povjerenje u sebe i druge, što je zalog kasnijega duševnog i tjelesnog zdravlja. Stoga emocionalna privrženost, rana komunikacija i stimulacija predstavljaju jednako važne uvjete razvoja kao i prehrana, briga o čistoći, zdravlju i sigurnosti od ozljeda.

• Roditelji ili primarni skrbnici djeteta imaju najvažniju ulogu u osiguravanju emocionalno toploga i podupirućeg okruženja za dijete, kao i u usmjeravanju djetetova učenja i razvoja. Oni zadovoljavaju temeljne potrebe djeteta, osiguravaju djetetovu sigurnost, pružaju ljubav, poticaj, vodstvo i granice. Roditelji pritom često imaju pitanja ili dileme koje pozivaju na stjecanje novih znanja i vještina ili na mijenjanje nekih stavova i uvjerenja.

• Društvo je prepoznalo koliko je "roditeljski posao" važan, ali i koliko je zahtjevan, posebice u vremenu rastućih pritisaka na obitelj s različitih strana - od poslodavaca, medija, javnih službi i od strane samih članova obitelji. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta kao pravo djeteta navodi to da njegovi roditelji dobiju dovoljnu i odgovarajuću podršku i pomoć u podizanju djece.

• Današnji roditelji podižu djecu u drugačijem svijetu nego što su to činili njihovi roditelji. Društvo se promijenilo, uključujući promjene u svijetu rada (npr. sve dulje radno vrijeme, veća nesigurnost posla), promjene u sastavima obitelji (npr. sve više jednoroditeljskih obitelji i obitelji s djecom iz različitih brakova), promjene u shvaćanjima prirode djece i roditeljskog autoriteta. Društvena očekivanja od roditelja su velika, a odgovornost društva je omogućiti svakom roditelju da se nosi s izazovima suvremenog roditeljstva i ostvaruje pravo na pouzdane informacije, savjetovanje, materijalnu i drugu pomoć u brizi o djeci i njihovu razvoju. Programom radionica za roditelje "Rastimo zajedno" roditelji dobivaju mogućnost da ostvare neka od svojih prava na podku koja im pripadaju zato jer su roditelji.

 

NAČiN RADA:

U životu s djetetom i ispunjavanju roditeljskih odgovornosti mogu se pojaviti različita pitanja. Na jedanaest grupnih susreta roditelji će se baviti traženjem svojih odgovora na pitanja od interesa, zajedno s drugim roditeljima, voditeljicama i uporabom stručne literature. Roditelj najbolje poznaje svoje dijete i sebe, no iskustva stručnjaka i drugih roditelja često su dobrodošla. Nitko sam ne zna sve odgovore na sva pitanja!

Na radionicama se rabe različiti oblici rada, ovisno o cilju i sadržaju pojedine aktivnosti. Bit će kratkih predavanja, vježbi i rada na različitim zadacima, a najviše će biti razgovora na određenu temu i razmjene iskustva u malim ili većim grupama. Svaka je radionica "začinjena" i ponekom igrom i/ili kratkim filmom.

 

Sve zainteresirane roditelje molimo da se za dodatne informacije o programu „Rastimo zajedno“ jave na brojeve telefona: 049/371-193 ili 371-319 ili na e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


OBITELJ

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Pišu: Dunja Horvat, pravnica i Tanja Cujzek, soc. pedagoginja

 

1. siječnja se obilježava Svjetski dan mira i Svjetski dan obitelji. Tom prigodom, nekoliko riječi o važnosti obitelji….

 

Obitelj je osnovna jedinica društva i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. To  je i grupa ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i imaju zajedničke ciljeve i obično žive u istoj kući, stanu, prebivalištu.

Obitelj je i grupa ljudi koji imaju zajedničke pretke i zajedničko porijeklo.Broj članova obitelji može biti od nekoliko do stotinjak.U današnjem društvenom poretku obitelj se definira kao nuklearna koju čine supružnici i njihova djeca, a u posljednje  vrijeme sve je češće prisutan i pojam jednoroditeljskih obitelji .

Osnovne funkcije obitelji jesu:

             -   biološko-reprodukcijska   

            -   sociološko - kulturna

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se  obiteljsko pravo. Obiteljsko pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi  koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

Važnost tih odnosa je u tome;

što se u njima rađa i podiže potomstvo

osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice

putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:

Bračni i izvanbračnih drugova

roditelja i djece

posvojitelja i posvojenika

skrbnika i štićenika

uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima;

ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji

zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta

primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

Roditeljstvo i izazovi odgoja

Iskustva rada u Obiteljskom centru pokazuju kako svaki roditelj želi dobro svome djetetu, a često je jedini problem što roditeljima nedostaju znanja i upute kako ostvariti ono što nam je cilj cijelog procesa, a to je odgojiti kompetentno i sretno dijete. Svi već jako dobro znamo da ne postoje gotovi recepti, „instant“ rješenja – planovi koji bi našoj djeci osigurali uspjeh. Ono što postoji je nekoliko jasnih načina (mnogo puta provjerenih u praksi) koji mogu poboljšati izglede za uspjeh.

1. Budite sigurni da nema „savršenog roditelja“ niti samo jedan, „pravi način“, da odgojite dijete. Ono što postoji su različite tehnike i isprobani postupci koji nam pomažu da odgoj djece bude lakši, manje naporan i uspješniji.

2. Odgoj djece je najuspješniji kad se zasniva na dobroj međusobnoj komunikaciji (povjerenje bez prisile ili pozitivna stega). U tome je odgovornost roditelja da vjeruje da djeca žele komunicirati te da  koristimo tehnike pozitivne komunikacije: ja-poruke i aktivno slušanje.

Ja-porukama pokazujemo djetetu kako se osjećamo, što mislimo, što nam je potrebno i što želimo, koje su nam namjere i što kanimo učiniti. I upravo to je pravi smisao dobre komunikacije – izraziti sebe, a ne optuživati, prigovarati, okrivljavati i omalovažavati. Nije nužno da Ja-poruke počinju zamjenicom „ja“, bitno je reći djetetu kako se osjećamo u vezi s onim što nam je ono reklo ili učinilo, što mislimo, što bismo željeli da bude drugačije u njegovom ili njezinom ponašanju prema nama.

Aktivno slušanje uključuje sljedeće vještine:

- korištenje neverbalnih poruka dok slušamo (kontakt očima, kimanje glavom, kada vam dijete želi nešto pokazati, ako ikako možete, prestanite raditi ono što radite i posvetite mu pažnju.

 Ukupno držanje kojim pokazujemo da ga čujemo i razumijemo, da nas zanima ono što nam govori);

- postavljanje potpitanja otvorenog tipa („Kako se osjećaš ...?“, „Što misliš ...?“, „Što namjeravaš poduzeti u vezi s ...?“);

- provjeravanje jesmo li dobro razumjeli ono što smo čuli preoblikovanjem toga što smo čuli (tzv. parafraziranje i reflektiranje: „Ako sam dobro razumio, ti misliš ...?“; „Imam dojam da se osjećaš ...“; „Čini mi se da si ...“, i sl.)

- također je važno saslušati dijete do kraja, bez da se odmah branimo ili ljutimo.

3. posebnosti komunikacije s djecom

kad nešto tražite od djeteta učinite to kratko i jasno

ne tražite više od jedne stvari odjednom

svom djetetu jasno pokažite što od njega očekujete

u svojim očekivanjima budite realni, vodeći brigu o mogućnostima djeteta

u vašim zahtjevima neka preteže riječ «učini to», a ne «nemoj to učiniti»

zahtjeve postavljajte obzirno

ne prijetite djetetu naknadnom kaznom npr. «kad ti otac dođe kući ... isl.»

pri postavljanju zahtjeva koristite «kada» i «tada» (uzročno-posljedična veza)

 

i za kraj…

Što su roditelji bliže svojoj djeci to su ona dalje od nevolja. Potrebno je, iako nam nije svima svojstveno, razvijati sposobnost usmjeravanja na ono pozitivno u ovom svijetu. Mudri roditelji, odgajatelji i učitelji prenose odgovornost, a zatim hvale postignuća. Djeci nije potrebno savršenstvo. Djeca trebaju nas da idemo ispred njih – krčimo put, obilježavamo granice i usmjeravamo njihovo napredovanje. Oni računaju na nas da priznamo njihove mogućnosti i razvijamo ih. Kad naša djeca uspiju i mi smo uspješni ljudi (roditelji). Međuljudske veze u obitelji, njihov razvoj, najvažnija su ulaganja u životu svakog čovjeka. Naši odnosi, ispunjeni ljubavlju, razumijevanjem i povjerenjem, hrane naš duh i daju smisao životu. 

 






Prepoznavanje i poštovanje prava djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom kaočlanova obitelji




1.
UVOD:

Ljudska prava su dio cjelokupnog života svakog pojedinca, a njihovo ugrožavanje u korijenu je svih problema s kojima se danas suočava suvremeni svijet; od nasilja, siromaštva, globalizacije, pitanja okoliša, ekonomske nejednakosti i nezakonitosti, pa do sukoba i ratova.

Aktualnost teme o pravima djeteta danas je vrlo izražena. Masovni mediji nam omogućuju uvid koliko se i kako danas krše prava djeteta i od kolike je važnosti odgoj za ljudska prava.

Usprkos postojanju dokumenata koji štite ljudska prava, pa tako i prava djeteta, najveće žrtve nepoštovanja ljudskih prava svakako su oni koji su u društvu maleni i slabi, koji ovise o radu, zalaganju i brizi odraslih, i moćnijih, kako bi mogli zadovoljiti svoje potrebe i na taj način ostvariti svoja prava. Ovdje se prvenstveno misli na djecu, a naročito djecu s teškoćama u razvoju i mlade s invaliditetom. Poznavanje i razumijevanje prava djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom prvi je korak na putu njihova življenja, poštovanja, ostvarivanja i zaštite. Uspješno odgojno djelovanje u području odgoja za ljudska prava pretpostavlja harmonično djelovanje svih odgojnih čimbenika. Stoga je nužno da i roditelji budu informirani o koncepciji odgoja za ljudska prava sukladno važećim dokumentima.

Problem je što velik broj osoba s invaliditetom nije svjestan da kršenja njihovih prava kao osoba s invaliditetom kao što su primjerice nemogućnost pristupa informacijama, obrazovanju, zapošljavanju ili zdravstvenim uslugama predstavlja ujedno i kršenje njihovih temeljnih ljudskih prava. Kako bismo ukazali na potrebu podizanja razine svijesti ne samo cjelokupnog društva, nego i samih osoba s invaliditetom o tojčinjenici, donosimo pregled najvažnijih nacionalnih i međunarodnih dokumenata s područja zaštite ljudskih prava koji se ujedno odnose i na zaštitu ljudskih prava osoba s invaliditetom.

2.
NACIONALNI I MEĐUNARODNI DOKUMENTI S PODRUČJA ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA:

2.1.Najznačajniji domaći dokument kojim su utvrđena prava osoba s invaliditetom u RH je Ustav Republike Hrvatske (NN , br. 41/01, 55/01):

· u članku 3. uz ostalo poštivanje pravačovjeka određuje kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske.

· Člankom 57. država jamči posebnu skrb zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

· Člankom 63. dodatno se štite prava djece s teškoćama u razvoju jer se propisuje njihovo pravo na posebnu njegu, obrazovanje i skrb.



Ustavom se Republika Hrvatska odredila kao država koja posebnu skrb posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovom uključivanju u društveni život.

2.2.Najznačajniji međunarodni dokument na području zaštite osoba s invaliditetom je UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (NN, MU, br. 6/07, 3/08 i 5/08). Potpisivanjem Konvencije i Fakultativnog protokola uz Konvenciju i njezinim ratificiranjem u Hrvatskom saboru, Konvencija je postala dio pravnog poretka Republike Hrvatske po pravnoj snazi iznad zakona u Republici Hrvatskoj.



2.3.U svrhu provođenja Konvencije te daljnjeg snaženja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju Republika Hrvatska je donijela Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN 63/07). Temelji za donošenje navedene Nacionalne strategije su Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. - 2015. (usvojen 5. travnja 2006.) i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda (NN MU br. 6/07, 3/08 i 5/08).



3.
TKO SU OSOBE S INVALIDITETOM U RH?

Definiranje invaliditeta primarno valja uskladiti s čl. 1 Konvencije koji kaže:

„( ... ) Osobe s invaliditetom uključuju one koji imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima."


Prema Konvenciji, invaliditet je dakle rezultat interakcije oštećenja osobe (koje nije samo tjelesno oštećenje kao najlakše mjerljivo) i okoline.

Invaliditet mora uključivati sljedeće elemente:


  • * Oštećenje
  • * posljedicu,
  • * funkcionalnu (ne)sposobnosti
  • * odnos čimbenika okoline.
4. SVRHA KONVENCIJE o pravima osoba s invaliditetom:

  • promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva.
5. OPĆA NAČELA Konvencije o pravima osoba s invaliditetom:

(a) poštivanje urođenog dostojanstva, osobne autonomije uključujući slobodu osobnog izbora i neovisnost osoba,

(b) nediskriminacija,

(c) puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo,

(d) poštivanje razlika i prihvaćanje osoba s invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti i
čovječnosti,

(e) jednakost mogućnosti,

(f) pristupačnost, dolazak na javna mjesta bez onemogućavanja ili odbijanja

(g) jednakost između muškaraca i žena,

(h) poštivanje razvojnih sposobnosti djece s teškoćama u razvoju i poštivanje prava djece s teškoćama u razvoju na očuvanje vlastitog identiteta.



Najvažniji očekivani učinak Konvencije je promjena percepcije javnosti prema osobama s invaliditetom, u cilju potpune socijalne integracije osoba s invaliditetom koja pak takvoj osobi omogućava samostalno življenje.

Konvencijom se države obvezuju da će djeca s teškoćama u razvoju
u potpunosti uživati sva ljudska prava i temeljne slobode ravnopravno s drugom djecom.

Konvencijom se nastoji kod javnosti promicati priznavanje vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s invaliditetom, te njihova doprinosa na radnom mjestu i tržištu rada sa ciljem jednakopravne uključenosti u društvenu zajednicu. Također se nastoji postići njegovanje stava o poštivanju prava osoba s invaliditetom na svim razinama obrazovnog sustava, kao i poticanje svih sredstava javnog priopćavanja na predstavljanje osoba s invaliditetom na način usklađen sa svrhom ove Konvencije.

Kao potpisnici Konvencije dužni smo osigurati osobama s invaliditetom mogućnosti pristupa fizičkom, socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju te pristupa obrazovanju, informacijama i komunikaciji.

Smatrajući da su žene i djevojčice s invaliditetom često izloženije riziku od nasilja, ozljeđivanja, zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili izrabljivanja, kako u svojim domovima, tako i izvan njih, ovom Konvencijom se poseban naglasak stavlja upravo na zaštitu prava žena i djevojčica sa invaliditetom.

Dužnost odraslih osoba je da djetetu s teškoćama u razvoju i mladima s invaliditetom pomognu u kretanju, komuniciranju, interakciji s drugom djecom i mladima bez obzira na vrstu invaliditeta ili teškoća.

6.
Dužnosti i prava obitelji sukladno načelima Konvencije:

Obitelj je prva zajednica u kojoj dijete zadovoljava svoje primarne biološke potrebe, ima prigodu doživjeti ljubav i pripadanje, osjetiti sigurnost, doživjeti da ga se poštuje, da je drugima važno što se s njim zbiva. Članovi obitelji najbolje poznaju dijete, pretpostavlja se da najbolje razumiju što mu treba i da znaju načine na koje će zadovoljiti djetetove potrebe i prava.

Osnovne potrebe djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom iste su kao i kod druge djece, ali se često treba više truditi i pažljivije usredotočiti da bi se one zadovoljile. One nimalo ne ovise o tome koliko se ona dobro mogu izraziti govorom, gledanjem, slušanjem ili na drugi način.

Osnovne su potrebe djece:

-potreba da sebe doživljavaju kao vrijedne članove obitelji

-potrebe da se o njima brine

-potrebe da razviju osobni integritet, samosvijest i odgovornost

Odgovornost za zadovoljenje tih potreba snose u prvom redu roditelji, a potom stručnjaci koji su uz dijete duže vrijeme, no roditelji su najvažniji.

Ujedinjeni narodi su u svrhu zaštite djece izdali dokument, najprije Deklaraciju o pravima djeteta 1959., a zatim i dokument pod nazivom Konvencija o pravima djeteta 1989. godine. kojim se društvo obvezalo da svakom djetetu osigura optimalne uvjete za rast, razvoj i učenje, kako bi se skladno razvijalo u tjelesnom, umnom, emocionalnom i socijalnom pogledu, u uvjetima slobode, dostojanstva, prihvaćanja, ljubavi i razumijevanja. A Konvencijom o pravimaosoba s invaliditetom nastoji se između ostaloga osigurati da djeca s teškoćama u razvoju imaju jednaka prava u pogledu obiteljskog života.

S ciljem ostvarivanja tih prava i da bi se spriječilo sakrivanje, napuštanje, zanemarivanje i segregacija djece s teškoćama u razvoju, države potpisnice obvezale su se da će osigurati rane i sveobuhvatne informacije, usluge i potporu djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Također će osigurati da dijete ne bude odvojeno od svojih roditelja protivno njihovoj volji, osim ako nadležna tijela, čija je odluka podložna preispitivanju od strane pravosuđa, u skladu s pozitivnim pravom i postupcima, ne utvrde da je takvo odvajanje potrebno u najboljem interesu djeteta. Ni u kojem slučaju dijete neće biti odvojeno od roditelja na osnovi invaliditeta, bilo djeteta ili jednog ili oba roditelja. U slučajevima kad uža obitelj nije u stanju voditi brigu o djetetu s teškoćama u razvoju država je dužna poduzeti sve što je potrebno za alternativno zbrinjavanje u široj obitelji, a ukoliko to ne bi bilo moguće, unutar zajednice u obiteljskom okruženju.

Države stranke ove Konvencije će poduzeti djelotvorne i odgovarajuće mjere otklanjanja diskriminacije protiv osoba s invaliditetom u svim pitanjima vezanim uz brak, obitelj, roditeljstvo i osobne odnose.

7. NAJČEŠĆA PODRUČJA KRŠENJA PRAVA (preuzeto iz izvještaj Ureda pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom za 2009.godinu)


Osobe s invaliditetom često žive same ili sa starijim članom obitelji i zbog raznih životnih okolnosti, od kojih posebno izdvajamo zdravstveno stanje, problem prijevoza, i život u udaljenim mjestima nisu u mogućnosti svoja prava zatražiti osobnim dolaskom u nadležne institucije.

Kada se radi o djeci s teškoćama u razvoju, roditelj ih ne mogu ostaviti same, a postoje slučajevi u kojima član obitelji zbog težine invaliditeta ne može ostaviti svog bližnjeg odraslu osobu.

Posebno je složena situacija u ruralnim sredinama gdje je dostupnost informacija i pristupačnost najveći problem. Podnositelji se često puta javljaju razočarani i ljuti jer nisu upućeni u svoja prava ili nisu dobili informaciju od nadležne institucije ili su one manjkave te stranke svoje frustracije pokušavaju rješiti telefonskim putem u razgovoru sa zaposlenicima Ureda.


grafikon201212.jpg


Iz grafičkog prikaza je vidljivo kako se najveći broj slučajeva otvorenih kao predmet u 2009. godini odnosio na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom u području socijalne zaštite 22,6 %, u području mirovinskog osiguranja 11,7 %, u području rada i zapošljavanja 11,5 %, u području pristupačnosti 9,5 %, dok je u području pravosuđa 8,6 %.

Područje „Razno" se odnosi na različita područja - višestruka savjetovanja, inicijative i preporuke pojedinaca te krivo upućene upite koji nisu u nadležnosti Ureda i u tom području je 9,7 % predmeta. Podjednako su zastupljeni bili slučajevi vezani uz odgoj, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu 6,3 %. Zatim su redom slijedili slučajevi vezani uz područje prava vojnih invalida 4,3 %, imovinsko pravni odnosi 4 %, diskriminacija 2,9 %, potom oni vezani uz razne oblike nasilja 2 %, te područje sporta 0,3 %.


Želja nam je da Vam kroz navedene podatke približimo poteškoće osoba s invaliditetom s kojima se svakodnevno susreću prilikom nastojanja ostvarivanja svojih prava. Isključivo dobrim prepoznavanjem i poštivanjem prava osoba sa invaliditetom, te zajedničkom borbom protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom, osigurat ćemo potpuno poštivanje njihovih prava na svim područjima života, uključujući i one utemeljene na spolu i dobi. A naročito velika zadaća društva leži u promicanju svijesti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom.



ZA KRAJ:

Svako dijete na svijetu izgleda različito i ima različite ideje, iskustva, tradiciju i sposobnosti. Te razlike stvaraju nove mogućnosti, nove nade, nove snove i nova prijateljstva. Razlike među ljudima našeg svijeta su bogatstvo koje svi trebaju cijeniti i razmjenjivati. Stoga ne zaboravimo da je svako dijete ravnopravni član velike svjetske obitelji kojoj doprinosi svoje jedinstvene sposobnosti.



IZVORI:

  • Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, UN (2006)
  • Tekst Konvencije o pravima osoba s invaliditetom namijenjen djeci, UNICEF (2007)
  • http://www.uik.hr/
  • http://www.posi.hr/
  • Juul, J.(2006). Obitelj s kronično bolesnom djecom. Naklada Pelago.


OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI


 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 


OVISNOST DJECE I MLADIH

Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI

Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja.
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:

  • ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • Pratite njihov uspjeh u školi.
  • Upoznajte njihove prijatelje.
  • Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika…)
  • Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.
  • DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:

  • Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja
 


PSIHOLOŠKI  ASPEKTI  STARENJA  I  STAROSTI

   

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 
Frana Galovića 1c, Krapina
Tel. 371-193, 371-319
www.obiteljskicentar-kzz.hr
e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 

2012.    Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnost

Aktivno starenje ima puno značenja i uključuje mnoge aspekte kvalitete života – odnosi se na očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja,  neovisnost, socijalnu uključenost, pripadanje, osobni rast i smisao života te snažan osjećaj dobrobiti.

 

Starenje  i  starost

Starenje  -  proces tijekom kojega se događaju promjene u funkciji dobi.

Tri osnovna vida starenja:

-     biološko – promjene, usporavanje i opadanje u  funkcijama organizma tijekom vremena

-     psihološko – promjene u psihičkim funkcijama i prilagodba ličnosti na starenje

-     socijalno – promjene u odnosu pojedinca koji stari i društva u kojem živi

U procesu starenja postoje velike razlike među pojedincima i unutar svakog pojedinca.

U pokušajima određivanja prave prirode starenja obično se razlikuju:

a)  primarno starenje – fiziološko starenje - senescencija – odnosi se na normalne, fiziološke procese koji su određeni unutarnjim, biološkim čimbenicima („biološkim satom“) koji su neizbježni i posljedica su sazrijevanja ili protoka vremena (menopauza; usporavanje aktivnosti SŽS-a)

b) sekundarno starenje – odnosi se na patoške promjene i opadanje s godinama, koje je posljedica vanjskih čimbenika uključujući bolest, okolinske utjecaje i ponašanje (npr. utjecaj buke na slabljenje sluha)

           

Starost – posljednje razvojno razdoblje u životnom vijeku pojedinca koje se može odrediti prema kronološkoj dobi (npr. nakon 65. godine života) ili prema socijalnim ulogama i statusu (npr. nakon umirovljenja) ili prema funkcionalnom statusu (npr. nakon određenog stupnja stupnja sposobnosti) .

 

Razvojna  obilježja  u  kasnoj  odrasloj dobi

Tjelesni razvoj:

- neuroni brže umiru, ali mozak to kompenzira rastom novih sinapsi

- autonomni živčani sustav radi slabije, narušavajući prilagodbu na hladno i toplo vrijeme

- nastavlja se propadanje vida: sve je veća osjetljivost na zasljepljivanje, narušena je diskriminacija boja, prilagodba na tamu, percepcija dubine i oštrina vida

- propadanje sluha nastavlja se u cijelom frekvencijskom rasponu

- slabi okus i osjetljivost na mirise

- slabi dodirna osjetljivost na šakama, osobito na vrhovima prstiju što je manje izraženo na drugim dijelovima ruku

- slabljenje funkcioniranja kardiovaskularnog i respiratornog sustava dovodi do većeg tjelesnog stresa tijekom vježbanja

- starenje imunosnog sustava povećava rizik od mnogih bolesti

- sve su veće teškoće sa spavanjem, osobito kod muškaraca

- kosa i dalje sijedi i stanjuje se; koža se bora i postaje prozirnija (gubi masni potporni sloj)

- smanjuje se visina i težina (gubi potpornu tjelesnu masu)

- gubitak koštane mase dovodi do povećanje stope osteoporoze

- smanjuje se intenzitet seksualnih reakcija i seksualna aktivnost, premda većina zdravih parova u braku izvještava o redovitom seksualnom uživanju

 

- gubi se pokretljivost zbog gubitka mišića, koštane snage i gibljivosti zglobova

 

Kognitivni razvoj:

- individualne razlike u kognitivnom funkcioniranju veće su nego u bilo kojoj životnoj dobi

- istraživanja inteligencije –  i transverzalna i longitudinalna istraživanja govore u prilog diferencijalnom smanjenju inteligencije - stariji postižu bolje rezultate na testovima općih informacija i rječnika ( kristalizirane sposobnosti, odnosno mentalne sposobnosti povezane sa životnim iskustvom ili naobrazbom, su uvelike sačuvane), a smanjena su im postignuća na testovima koji odražavaju kvalitetu funkcioniranja živčanog sustava: brzina primanja i reagiranja na signal (fluidna inteligencija-„urođene mentalne sposobnosti)

 

- pamćenje – količina informacija koja može biti zadržana u radnom pamćenju i dalje opada; najveći problemi pamćenja su na zadacima koji traže namjerno procesiranje (problemi oko pamćenja imena ljudi; mjesta gdje su stavili važne predmete; uputa o dolasku s jednog mjesta na drugo; raspored uzimanja lijekova) i asocijativno pamćenje (teškoće stvaranja i dosjećanja veza između dijelova informacija)

- istraživanja ne potvrđuju da je pamćenje za davne događaje (jako dugoročno sjećanje) jasnije od pamćenja nedavnih događanja – neka rana sjećanja manje su jasna nego što su bila nekad, zbog interferencije stvorene godinama dodatnih iskustava (što se više uspomena nakuplja neke neizbježno sliče drugima) – stariji se bolje  prisjećaju nedavnih osobnih iskustava

- prospektivno pamćenje – prisjećanje aktivnosti koje planiramo u budućnosti; kod starijih raste upotreba vanjskih pomagala

 

- postaje teže dozivanje riječi iz dugoročnog pamćenja i planiranje onoga što reći kako to reći

- pamti se bit informacija, a ne detalji

- smanjuje se vještina rješavanja  tradicionalnih problema koji su izvan konteksta stvarnog života (vezano uz ograničenje pamćenja starijih osoba da drže na pameti sve relevantne činjenice kada rješavaju složene hipotetičke probleme), dok rješavanje svakodnevnih problema ostaje adaptivno – proširuju strategije stečene u srednjoj dobi

 

- mnogi se nalaze na najvažnijim položajima u društvu, poput generalnih direktora, religijskih vođa ili sudaca vrhovnog suda

- moguća je izrazita mudrost (uključuje veliko praktično znanje, sposobnost promišljanja i primjene tog znanja na taj način da se život učini podnošljivijim i vrednijim, emocionalnu zrelost, te altruističnu kreativnost; mudrost je snažan prediktor zadovoljstva životom u kasnoj dobi)

- treningom je moguće poboljšati širok raspon kognitivnih vještina

 

 

Emocionalni i socijalni razvoj:

- dolazi do mirenja sa životom, te se razvija integritet ličnosti

- emocionalne reakcije opisuju se na složeniji i personaliziraniji način; poboljšava se emocionalna samoregulacija

- dolazi do reminisciranja i životnog pregleda

- jača pojam o sebi, te postaje sigurniji i složeniji

- vjera i duhovnost mogu napredovati do viših razina

- veličina socijalne mreže i količina socijalnih interakcija se smanjuju

- socijalni se partneri odabiru na temelju emocija, upuštajući se u ugodne odnose, a izbjegavajući one neugodne

- raste bračno zadovoljstvo

- bliskost i međusobna podrška braće i sestara jačaju

- općenito, broj prijatelja se smanjuje

- postaje se prabaka i pradjed

- moguć odlazak u mirovinu

- veće je znanje o politici i sklonost glasovanju

- moguć razvoj prijateljstva s mlađim ljudima

- odnosi s odraslom djecom postaju važniji

- smanjuje se čestina i različitost slobodnih aktivnosti

 

 

Kako psihologija doprinosi dobrom starenju?

- poboljšanjem mentalnog funkcioniranja (učenje, pamćenje)

- sprečavanjem kognitivnog opadanja nakon nekog gubitka ili zbog bolesti

- podučavanjem vještinama suočavanja sa stresom

- poticanjem pozitivnih emocija

- motiviranjem na druženje, socijalno uključivanje i sudjelovanje

- poticanjem usluga, rješenja i okoliša primjerenih i naklonih starijima

- održavanjem neovisnosti i tjelesnog funkcioniranja

 

 

A što možemo naučiti o starenju od stogodišnjaka?

- u pogledu ličnosti ti vrlo stari ljudi izgledaju vrlo optimistično – umjesto usmjerenost na strahove i tragedije , oni se usmjeravaju na bolje sutra

- što su manje anksiozni i plašljivi, to povoljnije procjenjuju svoje zdravlje i psihičku dobrobit

- istraživanje u kojem su krepki stogodišnjaci ponovno ispunjavali testove ličnosti nakon 18 mjeseci, izvijestili su da su umorniji i depresivniji, što je možda reakcija na povećanu slabost na samom kraju njihova života, no njihovi su rezultati bili viši i na tvrdoglavosti, nezavisnosti, emocionalnoj sigurnosti i otvorenosti prema iskustvu – te bi crte mogle biti od vitalnog značenja za preživljavanje iznad 100 godina

- svoju dugovječnost često pripisuju bliskim obiteljskim vezama i dugo i sretnom braku (oko jedna četvrtina njih još su uvijek oženjeni!)

 

- u prošlosti su živahni stogodišnjaci bili uključeni u zajednicu – radeći za pravedne ciljeve bitne za njihov razvoj i sreću

- njihove trenutne aktivnosti često uključuju poticajan rad i aktivnosti u slobodno vrijeme, te učenje ( slučaj 105-godišnje žene koja je pohađala nastavu četiri večeri tjedno – učenje čitanja/pisanja i za kratko je vrijeme mogla čitati prometne znakove, naslove u novinama, dijelove Biblije)

- aktivnosti stogodišnjaka uključuju: pisanje pisama, pjesama, dramskih komada i memoara, držanje govora, podučavanje glazbe i vjeronauka, njegoovanje bolesnih, drvodjelstvo, prodavanje proizvoda, obveznice i osiguranja, slikanje, liječenje, držanje propovijedi

- ti neovisni, mentalno živahni, ispunjeni 100-godišnjaci pokazuju kako zdrav životni stil, osobna snaga i bliske veze s obitelji i zajednicom mogu nadograditi biološke snage, pomičući time granice aktivnog životnog vijeka

 

 

 

 

LITERATURA:

  1. Berk, L. E. :  Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2008.
  2. Schaie, K. W. i Willis, S. L. : Psihologija odrasle dobi i starenja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2001.
  3. Havelka, M. : Zdravstvena psihologija, Jastrebarsko: Naklada Slap, 2002.




NASILJE NAD ŽENAMA

   

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript


  

U Hrvatskoj se  obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na 22. rujan 1999. kada su na zagrebačkom općinskom sudu ubijene tri žene - supruga u brakorazvodnoj parnici, njezina odvjetnica i sutkinja.

Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama definira nasilje kao bilo kakav akt nasilja koje se temelji na rodu, a koji kao posljedicu ima, ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju u žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.

  Nasilje nad ženama obuhvaća (ali time ne smije biti ograničeno): fizičko, seksualno i psihološko nasilje u obitelji (premlaćivanje, seksualno zlostavljanje u obitelji, bračno silovanje, genitalno sakaćenje i drugi tradicionalni obredi koji ženama nanose povrede, izvanbračno nasilje), nasilje do kojeg dolazi u široj zajednici (silovanje, seksualno zlostavljanje i/ili uznemiravanje na poslu, obrazovnim institucijama ili drugdje, trgovanje ženama, prisilna prostitucija) te nasilje počinjeno ili tolerirano od strane države.

  Nasilje se očituje na nekoliko osnovnih načina, kao: fizičko, seksualno, psihološko te ekonomsko. Većina je nasilja kombinacija fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja.

Fizičko nasilje obuhvaća: guranje, povlačenje za kosu, udaranje nogama i rukama, paljenje, ugrize, davljenje, trganje odjeće s osobe, gađanje predmetima, bacanje ili uništavanje stvari po kući, mučenje, ubojstvo...

Seksualno nasilje je svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe, bilo da žrtva nije dala pristanak ili ga nasilnik i nije mogao dobiti jer se radi o djetetu ili nemoćnoj osobi. U tu vrstu nasilja spadaju: prisiljavanje na seks, neželjeno dodirivanje, prisiljavanje na neženjene seksualne postupke, silovanje, prisiljavanje na seks bez zaštite, prisiljavanje na gledanje pornografije, prisiljavanje na snimanje seksualnog odnosa i radnji...

Psihološko nasilje sastoji se od različitih oblika izrugivanja, prigovora, prijetnji, izolacije, maltretiranja, zastrašivanja, uhođenja, kontroliranja telefona, pošte i osobnih stvari, prijetnja samoubojstvom, javnih napada i ismijavanja u javnosti i sl.

Ekonomsko nasilje prvenstveno se odnosi na nejednak nadzor nad pristupom zajedničkim resursima, uskraćivanje pristupa novcu, zaposlenju ili obrazovanju, neplaćanje alimentacije, zahtijevanje da se opravda svaki sitni trošak, a u širem se smislu odnosi i na uništavanje imovine i krađu.

 

NASILJE NAD ŽENAMA U OBITELJI

 

Zašto žene ostaju u nasilničkim vezama?


  • EKONOMSKA OVISNOST (uzdržavanje djece, nemogućnost nalaženja posla)
  • RODITELJSTVO (djeca trebaju oca)
  • RODBINA (pritisak na ženu da “sačuva” brak)
  • STRAH (strah za fizičku sigurnost sebe i djece ako ode)
  • SPASITELJSKI SINDROM (ako ostane s njim, može ga “spasiti” i pomoći mu da se promijeni, on ne može živjeti bez nje, ubit će se i sl.)
  • PORICANJE (smatra da to nije tako loš brak)
    LJUBAV (voli ga i razmišlja o njegovim pozitivnim osobinama)
  • DUŽNOST (obećala je da će ostati s njim “dok ih smrt ne rastavi”)
  • KRIVNJA (smatra kako je kriva zbog svega, jer je uzrokovala njegove probleme)
  • ODGOVORNOST (smatra da je njena dužnost riješiti sve probleme i spasiti vezu)
  • SRAM, PONIŽENJE (ne želi da itko za to sazna)
  • NISKA RAZINA SAMOPOŠTOVANJA (vjeruje da je sve njena pogreška, da se drugim ženama to ne događa, te da je sigurno to zavrijedila. “Nikad neću naći boljega, i malo ljubavi je bolje nego samoća”)
  • SPOLNE ULOGE (“Muškarci su takvi”)
  • NERAZUMIJEVANJE NADLEŽNIH USTANOVA (ne vjeruje da će policija, pravosuđe, zdravstvene ili socijalne ustanove razumjeti o čemu se radi)

 

 

AKO VAŠ PARTNER:


  • Naređuje i ponaša se kao gospodar
  • Prijeti van ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa
  • Sam donosi sve odluke
  • Kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili
  • Zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja
  • Često pokazuje znakove ljubomore
  • Prisiljava vas na spolni odnos
  • tuče vas, vuče za kosu, gura
  • Prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao
  • nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli
  • poriče da vas zlostavlja

 

POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU!





Dojenje je vještina koja se uči

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 
Frana Galovića 1c, Krapina
Tel. 371-193, 371-319
www.obiteljskicentar-kzz.hr
e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

Dojenje je vještina koja se uči, zahtijeva strpljenje i uvježbanost. Uglavnom sve žene mogu dojiti  i imaju dovoljno mlijeka za svoje dijete, no sama odluka da će dojiti najčešće nije dovoljna za uspješno dojenje. Za dojenje je potrebno pripremiti se (npr.  preko Rodinih internet stranica, www.roda.hr  ili www.ringeraja.hr ). Velika većina žena koje su dojile prolazile su kroz probleme najčešće tijekom prvih nekoliko tjedana dok dojenje nije profunkcioniralo (otprilike tijekom prva dva mjeseca).

Spoznaja da je dojenje savršeno prilagođeno da ispuni potrebe djeteta za hranom i tekućinom, odnosno da majčino mlijeko ima jedinstven sastav koji se mijenja kako se mijenjaju prehrambene potrebe  djeteta koje raste, potvrđuje stav kako se dojenjem djetetu daje najbolji početak u životu. Velika je neistina i zabluda tvrdnja da žena nema dovoljno „jako“ mlijeko i da ga nema dovoljno. Što se češće doji, više se mlijeka stvara!!!!

Korisno je isključivo dojiti pet do šest mjeseci, a potom, uz postupno dodavanje krute hrane, dok dijete ne bude staro barem jednu godinu. Bebe koje su dojenje imaju razvijeniji vid i govor.

Dojenjem, dijete ne prima samo hranu, već se stvara intimnost i bliskost između majke i djeteta koje oboma donosi izniman osjećaj zadovoljstva i sreće.

Dojenje je dobro i za majčino zdravlje. Majke koje ne doje češće jače krvare poslije poroda, veća je vjerojatnost da dobiju rak jajnika i rak dojke.


Više o dojenju:

http://www.ringeraja.hr/clanak/zasto-je-dojenje-najbolje_277.html?page

http://www.ringeraja.hr/clanak/o-dojenju_393.html?page

http://www.ringeraja.hr/video/beba/?sort=popularity


 

Piše: Dragica Slakoper-Lisica, psiholog CC KZŽ





14.07. - Slobodno vrijeme u obitelji

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 
Frana Galovića 1c, Krapina
Tel. 371-193, 371-319
www.obiteljskicentar-kzz.hr
e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

    


   Slobodno vrijeme nam uvelike omogućuje da sa svojim djetetom, unutar obitelji, razvijamo povjerenje, bliskost i povezanost koji su osnovni čimbenici zajedništva, ljubavi i podrške za kojim teži svaki roditelj i svako dijete.
   Važno je znati da djeca od najranije dobi imaju potrebu i želju provoditi vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima.
   Mnogi će se roditelji upitati koliko je slobodnog vremena potrebno da bi se zadovoljilo potrebe svoje djece za druženjem. Velik je broj opravdanih i neopravdanih razloga zbog kojih ne provodimo dovoljno slobodnog vremena, ili vremena uopće u igri i druženju unutar svojih obitelji, ali važno je napomenuti kako  «više» slobodnog vremena ne znači ujedno i «bolje», kvalitetnije i kreativnije.
    Velika je povezanost između kvalitetno provedenog vremena unutar obitelji, sa stvaranjem povjerenja i bliskosti između roditelja i djece za kojim toliko težimo kada se naše dijete počne osamostaljivati i odrastati. Ako želimo doći do tog stupnja, (da nas dijete nazove na telefon i kaže nam da se zaljubila u Marka ili da je dobila jedinicu i jako je tužna), temelje moramo graditi dok su djeca mala i dok su im roditelji «centar svijeta». A najjednostavnije nam je upravo kroz aktivnosti koje djeca vole raditi (zajedničko crtanje, odlasci u park, pečenje kolača, čitanje...).

 Dobro je znati…
 
  1. Odvojite vrijeme za igru i druženje i posvetite svome djetetu pažnju
    Vrlo često nam se desi da smo odsutni za vrijeme igre i druženja sa djetetom. Radimo nekoliko stvari u isto vrijeme (gledamo TV i igramo neku društvenu igru, telefoniramo i gledamo crtež koji nam je dijete upravo nacrtalo i kojim nas želi impresionirati...), međutim naša djeca vrlo dobro čitaju naše ponašanje i osjećaju kad nismo s njima u potpunosti. Zato je bitno da odvojite vrijeme za svoje dijete i posvetite mu punu pažnju, tako će dijete osjetiti da vam je važno i da ste to vrijeme odvojili samo za njega.

  2. Čitajte svojem djetetu
    Od najranije dobi (već i prije navršene prve godine života) čitajte svojem djetetu, razgovarajte o pročitanom, prepričavajte priče. Odredite vrijeme za čitanje (npr. vrijeme prije spavanja ili prije popodnevnog odmora) i uživajte u prisnosti koja se na taj način postiže između vas i vašeg djeteta. Dogovorite se unutar obitelji i neka se roditelji izmjenjuju u čitanju (npr. subotom i nedjeljom čita tata ili obrnuto).

  3. Stvorite vrijeme za igru
    Rekli smo već da danas postoji pomanjkanje vremena u obiteljima. Mi vam predlažemo da iskoristite trenutke kad vodite dijete u vrtić, kad idete zajedno u dućan, kad se vozite u autu. Kako? Jednostavno, razgovarajte sa svojim djetetom ili igrajte neku igru riječima (vidi u nastavku pod igrama). Tako će vam brže proći vrijeme, zabavit ćete se i naučiti nešto novo o svome djetetu.

  4. Uključite se u aktivnosti svog djeteta
    Odvedite djecu u kino, kazalište, na koncert, klizanje ili u neku kreativnu igraonicu, ali nemojte ga ostaviti samoga i na čuvanju tetama koje tamo rade, nego budite s njim i podijelite to iskustvo. Nakon zajedničkog iskustva uživanja u predstavi porazgovarajte o doživljenom i podijelite utiske. Na taj način ostajete uključeni u djetetov život, a to će vam biti važno kad dijete krene samo sa svojim društvom u kino i na neke druge aktivnosti.


  5. Obiteljska putovanja
    Organizirajte obiteljske izlete, putovanja na more, na selo, na skijanje ili već tamo gdje vam se sviđa i gdje će te se osjećati ugodno. Kad idete na godišnji odmor organizirajte ga tako da možete povesti sa sobom svoju djecu, nemojte ih ostavljati na čuvanju bakama i/ili tetama. Djeca su dio obitelji i kao takve ih od malena uključite u obiteljska putovanja.
   Uživajte u godišnjem odmoru i provedite ga negdje gdje nema TV, igrica, kompjutera i ostalih čuda tehnike. Organizirajte izlete i obiteljske igre, budite jedni s drugima i posvetite vrijeme stvaranju zajedništva u obitelji.





26.06. - Međunarodni dan borbe protiv zloupotrebe droga

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE
Frana Galovića 1c, Krapina
Tel. 371-193, 371-319
www.obiteljskicentar-kzz.hr
e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

   Zlouporaba opojnih droga, te bolest ovisnosti o drogama kao njena posljedica pogađaju sve društvene slojeve, društvene zajednice i sve zemlje. Zlouporabu opojnih droga prate i zarazne bolesti poput HIV-a, hepatitisa i spolno prenosivih bolesti, te nanose ogromnu štetu, kako pojedincu koji je ovisan, obiteljima ovisnika, tako i cijelom društvu.
            Rezolucijom 42/112, godine 1987. Generalna skupština UN-a proglasila je dan 26. lipnja Međunarodnim danom borbe protiv zlouporabe droga i nezakonite trgovine drogama, kao izraz svoje odlučnosti da jača djelovanje i suradnju u borbi protiv zlouporabe i trgovine drogama, kako bi se postigao cilj međunarodnog društva bez droga. Ta Rezolucija je samo preporučila daljnje akcije s obzirom na izvješća i zaključke Međunarodne konferencije o zlouporabi droga i nedopuštenoj trgovini njima.
           Cilj međunarodnog djelovanja na tom području jest podizanje svijesti o velikim problemima koje nezakonite droge čine društvu. Nitko nije siguran u društvu u kojem droga preuzme kontrolu. Kako droga kontrolira ovisnika i njegovo tijelo, tako nezakoniti uzgoj i prodaja droga mogu kontrolirati i čitave zajednice putem kriminala.
             Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatska je s obzirom na svoj geostrateški položaj tranzitna zemlja preko koje se opojne droge krijumčare na putu između zemalja proizvođača i zemalja potrošača. MUP ističe da do sada u Republici Hrvatskoj nije zabilježena značajnija i organiziranija proizvodnja opojnih droga, izuzmu li se manje-više pojedinačni pokušaji uzgoja opojne droge marihuane, namijenjene domaćem narko-tržištu.
Trgovanje opojnim drogama je zasigurno jedan od najproduktivnijih oblika organiziranog kriminala kako u svijetu tako i na području Europe, te Republike Hrvatske. Po ostvarenim prihodima doslovno se radi o globalnoj industriji, koja može konkurirati najznačajnijim privrednim granama.
           Zlouporaba droga i njihova nezakonita trgovine su globalni problemi na sprečavanju kojih moraju raditi sve države, pa tako i naša.
Hrvatski sabor je 2005. godine usvojio Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj za 2006.-2012. godine.
Ključan okvir za njenu izradu predstavljala je EU strategija za droge (2005.-2012.).
Nacionalna strategija je temeljni dokument za provođenje različitih aktivnosti, vezanih uz suzbijanje zlouporabe opojnih droga, od prevencije ovisnosti do liječenja i skrbi o ovisnicima i povremenim uzimateljima opojnih droga. Poslužila je i kao osnova za donošenje zakonskih i podzakonskih propisa iz područja suzbijanja zlouporabe opojnih droga, te kao osnova za izradu godišnjih Akcijskih planova suzbijanja zlouporabe opojnih droga i provedbenih programa iz tog područja.
Najvažniji zakonski propis, temeljen na Nacionalnoj strategiji, je Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga koji je Hrvatski sabor donio 23. studenog 2001.godine (Narodne novine br. 107/01, 87/02 i 163/03).

 Cilj svih aktivnosti vezanih uz Nacionalnu strategiju i Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga je efikasno, koordinirano i sustavno suzbijanje zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj, učinkovitija primjena mjera kojima je cilj smanjiti zdravstvene i socijalne posljedice zlouporabe droga u društvu, raširenost konzumiranja sredstava ovisnosti u populaciji, posebice među djecom i mladima, unaprijediti mjere zaštite obitelji, kao i uključiti sve segmente društva u aktivnosti vezane uz suzbijanje zlouporabe opojnih droga.

Obiteljski centri su ustanove osnovane od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koje se, među ostalim, bave i prevencijom ovisnosti među djecom i mladima. Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije provodi preventivne programe te savjetovanja osoba i njihovih obitelji kojima je potrebna pomoć i podrška u prevladavanju problema ovisnosti.

I za kraj...


...nekoliko riječi o važnosti obitelji u prevenciji


-       obitelj je prva grupa u kojoj dijete stječe svoja iskustva, razvija osobne potencijale i oblikuje stavove - obitelj je primarni faktor socijalizacije
-       suvremena obitelj različita je od tradicionalne po ulozi i roditelja i djeteta
-       sadašnja generacija djece preplavljena je informacijama, što ne znači da su i emocionalno zreliji - često im nedostaje kontakt sa socijalnom stvarnošću i odgovornošću u izvršavanju radnih zadataka

Nekoliko korisnih strategija za roditelje:


-       Naučite svoje dijete da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica i na njemu je da preuzme odgovornost za te posljedice. Učite ga da uz sve veća prava koja traži idu i sve veće odgovornosti, a vi ne preuzimajte odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima.

-       Odolite davanju savjeta, osim kada vas mlada osoba to traži. Kao što je jedan roditelj rekao: "Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom". Razgovarajte što više s djetetom o životu općenito, o vlastitim stavovima, naglasite da život ima svoje tuge i radosti: da možemo uživati u sretnim trenucima i naučiti se nositi s teškim situacijama.

-       Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne potpuno izoliranje od obitelji. Pokažite strpljenje kad vam se neke odluke ne čine primjerenima.

-       Pustite mladu osobu da razmišlja o sebi. Neka vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može izraziti svoje frustracije, srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.

-       Dajte svojem djetetu priliku da bude samo  sa sobom kad mu je to potrebno.

-       Dopustite i djetetu da preuzme dio brige. Ako vi preuzimate brigu za sve oko njega, nikad neće postati odgovoran.

-       Dopustite mu da više odlučuje o svom životu i da sudjeluje u obiteljskim odlukama. Uključite ga u pomoć oko kućanskih poslova, ponudite da izabere zadatke koje bi želio obavljati.

-       Prije nego automatski kažete NE pričekajte 10 sekundi! Neka vaše dijete navede razloge za ono što traži od vas. S nekim pravilima budite fleksibilniji, s nekim pravedni, a s nekima, vama važnima - nepopustljivi.

-       Neka vaši strahovi ne utječu na odluke. Podijelite ih sa svojim djetetom i obrazložite mu iz kojeg je razloga neka vaša odluka donesena.

-       Budite svjesni sebe, svojeg glasa, tona i neverbalne komunikacije dok razgovarate. Zvučite li cinično ili ironično? Vičete li?

-       Budite svjesni sebe i svojeg zadovoljstva u životu. Kako vam je na poslu, u braku, s roditeljima, prijateljima?

-       Prihvatite vlastite osjećaje. Biti roditelj ne znači biti savršen. Možete se osjećati frustrirano, ljutito, obeshrabreno, tužno. Ako ste burno reagirali, ispričajte se. Na taj će način i mlada osoba učiti da su odnosi kompleksni.

-       Ako vam je previše svega i opterećeni ste promjenama koje uočavate kod svog djeteta, potražite pomoć za sebe. Za početak razgovarajte o tome s prijateljima koji prolaze kroz slične poteškoće.

 

Reference:

-          Alinčić, Bakarić-Abramović, Hrabar, Jakovac-Lozić, Korać (2001): Obiteljsko pravo, Zagreb

-          Filipović, I. (2005): Knjiga za roditelje, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Zagreb

-          Covey, S.R. (1998): Sedam navika uspješnih obitelji, Mozaik knjiga, Zagreb

-          www.obiteljskicentar.hr



OBITELJ I ZDRAVI STILOVI ŽIVOTA

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE
Frana Galovića 1c, Krapina
Tel. 371-193, 371-319
www.obiteljskicentar-kzz.hr
e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

UTJECAJ OBITELJI

Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava prevenciju neprihvatljivih oblika ponašanja kod djeteta.

Zaštitni čimbenici:

- čvrste i pozitivne obiteljske veze,

- nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka,

- jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji,

- uključenost roditelja u život njihove djece,

- čvrste veze s institucijama poput škole.

 

Roditelji i izbor zdravih stilova života

Istraživanja i svakodnevno iskustvo svjedoče tome kako djeca većinu stvari nauče promatrajući odrasle. Roditelji su prvi i najvažniji odrasli u životu svakog djeteta, svojoj su djeci najveći uzori i autoriteti, te im nužno u međusobnoj interakciji nameću stilove života , bili toga svjesni ili ne.

Životni stil je funkcionalna i estetska integracija života koja se manifestira u obliku ljudskih odnosa, ponašanju, svijesti i materijalnom okruženju.

Zdravi životni stilovi uključuju brigu o prehrani, izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga, kretanje i sportske aktivnosti.Zdravi životni stilovi uključuju i aktivnu brigu o vlastitom zdravlju, te odgovorno ponašanje prema sebi, drugima, ali i prema okolini.

Zdravlje ponekad ne možemo izabrati, ali možemo izabrati zdrav način života. Američki stručnjaci temeljem rezultata posljednje dvije studije Sveučilišta Northwestern ističu kako ljudi imaju kontrolu nad svojim zdravljem i iznose da: „Zdravo ponašanje može prevagnuti nad genetikom. Pet zdravstvenih izbora koji osiguravaju zdravlje srca uključuju nepušenje, mali ili nikakav unos alkohola, kontrolu nad težinom, tjelesnu aktivnost i zdravi režim prehrane.“

 

Pravilna prehrana – briga o prehrani

Postoji niz preporuka za pravilnu prehranu djece i odraslih različite životne dobi; djece i osoba s već dijagnosticiranim bolestima…

Nutricionistička savjetovališta – timska savjetovanja nutricionista, ljekarnika i liječnika koji mogu odgovoriti na sva pitanja vezana uz prehranu, te kreirati osobni plan prehrane u skladu s individualnim potrebama.

 

Izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga

Istraživanja u Hrvatskoj definiraju obitelj kao prvi stup prevencije ovisnosti u društvu općenito, te kao temeljne principe prevencijskih programa.

Ovisnost o psihoaktivnim tvarima je neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu psihoaktivnih tvari koje vodi značajnom oštećenju organizma ili subjektivnim problemima, a prepoznaje se temeljem određenih  kriterija (tri ili više) koji se pojavljuju bilo kad u istom jednogodišnjem razdoblju.

Kriteriji :

- tolerancija  - potreba za izrazito uvećanom količinom psihoaktivne tvari radi postizanja intoksikacije (ili željenog učinka)ili značajno smanjeni učinak pri dužoj uporabi iste količine psihoaktivne tvari

- sustezanje - neprilagođena promjena u ponašanju praćena fiziološkim i kognitivnim pojavama koje se javljaju kad se u pojedinca naviklog na uzimanje većih količina psihoaktivne tvari koncetracija te tvari u krvi ili tkivu smanji

- pojedinac može uzimati psihoaktivnu tvar u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je prethodno namjeravao

- prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje psihoaktivne tvari

- najveći dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje psihoaktivne tvari, uporabu psihoaktivne tvari ili opravak njenih učinaka

- prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe psihoaktivnih tvari

- psihoaktivna tvar se nastavlja uzimati usprkos znanju o postojanju trajnog i ponavljanog fizičkog ili psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njenom uporabom.

 

Kretanje i sportske aktivnosti

Primjena redovite i organizirane tjelesne aktivnosti već od najranije dobi pridonosi:

- reguliranju tjelesne težine,

- pozitivno utječe na psihičko stanje jer povećava tjelesnu spremnost i zadovoljstvo vlastitim izgledom,

- sprečava nastanak kroničnih nezaraznih bolesti te

- vodi unapređenju kvalitete života.
Baveći se sportom i tjelesnim aktivnostima djeca stječu informacije o čuvanju i unapređivanju zdravlja pojedinca i zdravlja okoline, što ih osposobljava da prate i poduzimaju mjere za razvijanje i poboljšanje vlastitih osobina, sposobnosti, znanja i postignuća.


Istraživanja u Hrvatskoj

Podaci iz istraživanja o tjelesnoj aktivnosti djece u prvom razredu osnovne škole (Jureša, V., Musil, V., Petrović, D.):

- 19,3 posto dječaka i 19,3 posto djevojčica dulje od dva sata na dan gleda televiziju

- virtualni svijet sa svojim mogućnostima sve je privlačniji i zanimljiviji pa tako 2,5 posto dječaka i 0,4 posto djevojčica više od dva sata na dan provodi vrijeme igrajući "igrice" na računalu

- više od 30 minuta jednom ili manje u posljednjih tjedan dana 61,3 posto dječaka i 57,4 posto djevojčica vozilo je bicikl

- šetalo je i trčalo dulje od 30 minuta jednom ili manje u posljednjih tjedan dana 19,1 posto dječaka i 28,9 posto djevojčica

- sve to upozorava na nedovoljnu tjelesnu aktivnost djece te potrebu za organiziranim oblicima tjelesne aktivnosti.

 

Sport je dječjoj prirodi "prirođena" aktivnost i izvanredno je odgojno sredstvo koje im omogućuje da razviju svoje humane kvalitete. On promiče autentične ljudske vrijednosti i izgrađuje snažnu odbojnost prema drogama, alkoholu i kriminalu. Sport ima i važnu društvenu ulogu usmjerenu na odgojno-obrazovne vrijednosti, a uspjeh sudionika ujedno je i provjera tih vrijednosti. Također, u sportu se stalno teži napretku.

Dakle, nije važno pobijediti - važno je sudjelovati!
Bavljenje sportom utječe i na izgrađivanje osobnosti te djeluje na zdravstvenu i morfološko-funkcionalnu osobnost djeteta, a zatim i na voljno-moralnu te intelektualno-radnu i estetsku komponentu.

Bilo koji sport, odnosno tjelesna aktivnost aktivira cijeli lokomotorni sustav važan za transformaciju energije koja je prijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu. Tjelesna aktivnost može se definirati kao jedna od odrednica za skladan razvoj svih djetetovih osobina.

Upravo je dob od 1. do 4. razreda osnovne škole pogodna za uključivanje djece u sportske aktivnosti.

Opće preporuke Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010. godine promiču umjerenu tjelesnu aktivnost za mlade u dobi od 5 do 17 godina u trajanju od jedan sat na dan.Važno je baviti se sportom, ali ne radi natjecanja već radi zdravlja, uživanja i dobre zabave.

Usvajanje redovite tjelesne aktivnosti kao životne navike već u dječjoj dobi veliki je ulog u održavanju i unapređenju zdravlja kroz cijeli život!

 

Nekoliko ideja za roditelje i djecu

- Dogovorite se da ćete nakon ručka ili večere prošetati i malo protegnuti noge, te pomoći probavnom sistemu da lakše probavi hranu.

- Umjesto autom kratke distance pređite pješke, rolajte ili idite biciklom.

- Ukoliko imate vrt, zamolite članove obitelji da vam ga pomognu obrađivati.

- Poklonite bicikl ili role ili neku „cool“ trenirku.

- Idite na lokalno igralište i s obitelji igrajte nogomet ili košarku ili badmiton ili neki drugi sport.

- Zajednička aktivnost izvan doma neka bude vaše „vrijeme zajedno“.

- Zajedničku aktivnost izvan doma pretvorite u zdravu naviku.

- Za vikend neka jedan član obitelj odredi kojom ćete se fizičkom aktivnošću baviti. Neka to doista bude obiteljski događaj.


Nemjerljiv je doprinos kvaliteti života upravo onaj koji možemo učiniti sami.




PREVENCIJA NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA


OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE
Frana Galovića 1c, Krapina
Tel. 371-193, 371-319
www.obiteljskicentar-kzz.hr
e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Nasilje među djecom  i mladima je svako izravno (namjerno, neslučajno) fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno na djecu i mlade od strane njihovih vršnjaka (s ciljem nanošenja tjelesnih ozljeda) koje može varirati u težini, intenzitetu i vremenskom trajanju.
Nasilje uključuje tri osnovna elementa (prema Olweus,1998.):
- negativni postupci - namjerno nanošenje ozljeda drugoj osobi (fizički; verbalni; ali i bez riječi ili tjelesnog dodir, pr. u obliku društvene izolacije, kreveljenjem...)
- opetovano i trajno - da bi se neki negativan postupak smatrao nasiljem, mora se ponavljati i biti trajan
- asimetričan odnos snaga - stvarni i/ili percipirani nerazmjer snaga može se javiti u situacijama izravna nasilništva ako je učenik žrtva doista fizički slabiji u odnosu na učenika zlostavljača; ako žrtva sebe doživljava fizički ili mentalno slabijom, ako postoji brojčani nerazmjer između žrtve i zlostavljača; u situacijama neizravna nasilništva nerazmjer snaga može se javiti u slučaju izolacije učenika iz grupe, širenju glasina i tome slično.

Nasiljem se smatra udaranje, šamaranje, naguravanje, čupanje, oduzimanje stvari i novca, izrugivanje zbog kojeg oblika različitosti, nazivanje pogrdnim imenima, isključivanje iz grupe i slični oblici ponašanja.
Može se podijeliti u nekoliko oblika:
·    fizičko nasilje - najuočljiviji oblik, podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje,čupanje i sl.            

·    verbalno nasilništvo - najčešće prati fizičko,  podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje...

·    emocionalno nasilje - namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe, kao i ignoriranje

·    seksualno nasilje - uključuje neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare

·    kulturalno nasilje - podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi

·    ekonomsko nasilje - uključuje krađu i iznuđivanje novca


Čimbenici koji doprinose pojavljivanju nasilništva među djecom
OBITELJSKI:
-    nedostatak stabilne emocionalne povezanosti/privrženosti između roditelja i djeteta
-    slab nadzor nad djetetom i zanemarivanje djetetovih potreba
-    prihvaćanje i oponašanje agresivnih i nasilničkih ponašanja koja djeca uče od roditelja te braće i sestara
-    djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima postoji nasilje imaju 3-4 puta veću vjerojatnost da postanu nasilnici
ŠKOLSKI:
-    nedostatak nadzora i nadgledanja
-    „negativna školska klima"
-    neadekvatno ponašanje nastavnika (ismijavanje, prijetnje, fizičko nasilje)
-    stav nastavnika prema nasilništvu ( Olweus 25%  učitelja ne vidi ništa loše u nasilništvu)
-    nedostatak programa intervencije i prevencije

Najčešće je žrtva:
-    novo dijete u razredu
-    nadareno dijete
-    mirno i ljubazno dijete
-    dijete koje ima dobar odnos s učiteljem
-    dijete nižeg socioekonomskog statusa
-    dijete iz druge etničke skupine
-    hendikepirano dijete/dijete s posebnim potrebama
-    dijete razvedenih roditelja
-    dijete žrtva obiteljskog nasilja
Žrtve nasilničkog ponašanja:
-    boje se ići u i iz škole
-    mijenjaju uobičajeni put do škole
-    psihosomatske tegobe
-    pogoršava se školski uspjeh
-    dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
-    dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
-    povučeni su, sniženog samopouzdanja
-    izražena anksioznost
-    imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine
-    postanu agresivni ili depresivni
-    počnu markirati
-    školske odmore provode sami
-    ne biraju ih u grupnim sportovima
-    traže blizinu učitelja    
Djeca koja se nasilno ponašaju
-    Imaju lošu pažnju i koncentraciju
-    Često ometaju školske aktivnosti
-    Imaju loš uspjeh u školi
-    Često upadaju u tučnjave s drugom djecom
-    Na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom
-    Često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice
-    Konstantno se suprotstavljaju odraslima
-    Zadirkuju i draže životinje
-    Djeluju kao da ne suosjećaju s drugima

Procjena potencijalno nasilnih i nasilnih učenika - čimbenici visokog rizika
-    Crtanje i pisanje koje sadrži nasilje (osobito nasilni crteži neprimjereni dobi)
prijetnje nasiljem (direktna prijetnja "ubit ću te" ili prikrivena prijetnja "poslije škole će ti se nešto dogoditi")
-    Prijašnje nasilno ponašanje ili agresivna prošlost
-    Mučenje životinja
-    Učenika zadirkuju ili uznemiruju (nasilni učenici neutralna i nenasilna ponašanja percipiraju kao nasilje ili izazivanje)
-    Neprimjerena upotreba ili pristup oružju
-    Uzimanje droge
-    Obiteljski stresori
-    Vršnjaci ga smatraju "čudakom", "drugačijim"
-    Slaba motivacija za školskim uspjehom

PREVENCIJA NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA
Usklađenost i zajedništvo
Djelujući usklađeno i zajednički, roditelji, škola i lokalna zajednica mogu  utjecati na društveno odgovorno ponašanje djece i na učenje društvenih i emocionalnih vještina (ŽIVOTNE VJEŠTINE):
-    SVIJEST O SEBI (zna svoje dobre strane, prepoznati osjećaje)
-    RAZUMIJETI DRUGE (razviti suosjećanje, "staviti se u tuđe cipele")
-    RAZUMIJETI VLASTITU PRIRODU (znati upravljati vl. osjećajima, suočiti se s preprekama)
-    DONOSITI ODGOVORNE ODLUKE (promisliti o posljedicama svojih djela za sebe i druge)
-    GRADITI ZDRAVE ODNOSE (reći NE negativnim pritiscima vršnjaka, sukobe rješavati konstruktivno)
Integracija znanja i kompetencija, suradnja i zajednička vizija cilja doprinose uspješnosti svakog programa prevencije u postizanju njegove osnovne zadaće - odgojiti sretnu i kompetentnu djecu.



TEMA MJESECA: SAMOPOŠTOVANJE I SPOL


(povodom Međunarodnog dana žena)

 

Međunarodni dan žena obilježava se u svijetu u spomen na 8. ožujka 1908., kada je 15.000 žena zaposlenih u tekstilnoj industriji u New Yorku prosvjedovalo tražeći kraće radno vrijeme, bolju plaću, pravo glasa i zabranu rada djece. Iako je učinjen značajan pomak u prepoznavanju i zaštiti ženskih ljudskih prava u svijetu, žene još uvijek nisu ravnopravne s muškarcima. Većina od 1,3 milijarde siromašnih u svijetu čine žene, u prosjeku imaju manja primanja od muškaraca za isti posao, a i dalje su u velikom postotku žrtve raznih vidova nasilja.

 

Što je samopoštovanje?


To je vrijednosna i emocionalna komponenta pojma o sebi -
  opće mišljenje o sebi, što iskreno osjećate o sebi i svojim uspjesima, sposobnostima, nedostatcima i ograničenjima. Npr. Osoba ne kaže samo „ja sam student" nego i  „ja sam dobar student". Prva izjava je dio pojma o sebi, dok je druga izjava procjena samog sebe.

Vrednovanje može biti pozitivno i negativno. Samopoštovanje je subjektivna kategorija, osoba može imati nisko samopoštovanje, a da ljudi imaju izuzetno dobro mišljenje o njoj.

Samopoštovanje se kreće od vrlo pozitivnog do vrlo negativnog. Niti jedan ekstrem nije zdrav. Iako samopoštovanje varira tijekom vremena, ovisno o okolnostima, općenito ostaje u rasponu koji se odražava kao ukupni dojam o sebi.

Pretjerano visoko samopoštovanje


Ako o sebi mislite puno bolje nego drugi, možda imate nerealno pozitivan pogled na sebe. Kada imate prevelik osjećaj samopoštovanja, često se osjećate superiornije od drugih. Takvi osjećaji mogu dovesti do toga da postanete arogantni ili vjerujete da ste zaslužili posebne pogodnosti.

Nisko samopoštovanje


Kad imate nisko ili negativno samopoštovanje, premalo cijenite svoja mišljenja i ideje. Usredotočujete se na nedostatke i mane, a nimalo ne cijenite svoja znanja i vještine. Vjerujete da su drugi bolji od vas.

Zdravo samopoštovanje


Zdravo samopoštovanje se nalazi između ove dvije krajnosti. To znači da imate uravnotežen, točan pogled na sebe. Na primjer, imate dobro mišljenje o vašim sposobnostima, ali prepoznajete svoje nedostatke. Kada razumijete svoje vlastite vrijednosti, poštuju vas i drugi.

Normalno je da s vremena na vrijeme ne mislite sve najbolje o sebi. Svatko se ponekad osjeća nesigurno u svoje sposobnosti, dostignuća ili izgled. Međutim, kada mislite loše o sebi u mnogim područjima svog života, ti osjećaji s godinama postaju konstanta. Nisko samopoštovanje utječe na način na koji se osjećate, ponašate i utječe na odnose s drugima.

Samopoštovanje utječe na svaki aspekt života, stoga je realan pogled na sebe jako važan.

 

Utjecaj spolnih stereotipa na samopoštovanje


Stereotipi su mišljenja i uvjerenja o čitavoj grupi ljudi pri čemu se članovima grupe pripisuju iste osobine bez obzira na stvarne razlike među njima.

Svijet je odveć složen da bi o svemu imali svoje mišljenje, pomoću sterotipa pojednostavljujemo stvari oko sebe. Iako mogu biti korisni čine nas slijepima za razlike među ljudima, mogu nam otežati, a ne olakšati prilagođavanje, a njihova zloupotreba ljudima nanijeti puno štete i nepravde.

Spol je važan dio pojma o sebi, a istraživanja su pokazala kako se ljudi pokušavaju ponašati u skladu sa svojim spolnim identitetom - svaki muškarac i žena imaju sliku kakvo je to prikladno muško ili žensko ponašanje - na temelju toga procjenjuju svoje ponašanje i ponašanje drugih. Problem nastaje ukoliko je ponašanje u skladu s tom slikom u suprotnosti s našim interesima i priječi nas da postignemo ono za što smo sposobni (npr. muškarac će se teže odlučiti da radi u vrtiću iako ima afinitete ili žena u automehaničarskoj radioni)

Spolni stereotipi mogu biti štetni i za žene i za muškarce iako se češće govori o diskriminaciji žena. No, i muškarci mogu biti žrtve stereotipa. Od njih se očekuje da budu uspješni, a ako to nisu ljudi su prema njima mnogo gori nego prema ženama; od muškaraca se očekuje proaktivnost- da su aktivni, neovisni, samopouzdani i odlučni (prioritet je da obave zadatke). Od žena se očekuje reaktivnost - davati podršku i prilagođavati se drugima. Od žena se ne očekuje da budu asertivne i prodorne- to je neženstveno.

Stereotipi priječe osobu da vidi stvari kakve jesu- najveći problem je što i sama žrtva stereotipa počinje u njih vjerovati (mnogi muškarci ne nauče kućanske poslove jer ne vjeruju kako su za to sposobni, mnoge žene ne napreduju na poslu jer vjeruju da žene nisu dobri rukovoditelji).
Pod utjecajem stereotipa ljudi diskriminiraju druge, ali i sami sebe.

Stereotipi utječu na našu sliku o sebi i naše ponašanje jer možemo krivo pretpostaviti da posjedujemo određene osobine, navodno povezane s vašim spolom. Ili nas brine ako imamo osobine navodno povezane sa suprotnim spolom (pr. osjećajan muškarac ili poduzetna žena).


Kako smanjiti štetan utjecaj stereotipa?


1. 
Stereotipi nisu točni - pretjerano generaliziranje, zanemarene su individualne razlike

2. Kada i postoje opće razlike između muškaraca i žena, to ne znači da se one odnose i na vas


3. Ne morate prihvatiti negativno vrednovanje svojih "ženskih" osobina
 

 




O LJUBAVI I BRAKU...


 

Mjesec veljača i ove godine posvećen je temi braka.

Druge nedjelje u veljači je Svjetski dan braka, a od 7. do 14. veljače je Tjedan braka.

Brak i ljubav?


* Amerikanci i većina Europljana daju veliku važnost ljubavi kad je brak u pitanju

* Japanci i Kinezi misle kako je ljubav za brak nevažna

* Stari Grci i Rimljani nalazili su se negdje između ovih dvaju ekstrema

Ljubav?


Ljudi pod ljubavlju razumiju različite stvari i iskazuju ljubav na različite načine (kad kažu „volim te" pod tim ne razumiju isto); ljudi obično vole onako kako sami žele biti voljeni.

Iako mnogi misle kako je ljubav kemija, pomoglo bi nam da znamo kako mi shvaćamo ljubav, kako naš partner shvaća ljubav i što očekujemo jedno od drugoga.

Ljubav je psihički fenomen, subjektivan, ljudski intiman emocionalni doživljaj, stanje duha

zrele osobe koja može prihvatiti druge ljude onakvima kakvi jesu, da s njima bude jedno i istodobno da sačuva vlastiti integritet i identitet, da se za njih brine i želi im omogućiti da budu sretni, da žive kako hoće, razvijajući se prema vlastitim potrebama i željama. Ljubav se ne iskazuje niti iskorištavanjem partnera, niti pružanjem nekih usluga i koristi, ali ni njihovim očekivanjem. Bitna osnova ljubavi jest sloboda, neovisnost o uzvraćenoj ljubavi i uživanje u vlastitu osjećaju ljubavi.

Tipovi ljubavi?


  1. Romantična ljubav-zaljubljenost - obično prevladava u prvoj fazi nekog odnosa, to je ono divlje stanje oduševljenja i boli, nježnih osjećaja i seksualnog uzbuđenja, tjeskobe i opuštenosti, altruizma i ljubomore i svih drugih sastojaka opće emocionalne zbrke
- kognitivna komponenta - stalno mislimo na osobu, bez mogućnosti kontrole, idealiziramo je i želimo je što bolje upoznati                 

-emocionalna komponenta - uključuje velike promjene raspoloženja (od euforije do depresije), želju da ljubav bude uzvraćena, čežnju za jedinstvom i intenzivno fiziološko uzbuđenje

-komponenta ponašanja - pokušavamo otkriti što druga osoba osjeća, proučavamo je , činimo joj usluge i stalno smo u njezinoj blizini

  1. Partnerska ljubav - temelji se na uvažavanju/ sviđanju/divljenju kombiniranom s dubokim osjećajem brige i privrženosti u odnosu. Zadovoljstvo odnosom raste kad se jednom spozna prava vrijednost partnerstva i pouzdane povezanosti.
 

Ako zaljubljenost, čija je najvažnija funkcija u stvaranju privrženosti i povezanosti koje su nužne za održanje odnosa i razrješavanja početnih konflikata, uspješno preživi postiže se viša razina odnosa. Zaljubljenost postupno prelazi u partnersku ljubav koja biva jača i često traje doživotno.Ta promjena u prirodi naše ljubavi događa se u razdoblju od šest do trideset mjeseci od početka veze.

 

Neki statistički podaci vezani uz brak...


Tijekom 2008. godine u Hrvatskoj je sklopljeno 1% više brakova (ukupno 23 373) nego 2007. godine, ali je iste godine Državni zavod za statistiku bilježio 5% više razvedenih (ukupno 5025) nego 2007. godine.

Tijekom godina povećava se starosna dob mladenaca (onih koji ulaze u prvi brak); dok su 1998. godine mladenke spremno pristajale na zavjete u prosjeku s 23 godine, a mladoženje s 26; 2008. godine prosječna starost mladenka je bila oko 27 godina, a mladenaca oko 30.

Zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj se raspao gotovo svaki četvrti brak, dok je u nekim sredinama to čak svaki treći brak.

Prema statistikama, bračni se partneri razvode najčešće nakon desete, odnosno nakon četrnaeste godine braka, a u starosnoj dobi između 30. i 39. godine života, ali sve je više onih koji se rastanu i nakon više od 25 godina zajedničkog života.

Kao najčešći uzroci razvoda braka navode se : nedostatak komunikacije, varanje partnera, emocionalna nepovezanost, površno poznavanje partnera prije stupanja u brak, promjene u ponašanju supružnika, ali i fizičko i psihičko zlostavljanje.

 

Neki podaci o uspješnosti brakova...


Najviše šanse da uspije ima brak sklopljen u kasnijim dvadesetim; šanse su veće ako mladenka nije (već) trudna ili (već) ima dijete, ako su partneri dovršili svoje školovanje, ako u brak nisu stupili naglo, te ako i sami ne potječu iz razvedenih brakova.

Vezano uz prihode i zaposlenost, u brakovima gdje je i žena zaposlena, ustanovljena je bolja komunikacija među partnerima, a što ne utječe negativno ni na dobrobit djece ukoliko je ona zadovoljna svojom situacijom.

Vezano uz djecu, bračni parovi koji imaju djecu jer to žele i oni koji ih nemaju jer to ne žele-podjednako su zadovoljni u braku.

Sretni parovi zadovoljniji su seksom i češće se njime bave nego oni manje sretni.

Bolest jednog partnera može brak dovesti u krizu, to kao i svaka druga kriza, može biti prigoda da se međusobni odnosi ili učvrste ili pokvare.

Uspjeh u braku izrazito je povezan s načinom kako partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju konflikte.

Osobine ličnosti kao neurotičnost, nisko samopoštovanje, impulzivnost i sramežljivost pridonose neuspješnosti braka.

 

Kako poboljšati brak?


Iskustvo u radu s parovima, kao i istraživanja, upućuju na to da bliski odnosu među partnerima ovise o uspjehu njegovanja skladnih odnosa, a za što su potrebne određene vještine - odnos među partnerima postaje bliskiji i produbljeniji s međusobnim slušanjem, jasnom komunikacijom, pregovaranjem i pravilnim postupanjem sa srdžbom. To daje nadu mnogim parovima jer se vještine komuniciranja mogu savladati i naučiti za razliku od osjećaja, strasti, sreće i sl.



OBITELJ


 

1. siječnja se obilježava Svjetski dan mira i Svjetski dan obitelji. Tom prigodom, nekoliko riječi o važnosti obitelji....


 

Obitelj
je osnovna jedinica društva i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. To  je i grupa ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i imaju zajedničke ciljeve i obično žive u istoj kući, stanu, prebivalištu.

Obitelj
je i grupa ljudi koji imaju zajedničke pretke i zajedničko porijeklo.

Broj članova obitelji može biti od nekoliko do stotinjak.

U današnjem društvenom poretku obitelj se definira kao nuklearna koju čine supružnici i njihova djeca, a u posljednje
  vrijeme sve je češće prisutan i pojam jednoroditeljskih obitelji .

Osnovne funkcije obitelji jesu:


             -   biološko-reprodukcijska   

            -   sociološko - kulturna

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se
  obiteljsko pravo.

Obiteljsko pravo
je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi
 koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

Važnost tih odnosa je u tome;


-što se u njima rađa i podiže potomstvo

-osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice

-putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:


-Bračni i izvanbračnih drugova

-roditelja i djece

-posvojitelja i posvojenika

-skrbnika i štićenika

-uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima ;


lravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji

lzaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta

lprimjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

PARTNERSKI ODNOSI


Kako bi dali temelje zdravoj obitelji, prije svega potrebno je izgraditi  kvalitetan partnerski odnos koji počiva na međusobnom poštovanju i povjerenju.


Partnerstvo
znači ravnotežu osobnih potreba i sposobnosti davanja drugima.

Partnerski odnos
podržava uzajamne odnose pune poštovanja i skrbi. Nije potrebno održavati strogi red kontrole. Partnerski odnosi oslobađaju naše unutarnje mogućnosti da osjetimo sreću i pružimo je drugima.

On nam omogućava da rastemo mentalno, emocionalno i duhovno. To vrijedi za pojedince, obitelji i društva u cjelini.

ŠTO ČINI DOBAR PARTNERSKI ODNOS?

Biti par ne znači nužno odreći se sebe, ali zasigurno znači prilagoditi se i konstantno se mijenjati i rasti - zajedno.

Kvalitetna veza podrazumijeva međusobno poštovanje, otvorenu i iskrenu komunikaciju. To znači poštivati osobnost i granice
  partnera i ne nanositi mu emocionalnu i fizičku bol.

Parovi koji su dulje u vezi, sazrijevanjem i učenjem jedan od drugoga, zajedno rastu i stvaraju intimnu zajednicu. Poznavanje sebe i partnera, zajedničko "ulaganje" u zajednicu, omogućuje da svaki za sebe uspijeva izgraditi svoj svijet (poslovni, društveni i sl.) koji ne remeti zajednicu već doprinosi kvalitetnom odnosu i kvalitetnom zajedničkom životu.

KOJE SU KARAKTERISTIKE KVALITETNOG PARTNERSKOG ODNOSA?


1. želja, vjerovanje, predanost


Parovi koji uspijevaju ne pokazuju znakove podvojenosti. Njihova sreća proizlazi iz nesmanjene želje da budu zajedno, potpuna uvjerenja u ispravnost njihove veze i potpune predanosti zajedničkom životu.

2. naklonjenosti


Pokazati naklonjenost znači svom partneru dati podršku. Znači stati na partnerovu stranu i znati da i vaš partner stoji na vašoj strani. Osjeća se uzajaman osjećaj poštenja. Biti naklonjen znači brinuti o potrebama partnera kao o svojim vlastitim. To znači imati razumijevanja za partnerovo mišljenje.

3. imati vremena za drugoga, živjeti život


Planirati provođenje zajedničkog vremena. Uspješni parovi imaju hrabrosti u potpunosti živjeti život, a ne bojati ga se. Biti spontan i kreativan, a odgovoran i konkretan u isto vrijeme pridonosi bogatoj i uzbudljivoj svakodnevici.

4. postaviti granice


Razgovorom se dogovoriti oko podijele zadaća i poslova u odnosu, koje stvari zajednički obavljaju. U uspješnim vezama, oba partnera ovise jedan o drugom, ali se uzajamno osjećaju dovoljno dobro da ih ta ovisnost uopće ne ugrožava.  

5. preispitivanje veze svako toliko


    Postati pasivnim promatračem izvan veze, a ostati u vezi nije lako. Ali, tada partneri stvaraju stav i lišeni su emocija, mogu gledati stvari realno. Pogotovo u vrijeme kriza u vezi, potrebno je postati promatračem, no za to je potrebno izvjesno vrijeme da se takva aktivnost izvježba.

6. iskrena i otvorena komunikacija


     Valja usvojiti pet osnovnih vještina komunikacije kako bi svaki problem koji nastaje u vezi bio lakše i produktivnije riješen.

7. prisnosti


    Prisnost je proces odbacivanja vašeg vanjskog, više javnog ponašanja i dijeljenje vašeg unutarnjeg života s nekim drugim. Osnova prisnosti je samootkrivanje, tj. ne zadržavanje značajnih tajni jedno od drugoga.

8. uživanje


    Vjera u strast i uvijek iznova uloženi trud u vezu i odnos doprinosi seksualnoj sreći i boljoj neverbalnoj komunikaciji. Potrebno je znati uživati sam sa sobom kako bismo lakše uživali s partnerom.

 

Vještina komuniciranja sastavni je dio svakodnevnog života uspješnih parova.


Komunikacija
je način sporazumijevanja među ljudima. Kvaliteta komunikacije u odnosu presudan je faktor uspješnosti. Svi važni instrumenti komunikacije mogu se svesti na pet osnovnih vještina komunikacije :

- dajte izjave u prvom licu

- slušajte

- shvatite i prihvatite razlike između muškaraca i žena

- tražite ono što želite

- potvrđujte drugima

 

Prepoznavanje i poštovanje prava djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom kao članova obitelji

 

1.      UVOD:

       Ljudska prava su dio cjelokupnog života svakog pojedinca, a njihovo ugrožavanje u korijenu je svih problema s kojima se danas suočava suvremeni svijet; od nasilja, siromaštva, globalizacije, pitanja okoliša, ekonomske nejednakosti i nezakonitosti, pa do sukoba i ratova.

      Aktualnost teme o pravima djeteta danas je vrlo izražena. Masovni mediji nam omogućuju uvid koliko se i kako danas krše prava djeteta i od kolike je važnosti odgoj za ljudska prava.

Usprkos postojanju dokumenata koji štite ljudska prava, pa tako i prava djeteta, najveće žrtve nepoštovanja ljudskih prava svakako su oni koji su u društvu maleni i slabi, koji ovise o radu, zalaganju i brizi odraslih, i moćnijih, kako bi mogli zadovoljiti svoje potrebe i na taj način ostvariti svoja prava. Ovdje se prvenstveno misli na djecu, a naročito djecu s teškoćama u razvoju i mlade s invaliditetom. Poznavanje i razumijevanje prava djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom prvi je korak na putu njihova življenja, poštovanja, ostvarivanja i zaštite. Uspješno odgojno djelovanje u području odgoja za ljudska prava pretpostavlja harmonično djelovanje svih odgojnih čimbenika. Stoga je nužno da i  roditelji budu informirani o koncepciji odgoja za ljudska prava sukladno važećim dokumentima.

        Problem je što velik broj osoba s invaliditetom nije svjestan da kršenja njihovih prava kao osoba s invaliditetom kao što su primjerice nemogućnost pristupa informacijama, obrazovanju, zapošljavanju ili zdravstvenim uslugama predstavlja ujedno i kršenje njihovih temeljnih ljudskih prava. Kako bismo ukazali na potrebu podizanja razine svijesti ne samo cjelokupnog društva, nego i samih osoba s invaliditetom o toj činjenici, donosimo pregled najvažnijih nacionalnih i međunarodnih dokumenata s područja zaštite ljudskih prava koji se ujedno odnose i na zaštitu ljudskih prava osoba s invaliditetom.

2.      NACIONALNI I MEĐUNARODNI DOKUMENTI S PODRUČJA ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA:

2.1.             Najznačajniji domaći dokument kojim su utvrđena prava osoba s invaliditetom u RH je Ustav Republike Hrvatske (NN , br. 41/01, 55/01):

·      u članku 3. uz ostalo poštivanje prava čovjeka određuje kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske.

·      Člankom 57. država jamči posebnu skrb zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

·      Člankom 63. dodatno se štite prava djece s teškoćama u razvoju jer se propisuje njihovo pravo na posebnu njegu, obrazovanje i skrb.

 

Ustavom se Republika Hrvatska odredila kao država koja posebnu skrb posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovom uključivanju u društveni život.

2.2.          Najznačajniji međunarodni dokument na području zaštite osoba s invaliditetom je UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (NN, MU, br. 6/07, 3/08 i 5/08). Potpisivanjem Konvencije i Fakultativnog protokola uz Konvenciju i njezinim ratificiranjem u Hrvatskom saboru, Konvencija je postala dio pravnog poretka Republike Hrvatske po pravnoj snazi iznad zakona u Republici Hrvatskoj.

 

2.3.          U svrhu provođenja Konvencije te daljnjeg snaženja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju Republika Hrvatska je donijela Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN 63/07). Temelji za donošenje navedene Nacionalne strategije su Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. – 2015. (usvojen 5. travnja 2006.) i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda (NN MU br. 6/07, 3/08 i 5/08).

 

3.       TKO SU OSOBE S INVALIDITETOM U RH?

Definiranje invaliditeta primarno valja uskladiti s čl. 1 Konvencije koji kaže:

„( ... ) Osobe s invaliditetom uključuju one koji imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.“

    Prema Konvenciji, invaliditet je dakle rezultat interakcije oštećenja osobe (koje nije samo tjelesno oštećenje kao najlakše mjerljivo) i okoline.

Invaliditet mora uključivati sljedeće elemente:

  • Oštećenje
  •  posljedicu,
  •  funkcionalnu (ne)sposobnosti
  •  odnos čimbenika okoline.

4.      SVRHA KONVENCIJE o pravima osoba s invaliditetom:

  • promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva.

5. OPĆA NAČELA Konvencije o pravima osoba s invaliditetom:

(a) poštivanje urođenog dostojanstva, osobne autonomije uključujući slobodu osobnog izbora i neovisnost osoba,

(b) nediskriminacija,

(c) puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo,

(d) poštivanje razlika i prihvaćanje osoba s invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti i       čovječnosti,

(e) jednakost mogućnosti,

(f) pristupačnost, dolazak na javna mjesta bez onemogućavanja ili odbijanja

(g) jednakost između muškaraca i žena,

(h) poštivanje razvojnih sposobnosti djece s teškoćama u razvoju i poštivanje prava djece s teškoćama u razvoju na očuvanje vlastitog identiteta.

 

Najvažniji očekivani učinak Konvencije je promjena percepcije javnosti prema osobama s invaliditetom, u cilju potpune socijalne integracije osoba s invaliditetom koja pak takvoj osobi omogućava samostalno življenje.

Konvencijom se države obvezuju da će djeca s teškoćama u razvoju  u potpunosti uživati sva ljudska prava i temeljne slobode ravnopravno s drugom djecom.

Konvencijom se nastoji kod javnosti promicati priznavanje vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s invaliditetom, te njihova doprinosa na radnom mjestu i tržištu rada sa ciljem jednakopravne uključenosti u društvenu zajednicu. Također se nastoji postići njegovanje stava o poštivanju prava osoba s invaliditetom na svim razinama obrazovnog sustava, kao i poticanje svih sredstava javnog priopćavanja na predstavljanje osoba s invaliditetom na način usklađen sa svrhom ove Konvencije.

Kao potpisnici Konvencije dužni smo osigurati osobama s invaliditetom mogućnosti pristupa fizičkom, socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju te pristupa obrazovanju, informacijama i komunikaciji.

Smatrajući da su žene i djevojčice s invaliditetom često izloženije riziku od nasilja, ozljeđivanja, zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili izrabljivanja, kako u svojim domovima, tako i izvan njih, ovom Konvencijom se poseban naglasak stavlja upravo na zaštitu prava žena i djevojčica sa invaliditetom.

Dužnost odraslih osoba je da djetetu s teškoćama u razvoju i mladima s invaliditetom pomognu u kretanju, komuniciranju, interakciji s drugom djecom i mladima bez obzira na vrstu invaliditeta ili teškoća.

6.      Dužnosti i prava obitelji sukladno načelima Konvencije:

      Obitelj je prva zajednica u kojoj dijete zadovoljava svoje primarne biološke potrebe, ima prigodu doživjeti ljubav i pripadanje, osjetiti sigurnost, doživjeti da ga se poštuje, da je drugima važno što se s njim zbiva. Članovi obitelji najbolje poznaju dijete, pretpostavlja se da najbolje razumiju što mu treba i da znaju načine na koje će zadovoljiti djetetove potrebe i prava.

Osnovne potrebe djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom iste su kao i kod druge djece, ali se često treba više truditi i pažljivije usredotočiti da bi se one zadovoljile. One nimalo ne ovise o tome koliko se ona dobro mogu izraziti govorom, gledanjem, slušanjem ili na drugi način.

Osnovne su potrebe djece:

-potreba da sebe doživljavaju kao vrijedne članove obitelji

-potrebe da se o njima brine

-potrebe da razviju osobni integritet, samosvijest i odgovornost

     Odgovornost za zadovoljenje tih potreba snose u prvom redu roditelji, a potom stručnjaci koji su uz dijete duže vrijeme, no roditelji su najvažniji.

      Ujedinjeni narodi su u svrhu zaštite djece izdali dokument, najprije Deklaraciju o pravima djeteta 1959., a zatim i dokument pod nazivom Konvencija o pravima djeteta 1989. godine. kojim se društvo obvezalo da svakom djetetu osigura optimalne uvjete za rast, razvoj i učenje, kako bi se skladno razvijalo u tjelesnom, umnom, emocionalnom i socijalnom pogledu, u uvjetima slobode, dostojanstva, prihvaćanja, ljubavi i razumijevanja. A Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom nastoji se između ostaloga osigurati da djeca s teškoćama u razvoju imaju jednaka prava u pogledu obiteljskog života.

        S ciljem ostvarivanja tih prava i da bi se spriječilo sakrivanje, napuštanje, zanemarivanje i segregacija djece s teškoćama u razvoju, države potpisnice obvezale su se da će osigurati rane i sveobuhvatne informacije, usluge i potporu djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Također će osigurati da dijete ne bude odvojeno od svojih roditelja protivno njihovoj volji, osim ako nadležna tijela, čija je odluka podložna preispitivanju od strane pravosuđa, u skladu s pozitivnim pravom i postupcima, ne utvrde da je takvo odvajanje potrebno u najboljem interesu djeteta. Ni u kojem slučaju dijete neće biti odvojeno od roditelja na osnovi invaliditeta, bilo djeteta ili jednog ili oba roditelja. U slučajevima kad uža obitelj nije u stanju voditi brigu o djetetu s teškoćama u razvoju država je dužna poduzeti sve što je potrebno za alternativno zbrinjavanje u široj obitelji, a ukoliko to ne bi bilo moguće, unutar zajednice u obiteljskom okruženju.

        Države stranke ove Konvencije će poduzeti djelotvorne i odgovarajuće mjere otklanjanja diskriminacije protiv osoba s invaliditetom u svim pitanjima vezanim uz brak, obitelj, roditeljstvo i osobne odnose.

7.      NAJČEŠĆA PODRUČJA KRŠENJA PRAVA (preuzeto iz izvještaj Ureda pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom za 2009.godinu)

 

       Osobe s invaliditetom često žive same ili sa starijim članom obitelji i zbog raznih životnih okolnosti, od kojih posebno izdvajamo zdravstveno stanje, problem prijevoza, i život u udaljenim mjestima nisu u mogućnosti svoja prava zatražiti osobnim dolaskom u nadležne institucije.

       Kada se radi o djeci s teškoćama u razvoju, roditelj ih ne mogu ostaviti same, a postoje slučajevi u kojima član obitelji zbog težine invaliditeta ne može ostaviti svog bližnjeg odraslu osobu.

        Posebno je složena situacija u ruralnim sredinama gdje je dostupnost informacija i pristupačnost najveći problem.  Podnositelji se često puta javljaju razočarani i ljuti jer nisu upućeni u svoja prava ili nisu dobili informaciju od nadležne institucije ili su one manjkave te stranke svoje frustracije pokušavaju rješiti telefonskim putem u razgovoru sa zaposlenicima Ureda.

 grafikon.gif

Prikaz 5.

 

 

Iz grafičkog prikaza je vidljivo kako se najveći broj slučajeva otvorenih kao predmet u 2009. godini odnosio na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom u području socijalne zaštite 22,6 %, u području mirovinskog osiguranja 11,7 %, u području rada i zapošljavanja 11,5 %, u području pristupačnosti 9,5 %, dok je u području pravosuđa 8,6 %.

Područje „Razno“  se odnosi na različita područja - višestruka savjetovanja, inicijative i preporuke pojedinaca te krivo upućene upite koji nisu u nadležnosti Ureda i u tom području je 9,7 % predmeta. Podjednako su zastupljeni bili slučajevi vezani uz odgoj, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu 6,3 %. Zatim su redom slijedili slučajevi vezani uz područje prava vojnih invalida 4,3 %, imovinsko pravni odnosi 4 %, diskriminacija 2,9 %, potom oni vezani uz razne oblike nasilja 2 %, te područje sporta 0,3 %.

 

 

 

 

        Želja nam je da Vam kroz navedene  podatke približimo poteškoće osoba s invaliditetom s kojima se svakodnevno susreću prilikom nastojanja ostvarivanja svojih prava. Isključivo dobrim prepoznavanjem i poštivanjem prava osoba sa invaliditetom, te zajedničkom borbom protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom, osigurat ćemo potpuno poštivanje njihovih prava na svim područjima života, uključujući i one utemeljene na spolu i dobi. A naročito velika zadaća društva leži u promicanju svijesti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom.   

    

ZA KRAJ:

        Svako dijete na svijetu izgleda različito i ima različite ideje, iskustva, tradiciju i sposobnosti. Te razlike stvaraju nove mogućnosti, nove nade, nove snove i nova prijateljstva. Razlike među ljudima našeg svijeta su bogatstvo koje svi trebaju cijeniti i razmjenjivati. Stoga ne zaboravimo da je svako dijete ravnopravni član velike svjetske obitelji  kojoj doprinosi svoje jedinstvene sposobnosti.  

IZVORI:

  • Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, UN (2006)
  • Tekst Konvencije o pravima osoba s invaliditetom namijenjen djeci, UNICEF (2007)
  • http://www.uik.hr/
  • http://www.posi.hr/
  • Juul, J.(2006). Obitelj s kronično bolesnom djecom. Naklada Pelago.


OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI


OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE
Frana Galovića 1c, Krapina
049/371-319, 371-193
www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript


 

 

OVISNOSTI DJECE I MLADIH


Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI


Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja.
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:

  • - ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • - kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • - njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • - znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • - Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • - Pratite njihov uspjeh u školi.
  • - Upoznajte njihove prijatelje.
  • - Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • - Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika...)
  • - Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.
 

DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:


  • - Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • - Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • - Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • - Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja
 


NASILJE NAD STARIJIM OSOBAMA U OBITELJI



Tema mjeseca dostupna za download OVDJE u PDF formatu !


NASILJE NAD ŽENAMA


U Hrvatskoj se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na 22.rujan 1999. kada su na zagrebačkom općinskom sudu ubijene tri žene - supruga u brakorazvodnoj parnici, njezina odvjetnica i sutkinja. Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama definira nasilje kao bilo kakav akt nasilja koje se temelji na rodu, a koji kao posljedicu ima, ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju u žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.

  Nasilje nad ženama obuhvaća (ali time ne smije biti ograničeno): fizičko, seksualno i psihološko nasilje u obitelji (premlaćivanje, seksualno zlostavljanje u obitelji, bračno silovanje, genitalno sakaćenje i drugi tradicionalni obredi koji ženama nanose povrede, izvanbračno nasilje), nasilje do kojeg dolazi u široj zajednici (silovanje, seksualno zlostavljanje i/ili uznemiravanje na poslu, obrazovnim institucijama ili drugdje, trgovanje ženama, prisilna prostitucija) te nasilje počinjeno ili tolerirano od strane države.

  Nasilje se očituje na nekoliko osnovnih načina, kao: fizičko, seksualno, psihološko te ekonomsko. Većina je nasilja kombinacija fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja.

Fizičko nasilje
obuhvaća: guranje, povlačenje za kosu, udaranje nogama i rukama, paljenje, ugrize, davljenje, trganje odjeće s osobe, gađanje predmetima, bacanje ili uništavanje stvari po kući, mučenje, ubojstvo...

Seksualno nasilje
je svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe, bilo da žrtva nije dala pristanak ili ga nasilnik i nije mogao dobiti jer se radi o djetetu ili nemoćnoj osobi. U tu vrstu nasilja spadaju: prisiljavanje na seks, neželjeno dodirivanje, prisiljavanje na neženjene seksualne postupke, silovanje, prisiljavanje na seks bez zaštite, prisiljavanje na gledanje pornografije, prisiljavanje na snimanje seksualnog odnosa i radnji...

Psihološko nasilje
sastoji se od različitih oblika izrugivanja, prigovora, prijetnji, izolacije, maltretiranja, zastrašivanja, uhođenja, kontroliranja telefona, pošte i osobnih stvari, prijetnja samoubojstvom, javnih napada i ismijavanja u javnosti i sl.

Ekonomsko nasilje
prvenstveno se odnosi na nejednak nadzor nad pristupom zajedničkim resursima, uskraćivanje pristupa novcu, zaposlenju ili obrazovanju, neplaćanje alimentacije, zahtijevanje da se opravda svaki sitni trošak, a u širem se smislu odnosi i na uništavanje imovine i krađu.

 

NASILJE NAD ŽENAMA U OBITELJI


 

Zašto žene ostaju u nasilničkim vezama?


  • EKONOMSKA OVISNOST (uzdržavanje djece, nemogućnost nalaženja posla)
  • RODITELJSTVO (djeca trebaju oca)
  • RODBINA (pritisak na ženu da "sačuva" brak)
  • STRAH (strah za fizičku sigurnost sebe i djece ako ode)
  • SPASITELJSKI SINDROM (ako ostane s njim, može ga "spasiti" i pomoći mu da se promijeni, on ne može živjeti bez nje, ubit će se i sl.)
  • PORICANJE (smatra da to nije tako loš brak)
    LJUBAV (voli ga i razmišlja o njegovim pozitivnim osobinama)
  • DUŽNOST (obećala je da će ostati s njim "dok ih smrt ne rastavi")
  • KRIVNJA (smatra kako je kriva zbog svega, jer je uzrokovala njegove probleme)
  • ODGOVORNOST (smatra da je njena dužnost riješiti sve probleme i spasiti vezu)
  • SRAM, PONIŽENJE (ne želi da itko za to sazna)
  • NISKA RAZINA SAMOPOŠTOVANJA (vjeruje da je sve njena pogreška, da se drugim ženama to ne događa, te da je sigurno to zavrijedila. "Nikad neću naći boljega, i malo ljubavi je bolje nego samoća")
  • SPOLNE ULOGE ("Muškarci su takvi")
  • NERAZUMIJEVANJE NADLEŽNIH USTANOVA (ne vjeruje da će policija, pravosuđe, zdravstvene ili socijalne ustanove razumjeti o čemu se radi)
 

 

AKO VAŠ PARTNER:

  • Naređuje i ponaša se kao gospodar
  • Prijeti van ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa
  • Sam donosi sve odluke
  • Kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili
  • Zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja
  • Često pokazuje znakove ljubomore
  • Prisiljava vas na spolni odnos
  • tuče vas, vuče za kosu, gura
  • Prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao
  • nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli
  • poriče da vas zlostavlja


ULOGA MLADIH U SUVREMENOM DRUŠTVU


 
 

Glavna skupština Ujedinjenih naroda rezolucijom 54/120 od 17. prosinca 1999. godine usvojila je preporuku Svjetske konferencije ministra za mlade da se 12. kolovoza proglasi Međunarodnim danom mladih.

Temeljem rezolucije A/RES/64/134 Ujedinjenih naroda usvojene na Glavnoj skupštini 18. prosinca 2009. godine dana 12. kolovoza 2010. godine, na Međunarodni dan mladih, započinje Međunarodna godina mladih pod sloganom „Dijalog i međusobno razumijevanje". Svrha Međunarodne godine mladih je unapređenje sudjelovanja mladih u svim područjima društvenog života, poticanje dijaloga i razumijevanja među generacijama te promicanje ideje mira, poštivanja ljudskih prava i sloboda te solidarnost.

Većina mladih pokazuje jasnu želju za sudjelovanjem i utjecanjem na odluke koje se donose u društvu, ali na osobnijoj i nezavisnijoj osnovi, izvan zastarjelih struktura i mehanizama sudjelovanja.

Mladi zapravo žele i mogu preuzeti odgovornost za vlastite aktivnosti, na kooperativnoj osnovi sudjelovati u procesima donošenja odluka koje se odnose na lokalnu i širu zajednicu, izraziti svoje mišljenje o razvoju, okolišu, međukulturalnim odnosima i ostalim društvenim temama.

Mladi su nedvojbeno velik potencijal u razvoju modernoga, demokratskoga i ljudskim pravima usmjerenog društva.
Sudjelovanje i aktivno građanstvo ne znače samo glasovanje i podržavanje izbora, već znače imati pravo, sredstva, prostor, prigodu i potporu za sudjelovanje u procesu donošenja odluka i za uključivanje u društveno korisne aktivnosti.



Na tom je putu posebno važno mladima pružiti mogućnost razvoja vještina, stavova i vrijednosti koje omogućuju promjene i preuzimanje kontrole nad vlastitim životom jer upravo spoznaja o mogućnosti promjene djeluje vrlo osnažujuće, ohrabrujuće i motivirajuće. Primjerice, Vijeće Europe već više od trideset godina predstavlja jedinu međunarodnu organizaciju koja primjenjuje sustav zajedničke uprave na području politike za mlade. U tom sustavu struktura nadležna za donošenje odluka -
Upravni odbor za mlade - svoj rad temelji na savjetovanju s predstavnicima organizacija mladih koje su okupljene u Savjetodavnom tijelu mladih Na taj način formuliraju se zajednička stajališta i prijedlozi koji se upućuju Vijeću ministara.

Tema sudjelovanja mladih prisutna je i u svim konferencijama ministara nadležnih za mlade koje se redovito održavaju od 1985 godine, što je rezultiralo nizom preporuka i rezolucija koje se odnose na mlade, a koje su po svom sadržaju u potpunosti usklađene s politikom koju prema mladima provodi i Europska unija. U posljednje je vrijeme područje politike za mlade sve prepoznatljive i u hrvatskom društvu. Ipak, strukture i politika za mlade tek su u nastajanju i njihova se puna afirmacija očekuje u nadolazećem razdoblju.

Pitanje aktivnog sudjelovanja mladih može se razložiti na tri glavna problema:mladi ne vjeruju u vladu u društvenom i političkom sustavu prema mladima; mladi nemaju povjerenja prema društvenim i političkim institucijama i udruge mladih ne vjeruju drugim udrugama mladih i političkim institucijama. Mladi u dobi 18 do 29 godina predstavljaju 22% hrvatskog biračkog tijela. Stoga je važno poticati na promjene javne svijesti aktivnog sudjelovanja mladih, informiranje i obrazovanje mladih za sudjelovanje u demokratskom društvu i poboljšanje suradnje vladinog i nevladinog sektora koji djeluju na ovom području. Na kraju, za priključivanje Hrvatske Europskoj uniji jedan od važnijih uvjeta bit će uključivanje mladih u društveni život.

POTREBE I PROBLEMI MLADIH


Nije potrebno posebno dokazivati da su mladi, koji su jedan od najproduktivnijih segmenata populacije i na čijem stvaralaštvu leži budućnost napretka (bilo kojeg) društva, condicio sine qua non opstanka i budućnosti svakog društva te da ni hrvatsko društvo u tom pogledu ne predstavlja nikakvu iznimku. Bolesna stanja nisu nikada stvaralačka i stoga ne iznenađuje da je negativna povezanost psiholoških problema i kvalitete života, efikasnosti te ostvarivanja životnih uspjeha dokazana u gotovo svim istraživanjima koja su se bavila tom temom. Iz toga proizlazi da se rješavanjem problema mladih ujedno oslobađaju i potiču  njihovi stvaralački potencijali, što znači da je osmišljavanje koncepcije i njoj odgovarajuće strategije uklanjanja i prevencije problema mladih od vitalnog značaja za daljnji razvoj Hrvatske.

Izuzetno važna i nimalo bezazlena posljedica pogrešne predodžbe o problemima mladih jest evidentno pogrešno usmjerena te stoga neučinkovita politika prema mladima. Nepoznavanje,  nepriznavanje, previđanje ili naprosto ignoriranje prioritetnih problema mladih dovodi do zanemarivanja potrebe za njihovim rješavanjem od strane nadležnih institucija, a zanemarivanje prioritetnih problema ne može rezultirati ničim drugim osim njihovim daljnjim pogoršavanjem.

Najvećim ili nekim od najvećih problema mladih se često i neopravdano smatraju ponašanja koja su ekstremna i gledano u odnosu na ukupnu populaciju mladih razmjerno rijetka (kao što su to npr. delinkvencija ili narkomanija). Pri tome se previđa da su ova ponašanja zapravo simptomi, odnosno previđa se da ona predstavljaju krajnji izraz ili posljedicu drugih, dugotrajnijih, nagomilanih i  mnogobrojnih problema. Iz toga proizlazi da je najdjelotvornija strategija borbe protiv delinkvencije ili narkomanije takva ponašanja uopće pojave i koja je usmjerena na probleme koji im prethode, odnosno, nema nikakve dvojbe da samo preventivne i dugoročne strategije omogućuju da se ti problemi riješe, dok kurativne i kratkoročne strategije mogu poslužiti isključivo kao sredstvo njihovog eventualnog ublažavanja.



SLOBODNO VRIJEME U OBITELJI



 Slobodno vrijeme nam uvelike omogućuje da sa svojim djetetom, unutar obitelji, razvijamo povjerenje, bliskost i povezanost koji su osnovni čimbenici zajedništva, ljubavi i podrške za kojim teži svaki roditelj i svako dijete.
 Važno je znati da djeca od najranije dobi imaju potrebu i želju provoditi vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima.
 Mnogi će se roditelji upitati koliko je slobodnog vremena potrebno da bi se zadovoljilo potrebe svoje djece za druženjem. Velik je broj opravdanih i neopravdanih razloga zbog kojih ne provodimo dovoljno slobodnog vremena, ili vremena uopće u igri i druženju unutar svojih obitelji, ali važno je napomenuti kako  «više» slobodnog vremena ne znači ujedno i «bolje», kvalitetnije i kreativnije.
  Velika je povezanost između kvalitetno provedenog vremena unutar obitelji, sa stvaranjem povjerenja i bliskosti između roditelja i djece za kojim toliko težimo kada se naše dijete počne osamostaljivati i odrastati. Ako želimo doći do tog stupnja, (da nas dijete nazove na telefon i kaže nam da se zaljubila u Marka ili da je dobila jedinicu i jako je tužna), temelje moramo graditi dok su djeca mala i dok su im roditelji «centar svijeta». A najjednostavnije nam je upravo kroz aktivnosti koje djeca vole raditi (zajedničko crtanje, odlasci u park, pečenje kolača, čitanje...).


 Dobro je znati...
 
  1. Odvojite vrijeme za igru i druženje i posvetite svome djetetu pažnju
 Vrlo često nam se desi da smo odsutni za vrijeme igre i druženja sa djetetom. Radimo nekoliko stvari u isto vrijeme (gledamo TV i igramo neku društvenu igru, telefoniramo i gledamo crtež koji nam je dijete upravo nacrtalo i kojim nas želi impresionirati...), međutim naša djeca vrlo dobro čitaju naše ponašanje i osjećaju kad nismo s njima u potpunosti. Zato je bitno da odvojite vrijeme za svoje dijete i posvetite mu punu pažnju, tako će dijete osjetiti da vam je važno i da ste to vrijeme odvojili samo za njega.

  2. Čitajte svojem djetetu
 Od najranije dobi (već i prije navršene prve godine života) čitajte svojem djetetu, razgovarajte o pročitanom, prepričavajte priče. Odredite vrijeme za čitanje (npr. vrijeme prije spavanja ili prije popodnevnog odmora) i uživajte u prisnosti koja se na taj način postiže između vas i vašeg djeteta. Dogovorite se unutar obitelji i neka se roditelji izmjenjuju u čitanju (npr. subotom i nedjeljom čita tata ili obrnuto).

  3. Stvorite vrijeme za igru
 Rekli smo već da danas postoji pomanjkanje vremena u obiteljima. Mi vam predlažemo da iskoristite trenutke kad vodite dijete u vrtić, kad idete zajedno u dućan, kad se vozite u autu. Kako? Jednostavno, razgovarajte sa svojim djetetom ili igrajte neku igru riječima (vidi u nastavku pod igrama). Tako će vam brže proći vrijeme, zabavit ćete se i naučiti nešto novo o svome djetetu.

  4. Uključite se u aktivnosti svog djeteta
 Odvedite djecu u kino, kazalište, na koncert, klizanje ili u neku kreativnu igraonicu, ali nemojte ga ostaviti samoga i na čuvanju tetama koje tamo rade, nego budite s njim i podijelite to iskustvo. Nakon zajedničkog iskustva uživanja u predstavi porazgovarajte o doživljenom i podijelite utiske. Na taj način ostajete uključeni u djetetov život, a to će vam biti važno kad dijete krene samo sa svojim društvom u kino i na neke druge aktivnosti.


  5. Obiteljska putovanja
 Organizirajte obiteljske izlete, putovanja na more, na selo, na skijanje ili već tamo gdje vam se sviđa i gdje će te se osjećati ugodno. Kad idete na godišnji odmor organizirajte ga tako da možete povesti sa sobom svoju djecu, nemojte ih ostavljati na čuvanju bakama i/ili tetama. Djeca su dio obitelji i kao takve ih od malena uključite u obiteljska putovanja.
Uživajte u godišnjem odmoru i provedite ga negdje gdje nema TV, igrica, kompjutera i ostalih čuda tehnike. Organizirajte izlete i obiteljske igre, budite jedni s drugima i posvetite vrijeme stvaranju zajedništva u obitelji.


 



BABY
 FITNESS -  PROGRAM  POTICANJA  FIZIOLOŠKOG     RAZVOJA  DJECE  I  POTICAJNOG  RODITELJSTVA

 
            Unatrag tridesetak godina sustavno se počela izučavati posebnost ranih veza, procesa između majke i djeteta, koji se događaju u razdoblju kada su spoznajne sposobnosti  djeteta iznimno malene i događaji se odvijaju gotovo u potpunosti na osjećajnoj razini i ne ostaju  u trajnom sjećanju, a unatoč tome imaju presudni značaj na razvoj ličnosti.

            Tijekom razdoblja od 1996-2000. godine u okviru aktivnosti Hrvatskog psihijatrijskog društva, nastao je program prevencije poremećaja u ranom odnosu majka-dojenče putem masaže, razvojne gimnastike i psihološkog suporta.

            Baby fitness predstavlja kombinaciju dodira i vježbi koje provode fizioterapeuti i roditelji uz njihovu stručnu edukaciju s ciljem poticanja pravilnog psihomotornog razvoja i prevencije mogućih poremećaja djece. Baby fitness je vid uzajamne komunikacije između djeteta i majke u kojem se stvara bliskost, razumijevanje, stječe sigurnost. Dijete kroz dodire, temperaturu, vizualnu i/ili zvučnu stimulaciju dobiva i sakuplja informacije o osobi i okolini koja ga okružuje. Ono reagira na njemu svojstven način, dolazi do fizioloških procesa i poticanja rada živčanog sustava. Potiče se motoričko učenje, razvija njegovo mišljenje i kreativnost.

            Prva godina djetetova života, njegova odnosa s majkom važna je za razvoj i uspostavljanje emocionalne privrženosti, a koja se kod sve, izuzev teško retardirane djece uspostavlja do kraje prve godine života. Emocionalna privrženost („attachment") može se definirati kao trajna emocionalna veza koja ujedinjuje dvije individue, a opaža se kao traženje blizine i kontakta s drugom osobom, naročito kada je ta osoba izložena stresu.

            Pojava obrazaca emocionalne privrženosti je u tijesnoj povezanosti sa emocionalnim i tjelesnim razvojem. U to vrijeme među emocijama prevladava osjećaj straha. Kako se razvija memorija i kognitivne funkcije dijete počinje prepoznavati nepoznato i novo na koje najčešće reagira negativno. Oko osmog mjeseca života djeteta javlja se strah od nepoznatih osoba zbog kojeg dijete plače i traži zaštitu majke. Odvajanje od majke izaziva separacijski protest u vidu plača i traženja majke. Strah od nepoznate osobe i separacijski protest u vidu plača su indikatori uspostave emocionalne privrženosti.

            Jedan od najznačajnijih indikatora emocionalne privrženosti je pojava ublažavanja djetetovog distresa u prisustvu majke. Ustrašeno, ustreptalo dijete brzo se smiri jednostavno kada dođe do majke. Kada osjeti njezinu sigurnost spremno je za daljnje istraživanje. Pritom majka služi kao sigurni zaklon kojem može pobjeći ako se pojavi novi strah.

            Strah od nepoznatih ljudi, protesti prilikom odvajanja od majke i pokazivanje smjelosti i sigurnosti u prisustvu majke ukazuju na potpuni razvoj emocionalne privrženosti.

Ukoliko kod djece postoji stalno i dosljedno iskustvo zadovoljavanja potreba, djeca razvijaju sigurni tip emocionalne privrženosti (oko 60% djece). Kada su majke nedosljedne i reagiraju ovisno o svom raspoloženju, a ne o potrebama djeteta, ili/i ne razumiju signale djeteta, djeca razvijaju nesigurni tip emocionalne privrženosti. Sigurna emocionalna privrženost zaštita je od kasnijih psihičkih poremećaja.

            Program Baby fitnessa Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije će provoditi u suradnji sa spec. pedijatrom i fizioterapeutom i uključivat će pedijatrijske i psihološke spoznaje vezane uz rani razvoj djeteta, te vježbe masaže i razvojne gimnastike. Program je predviđen za zdravu djecu do 12 mjeseci starosti i njihove roditelje s područja cijele Krapinsko-zagorske županije, a sami susreti odvijat će se u  malenim skupinama, u mirnom i sigurnom okruženju za Vaše dijete.

            Uz pravilne poticaje za bebu, baby fitness predstavlja čvrst temelj pravilnog razvoja u prvim godinama života koje su ujedno i najvažnije.

            Naredni termin baby fitnessa planiran je za 15.06.2011. godine, a o čemu detaljnije informacije možete dobiti na brojeve telefona 371-193 ili 371-319.

 

Veselimo se susretu s Vama!



  OBITELJ

happyfamily.jpg

 Obitelj je osnovna jedinica društva i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. To  je i grupa ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i imaju zajedničke ciljeve i obično žive u istoj kući, stanu, prebivalištu.

Obitelj
je i grupa ljudi koji imaju zajedničke pretke i zajedničko porijeklo.

Broj članova obitelji može biti od nekoliko do stotinjak.

U današnjem društvenom poretku obitelj se definira kao nuklearna koju čine supružnici i njihova djeca, a u posljednje  vrijeme sve je češće prisutan i pojam jednoroditeljskih obitelji .

Osnovne funkcije obitelji jesu:


             -   biološko-reprodukcijska   

            -   sociološko - kulturna

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se  obiteljsko pravo..

Obiteljsko pravo
je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi
 koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

Važnost tih odnosa je u tome;


lšto se u njima rađa i podiže potomstvo

losigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice

lputem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:


*Bračni i izvanbračnih drugova

*roditelja i djece

*posvojitelja i posvojčadi

*skrbnika i štićenika

*uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima;


lravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji

lzaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta

lprimjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

PARTNERSKI ODNOSI


Kako bi dali temelje zdravoj obitelji, prije svega potrebno je izgraditi  kvalitetan partnerski odnos koji počiva na međusobnom poštovanju i povjerenju.


Partnerstvo
znači ravnotežu osobnih potreba i sposobnosti davanja drugima.

Partnerski odnos
podržava uzajamne odnose pune poštovanja i skrbi. Nije potrebno održavati strogi red kontrole. Partnerski odnosi oslobađaju naše unutarnje mogućnosti da osjetimo sreću i pružimo je drugima.

On nam omogućava da rastemo mentalno, emocionalno i duhovno. To vrijedi za pojedince, obitelji i društva u cjelini.

ŠTO ČINI DOBAR PARTNERSKI ODNOS?

Biti par ne znači nužno odreći se sebe, ali zasigurno znači prilagoditi se i konstantno se mijenjati i rasti - zajedno.

Kvalitetna veza podrazumijeva međusobno poštovanje, otvorenu i iskrenu komunikaciju. To znači poštivati osobnost i granice  partnera i ne nanositi mu emocionalnu i fizičku bol.

Parovi koji su dulje u vezi, sazrijevanjem i učenjem jedan od drugoga, zajedno rastu i stvaraju intimnu zajednicu. Poznavanje sebe i partnera, zajedničko "ulaganje" u zajednicu, omogućuje da svaki za sebe uspijeva izgraditi svoj svijet (poslovni, društveni i sl.) koji ne remeti zajednicu već doprinosi kvalitetnom odnosu i kvalitetnom zajedničkom životu.

KOJE SU KARAKTERISTIKE KVALITETNOG PARTNERSKOG ODNOSA?


1. želja, vjerovanje, predanost


Parovi koji uspijevaju ne pokazuju znakove podvojenosti. Njihova sreća proizlazi iz nesmanjene želje da budu zajedno, potpuna uvjerenja u ispravnost njihove veze i potpune predanosti zajedničkom životu.

2. naklonjenosti


Pokazati naklonjenost znači svom partneru dati podršku. Znači stati na partnerovu stranu i znati da i vaš partner stoji na vašoj strani. Osjeća se uzajaman osjećaj poštenja. Biti naklonjen znači brinuti o potrebama partnera kao o svojim vlastitim. To znači imati razumijevanja za partnerovo mišljenje.

3. imati vremena za drugoga, živjeti život


Planirati provođenje zajedničkog vremena. Uspješni parovi imaju hrabrosti u potpunosti živjeti život, a ne bojati ga se. Biti spontan i kreativan, a odgovoran i konkretan u isto vrijeme pridonosi bogatoj i uzbudljivoj svakodnevici.

4. postaviti granice


Razgovorom se dogovoriti oko podijele zadaća i poslova u odnosu, koje stvari zajednički obavljaju. U uspješnim vezama, oba partnera ovise jedan o drugom, ali se uzajamno osjećaju dovoljno dobro da ih ta ovisnost uopće ne ugrožava.  

5. preispitivanje veze svako toliko


    Postati pasivnim promatračem izvan veze, a ostati u vezi nije lako. Ali, tada partneri stvaraju stav i lišeni su emocija, mogu gledati stvari realno. Pogotovo u vrijeme kriza u vezi, potrebno je postati promatračem, no za to je potrebno izvjesno vrijeme da se takva aktivnost izvježba.

6. iskrena i otvorena komunikacija


     Valja usvojiti pet osnovnih vještina komunikacije kako bi svaki problem koji nastaje u vezi bio lakše i produktivnije riješen.

7. prisnosti


    Prisnost je proces odbacivanja vašeg vanjskog, više javnog ponašanja i dijeljenje vašeg unutarnjeg života s nekim drugim. Osnova prisnosti je samootkrivanje, tj. ne zadržavanje značajnih tajni jedno od drugoga.

8. uživanje


    Vjera u strast i uvijek iznova uloženi trud u vezu i odnos doprinosi seksualnoj sreći i boljoj neverbalnoj komunikaciji. Potrebno je znati uživati sam sa sobom kako bismo lakše uživali s partnerom.

 

Vještina komuniciranja sastavni je dio svakodnevnog života uspješnih parova.


Komunikacija
je način sporazumijevanja među ljudima. Kvaliteta komunikacije u odnosu presudan je faktor uspješnosti. Svi važni instrumenti komunikacije mogu se svesti na pet osnovnih vještina komunikacije :

* dajte izjave u prvom licu

* slušajte

* shvatite i prihvatite razlike između muškaraca i žena

* tražite ono što želite

* potvrđujte drugima


OPTIMIZAM I ŽIVOTNI CILJEVI


 

OPTIMIZAM


Zašto razmišljati optimistično? Optimističan način razmišljanja omogućit će vam da:

*     postignete više (optimističan trgovac prodaje više od pesimističnog)

*     živite duže (istraživanja pokazuju da optimisti žive duže od pesimista)

*     vas ljudi više vole

*     imate bolje odnose

Često mislimo da neki ljudi „jednostavno imaju sreće". Većinom se zapravo radi o našim osobnim izborima, na svjesnoj ili onoj manje svjesnoj razini. Dobra vijest je što optimizam i pozitivno razmišljanje o životu i sebi samima možemo naučiti. Ne ostvaruje se preko noći, potrebna je odlučnost i praksa, no vrijedno je truda: kad postanemo vještiji, stvari se počnu odvijati onako kako mi želimo.

Pesimistič
an vs. Optimističan način razmišljanja o lošim događajima

Dvije su glavne razlike u našoj percepciji vezano uz trajnost događaja i sveobuhvatnost događaja.

Pesimisti vjeruju da su razlozi loših događaja stalni - uzrok je uvijek prisutan, loše stvari će se uvijek iznova događati. Često se koriste riječinikad" i uvijek". Optimisti vjeruju da su uzroci događaja privremeni.

Pesimisti misle da je uzrok globalan i da se odnosi na sve situacije i ljude u njihovom životu (svi ili nitko), dok optimisti vide uzrok kao  specifičan - odnosi se samo na određeni događaj ili neke ljude.

Kako pesimističnu misao o lošem događaju pretvoriti u optimističnu?

Trajno pretvoriti u privremeno - „Ja sam lijen" (trajna osobina) sMožda sam se stvarno malo ulijenio. Prije sam se više trudio, izgleda da više ne uživam u ovome kao ranije. I to se vidi". (privremeno stanje koje se može promijeniti).

Globalno pretvoriti u specifično - „Profesori nisu pravedni prema meni" (globalno) sMoram podsjetiti sebe da prof. Horvat prema meni nije pravedna. Većina profesora je posve OK (specifično).

 

Najbolja vrsta optimizma - pozoran optimist


Pozoran optimist dobro procjenjuje i prihvaća odgovornost koja nije ni prevelika niti premala (npr. kod pozitivnog događaja pozorni optimist prihvaća zasluge, ali samo u onoj mjeri u kojoj smatra da mu pripadaju, pristojan je i hvali druge, ali možete biti sigurni da je svjestan što je postigao i zadovoljan je zbog toga).

Zaneseni optimist je sklon jedan primjer uspjeha uzeti kao definitivan dokaz vlastite nadarenosti, šarma ili sreće.

Pesimist zasluge pripisuje vanjskim čimbenicima (primjerice, drugim ljudima) i tako ne osjeća gotovo nikakvo zadovoljstvo zbog vlastitog djelovanja.

Kad je riječ o negativnim događajima, pozorni optimist prihvaća prikladnu odgovornost i pokušava vidjeti što je dobro u toj situaciji. Možda može naučiti za budućnost (govor više nikad neću započeti takvom šalom) ili uočava kakva je ta situacija tek mogla biti (na svu sreću, nisu bili nazočni novinari). Njegov je stav u suprotnosti sa stavom apsolutnih optimista koji su odgovornost skloni prebaciti na nekog drugog (publika je bila zahtjevna i loše raspoložena, jer je već odslušala tri dosadna predavanja za redom).

Svi bi trebali težiti postati pozorni optimisti.

 

ŽIVOTNI CILJEVI


Ono što nas potiče na akciju su ciljevi. Oni nam pomažu ostvariti snove, održati usmjerenost, samodisciplinu i interes koji nam trebaju za postizanje uspjeha.

Kad pitamo za ciljeve - ljudi često govore o onome što ne žele, dok je zapravo potrebno ciljeve formulirati u pozitivnim terminima, inače je vjerojatnost da ćemo ga ostvariti mala.

Zašto? Ono o čemu mislimo pretvara se u našem mozgu u slike ili predodžbe. No, nije moguće stvoriti sliku nečeg čega nema. Npr. Ako kažemo sebi da ne želimo promašiti koš na utakmici, naš mozak to neće moći zamisliti, ali zamislit će ono što može, odbaciti „ne" i stvoriti sliku promašenog koša. To je jedina informacija koju je dobio od nas.

Kad kažemo sebi da nećemo misliti na nešto (ili nekog) stalno ćemo misliti upravo na to kako bismo znali na što ne smijemo misliti.

VRSTE CILJEVA I SREĆA

Svi imamo neke ciljeve, oni mogu biti različiti, a dijele se u dvije osnove grupe: unutarnji i vanjski.

Vanjski ciljevi

Unutarnji ciljevi

Bogatstvo i novac

Bliski odnosi s drugima

Slava

Osobni rast i razvoj

Ljepota & image

Doprinos razvoju zajednice

 

Općeniti i nejasni ciljevi neće imati puno šanse za ostvarenje. Kako ćete ostvariti nešto ako ne znate što je to? Cilj ne postoji u vakuumu, već je uvijek dio konteksta.

Istraživanja pokazuju da su ljudi manje sretni što su više usmjereni na vanjske ciljeve. Istraživanja također pokazuju da ostvarenje unutarnjih ciljeva povećava našu sreću i zadovoljstvo.

Zašto je tako? Ostvarenje unutarnjih ciljeva dovodi do zadovoljavanja naših temeljnih psiholoških potreba koje su presudne za sreću i zadovoljstvo u životu, dok ostvarenje vanjskih ciljeva nije povezano s tim psihološkim potrebama.

 

DOBRO JE ZNATI


*     postavljanje ciljeva može pomoći da otkrijete što želite u životu

*     postavljanje ciljeva ne znači da su baš ti ciljevi obavezi. Možete ih mijenjati koliko puta želite ili osjećate da je potrebno

*     postavljanje ciljeva ne znači d ih trebate ostvariti naporom, trudom ili borbom. Ne znači da morate biti pod emocionalnim pritiskom da biste ih postigli. Naprotiv, postavljanje ciljeva može pomoći da plovite kroz život lakše, s manje napora i uz više zadovoljstva. Priroda je života pokret i kreativnost, a ciljevi vam otkrivaju vaš smjer, pomažući vam da zračite i doprinosite svijetu, a to pojačava osjećaje blagostanja i zadovoljstva u životu. Ciljevi služe da vam pomognu i da vas podrže u pravim namjerama

*     ciljevi se mogu određivati u duhu - život je igra koju je zadovoljstvo igrati i koja može donijeti velike nagrade. Ciljeve ne treba shvatiti preozbiljno, ali im istodobno morate dati dovoljno težine i važnosti da budu doista vrijedni za vas

*     ciljevi se najlakše ostvaruju ukoliko ih ne vežemo za očekivanja i rezultate (očekivanjem samo jednog konkretnog rezultata nas koči!)

*     birajte ciljeve koje doista volite i želite

*     kad zaključite da niste postigli neke od ciljeva (što je moguće), nemojte se kritizirati ili smatrati da niste uspjeli. Jednostavno si priznajte da niste postigli taj cilj i odlučite želite li ga ponovo postaviti kao cilj ili ga više ne želite. Važno je priznati da neke ciljeve niste postigli, inače će se nagomilati u glavi kao neuspjeh,a posljedica može biti izbjegavanje postavljanja novih ciljeva

*     kad ustanovite da jeste postigli cilj, čak i malen - odajte si priznanje! Potapšajte sebe po leđima  i uživajte u trenutku zadovoljstva zbog toga.

*     u izboru ciljeva nemojte previše komplicirati ili ga smatrati značajnim. Počnite s jednostavnim, očitim stvarima. Upamtite, možete ih uvijek mijenjati  i razvijati tijekom rada! 

 

                                                MISLITE POZITIVNO

 

            Kad biste izbrojili sve misli koje vam svakog dana prođu kroz glavu, mogle bi se svrstati u dvije kategorije - pozitivne i negativne misli. Vjerojatno biste bili iznenađeni otkrićem koliko vremena svaki dan potrošite na negativne misli. Važno je da se istreniramo prepoznati negativne trenutke u našem danu i naučimo preuzeti kontrolu nad njima, umjesto da oni kontroliraju nas. Riječi Ne mogu, neću, Ne želim, jednostavnom se odlukom mogu zamijeniti riječima Mogu, Hoću, Želim. Nemojte gubiti svoje dragocjeno vrijeme na negativne misli ili osjećaje, od njih nitko nema koristi, najmanje vi.

            Pozitivnim stavom i razmišljanjima napravit ćete i za vas iznenađujuće promijene u životu. Zašto? Zato što zaista jesmo ono što mislimo. Budite svjesni da vaše misli utječu na svaku stanicu u vašem tijelu i na vaše zdravlje. Pozitivne misli su ZDRAVE misli.


MEĐUNARODNI DAN ŽENA


Pišu: Sandra Kos i Tanja Cujzek



Međunarodni dan žena obilježava se u svijetu u spomen na 8. ožujka 1908., kada je 15.000 žena zaposlenih u tekstilnoj industriji u New Yorku prosvjedovalo tražeći kraće radno vrijeme, bolju plaću, pravo glasa i zabranu rada djece. Ulazak na tržište rada i bolji društveni položaj u većini zemalja nije doveo i do primjerene podjele rada u obitelji, pa je rezultat bio dvostruka opterećenost žena. Istraživanja u Srednjoj i Istočnoj Europi pokazala su da žene tjedno "odrade" preko 85 sati plaćenog i neplaćenog rada, u odnosu na 70 radnih sati muškaraca. Iako je učinjen značajan pomak u prepoznavanju i zaštiti ženskih ljudskih prava u svijetu, žene još uvijek nisu ravnopravne s muškarcima. Većina od 1,3 milijarde siromašnih u svijetu čine žene, u prosjeku imaju manja primanja od muškaraca za isti posao, a i dalje su u velikom postotku žrtve raznih vidova nasilja. Godine koje su prethodile povijesnoj 1910. obilježila je snažna spolna segregacija i mali postotak zaposlenih žena u industrijski razvijenim zemljama. One koje su bile zaposlene mahom su radile u tekstilnoj industriji, manufakturi i kao pomoćno osoblje u kućanstvima. Radile su u vrlo lošim uvjetima i za iznimno male nadnice. U isto vrijeme industriju pogađaju velike krize. Udruženja radnica koja nisu pripadala sindikatima našla su se u nezavidnoj poziciji dok su sindikati sve više jačali. U Europi, Velikoj Britaniji, Americi i u nešto manjem obimu Australiji, žene sve više lobiraju za svoje pravo glasa. Ta borba kao da je potisnula sve druge aspekte života žena i nove, revolucionarne promjene dale su se naslutiti.


Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena željeli bi čestitati svim ženama, no također iskoristiti priliku za nekoliko važnih napomena vezanih za još uvijek aktualne probleme u položaju žena u našem društvu.


Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije u sklopu svojih aktivnosti održava brojne tribine, predavanja i radionice s ciljem senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji i potreba žrtava nasilja, podizanja svijesti o važnosti razvijanja društvenog okruženja koje uvažava i podupire obitelj kao temelj društvene zajednice, te značaju njegovanja obiteljskih vrijednosti i
promicanja ravnopravnosti spolova u zajednici.

Nasilje nad ženama u obitelji


Nasilje nad ženama u obitelji dalje je jedan od najčešćih oblika nasilja i u našem društvu.
  Uloga društva je kontinuirano raditi na stvaranju društva koje ne tolerira nikakve oblike nasilja jer je život bez nasilja jedno od temeljnih ljudskih prava.

Napomenuli bi nekoliko osnovnih odrednica tog problema.


MITOVI I ČINJENICE O NASILJU NAD ŽENAMA U OBITELJI


MIT: alkohol i droge su najveći uzrok nasilja nad ženama


  • ČINJENICA: premda su alkohol i droge često povezani s obiteljskim nasiljem, oni ga ne uzrokuju. Mnogi muškarci koji tuku svoje supruge ne piju. Ljudi koji piju ne tuku nasumce ljude na ulici, svoje roditelje ni svoje šefove. Nasilje usmjeravaju baš prema svojim ženama. Oni mlate svoje supruge, nastavljaju tako i nakon što prestanu piti. Zlostavljač će alkohol koristiti kao ispriku za nasilje ili će ga alkohol spriječiti da shvati kojom snagom se služi, no alkohol nije uzrok. Obiteljsko nasilje i zlouporaba opojnih sredstava moraju se shvatiti i tretirati kao samostalni problemi.

MIT: Žena koju tuče partner ima mnoge razloge za ostanak u nasilnoj vezi

  • ČINJENICA: mnogo je socioloških, ekonomskih i kulturoloških razloga koji mogu navesti ženu da ostane u nasilnoj vezi.
-          nema kamo otići

-          nema sredstava za uzdržavanje djece

-          stidi se ili osjeća poniženom zbog zlostavljanja

-          boji se da će prijatelji, obitelj i zajednica kriviti nju zbog zlostavljanja

-          emocionalni ili vjerski razlozi

-          boji se da će zlostavljač prijetnje provesti u djelo (nauditi njoj, sebi, djeci, prijateljima, roditeljima)

-          zlostavljane žene su u velikoj opasnosti od teških, pa i smrtonosnih napada ako pokušaju otići. Žena je jedina koja može prosuditi kada je za nju sigurno napustiti zlostavljača

MIT: muškarci su žrtve nasilja jednako često kao i žene


  • ČINJENICA: u 95% obiteljskog nasilja žrtve su žene. Žene uglavnom upotrijebe silu u samoobrani.

MIT: svima su poznate žrtve obiteljskog nasilja

  • ČINJENICA:  svi mi poznamo žrtve. Između 1/3 i ½ žena ima iskustva s nasiljem u intimnim vezama diljem svijeta. Žrtve obiteljskog nasilja možda ne žele govoriti o tome jer se stide, osjećaju ponižene, boje se da će njih okriviti za zlostavljanje, boje se osvete zlostavljača ili su ekonomski zavisne ili...

MIT: zlostavljači su nasilni jer ne znaju kontrolirati svoj bijes i frustracije

  • ČINJENICA: zlostavljači nisu ljudi koji gube kontrolu: Oni u načelu ne napadaju svoje šefove, bez obzira na to koliko su ljuti. Zlostavljači se ponašaju u skladu s vlastitim pravilima o nasilnom ponašanju. Često partnere zlostavljaju isključivo bez nazočnosti drugih i paze da ne ostave vidljive dokaze. Istraživanja pokazuju da zlostavljači postaju sve kontroliraniji.

MIT: obiteljsko nasilje jest problem, ali u ruralnim područjima

  • ČINJENICA:obiteljsko nasilje je problem koji postoji svugdje

MIT: žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena je to tražila.

  • ČINJENICA: zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije. Mnogi ljudi vjeruju da nešto nije u redu sa zlostavljanom ženom (neuredna je, stalno prigovara...), odnosno da na neki način "zaslužuje" nasilje. Mišljenje mnogih je da su muškarci "izazvani" od partnerice, što može objasniti sociopsihološki fenomen po kojem ljudi vjeruju da se dobre stvari događaju dobrim, a loše lošim ljudima. Istraživanja to ne potvrđuju. Većina pretučenih žena učinila je sve da spriječi partnera da bude nasilan. On je taj koji odabire nasilje kao svoj oblik ponašanja i samo on je taj koji može zaustaviti nasilje.

MIT: ako muškarac tuče ženu mora da je mentalno bolestan

  • ČINJENICA: mentalna bolest nije preduvjet obiteljskog nasilja

MIT: djeca trebaju svog oca, iako je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro svoje djece trebala ostati s takvim partnerom

  • ČINJENICA: odrastanjem u takvoj obitelji djeca uče biti nasilna. Nedvojbeno je da djeca trebaju oca, ali odrastanje u nasilnom domu ima niz štetnih posljedica za emocionalni i socijalni razvoj djece.

MIT: nasilje i ljubav ne idu zajedno

ČINJENICA: Ljubav ne isključuje nasilje. Uvjerenje da su ljubav i nasilje toliko različiti da ne mogu postojati u istom odnosu u stvarnosti je drugačije. Dio djece već u djetinjstvu nauči da ih ljudi koji ih vole ujedno i tuku. Nasilni partneri mogu očitovati uzajamnu ljubav. Tjelesno nasilje nije početak kraja braka. Vjerovanje je nekih žena da su one jedine koje su ikad prihvaćale i razumjele tog muškarca, te da se on samo na njih može osloniti.


 

KOJE SU KARAKTERISTIKE KVALITETNOG PARTNERSKOG ODNOSA?


1. ŽELJA, VJEROVANJE, PREDANOST


Parovi koji uspijevaju ne pokazuju znakove podvojenosti. Njihova sreća proizlazi iz nesmanjene želje da budu zajedno, potpuna uvjerenja u ispravnost njihove veze i potpune predanosti zajedničkom životu.


2. NAKLONJENOSTI


Pokazati naklonjenost znači svom partneru dati podršku. Znači stati na partnerovu stranu i znati da i vaš partner stoji na vašoj strani. Osjeća se uzajaman osjećaj poštenja. Biti naklonjen znači brinuti o potrebama partnera kao o svojim vlastitim. To znači imati razumijevanja za partnerovo mišljenje.


3. IMATI VREMENA ZA DRUGOGA, ŽIVJETI ŽIVOT


Planirati provođenje zajedničkog vremena. Uspješni parovi imaju hrabrosti u potpunosti živjeti život, a ne bojati ga se. Biti spontan i kreativan, a odgovoran i konkretan u isto vrijeme pridonosi bogatoj i uzbudljivoj svakodnevici.


4. POSTAVITI GRANICE


Razgovorom se dogovoriti oko podijele zadaća i poslova u odnosu, koje stvari zajednički obavljaju. U uspješnim vezama, oba partnera ovise jedan o drugom, ali se uzajamno osjećaju dovoljno dobro da ih ta ovisnost uopće ne ugrožava.


5. PREISPITIVANJE VEZE SVAKO TOLIKO


Postati pasivnim promatračem izvan veze, a ostati u vezi nije lako. Ali, tada partneri stvaraju stav i lišeni su emocija, mogu gledati stvari realno. Pogotovo u vrijeme kriza u vezi, potrebno je postati promatračem, no za to je potrebno izvjesno vrijeme da se takva aktivnost izvježba.


6. ISKRENA I OTVORENA KOMUNIKACIJA


Valja usvojiti pet osnovnih vještina komunikacije kako bi svaki problem koji nastaje u vezi bio lakše i produktivnije riješen.


7. PRISNOSTI


Prisnost je proces odbacivanja vašeg vanjskog, više javnog ponašanja i dijeljenje vašeg unutarnjeg života s nekim drugim. Osnova prisnosti je samootkrivanje, tj. ne zadržavanje značajnih tajni jedno od drugoga.


8. UŽIVANJE


Vjera u strast i uvijek iznova uloženi trud u vezu i odnos doprinosi seksualnoj sreći i boljoj neverbalnoj komunikaciji. Potrebno je znati uživati sam sa sobom kako bismo lakše uživali s partnerom.


„Kako se čuva ljubav

...Majka i dječak hodaju plažom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."

Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"


Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto.. kako se čuva ljubav.."

 



ŠTO ZNAČI I KAKO OČUVATI BRAK?

 

Pod pokroviteljstvom Svjetske zajednice bračnih susreta, Svjetski dan braka obilježava se druge nedjelje u veljači, a u sve većem broju zemalja obilježava se i tjedan braka od 7. do 14. veljače

Što je brak?

Brak
je životna zajednica dviju osoba različitog spola (žene i muškarca) koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice.

Osnovna funkcija braka
je osnivanje obitelji i stvaranje potomaka.

 

*     Sociološki aspekti braka

Brak je relativno trajna spolna i ekonomska zajednica muškarca i žene koju priznaje društvo.

*     Vjerski aspekti braka

Kršćanski brak započinje vjenčanjem u crkvi pred svećenikom i najmanje dva svjedoka (kumovi).

Ženidbena veza traje do smrti muža ili žene. Brak je nerazrješiv, osim ako se proglasi ništavnim od strane crkvene vlasti, ako postoje opravdani razlozi.

Teški grijesi protiv braka su: preljub, mnogoženstvo, odbacivanje  plodnosti i rastava. Kada zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktički nemoguć, Katolička Crkva dopušta odvojenost supruga.

*     Pravni aspekti braka

Brak je, u pravnom smislu, zakonom uređena zajednica muškarca i žene.Za sklapanje braka moraju biti ispunjene određene pravne pretpostavke propisane zakonom, da bi pravni poredak takvoj zajednici priznao učinke braka.

Učinci braka mogu biti osobno pravni (npr. prezime bračnih drugova) i imovinskopravni (npr. bračna stečevina).

 

Pravni aspekti braka

 Životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca u pravnom smislu naziva se izvanbračna zajednica. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom.

Istospolna zajednica
(životna zajednica osoba istog spola) u pravnom smislu nije brak, ali u novijem vremenu postaje pravno priznata u mnogim državama.

 

Brak i ljubav?

Amerikanci i većina Europljana daju veliku važnost ljubavi kad je brak u pitanju

Japanci i Kinezi misle kako je ljubav za brak nevažna

Stari Grci i Rimljani nalazili su se negdje između ovih dvaju ekstrema.

Ljudi pod ljubavlju razumiju različite stvari i iskazuju ljubav na različite načine (kad kažu „volim te" pod tim ne razumiju isto); ljudi obično vole onako kako sami žele biti voljeni

iako mnogi misle kako je ljubav kemija, pomoglo bi nam da znamo kako mi shvaćamo ljubav, kako naš partner shvaća ljubav i što očekujemo jedno od drugoga.

 

Tipovi ljubavi?

Romantična ljubav-zaljubljenost
- obično prevladava u prvoj fazi nekog odnosa, to je ono divlje stanje oduševljenja i boli, nježnih osjećaja i seksualnog uzbuđenja, tjeskobe i opuštenosti, altruizma i ljubomore i svih drugih sastojaka opće emocionalne zbrke

kognitivna komponenta
- stalno mislimo na osobu, bez mogućnosti kontrole, idealiziramo je i želimo je što bolje upoznati                 

emocionalna komponenta
- uključuje velike promjene raspoloženja (od euforije do depresije), želju da ljubav bude uzvraćena, čežnju za jedinstvom i intenzivno fiziološko uzbuđenje

komponenta ponašanja
- pokušavamo otkriti što druga osoba osjeća, proučavamo je , činimo joj usluge i stalno smo u njezinoj blizini

Partnerska ljubav
- temelji se na uvažavanju/ sviđanju/divljenju kombiniranom s dubokim osjećajem brige i privrženosti u odnosu. Zadovoljstvo odnosom raste kad se jednom spozna prava vrijednost partnerstva i pouzdane povezanosti.

 

Ako zaljubljenost, čija je najvažnija funkcija u stvaranju privrženosti i povezanosti koje su nužne za održanje odnosa i razrješavanja početnih konflikata, uspješno preživi postiže se viša razina odnosa. Zaljubljenost postupno prelazi u partnersku ljubav koja biva jača i često traje doživotno.Ta promjena u prirodi naše ljubavi događa se u razdoblju od šest do trideset mjeseci od početka veze.

 

Sternbergovi tipovi ljubavi

Prema teoriji R. Sternberga ljubav ima tri temeljne komponente:

Bliskost
- odnosi se na osjećaj povezanosti među partnerima. Uključuje međusobno divljenje, brigu, razotkrivanje i intimnu komunikaciju.

Strast
- odnosi se na vrlo intenzivne emocije u ljubavnom odnosu, nadasve na seksualnu privlačnost.

Odanost
- odnosi se na odluku da s osobom koju volimo održimo dugotrajnu vezu.

Različite kombinacije tih komponenti daju sedam različitih tipova ljubavi.

Dinamika partnerskih odnosa

 

Svaki partnerski odnos ima svoju dinamiku. Tu dinamiku možemo zamisliti kao kontinuum u kojem od početne preklapajuće situacije dolazi do djelomičnog preklapanja, povremenog razdvajanja, ali onda i vraćanja u djelomično preklapanje. Poznato je da se partnerstvo ne može temeljiti samo na konfluentnom odnosu, a naravno ni na trajnoj izolaciji. Optimalno kretanje na kontinuumu između konfluencije i separacije umijeće je svakog partnerstva.

 

Neki statistički podaci vezani uz brak

2008. godine u Hrvatskoj je sklopljeno 1% više brakova (ukupno 23 373) nego 2007. godine, ali je iste godine Državni zavod za statistiku bilježio 5% više razvedenih (ukupno 5025) nego 2007. godine. Tijekom godina povećava se starosna dob mladenaca (onih koji ulaze u prvi brak); dok su 1998. godine mladenke spremno pristajale na zavjete u prosjeku s 23 godine, a mladoženje s 26; 2008. godine prosječna starost mladenka je bila oko 27 godina, a mladenaca oko 30.

Tijekom zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj se raspao gotovo svaki četvrti brak, dok je u nekim sredinama to čak svaki treći brak. Prema statistikama, bračni se partneri razvode najčešće nakon desete, odnosno nakon četrnaeste godine braka, a u starosnoj dobi između 30. i 39. godine života, ali sve je više onih koji se rastanu i nakon više od 25 godina zajedničkog života.

Kao najčešći uzroci razvoda braka navode se : nedostatak komunikacije, varanje partnera, emocionalna nepovezanost, površno poznavanje partnera prije stupanja u brak, promjene u ponašanju supružnika, ali i fizičko i psihičko zlostavljanje.

Neki podaci o uspješnosti brakova...

 

Najviše šanse da uspije ima brak sklopljen u kasnijim dvadesetim; šanse su veće ako mladenka nije (već) trudna ili (već) ima dijete, ako su partneri dovršili svoje školovanje, ako u brak nisu stupili naglo, te ako i sami ne potječu iz razvedenih brakova. Vezano uz prihode i zaposlenost, u brakovima gdje je i žena zaposlena, ustanovljena je bolja komunikacija među partnerima, a što ne utječe negativno ni na dobrobit djece ukoliko je ona zadovoljna svojom situacijom vezano uz djecu, bračni parovi koji imaju djecu jer to žele i oni koji ih nemaju jer to ne žele-podjednako su zadovoljni u braku.

Sretni parovi zadovoljniji su seksom i češće se njime bave nego oni manje sretni. Bolest jednog partnera može brak dovesti u krizu, to kao i svaka druga kriza, može biti prigoda da se međusobni odnosi ili učvrste ili pokvare. Uspjeh u braku izrazito je povezan s načinom kako partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju konflikte. Osobine ličnosti kao neurotičnost, nisko samopoštovanje, impulsivnost i sramežljivost pridonose neuspješnosti braka.

Kako poboljšati brak?

Iskustvo u radu s parovima, kao i istraživanja, upućuju na to da bliski odnosu među partnerima ovise o uspjehu njegovanja skladnih odnosa, a za što su potrebne određene vještine - odnos među partnerima postaje bliskiji i produbljeniji s međusobnim slušanjem, jasnom komunikacijom, pregovaranjem i pravilnim postupanjem sa srdžbom-a što daje nadu mnogim parovima jer se vještine komuniciranja mogu savladati i naučiti za razliku od osjećaja, strasti, sreće i sl.

Neki muškarci i žene iz uspješnih brakova, koji su sudjelovali u istraživanjima usmjerenim na otkrivanje uvjeta koji pridonose tome da se brak održi, izjavljivali su:

„ Partner je moj najbolji prijatelj i sviđa mi se kao osoba. Uvijek mi je na prvom mjestu-ispred ostalih ljudi, posla, TV i bilo čega drugog. Posvećujem mu pažnju i imam za nj vremena."

„ Da biste nekoga voljeli morate se osjećati emocionalno sigurni-vjerovati da vas partner potpuno prihvaća, poštuje i podržava. Ne napadamo i ne kritiziramo jedno drugo kad smo ljuti-umjesto toga obazrivo pregovaramo."

„Slažemo se u vrijednostima, ciljevima i seksu.Tražimo u životu i jedno u drugom ono najbolje-optimisti smo."

„Ravnopravni smo. Poštujemo želje partnera i jasno nam je da ne može uvijek biti sve onako kako mi želimo. Ako se pojave neslaganja-pregovaramo i dogovaramo se.Strpljivi smo i spremni oprostiti."

„Podjednako smo (ne)ovisni jedno o drugom na način koji obogaćuje naš život. Puno toga radimo zajedno i oko većine stvari se slažemo. Ali svatko je od nas osoba za sebe i ima svoje interese, prijatelje i aktivnosti. I, što je najvažnije, svatko misli za sebe."

„Često se sjećamo lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli."

 


BLAGDANSKA DEPRESIJA

Prosinac, zbog blagdana i manjka svjetlosti, donosi stresne podražaje koji osjetljivim ljudima pogoršavaju stanje i pretvaraju blago do umjereno neraspoloženje u ozbiljnu depresiju, koja zahtijeva liječničku intervenciju.
Vjerski običaji i industrija zabave pretvorili su prosinac u mjesec obvezna radovanja, čestitanja i darivanja, no dio populacije ne osjeća nikakvu radost, naprotiv upada u depresiju koju popularno možemo nazvati blagdanskom.
Bilo da im smeta nametanje slavljeničkog raspoloženja, bilo da su sami i nemaju s kime podijeliti tu (nametnutu) radost, ili su jednostavno osjetljivi na prosinački mrak, oblake i bljuzgu, mnogi ljudi upadaju u depresiju, koja može biti toliko teška da zahtijeva liječničku pomoć. Uz to, oni koji već imaju depresiju, mogu doživjeti pogoršanje zdravstvenog stanja.
Prosinačko umjetno svjetlucanje i užurbanost koja vlada ranjivijima mogu odgoditi depresiju do siječnja, u tom slučaju govorimo o postblagdanskoj depresiji.
"Industrija, mediji i religija nameću prevelika očekivanja od blagdana - radosti, blaženstva i idiličnih obiteljskih odnosa, a što su očekivanja i kriteriji viši, to su mogućnosti razočaranja veće. Obećavaju li vam novinski napisi, pjesme i televizijske emisije predivne blagdane, stvarnost vas može udariti posred lica", tvrdi psihijatar Holger Jakobs iz Instituta za afektivne poremećaje u Bremenu.


Bauk slobodnog vremena

Kao što je nedjelja najopasniji dan za osobe sklone depresiji, tako je prosinac najmučniji mjesec.
U skladu s analogijom koja se može povući između božićnih blagdana i nedjelje, blagdani donose višak slobodnog vremena, koje mnogi ne mogu ili nemaju čime kvalitetno ispuniti. Većini slobodno vrijeme pruža zadovoljstvo, no oni koji su sami i nemaju s kime razmijeniti dar ili lijepu riječ osjećaju se dodatno prikraćenima u doba godine kad su ljubav i bliskost propisani kao društvena obveza. Ono u što se prosječni građani lako uklapaju, osjetljivim ljudima može biti prava tortura.
Ljetni odmor također donosi rizik jer mnogi imaju previše slobodnog vremena, a premalo bliskih ljudi ili novca kako bi to vrijeme ugodno ispunili. No, to je razdoblje dugih dana i lijepog vremena, koji djeluju antidepresivno i neutraliziraju razočaranje zbog nemogućnosti uživanja u ljetovanju.
Obrnuto, prosinac je, počevši od Svetog Nikole, pa preko Badnjaka i Božića do Nove godine, mračan mjesec, a nedostatak svjetla dokazan je biološki čimbenik rizika za depresiju.


Uzroci blagdanske depresije


Uzroci blagdanske depresije su:
- povećan stres
- umor
- nemogućnost provođenja vremena s članovima obitelji
- nostalgija za proteklim blagdanskim proslavama
- pretjerana komercijalizacija blagdana
- promjena prehrane
- promjena dnevne rutine

Simptomi i trajanje blagdanske depresije


Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.
Simptomi sliče kliničkoj depresiji:
- glavobolje
- nesanica
- promjena apetita, debljanje ili mršavljenje
- razdražljivost
- tjeskoba
- pretjeran ili neprimjeren osjećaj krivnje
- smanjena sposobnost jasnog razmišljanja i koncentracije
- smanjen interes za aktivnosti koje obično pružaju zadovoljstvo (seks, rad, druženje s prijateljima, hobiji, uobičajeni oblici zabave)
Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.
Blagdanska depresija je obično kratkotrajna te traje nekoliko dana ili tjedana prije, tijekom ili netom nakon blagdana. Kad prođe slavljenička euforija, simptomi se obično povlače.


Kako razlikovati blagdansku od zimske depresije?
 
Ako se javlja samo u vrijeme blagdana ili praznika , dakle nema uobičajenog radnog ritma i pogođeni ste
viškom slobodnog vremena i ne znate kako biste ga potrošili, vjerojatno je riječ o blagdanskoj depresiji. Mogli bismo je slobodno nazvati i "depresijom slobodnog vremena". Provjerite pada li vam raspoloženje i nedjeljom, za državne praznike i tijekom godišnjih odmora. Ako je odgovor potvrdan, nema vam druge nego naći sebi zanimaciju (dodatni posao, hobi, učenje novih vještina) kojom ćete popuniti višak slobodnog vremena.
Ako vas depresija inače ne zahvaća u vrijeme odmora i blagdana, nego u kasnu jesen i zimu te ako vam se raspoloženje podiže kako se približava proljeće, kod vas je posrijedi sezonski afektivni poremećaj, to jest zimska depresija. Može se liječiti pojačanom izlaganju svjetlu, antidepresivima, jačom tjelesnom aktivnošću ili kombinacijom svega navedenoga.


 

Nekoliko praktičnih savjeta za nošenje s blagdanskom depresijom

·                      Nemojte idealizirati blagdansko razdoblje. Ne pokušavajte proživjeti najbolje blagdane u povijesti. Ne dajte se zavesti bezbrojnim oglasima koji prikazuju savršen Božić, jer biste se mogli razočarati kad stvarnost ne uspije oponašati reklame.

·                      Napravite popis najvažnijih aktivnosti i odredite prioritete. Ne trošite previše vremena za pripremu samo jednog dana.

·                      Osigurajte dovoljnu količinu odmora i rekreacije.

·                      Pružite podršku i razumijevanje onima koji su izgubili voljene osobe i onima koji su ozbiljno bolesni. Svi oni imaju posebne potrebe tijekom blagdana, jer ih mogu mučiti misli na ono što im donosi budućnost.

·                      Priskočite u pomoć onima koji se brinu o nekome. U ovo su doba godine pod povećanim pritiskom.

·                      Imate li poremećaj prehrane ili problem s ovisnošću o alkoholu ili drogi, ne zaboravite da je ovo razdoblje godine za vas posebno opasno. Alkohol diže raspoloženje samo nakratko, a dugoročno pogoršava depresiju. Zaobiđite zabave s mnogo hrane i alkohola ili ih napustite prije ako osjetite kako niste dovoljno snažni oduprijeti se kušnji.

·                      Ako ste sami ili u ljubavnoj vezi koja vas ne usrećuje, kontaktirajte sa što više ljudi. Obnovite izgubljena poznanstva. Poznajete li nekoga u sličnoj situaciji, udružite se s njime i krenite zajedno u pohode.

·                      S obzirom na to da manjak svjetla izravno pogoduje nastanku ili jačanju depresije, budite se u zoru, držite prostorije dobro osvijetljenima, dignite rolete i razgrnite zavjese. 

·                      Depresivno raspoloženje ponekad je naglašeno zbog osjećaja kako se svi drugi dobro zabavljaju, što nije istina. Gdjegod se ljudi okupe, osobito često na obiteljskim proslavama, u zraku su određena neslaganja, napetosti i razmirice.

·                      Umjesto nabrajanja nedostataka i svega što nam u životu nedostaje, trebamo početi nabrajati svoje kvalitete i sve ono što imamo

·                      Ne razmišljajte pretjerano o prošlosti, ne postavljajte nerealna očekivanja ili zahtjeve, ne razmišljajte isključivo o stvarima koje nemamo te osobito ne trošite novac koji nemamo.

SVAKO DOBRO ŽELI VAM OBITELJSKI CENTAR!

 

 

     
MEDICINSKA   OPLODNJA   -   PRAVNO   I    PSIHOLOŠKO   SAVJETOVANJE


Prema jednoj od najčešće citiranih definicija obitelji, obitelj je ..."osnovna jedinica društva i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece „. Djeca su dakle, neizostavni i nezamjenjivi dio svake obitelji ostvarivanju čijih života teži većina bračnih i izvanbračnih partnera. Željeno majčinstvo, željeno roditeljstvo mnogi tretiraju kao najkvalitetniju emociju. Unatoč tome, prirodno začeće djeteta nije privilegija svih parova, već se određeni postotak parova  u ostvarivanju tog cilja podvrgava metodama medicinske oplodnje koje u našoj zemlji imaju tridesetogodišnju tradiciju, rane uspjehe i vrhunsku poziciju u svijetu.

Medicinska oplodnja je medicinski postupak kod kojeg se primjenom suvremenih znanstvenih biomedicinskih dostignuća omogućava spajanje ženske i muške spolne stanice u svrhu ostvarivanja trudnoće na način drukčiji od snošaja. Ona se provodi tek kada je liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno te u slučaju neizbježnosti prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete kod prirodnog začeća, a što utvrđuju liječnici specijalisti ginekolozi, te stručnjak s područja genetike.

Zakon o medicinskoj oplodnji ( Narodne novine br. 88/09 i 137/09) donesen je 17. srpnja 2009. godine i od tad se vode brojne polemike u javnosti, a o pojedinim zakonskom rješenjima.

Prema Zakonu pravo na medicinsku oplodnju imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku ili izvanbračnoj vezi, i koji su s obzirom na životnu dob  i opće  zdravstveno stanje sposobni za roditeljsku skrb o djetetu. Žena mora biti u starosnoj dobi primjerenoj za rađanje. Prije provedbe postupaka, liječnik treba paru objasniti pojedinosti postupka, izglede za uspjeh te moguće posljedice i opasnosti postupka za ženu, muškarca i dijete.

Postupci medicinske oplodnje trebali bi se provoditi samo ako su bračni ili izvanbračni parovi obaviješteni o planiranom postupku medicinske oplodnje od strane liječnika, ako su savjetovani od strane pravnika i psihologa, te ako su za taj postupak dali slobodan pristanak u pisanom obliku. Pristanak se daje za svaki postupak medicinske oplodnje, posebno s obzirom na vrstu postupka oplodnje i podrijetlo spolnih stanica, te nakon rođenja djeteta uz primjenu tog postupka ima pravno značenje izjave o priznanju očinstva, odnosno majčinstva. Bračni odnosno izvanbračni drugovi pojedinačno ili zajedno mogu povući pristanak i odustati od postupka medicinske oplodnje sve dok sjemene stanice ili jajne stanice ili zametak/ci nisu uneseni u tijelo žene.

 

 

Pravno i psihološko savjetovanje

Prema novom Zakonu, prije provedbe bilo kojeg postupka medicinske oplodnje, parovi moraju obvezno proći pravno i psihološko ili psihijatrijsko savjetovanje.

Pravnik mora par upoznati s pravnim značenjem i učincima pristanka na planirani postupak medicinske oplodnje te obiteljskopravnim učincima koji proizlaze iz određenog medicinskog postupka, o čemu im izdaje pisanu potvrdu.

            Psiholog  ili psihijatar mora par upoznati s mogućim psihičkim učincima postupka medicinske oplodnje, te im o tome također izdati pisanu potvrdu.

            Navedeno savjetovanje može se provesti u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se provodi postupak medicinske oplodnje, ako je osigurano, ili ta ustanova treba uputiti par u ovlaštenu ustanovu gdje se to savjetovanje može provesti.

 

            Radujemo se vašem dolasku.

            Obiteljski centri su ustanove socijalne skrbi osnovane od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te su ovlašteni pružati pravno i psihološko savjetovanje parovima prije provedbe postupaka medicinske oplodnje.

            U Obiteljskom centru Krapinsko-zagorske županije, bračni i izvanbračni parovi koji idu na postupak medicinske oplodnje, mogu besplatno obaviti pravno i psihološko savjetovanje, te dobiti potvrde nužne za provedbu postupka medicinske oplodnje.

            Savjetovanje se provodi s oba bračna/izvanbračna druga kod pravnice i psihologinje Obiteljskog centra Krapinsko-zagorske županije, uz prethodnu najavu na telefon: 049/371-319 ili 049/371-193.





 

ZAKON O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA


U ovom članku ukratko izlažemo prava zaposlenih i samozaposlenih roditelja na rodiljne i roditeljske potpore, a koja su propisana Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 85/08 i 110/08).

Navedeni Zakon je u primjeni od 01. siječnja 2009. godine, a svojim odredbama propisuje ova prava zaposlenih i samozaposlenih roditelja:

1. pravo na rodiljni dopust do navršenih šest mjeseci djetetova života, pri čemu je Zakonom propisan obvezni rodiljni dopust kojeg koristi zaposlena ili samozaposlena majka 28 dana prije dana očekivanog poroda (moguće i 45 dana prije dana očekivanog poroda prema ocjeni liječnika specijalista) neprekidno do 42 dana poslije poroda, a nakon proteka obveznog rodiljnog dopusta pravo na rodiljni dopust može, temeljem sporazuma roditelja koristiti i djetetov otac.

2. pravo na roditeljski dopust
kao osobno pravo oba zaposlena ili samozaposlena  roditelja, kojeg, u pravilu koriste u jednakom dijelu. Roditelji navedeno pravo mogu koristiti nakon navršenih šest mjeseci djetetova života pa sve do djetetovo osme godine, u trajanju od šest mjeseci za prvo i drugo rođeno dijete odnosno 30 mjeseci za rođene blizance, treće dijete i svako naredno dijete. Roditeljski dopust mogu koristiti oba roditelja, u jednakom trajanju (3 ili 15 mjeseci) i to pojedinačno, obostrano, istodobno, naizmjenično, sukladno njihovom dogovoru. Moguće je da pravo na roditeljski dopust koristi samo jedan od roditelja, ali se o tome oba roditelja moraju izjasniti, u pisanom obliku. Roditeljski dopust se može koristiti odjednom ili u dijelovima, ali tada najviše dva puta godišnje, svaki put najmanje 30 dana. Važno je istaknuti da je zakonodavac stimulirao očeve da koriste pravo na roditeljski dopust propisujući da se dopust produžuje za dva mjeseca ako otac djeteta koristi pravo na roditeljski dopust u trajanju od najmanje tri mjeseca.

3. Rad s polovicom punog radnog vremena-
nakon isteka obveznog rodiljnog dopusta, zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo koristiti preostali dio rodiljnog dopusta kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena odnosno nakon navršenih 6 mjeseci djetetova života u onolikom trajanju koliko je to pravo koristio do 6. mjeseca djetetova života, a najduže do 9. mjeseca djetetova života.

4. Pravo na rad u skraćenom radnom vremenu radi pojačane njege djeteta do navršene treće godine djetetova života-
koje pravo roditelji mogu koristiti nakon iskorištenja roditeljskog dopusta ako je djetetu potrebna pojačana briga i njega (nalaz i mišljenje liječnika).

5. Dopust za slučaj smrti djeteta-
ako je dijete rođeno mrtvo ili umre prije proteka rodiljnog ili roditeljskog dopusta, korisnik tog dopusta ima pravo nastaviti koristiti isti još tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je dijete mrtvo rođeno ili je nastupila smrt djeteta.

6. Stanka za dojenje djeteta do navršene godine dana djetetova života-
pravo zaposlene ili samozaposlene majke koja nakon korištenja rodiljnog dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu, nastavi dojiti dijete ima pravo na stanku za dojenje djeteta u trajanju od dva sata dnevno, a koje pravo može koristiti jednokratno ili dva puta tijekom dana, po sat vremena.

 7. Mirovanje radnog odnosa do treće godine djetetova života-nakon iskorištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja ima pravo ne raditi do navršene treće godine djetetova života, a za koje vrijeme mu prava i obveze iz radnog odnosa miruju.

8. Prava zaposlenog ili samozaposlenog roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju-
zaposleni ili samozaposleni roditelj djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolešću (nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva ZZO), nakon iskorištenja prava na roditeljski dopust ima pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo na rad u skraćenom radnom vremenu do navršene 8. godine djetetova života, a nakon prestanka korištenja tog prava, jedan od roditelja ima pravo na rad u skraćenom u skraćenom radnom vremenu do završetka redovitog školovanja ili dok ta potreba traje.

 

 

Navedena prava ostvaruju se na temelju Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , koje se donosi povodom pisanog zahtjeva zaposlenog ili samozaposlenog roditelja. Zahtjev za ostvarivanje prava se podnosi  najkasnije 30 dana prije roka za početak njegova korištenja, ako u pojedinom slučaju nije drugačije propisano.

 

         Treba istaknuti da Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama propisuje i prava onih roditelja koji nisu zaposleni odnosno zaposleni, posvojitelja te drugih osoba koje brinu o djetetu pa stoga zainteresirane roditelje pozivamo da kontaktiraju Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije radi dobivanja detaljnijih informacija.



NASILJE NAD ŽENAMA


 

Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama definira nasilje kao bilo kakav akt nasilja koje se temelji na rodu, a koji kao posljedicu ima, ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju u žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.

  Nasilje nad ženama obuhvaća (ali time ne smije biti ograničeno): fizičko, seksualno i psihološko nasilje u obitelji (premlaćivanje, seksualno zlostavljanje u obitelji, bračno silovanje, genitalno sakaćenje i drugi tradicionalni obredi koji ženama nanose povrede, izvanbračno nasilje), nasilje do kojeg dolazi u široj zajednici (silovanje, seksualno zlostavljanje i/ili uznemiravanje na poslu, obrazovnim institucijama ili drugdje, trgovanje ženama, prisilna prostitucija) te nasilje počinjeno ili tolerirano od strane države.

  Nasilje se očituje na nekoliko osnovnih načina, kao: fizičko, seksualno, psihološko te ekonomsko. Većina je nasilja kombinacija fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja.

Fizičko nasilje
obuhvaća: guranje, povlačenje za kosu, udaranje nogama i rukama, paljenje, ugrize, davljenje, trganje odjeće s osobe, gađanje predmetima, bacanje ili uništavanje stvari po kući, mučenje, ubojstvo...

Seksualno nasilje
je svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe, bilo da žrtva nije dala pristanak ili ga nasilnik i nije mogao dobiti jer se radi o djetetu ili nemoćnoj osobi. U tu vrstu nasilja spadaju: prisiljavanje na seks, neželjeno dodirivanje, prisiljavanje na neženjene seksualne postupke, silovanje, prisiljavanje na seks bez zaštite, prisiljavanje na gledanje pornografije, prisiljavanje na snimanje seksualnog odnosa i radnji...

Psihološko nasilje
sastoji se od različitih oblika izrugivanja, prigovora, prijetnji, izolacije, maltretiranja, zastrašivanja, uhođenja, kontroliranja telefona, pošte i osobnih stvari, prijetnja samoubojstvom, javnih napada i ismijavanja u javnosti i sl.

Ekonomsko nasilje
prvenstveno se odnosi na nejednak nadzor nad pristupom zajedničkim resursima, uskraćivanje pristupa novcu, zaposlenju ili obrazovanju, neplaćanje alimentacije, zahtijevanje da se opravda svaki sitni trošak, a u širem se smislu odnosi i na uništavanje imovine i krađu.

 

NASILJE NAD ŽENAMA U OBITELJI


 

Zašto žene ostaju u nasilničkim vezama?


  • EKONOMSKA OVISNOST (uzdržavanje djece, nemogućnost nalaženja posla)
  • RODITELJSTVO (djeca trebaju oca)
  • RODBINA (pritisak na ženu da "sačuva" brak)
  • STRAH (strah za fizičku sigurnost sebe i djece ako ode)
  • SPASITELJSKI SINDROM (ako ostane s njim, može ga "spasiti" i pomoći mu da se promijeni, on ne može živjeti bez nje, ubit će se i sl.)
  • PORICANJE (smatra da to nije tako loš brak)
    LJUBAV (voli ga i razmišlja o njegovim pozitivnim osobinama)
  • DUŽNOST (obećala je da će ostati s njim "dok ih smrt ne rastavi")
  • KRIVNJA (smatra kako je kriva zbog svega, jer je uzrokovala njegove probleme)
  • ODGOVORNOST (smatra da je njena dužnost riješiti sve probleme i spasiti vezu)
  • SRAM, PONIŽENJE (ne želi da itko za to sazna)
  • NISKA RAZINA SAMOPOŠTOVANJA (vjeruje da je sve njena pogreška, da se drugim ženama to ne događa, te da je sigurno to zavrijedila. "Nikad neću naći boljega, i malo ljubavi je bolje nego samoća")
  • SPOLNE ULOGE ("Muškarci su takvi")
  • NERAZUMIJEVANJE NADLEŽNIH USTANOVA (ne vjeruje da će policija, pravosuđe, zdravstvene ili socijalne ustanove razumjeti o čemu se radi)
 

 

AKO VAŠ PARTNER:

  • Naređuje i ponaša se kao gospodar
  • Prijeti van ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa
  • Sam donosi sve odluke
  • Kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili
  • Zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja
  • Često pokazuje znakove ljubomore
  • Prisiljava vas na spolni odnos
  • tuče vas, vuče za kosu, gura
  • Prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao
  • nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli
  • poriče da vas zlostavlja
 

 

 

 

POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU!


 



Kolovoz 2010.



  ULOGA MLADIH U SUVREMENOM DRUŠTVU

Glavna skupština Ujedinjenih naroda rezolucijom 54/120 od 17. prosinca 1999. godine usvojila je preporuku Svjetske konferencije ministra za mlade da se 12. kolovoza proglasi Međunarodnim danom mladih.

Temeljem rezolucije A/RES/64/134 Ujedinjenih naroda usvojene na Glavnoj skupštini 18. prosinca 2009. godine dana 12. kolovoza 2010. godine, na Međunarodni dan mladih, započinje Međunarodna godina mladih pod sloganom „Dijalog i međusobno razumijevanje". Svrha Međunarodne godine mladih je unapređenje sudjelovanja mladih u svim područjima društvenog života, poticanje dijaloga i razumijevanja među generacijama te promicanje ideje mira, poštivanja ljudskih prava i sloboda te solidarnost.

Većina mladih pokazuje jasnu želju za sudjelovanjem i utjecanjem na odluke koje se donose u društvu, ali na osobnijoj i nezavisnijoj osnovi, izvan zastarjelih struktura i mehanizama sudjelovanja.

Mladi zapravo žele i mogu preuzeti odgovornost za vlastite aktivnosti, na kooperativnoj osnovi sudjelovati u procesima donošenja odluka koje se odnose na lokalnu i širu zajednicu, izraziti svoje mišljenje o razvoju, okolišu, međukulturalnim odnosima i ostalim društvenim temama.

Mladi su nedvojbeno velik potencijal u razvoju modernoga, demokratskoga i ljudskim pravima usmjerenog društva.
Sudjelovanje i aktivno građanstvo ne znače samo glasovanje i podržavanje izbora, već znače imati pravo, sredstva, prostor, prigodu i potporu za sudjelovanje u procesu donošenja odluka i za uključivanje u društveno korisne aktivnosti.

 

Na tom je putu posebno važno mladima pružiti mogućnost razvoja vještina, stavova i vrijednosti koje omogućuju promjene i preuzimanje kontrole nad vlastitim životom jer upravo spoznaja o mogućnosti promjene djeluje vrlo osnažujuće, ohrabrujuće i motivirajuće. Primjerice, Vijeće Europe već više od trideset godina predstavlja jedinu međunarodnu organizaciju koja primjenjuje sustav zajedničke uprave na području politike za mlade. U tom sustavu struktura nadležna za donošenje odluka -
Upravni odbor za mlade - svoj rad temelji na savjetovanju s predstavnicima organizacija mladih koje su okupljene u Savjetodavnom tijelu mladih Na taj način formuliraju se zajednička stajališta i prijedlozi koji se upućuju Vijeću ministara.

Tema sudjelovanja mladih prisutna je i u svim konferencijama ministara nadležnih za mlade koje se redovito održavaju od 1985 godine, što je rezultiralo nizom preporuka i rezolucija koje se odnose na mlade, a koje su po svom sadržaju u potpunosti usklađene s politikom koju prema mladima provodi i Europska unija. U posljednje je vrijeme područje politike za mlade sve prepoznatljive i u hrvatskom društvu. Ipak, strukture i politika za mlade tek su u nastajanju i njihova se puna afirmacija očekuje u nadolazećem razdoblju.

Pitanje aktivnog sudjelovanja mladih može se razložiti na tri glavna problema:mladi ne vjeruju u vladu u društvenom i političkom sustavu prema mladima; mladi nemaju povjerenja prema društvenim i političkim institucijama i udruge mladih ne vjeruju drugim udrugama mladih i političkim institucijama. Mladi u dobi 18 do 29 godina predstavljaju 22% hrvatskog biračkog tijela. Stoga je važno poticati na promjene javne svijesti aktivnog sudjelovanja mladih, informiranje i obrazovanje mladih za sudjelovanje u demokratskom društvu i poboljšanje suradnje vladinog i nevladinog sektora koji djeluju na ovom području. Na kraju, za priključivanje Hrvatske Europskoj uniji jedan od važnijih uvjeta bit će uključivanje mladih u društveni život.

POTREBE I PROBLEMI MLADIH


Nije potrebno posebno dokazivati da su mladi, koji su jedan od najproduktivnijih segmenata populacije i na čijem stvaralaštvu leži budućnost napretka (bilo kojeg) društva, condicio sine qua non opstanka i budućnosti svakog društva te da ni hrvatsko društvo u tom pogledu ne predstavlja nikakvu iznimku. Bolesna stanja nisu nikada stvaralačka i stoga ne iznenađuje da je negativna povezanost psiholoških problema i kvalitete života, efikasnosti te ostvarivanja životnih uspjeha dokazana u gotovo svim istraživanjima koja su se bavila tom temom. Iz toga proizlazi da se rješavanjem problema mladih ujedno oslobađaju i potiču  njihovi stvaralački potencijali, što znači da je osmišljavanje koncepcije i njoj odgovarajuće strategije uklanjanja i prevencije problema mladih od vitalnog značaja za daljnji razvoj Hrvatske.

Izuzetno važna i nimalo bezazlena posljedica pogrešne predodžbe o problemima mladih jest evidentno pogrešno usmjerena te stoga neučinkovita politika prema mladima. Nepoznavanje,  nepriznavanje, previđanje ili naprosto ignoriranje prioritetnih problema mladih dovodi do zanemarivanja potrebe za njihovim rješavanjem od strane nadležnih institucija, a zanemarivanje prioritetnih problema ne može rezultirati ničim drugim osim njihovim daljnjim pogoršavanjem.

Najvećim ili nekim od najvećih problema mladih se često i neopravdano smatraju ponašanja koja su ekstremna i gledano u odnosu na ukupnu populaciju mladih razmjerno rijetka (kao što su to npr. delinkvencija ili narkomanija). Pri tome se previđa da su ova ponašanja zapravo simptomi, odnosno previđa se da ona predstavljaju krajnji izraz ili posljedicu drugih, dugotrajnijih, nagomilanih i  mnogobrojnih problema. Iz toga proizlazi da je najdjelotvornija strategija borbe protiv delinkvencije ili narkomanije takva ponašanja uopće pojave i koja je usmjerena na probleme koji im prethode, odnosno, nema nikakve dvojbe da samo preventivne i dugoročne strategije omogućuju da se ti problemi riješe, dok kurativne i kratkoročne strategije mogu poslužiti isključivo kao sredstvo njihovog eventualnog ublažavanja.

 

Reference:

1.                 Dejana Bouillet: „Politika i strukture za mlade u Vijeću Europe"

2.                 http://www.icm-osijek.info/

 




SLOBODNO VRIJEME DJECE I MLADIH


 

ŠTO JE SLOBODNO VRIJEME?


Iako je pojam «slobodno vrijeme» objašnjen u raznim enciklopedijama, monografijama, studijama i udžbenicima, gotovo je neshvatljiva nesuglasnost i suprotstavljenost autora pri određivanju ovog pojma. Tako se slobodno vrijeme zamjenjuje npr. pojmovima kao što su «oslobođeno vrijeme», «dokolica»...a i u samoj se riječi creare1 koja na latinskom znači stvoriti, kreirati, mogu naći razna objašnjenja.

Za čovjeka je karakteristično da bira ono što je izvan rizika i odgovornosti i zato će mu najdraža aktivnosti biti upravo ona koja ga ne obavezuje a istovremeno ga odvaja od svijeta kojeg doživljava kao stalnu prinudu i opasnost.

Svi se mi, bar na trenutak, želimo odvojiti od stvarnog svijeta, opustiti se i zaboraviti na sve probleme. Nažalost, vrlo često sadržaj i obujam slobodnog vremena ne ovisi o nama samima već o našem društvenom položaju i stupnju ekonomske moći koje posjedujemo unutar nekog društva. Čovjek se ne može smatrati subjektom slobodnog vremena sve dok ne postane pojedinac u pravom smislu te riječi jer slobodno vrijeme, između ostalog, podrazumijeva i slobodan izbor a takav izbor ne može imati osoba koja se samo pasivno poistovjećuje sa svojom ulogom u društvu. Vrlo je važno istaknuti da je slobodno vrijeme, kao i većina ostalih društvenih pojava, dio određenog društvenog konteksta, da nužno proizlazi ali i utječe na njega. Mnogi teoretičari proučavaju ovaj fenomen odvojeno od niza pojava koje ga okružuju i upravo u tome griješe jer se slobodno vrijeme ne može proučavati odvojeno od ostalih čovjekovih aktivnosti.

Naše mišljenje, osjećanje i životna praksa su nerazdvojivo povezani; ne možemo biti slobodni u svojim mislima ako nismo slobodni emocionalno a ne možemo biti slobodni emocionalno ako nismo slobodni u svojoj životnoj praksi tj. u svojim ekonomskim i društvenim odnosima.

 

Slobodno vrijeme prostor je koji treba omogućiti zadovoljavanje različitih potreba kao što su igra, zabava, učenje novih znanja i vještina, gradnja važnih odnosa, osnaživanje i mnogi drugi.



MLADI I SLOBODNO VRIJEME


U adolescenciji vršnjaci postaju "važnijima" od obitelji, stoga se u krugu vršnjaka počinju zadovoljavati potrebe koje su se prije zadovoljavale u obitelji. U vršnjačkoj skupini mladi nalaze potrebnu potporu za svoje stavove, interese, motive, poglede na život. Čovjekov subjektivni svijet predmet je proučavanja mnogih disciplina u okviru psihologije. Time se bavi socijalna psihologija i psihologija osobnosti u okviru proučavanja samoprocjene, poimanja sebe, samorazumijevanja i sl.

Prema zaključcima 4. svjetskog foruma mladih Ujedinjenih naroda (2001) svi mladi ljudi trebaju imati pravo i mogućnost sudjelovati u socijalnim, kulturnim i sportskim aktivnostima bez obzira na spol, rasu, religiju, socioekonomski status ili mjesto gdje žive.


Slobodno vrijeme trebalo bi omogućiti različite vidove zadovoljavanja potreba kroz individualni ili timski rad. Sami mladi, k tome, od slobodnog vremena očekuju da im osigura zabavu, druženje, učenje novih vještina te priliku da budu aktivni u životu svoje lokalne zajednice.

Aktivnosti i prostor slobodnog vremena tako postaju važno sredstvo za osnaživanje mladih kao i sfera realizacije interesa svakog pojedinca ili grupe. Interesi imaju veliku ulogu u oblikovanju identiteta i u samoaktualizaciji pojedinca, te su jedan od čimbenika kohezije malih i neformalnih grupa, kao što su vršnjačke grupe koje prepoznajemo kao bitan čimbenik socijalizacije.

Najvažnijim vršnjačkim grupama smatra adolescentne (12 do 18 godina) vršnjačke grupe u kojima dominiraju osjećaj simpatije u međusobnim odnosima članova te zajednička iskustva na temelju zajedničkih aktivnosti. Te se aktivnosti uglavnom ubrajaju u sferu slobodnog vremena.

Karakteristike vršnjačkih adolescentnih grupa:


1. postojanje zajedničkih aktivnosti koje se ponajprije odnose na način korištenja slobodnog vremena (pojavljuju se i određene vrste adolescentnih potkultura), ali i razgovor o tekućim društvenim problemima, a može se nazvati i temama aktualnim za mlade poput odnosa sa odraslima, odnosa među spolovima, odnosa prema društvenim normama i dr.

2. adolescentna grupa kao mjesto odnosno prostor za zadovoljenje određenih potreba i želja (potreba za pripadanjem, druženjem, kontaktom sa suprotnim spolom, udruživanjem). Jedna od važnijih je težnja za samostalnošću

3. adolescentne grupe se formiraju na temelju uzajamne privlačnosti članova, te su uspostavljene veze vrlo čvrste

4. ne postoji formalizirana hijerarhija vodstva i moći; postoji više pojedinaca od kojih svaki ima veći udio u nekoj aktivnosti. Karakteristično je stvaranje podgrupa

5. očito konformiranje s normama grupe uz istodoban rigidni antikonformizam u odnosu na norme odraslih.

U adolescenciji vršnjaci postaju pojedincu mnogo važnijima od obitelji te se u krugu vršnjaka počinju zadovoljavati potrebe koje su se prije zadovoljavale u obitelji. U vršnjačkoj grupi mladi nalaze potrebnu potporu za svoje interese, motive, stajališta te pogled na život.

Holt spominje (1998) slobodno vrijeme kao prostor za "authentic selves" - autentično ja. U svom istraživanju, na temelju intervjuiranja 19 mladih navodi kako mladi iznose da je slobodno vrijeme, osobito ono provedeno s prijateljima i na mjestima poput kafića ili kod kuće, prostor gdje mogu biti doista ono što jesu - real self.

Tako slobodno vrijeme postaje prostorom gdje ne postoje barijere postavljenje u radnom, obrazovnom ili obiteljskom okruženju te prostor gdje se mladi mogu opustiti i izraziti svoj pravi identitet.

Pozitivni učinci aktivnosti slobodnog vremena na djecu i mlade prema njima su:

• Socioemocionalni razvoj i angažman - uključujući i održavanje prijateljstava te angažman u zabavi i druženju kao i sposobnost da se nosimo sa različitim situacijama;

• Profesionalni razvoj/orijentacija i angažman - vještine nužne za zapošljavanje, razumijevanje profesionalne karijere i načina ostvarivanja iste;

• Fizički razvoj i angažman - biološka maturacija i zdravlje;

• Kognitivni razvoj i angažman - kritičko mišljenje, kreativnost, rješavanje problema;

• Civilni razvoj i angažman - vlastiti utjecaj na socijalnu okolinu te odgovornost prema drugima uz priliku da se zajednički radi na postizanju nekog cilja.

Isti autori također napominju da je slobodno vrijeme ujedno i prostor za očitovanje problematičnog ponašanja mladih (pušenje, pijenje, delinkvencija, nasilje, lutanje, rizična seksualna ponašanja do pretjeranog gledanja televizije).


Dokolica ima tri osnovne funkcije: odmor, zabavu i razonodu te razvoj ličnosti.

Kad govorimo o djeci i mladima, imajući na umu već naznačen intenzivan razvojni i socijalizacijski moment toga životnog razdoblja, funkcija razvoja ličnosti je od iznimnog značenja. Stoga se nikako ne smije ignorirati uloga slobodnog vremena ili umanjivati njegov značaj.

Nerijetko je, ipak, prisutna okolnost da se aktivnosti slobodnog vremena u društvu i zajednici smatraju fakultativnim - zgodnim, ali ne i nužnim, prisutnim, ali ne i važnim. Aktivnosti slobodnog vremena često postaju sredstvima i metodama kažnjavanja i

uskrate mladim ljudima: primjerice pogoršanje uspjeha u školi rezultira uskraćivanjem slobodnog vremena. Isti trend vidljiv je, kako autori navode, i u situacijama kad dolazi do smanjenja novčanih sredstava u lokalnim zajednicama - sportski i kulturni programi se najprije prestaju financirati.

Osim navedenoga, neke od aktivnosti slobodnog vremena jednostavno su samo nastavak školskih i obiteljskih obveza.

 

HOBIJI, IGRE I SLOBODNE AKTIVNOSTI

Prema pesimističkoj hipotezi, čovjekova uloga u radu oblikuje njegovo ponašanje i u slobodnom vremenu. To znači da će se pojedinac, koji je proveo osam sati pasivno izvršavajući neke specijalizirane radne zadatke, u slobodnom vremenu prepustiti onim oblicima ponašanja koji od njega ne zahtijevaju nikakav aktivan stav. Za razliku od gore navedene, optimistička hipoteza naglašava produktivni i razvojni aspekt slobodnog vremena te pretpostavlja da će pojedinac to vrijeme ispuniti kreativnim djelovanjem i aktivnostima na vlastitom razvoju i usavršavanju.

Školovanje u slobodnom vremenu i hobiji
su početni oblici takvih kreativnih i razvojnih aktivnosti. Hobi je produktivna aktivnost za sebe koja nema nikakvog značaja za zajednicu, stanje koje nema novčanu vrijednost. Iako iz ovoga proizlazi da hobi sadrži samo subjektivnu vrijednost, sociolog Friedmann naglašava i onu objektivnu. Čim hobi postane zanimljiv za nekog drugog, njegovo značenje nije samo rekreacija nego i pružanje zadovoljstva drugome. Uspoređujući hobije sa procesom obrazovanja, možemo zaključiti da je obrazovna djelatnost mnogo djelotvornija jer se njom stvara svojevrstan red koji pojedincu omogućuje da slobodno djeluje u svijetu i tako se odnosi i prema drugim ljudima.

Za razliku od zabave, igra uvijek predstavlja određeni slijed tj. u njoj je sadržan cilj a ona sama teži ispunjenju, postizanju određenog rezultata, dok je u zabavi osnovno opuštanje, psiho-fizička relaksacija.

Posebno se ističe to da igra oslobađa od agresivnosti a sportski sukobi nam omogućuju da na prihvatljiv način iskažemo svoj instinkt za nasiljem.


 

ODGOJ ZA SLOBODNO VRIJEME

Iako se i danas slobodno vrijeme smatra jednom modernom i aktualnom društvenom pojavom, postoje brojni propusti na tom području kod suvremenog čovjeka. Tako se, ne samo kod mladih već i kod starijih generacija, nameće problem organizacije slobodnog vremena te odgoja ljudi za slobodno vrijeme.

Cilj je da se razvije smisao za njegovo pozitivno iskorištavanje tako da ljudi postanu tzv. kulturni nosioci slobodnog vremena. Činjenica je da ljudi vrlo često ne nalaze prave načine kako provesti svoje slobodno vrijeme, što raditi tj. «kako ga utući». Zbog toga, brojni sociolozi smatraju da je djecu potrebno od ranog djetinjstva usmjeravati, učiti i naročito navikavati na sadržajno provođenje slobodnog vremena. Jedan od glavnih zadataka slobodnih aktivnosti u školama je i taj da pokušaju ublažiti aktualnu zapostavljenost masovnog sporta, rekreacije, natjecanja, socijalnog okupljanja i zbližavanja. Smisao tih aktivnosti nije da postoje u školi zbog nje same, zbog satnica nastavnika, prestiža direktora...već zbog toga da postanu trajna i stabilna kultura učenika svih uzrasta.

Najvažnije je da se mladima pruži prilika da svoje slobodno vrijeme, koje im ostaje na raspolaganju nakon svih obaveza u obitelji i školi, popunjava onim slobodnim aktivnostima koje će mu pružiti najviše mogućnosti da do maksimuma angažira i uključi svoje snage i sposobnosti. To će na kraju pozitivno utjecati na njegov fizički, duhovni, obrazovni i kulturni razvoj te će povećati potrebu djeteta za bavljenjem onim aktivnostima koje mu pružaju najveću zabavu i veselje.


 

 

Poticanje stvaralaštva u školi


U svakom odgojnom radu je potrebno buditi stvaralačke sposobnosti kod učenika a ne samo formalno podučavati. Uloga stvaralaštva u čovjekovom životu veoma je važna i zato je dužnost svakog pedagoga da odgojni rad organizira tako da, u najvećoj mjeri, potiču djecu i mlade na stvaralaštvo te da sudjeluju u razvoju njihovih stvaralačkih sposobnosti. Nužni preduvjeti da bi se to postiglo su, između ostalog, i brojne prednosti što ih pruža nastava i drugi oblici školskog rada, znanje koje se u njima stječe te radne navike i općenito socijalna klima u školi.

Zanimljivo je da su djeca prirodno sklonija učenju na kreativan način: stalno nešto istražuju, zapitkuju, testiraju....


Razvijanje individualnih sposobnosti učenika


Bitna pretpostavka za razvijanje individualnih sposobnosti učenika su mogućnosti koje oni imaju u izvannastavnim slobodnim aktivnostima da se samostalno opredjeljuju za rad u nekoj grupi, društvu, itd. Rad u tim aktivnostima je, prije svega, slobodan, spontan, dinamičan, raznovrstan a polazi od interesa učenika, njihovih želja, sklonosti i nadarenosti. Takav rad je nesputan strogim programima, ocjenama, strahom zbog neuspjeha a učenik u njima sudjeluje s namjerom da produbi svoje znanje, da se zabavi, razonodi, da provede korisno i ugodno vrijeme izvan škole. Učenik u slobodnim aktivnostima ima priliku da traži, istražuje ali i da se dokaže, potvrdi svoju ličnost i afirmira se u razredu, grupi, školi. One su također pogodne i za razvijanje učeničkog samoupravljanja jer se oni maksimalno uključuju u donošenje svih odluka u grupi. U tim se aktivnostima uspješno razvijaju radne navike, pozitivan odnos prema radu i odgovornost za izvršavanje dogovorenih zadataka. Poznato je da djeca vole ozbiljne zadatke i uloge, stoga im nastavnici trebaju vjerovati i , primjereno njihovoj dobi i mogućnostima, povjeravati praktične zadatke i samostalno donošenje odluka.

Slobodne aktivnosti su prilika da se teorija poveže sa praksom tj. sloboda s odgovornošću. Radom u njima djeca stupaju u socijalne kontakte i odnose, koji svestrano izgrađuju njihovu ličnost. One pružaju priliku da se škola, pomoću suradnje raznih grupa i društava slobodnih aktivnosti integrira u društveni život sredine kojoj pripada. Aktivno sudjelovanje učenika u društvenom životu znači i njegovo stvarno angažiranje u razrednoj zajednici, učeničkim društvima, zajednici učenika....


MASOVNA KULTURA


Dugo će se morati čekati da se postigne relativno ravnomjerno povećanje rezervi slobodnog vremena svih društava, a pogotovo svih članova društava. Znajući to, ne čini nam se toliko neobičnim što su u suvremenim uvjetima podjele rada i utjecaja masovne kulture najčešći sadržaji slobodnog vremena upravo pasivni odmor i pasivna razonoda.

Usmjerenost čovjeka prema masovnim oblicima razonode ga, u stvari, odvodi od njegovog unutrašnjeg svijeta i njegove stvarnosti te se on sve više približava iracionalnim društvenim ciljevima.


Činjenica je da su elektronski mediji (radio, film, televizija, telefon) produžili pojedina osjetila i osnažili pojedine funkcije kod ljudi. Televizija se i dan danas smatra jednim od najznačajnijih elektronskih medija i to ne samo zato što bez problema može dospjeti do svake kuće i svakog pojedinca, već i zato što je ona, za razliku od filma i fotografije, prije produžetak osjeta dodira nego vida i podrazumijeva aktivno sudjelovanje gledatelja. Televizija je preuzela veliki dio uloga koje su pripadale raznim kulturnim institucijama u prošlosti. Zato već sada postaje jasno da se ona mora proučavati kao nova vrsta ljudske aktivnosti koja teži da bude pristupačna svim društvenim slojevima, grupama, nacionalnostima i uzrastima. Ona, u velikoj mjeri, utječe i na emocionalni i intelektualni život pojedinca, određuje njegov stav prema svijetu a može i ozbiljno ugroziti čovjekovu individualnost.

 

ZAKLJUČNO

Slobodno vrijeme je značajan dio života i razvoja svakog djeteta i mlade osobe. Dnevni fond sati slobodnog vremena ovisi od brojnih okolnosti, ali takvo slobodno vrijeme, duže ili kraće, postoji svakodnevno te je iznimno važno čime će i kako biti ispunjeno, kao i to tko će na to utjecati.

Uloga roditelja i društva je ponuditi djeci i mladima sadržaje koji će im omogućiti da to vrijeme bude osmišljeno, te doprinosi dobrobiti njihovog socijalnog i psihofizičkog razvoja, kako bi odrasli u zadovoljne, kompetentne i sretne ljude.


26.06. - Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe droga


Zlouporaba opojnih droga, te bolest ovisnosti o drogama kao njena posljedica pogađaju sve društvene slojeve, društvene zajednice i sve zemlje. Zlouporabu opojnih droga prate i zarazne bolesti poput HIV-a, hepatitisa i spolno prenosivih bolesti, te nanose ogromnu štetu, kako pojedincu koji je ovisan, obiteljima ovisnika, tako i cijelom društvu.

Rezolucijom 42/112, godine 1987. Generalna skupština UN-a proglasila je dan 26. lipnja Međunarodnim danom borbe protiv zlouporabe droga i nezakonite trgovine drogama, kao izraz svoje odlučnosti da jača djelovanje i suradnju u borbi protiv zlouporabe i trgovine drogama, kako bi se postigao cilj međunarodnog društva bez droga. Ta Rezolucija je samo preporučila daljnje akcije s obzirom na izvješća i zaključke Međunarodne konferencije o zlouporabi droga i nedopuštenoj trgovini njima.
Cilj međunarodnog djelovanja na tom području jest podizanje svijesti o velikim problemima koje nezakonite droge čine društvu. Nitko nije siguran u društvu u kojem droga preuzme kontrolu. Kako droga kontrolira ovisnika i njegovo tijelo, tako nezakoniti uzgoj i prodaja droga mogu kontrolirati i čitave zajednice putem kriminala.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatska je s obzirom na svoj geostrateški položaj tranzitna zemlja preko koje se opojne droge krijumčare na putu između zemalja proizvođača i zemalja potrošača. MUP ističe da do sada u Republici Hrvatskoj nije zabilježena značajnija i organiziranija proizvodnja opojnih droga, izuzmu li se manje-više pojedinačni pokušaji uzgoja opojne droge marihuane, namijenjene domaćem narko-tržištu.
Trgovanje opojnim drogama je zasigurno jedan od najproduktivnijih oblika organiziranog kriminala kako u svijetu tako i na području Europe, te Republike Hrvatske. Po ostvarenim prihodima doslovno se radi o globalnoj industriji, koja može konkurirati najznačajnijim privrednim granama.
Zlouporaba droga i njihova nezakonita trgovine su globalni problemi na sprečavanju kojih moraju raditi sve države, pa tako i naša.
Hrvatski sabor je 2005. godine usvojio Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj za 2006.-2012. godine.
Ključan okvir za njenu izradu predstavljala je EU strategija za droge (2005.-2012.).
Nacionalna strategija je temeljni dokument za provođenje različitih aktivnosti, vezanih uz suzbijanje zlouporabe opojnih droga, od prevencije ovisnosti do liječenja i skrbi o ovisnicima i povremenim uzimateljima opojnih droga. Poslužila je i kao osnova za donošenje zakonskih i podzakonskih propisa iz područja suzbijanja zlouporabe opojnih droga, te kao osnova za izradu godišnjih Akcijskih planova suzbijanja zlouporabe opojnih droga i provedbenih programa iz tog područja.
Najvažniji zakonski propis, temeljen na Nacionalnoj strategiji, je Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga koji je Hrvatski sabor donio 23. studenog 2001.godine (Narodne novine br. 107/01, 87/02 i 163/03).

 Cilj svih aktivnosti vezanih uz Nacionalnu strategiju i Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga je efikasno, koordinirano i sustavno suzbijanje zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj, učinkovitija primjena mjera kojima je cilj smanjiti zdravstvene i socijalne posljedice zlouporabe droga u društvu, raširenost konzumiranja sredstava ovisnosti u populaciji, posebice među djecom i mladima, unaprijediti mjere zaštite obitelji, kao i uključiti sve segmente društva u aktivnosti vezane uz suzbijanje zlouporabe opojnih droga.
Obiteljski centri su ustanove osnovane od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koje se, među ostalim, bave i prevencijom ovisnosti među djecom i mladima. Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije provodi preventivne programe te savjetovanja osoba i njihovih obitelji kojima je potrebna pomoć i podrška u prevladavanju problema ovisnosti.
I za kraj…
…nekoliko riječi o važnosti obitelji u prevenciji       
•    obitelj je prva grupa u kojoj dijete stječe svoja iskustva, razvija osobne potencijale i oblikuje stavove – obitelj je primarni faktor socijalizacije
•    suvremena obitelj različita je od tradicionalne po ulozi i roditelja i djeteta
•    sadašnja generacija djece preplavljena je informacijama, što ne znači da su i emocionalno zreliji – često im nedostaje kontakt sa socijalnom stvarnošću i odgovornošću u izvršavanju radnih zadataka

Nekoliko korisnih strategija za roditelje:

  • •    Naučite svoje dijete da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica i na njemu je da preuzme odgovornost za te posljedice. Učite ga da uz sve veća prava koja traži idu i sve veće odgovornosti, a vi ne preuzimajte odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima.
  • •    Odolite davanju savjeta, osim kada vas mlada osoba to traži. Kao što je jedan roditelj rekao: “Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom”. Razgovarajte što više s djetetom o životu općenito, o vlastitim stavovima, naglasite da život ima svoje tuge i radosti: da možemo uživati u sretnim trenucima i naučiti se nositi s teškim situacijama.
  • •    Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne potpuno izoliranje od obitelji. Pokažite strpljenje kad vam se neke odluke ne čine primjerenima.
  • •    Pustite mladu osobu da razmišlja o sebi. Neka vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može izraziti svoje frustracije, srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.
  • •    Dajte svojem djetetu priliku da bude samo  sa sobom kad mu je to potrebno.
  • •    Dopustite i djetetu da preuzme dio brige. Ako vi preuzimate brigu za sve oko njega, nikad neće postati odgovoran.
  • •    Dopustite mu da više odlučuje o svom životu i da sudjeluje u obiteljskim odlukama. Uključite ga u pomoć oko kućanskih poslova, ponudite da izabere zadatke koje bi želio obavljati.
  • •    Prije nego automatski kažete NE pričekajte 10 sekundi! Neka vaše dijete navede razloge za ono što traži od vas. S nekim pravilima budite fleksibilniji, s nekim pravedni, a s nekima, vama važnima – nepopustljivi.
  • •    Neka vaši strahovi ne utječu na odluke. Podijelite ih sa svojim djetetom i obrazložite mu iz kojeg je razloga neka vaša odluka donesena.
  • •    Budite svjesni sebe, svojeg glasa, tona i neverbalne komunikacije dok razgovarate. Zvučite li cinično ili ironično? Vičete li?
  • •    Budite svjesni sebe i svojeg zadovoljstva u životu. Kako vam je na poslu, u braku, s roditeljima, prijateljima?
  • •    Prihvatite vlastite osjećaje. Biti roditelj ne znači biti savršen. Možete se osjećati frustrirano, ljutito, obeshrabreno, tužno. Ako ste burno reagirali, ispričajte se. Na taj će način i mlada osoba učiti da su odnosi kompleksni.
  • •    Ako vam je previše svega i opterećeni ste promjenama koje uočavate kod svog djeteta, potražite pomoć za sebe. Za početak razgovarajte o tome s prijateljima koji prolaze kroz slične poteškoće.

Reference:
-    Alinčić, Bakarić-Abramović, Hrabar, Jakovac-Lozić, Korać (2001): Obiteljsko pravo, Zagreb
-    Filipović, I. (2005): Knjiga za roditelje, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Zagreb
-    Covey, S.R. (1998): Sedam navika uspješnih obitelji, Mozaik knjiga, Zagreb
-    http://%20www.obiteljskicentar.hr/



MEĐUNARODNI DAN OBITELJI - 15. SVIBNJA

 

            Obilježavanje Međunarodnog dana obitelji utemeljeno je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a od 1994. godine obilježava se svake godine 15. svibnja u cijelom svijetu. Kada govorimo o obitelji važno je sagledavati je iz svih aspekata te kroz povijesni razvoj čovjeka. Definiranje obitelji razlikuje se sukladno tim aspektima i povijesnim razdobljima u kojem obitelj definiramo.

 Antropologija obitelj definira kao skupinu sastavljenu od žene, njezine djece i barem jednog muškarca vezanog brakom ili krvnim srodstvom (Haviland).

Sociološki aspekt obitelj definira kao društvenu skupinu koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Obuhvaća odrasle osobe oba spola od kojih barem dvije održavaju društveno prihvaćenu spolnu vezu te imaju jedno ili više djece, vlastite ili usvojene (Murdock). Sociološki gledano obitelj možemo definirati i kao zajednicu koja se sastoji od dvije ili više osoba, a koji žive zajedno u dužem vremenskom razdoblju te dijele rad, seks, brigu i zbrinjavanje djece i duhovne, intelektualne i rekreacijske aktivnosti (D*Antonio). Isto tako, obitelj se odnosi na one osobe koje dijele zajedničku povijest, koji se vole, koji su živjeli veći dio života zajedno i koji dijele profesionalne interese, ekonomske potrebe, seksualne preference i političke poglede (Lindsey).



Statistički aspekt obitelj definira kao roditelje i njihovu djecu, koja nisu u braku. Može se sastojati i od muža i žene koji žive u izvanbračnoj zajednici ili nemaju djece (Statistički ljetopis 2001.).

Obitelj je samostalna jedinica, ali i temeljna društvena institucija svakog društva. Obitelj ima niz uloga i pravila koje određuju važnost prema društvu i utjecaj vanjskih obilježja na obitelj. Razlikujemo konzervativni pristup obitelji koji „ispravnom" definira onu obitelj gdje dva roditelja privređuju za dom. U konzervativnom pristupu prisutan je strah od slabljena braka kao institucije, a time i obitelji i to argumentiraju podacima o sve manjem broju djece te sve većim brojem žena koje rade izvan kuće. Liberalni pristup obitelji je optimističniji te smatra da se obitelj mijenja, no da je to mijenjanje ne ugrožava. Promjene u ženskim životima u svijetu rada i obiteljskim ulogama daju ženama veće mogućnosti te time povećavaju samostalnost i slobodu izbora.

Javnost obitelj doživljava kao zajednicu dvije odrasle osobe povezane brakom, partnerstvom ili roditeljstvom, a oni dijele brigu o onima koji ovise o njima. Naglasak je na životu u istom kućanstvu, zajedničko ulaganje u prihode i kućni rad. Između članova obitelji očekuju se prisni odnosi u relacijama između roditelja i djece te seksualnih partnera, a povezuje ih i dijeljenje unutrašnjih vrijednosti.

Brak je način na koji društvo propisuje kako će se regulirati spolni odnosi i reprodukcija te najčešće služi kao osnova obiteljske zajednice. Brak je društveni odnos, a reguliran je pravom, odnosno zakonom. Kulturološki gledano može biti monogaman, poliandrijski, poliginijski i grupni brak. Izbor bračnog druga može biti slobodan ili dogovoren između obitelji. Kroz povijest je sklapanje braka imalo ekonomsko i političko značenje i nije bio stvar samo dvoje ljudi koji stupaju u bračnu zajednicu. Dolazilo je do bračnih razmjena u obliku miraza, plaćanja mlade ili služenja nevjesti. Stupanjem u brak dolazi i do različitih srodničkih odnosa, a dijelimo ih na afinalno srodstvo - rodbina supružnika, konjugalno srodstvo - vezani ženidbom i konsangvinalno srodstvo - krvno srodstvo. Vezano uz srodničke odnose vrlo je važno naglasiti zabranu spolnih odnosa koji se odnose na članove obitelji, osobito između roditelja i djece te braće i sestara, a time se osigurava da se roditelji i djeca u bliskim vezama međusobno ne smatraju seksualnim objektima.

Vjerujemo da je obitelj zasnovana na ljubavi, zajedništvu i dijeljenju zajedničkih interesa temelj dobrog i kvalitetnog društva te da ćemo njegujući ljubav, razumijevanje, uvažavanje i dijalog utjecati na očuvanje općih vrijednosti i razvoju društvene zajednice u cjelini.

 

LITERATURA: 1. Jelavić Ž., Sociologija obitelji 2006/07.



TKO SU INDIGO DJECA?

Piše: Tanja Cujzek-Semov,prof. soc. pedagogije

 

<!--[if !vml]--> Indigo djecu možemo prepoznati po njihovim jedinstvenim karakteristikama.Vrlo su inteligentna i kreativna, ali i buntovna prema autoritetima i društvenim sustavima.Vrlo često im se dijagnosticira poremećaj koncentracije ili hiperaktivnost, te im se preporučuju razne terapije u svrhu ispravljanja i prevladavanja takvog ponašanja.Na fizičkoj razini su često osjetljiva i krhka, no na emocionalnoj razini njihova osjetljivost dolazi do ekstrema. Imaju razvijen osjećaj brižnosti i empatije, no isto tako mogu razviti neosjetljivost ukoliko ih se emocionalno zlostavlja u mladosti.
Naziv Indigo dijete dolazi  od dominantne boje u njihovoj auri ( indigo plava;tamno plava sa dodatkom crvene). Posebnost indigovaca je u tome sto osjećaju  "tanki veo" razdavanja između Zemlje i duhovnog svijeta. Zbog osjećaja "tankog vela" njima su dostupne mnoge informacije i drugačija znanja od uvriježenih.
 
Učenje o indigo djeci će poboljšati našu sposobnost za rad sa djecom. Pomoći će nam da razumijemo nove energije koje se spuštaju na Zemlju, jer indigo djeca će donijeti novu energiju i pomoći nam da stvorimo novi, harmoničniji život.Oni su došli da prosvijetle svijet i da nas uzdignu do nove razine, bez obzira da li smo spremni ili ne. Tko će nas bolje voditi novim putevima ponašanja, razmišljanja i osjećanja nego djeca koja se već tako ponašaju, razmišljaju i osjećaju?
<!--[endif]-->

 

INDIGO, KRISTALNA I DJECA DUGE

Nazive su dobila po boji njihove aure. Ona su individue koje su tu da nam donesu vrijeme mira. Često su vidovita, osjetljiva i posjeduju unutarnji detektor laži.
To su generacije rođene od 1978 pa na dalje. Rađaju se i danas.

 Indigo djeca:
- imaju osjećaj da su zaslužili biti u ovome svijetu i čudno im je ako i drugi to ne vide
- rođeni su sa osjećajima kralja ili kraljice i zato se tako i ponašaju
- samopouzdanje nije neka velika tema kod njih, oni bez pardona kažu svojim roditeljima tko su oni
- frustrirani su kad je sistem racionaliziran i kad ne mogu pokazati vlastitu kreativnost
- često vide bolje mogućnosti za nešto postići tako da protestiraju protiv škole i sistema
- znaju da postoji nešto vise od onoga sto mi možemo vidjeti
- vjeruju da su materija i tijelo iluzija
- znaju da se život sastoji od energije i svijesti
- znaju da je u univerzumu sve povezano
- osjećaju da sve sto živi treba ljubav, suosjećanje
- razumiju duhovne koncepte bolje od fizičkih
- ne dozvoljavaju da ih se prisili raditi stvari koje ne žele raditi
- ako ne žive svoj život kako ga oni zamišljaju po njihovim principima, onda postaju depresivni i doživljavaju napade straha
- iskreni su i neovisni
- komuniciraju sa životinjama, biljkama, djecom,i prirodom
- često pričaju sa nevidljivim prijateljima pa su zbog toga opisani kao djeca sa bujnom maštom
Nakon indigo djece počela su se 1995 godine rađati kristalna djeca.
Oni skupa sa indigo djecom stvaraju novu generaciju čovječanstva na Zemlji. Karakteristično za tu djecu je da imaju velike kristalno čiste oči, da su uvijek u ljubavi i žele svakome dati ljubav i svjetlo. Mnogi od njih imaju ekstremno ponašanje ili neki određeni deficit. Isto tako loše reagiraju na cijepljenje kao i na razne lijekove. Često imaju drastične promjene u ponašanju zato što im u stvarnosti nije mjesto na zemlji tako da se ovdje često dosađuju, imaju napadaje tipa bijes, strah, ljubomora i ne znaju ni sami kako s tim izaći na kraj. Imaju jako razvijen osjećaj suosjećanja, kao i pravde, a s obzirom da su jako senzibilni sve uzimaju k srcu.

- vole prirodu, vodu, životinje i igrati se kristalima
- vrlo su darežljivi, osjećajni i lako opraštaju
- nije neobično da progovore tek s tri do četiri godine jer lako komuniciraju bez upotrebe riječi
- često su alergični ili izbirljivi što se tiče hrane jer su im bitne pozitivne vibracije iz hrane

Djeca duge su nova generacija. Njihova energija je najčišća, miroljubive su prirode i uz njih kao da osjećate blizinu svetosti.
- jasno razlučuju dobro od lošeg
- jake su volje i osobnosti i visokog nivoa energije
- vole boje i šarolikost
- Djeca duge su senzibilna i nevjerojatno intuitivna djeca. Ona su puna ljubavi, prilagodljiva su i nose sjećanja na druga vremena i mjesta. Rođena su s beskonačnom mudrošću i strpljenjem.
Djeca duge jasno razlučuju dobro od lošeg i intuitivno znaju kako promijeniti energiju oko sebe. Djeca duge su svih uzrasta. Uz praksu i koristeći svoju intuiciju, mnogi odrasli se danas mijenjaju u Djecu duge.

   
Nažalost često se događa  da  izuzetna senzibilnost i  talenti  indigo djece naiđu na nerazumijevanje i  ismijavanje, njihove  se vizije i  mudrost  često smatraju poremećajem, bolešću ili u najblažem slučaju rezultatom bujne mašte. Mnoga su od ove djece svrstana u kategoriju poremećaja u ponašanju,  poremećaja deficita pažnje (ADD - Attention Deficit Disorder) ili nekog drugog oblika hiperaktivnosti jer se smatralo da imaju problema s pažnjom, disciplinom te se teško koncentriraju na nastavne sadržaje. Međutim, čini se da zapravo obrazovni sustav nije dorastao njihovim sposobnostima i da se ovakva djeca jednostavno dosađuju zbog sporosti i preplitkog sadržaja informacija koje im se u  većini škola nude. Ukoliko im date temu koja će ih zaista zainteresirati i biti im izazov vidjet ćete naglu promjenu njihove koncentracije i vjerojatno stvarnu demonstraciju njihovih izuzetnih intelektualnih sposobnosti i zadivljujuće kreativnosti.
Mogli bi reći da se indigo djeca rađaju s izuzetnim potencijalima, ali o obitelji i sredini u kojoj se nađu ovisi hoće li se te mogućnosti zaista  (i kada) izraziti. Potrebna im je naša potpora i ljubav kako bi otkrili sebe. 


10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Budite iskreni
Dajte potpuno objašnjenje koliko god je to moguće za njihovu inteligenciju i zrelost.

2.
Ne manipulirajte
Bez nametanja krivnje. To ne djeluje kod Indigova
ca.

3.Pokažite im poštovanje

Oni su samo manji po godinama, ali često mudriji u duhu. Ne odgovarajte im, jer će vam i oni odgovoriti. Pokažite im poštovanje. Tretirajte ih kao jednake koliko god je to moguće. Dopustite im da pomognu pri stvaranju pravila i posljedica. Osigurajte da imaju granice koje će
ih zaštititi.

4. Potičite ih

Neka razviju autonomiju tako da rade koliko god mogu sami. Neka biraju odjeću. Od male dobi ih učite da se sami kupaju.

5. Poštujte njihove psihičke sposobnosti
Pomognite im da razviju mentalne sposobnosti sa vježbom, predavanjima i ohrabrivanjem.

6. Podučite ih zaštiti
energije i metodama uzemljenja
Indigovci su vrlo emotivno osjetljivi. Imat će drastične promjene raspoloženja i to je često uzrokovano upijanjem energija drugih oko njih. Trening i razne metode iscjeljenja energije mogu pomoći.

7. Podučite ih met
odama relaksacije i meditacije
Te vještine pomoći će im da bolje svladavaju život, nađu ravnotežu, i da se spoje sa duhovnim svijetom.

8. Poštujte njihovu emoci
onalnu i psihičku osjetljivost
Koja je najčešće ekstremna i čini se neuobičajena, ali oni se NE šale i možda trebaju vašu pomoć da toleriraju te osjećaje.

9. Pronađite alternativnu terapiju
za ADD i ostale nesposobnosti

10. Pomognite im da razviju svijest o njihovoj indigo prirodi i njihovoj misiji u životu

Indigovci su svi ovdje s razlogom. Imaju jedinstvene karakteristike ponašanja da bi bili sposobniji da pomognu unosu novih energija i da pomognu poboljšanju svijeta. Dok to ne shvate, mogli bi imati velike teškoće sa savladavanjem njihove ljudskosti i nošenje sa činjenicom da su  preosjetljivi i različiti. Ako nauče da postoji razlog za njihovu različitost, bit će bolji u njihovom savladavanju i raditi prema njihovoj misiji planetarnog dolaska.
 

ČESTITAMO VAM 8. OŽUJAK

MEĐUNARODNI DAN ŽENA!

Pišu:  Tanja Cujzek-Semov i Sandra Kos

 

Međunarodni dan žena
  obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola.

Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća.

Protesti 8. ožujka događali su se i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu. Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir.

Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima.

         Na Zapadu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena.

Danas mnoge organizacije u svijetu, obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije slučaj.

 

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena željeli bi čestitati svim ženama, no također iskoristiti priliku za nekoliko važnih napomena vezanih za još uvijek aktualne probleme u položaju žena u našem društvu.

Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije provodi savjetodavni rad, tribine, predavanja i radionice s ciljem senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji i potreba žrtava nasilja, podizanja svijesti o važnosti razvijanja društvenog okruženja koje uvažava i podupire obitelj kao temelj društvene zajednice, te značaju njegovanja obiteljskih vrijednosti i promicanja ravnopravnosti spolova u zajednici.

 

Nasilje nad ženama u obitelji

Nasilje nad ženama u obitelji dalje je jedan od najčešćih oblika nasilja i u našem društvu. Uloga društva je kontinuirano raditi na stvaranju društva koje ne tolerira nikakve oblike nasilja jer je život bez nasilja jedno od temeljnih ljudskih prava.

Napomenuli bi nekoliko osnovnih odrednica tog problema.

 

MITOVI I ČINJENICE O NASILJU NAD ŽENAMA U OBITELJI

MIT: alkohol i droge su najveći uzrok nasilja nad ženama

  • ČINJENICA: premda su alkohol i droge često povezani s obiteljskim nasiljem, oni ga ne uzrokuju. Mnogi muškarci koji tuku svoje supruge ne piju. Ljudi koji piju ne tuku nasumce ljude na ulici, svoje roditelje ni svoje šefove. Nasilje usmjeravaju baš prema svojim ženama. Oni mlate svoje supruge, nastavljaju tako i nakon što prestanu piti. Zlostavljač će alkohol koristiti kao ispriku za nasilje ili će ga alkohol spriječiti da shvati kojom snagom se služi, no alkohol nije uzrok. Obiteljsko nasilje i zlouporaba opojnih sredstava moraju se shvatiti i tretirati kao samostalni problemi.

MIT: Žena koju tuče partner ima mnoge razloge za ostanak u nasilnoj vezi

  • ČINJENICA: mnogo je socioloških, ekonomskih i kulturoloških razloga koji mogu navesti ženu da ostane u nasilnoj vezi.
-          nema kamo otići

-          nema sredstava za uzdržavanje djece

-          stidi se ili osjeća poniženom zbog zlostavljanja

-          boji se da će prijatelji, obitelj i zajednica kriviti nju zbog zlostavljanja

-          emocionalni ili vjerski razlozi

-          boji se da će zlostavljač prijetnje provesti u djelo (nauditi njoj, sebi, djeci, prijateljima, roditeljima)

-          zlostavljane žene su u velikoj opasnosti od teških, pa i smrtonosnih napada ako pokušaju otići. Žena je jedina koja može prosuditi kada je za nju sigurno napustiti zlostavljača

MIT: muškarci su žrtve nasilja jednako često kao i žene

  • ČINJENICA: u 95% obiteljskog nasilja žrtve su žene. Žene uglavnom upotrijebe silu u samoobrani.

MIT: svima su poznate žrtve obiteljskog nasilja

  • ČINJENICA:  svi mi poznamo žrtve. Između 1/3 i ½ žena ima iskustva s nasiljem u intimnim vezama diljem svijeta. Žrtve obiteljskog nasilja možda ne žele govoriti o tome jer se stide, osjećaju ponižene, boje se da će njih okriviti za zlostavljanje, boje se osvete zlostavljača ili su ekonomski zavisne ili...
MIT: zlostavljači su nasilni jer ne znaju kontrolirati svoj bijes i frustracije

  • ČINJENICA: zlostavljači nisu ljudi koji gube kontrolu: Oni u načelu ne napadaju svoje šefove, bez obzira na to koliko su ljuti. Zlostavljači se ponašaju u skladu s vlastitim pravilima o nasilnom ponašanju. Često partnere zlostavljaju isključivo bez nazočnosti drugih i paze da ne ostave vidljive dokaze. Istraživanja pokazuju da zlostavljači postaju sve kontroliraniji.
MIT: obiteljsko nasilje jest problem, ali u ruralnim područjima

  • ČINJENICA:obiteljsko nasilje je problem koji postoji svugdje
MIT: žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena je to tražila.

  • ČINJENICA: zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije. Mnogi ljudi vjeruju da nešto nije u redu sa zlostavljanom ženom (neuredna je, stalno prigovara...), odnosno da na neki način "zaslužuje" nasilje. Mišljenje mnogih je da su muškarci "izazvani" od partnerice, što može objasniti sociopsihološki fenomen po kojem ljudi vjeruju da se dobre stvari događaju dobrim, a loše lošim ljudima. Istraživanja to ne potvrđuju. Većina pretučenih žena učinila je sve da spriječi partnera da bude nasilan. On je taj koji odabire nasilje kao svoj oblik ponašanja i samo on je taj koji može zaustaviti nasilje.
MIT: ako muškarac tuče ženu mora da je mentalno bolestan

  • ČINJENICA: mentalna bolest nije preduvjet obiteljskog nasilja
MIT: djeca trebaju svog oca, iako je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro svoje djece trebala ostati s takvim partnerom

  • ČINJENICA: odrastanjem u takvoj obitelji djeca uče biti nasilna. Nedvojbeno je da djeca trebaju oca, ali odrastanje u nasilnom domu ima niz štetnih posljedica za emocionalni i socijalni razvoj djece.
MIT: nasilje i ljubav ne idu zajedno

ČINJENICA: Ljubav ne isključuje nasilje. Uvjerenje da su ljubav i nasilje toliko različiti da ne mogu postojati u istom odnosu u stvarnosti je drugačije. Dio djece već u djetinjstvu nauči da ih ljudi koji ih vole ujedno i tuku. Nasilni partneri mogu očitovati uzajamnu ljubav. Tjelesno nasilje nije početak kraja braka. Vjerovanje je nekih žena da su one jedine koje su ikad prihvaćale i razumjele tog muškarca, te da se on samo na njih može osloniti.

AKO VAŠ PARTNER:

  • naređuje i ponaša se kao gospodar
  • prijeti vam ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa
  • sam donosi sve odluke
  • kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili
  • zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja
  • često pokazuje znakove ljubomore
  • prisiljava vas na spolni odnos
  • tuče vas, vuče za kosu, gura
  • prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao
  • nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli
  • poriče da vas zlostavlja
POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU!

 

KOJE SU KARAKTERISTIKE KVALITETNOG PARTNERSKOG ODNOSA?

 

1. ŽELJA, VJEROVANJE, PREDANOST

Parovi koji uspijevaju ne pokazuju znakove podvojenosti. Njihova sreća proizlazi iz nesmanjene želje da budu zajedno, potpuna uvjerenja u ispravnost njihove veze i potpune predanosti zajedničkom životu.

 

2. NAKLONJENOSTI


Pokazati naklonjenost znači svom partneru dati podršku. Znači stati na partnerovu stranu i znati da i vaš partner stoji na vašoj strani. Osjeća se uzajaman osjećaj poštenja. Biti naklonjen znači brinuti o potrebama partnera kao o svojim vlastitim. To znači imati razumijevanja za partnerovo mišljenje.

 

3. IMATI VREMENA ZA DRUGOGA, ŽIVJETI ŽIVOT

Planirati provođenje zajedničkog vremena. Uspješni parovi imaju hrabrosti u potpunosti živjeti život, a ne bojati ga se. Biti spontan i kreativan, a odgovoran i konkretan u isto vrijeme pridonosi bogatoj i uzbudljivoj svakodnevici.

 

4. POSTAVITI GRANICE

Razgovorom se dogovoriti oko podijele zadaća i poslova u odnosu, koje stvari zajednički obavljaju. U uspješnim vezama, oba partnera ovise jedan o drugom, ali se uzajamno osjećaju dovoljno dobro da ih ta ovisnost uopće ne ugrožava.

5. PREISPITIVANJE VEZE SVAKO TOLIKO

    Postati pasivnim promatračem izvan veze, a ostati u vezi nije lako. Ali, tada partneri stvaraju stav i lišeni su emocija, mogu gledati stvari realno. Pogotovo u vrijeme kriza u vezi, potrebno je postati promatračem, no za to je potrebno izvjesno vrijeme da se takva aktivnost izvježba.

 

6. ISKRENA I OTVORENA KOMUNIKACIJA

     Valja usvojiti pet osnovnih vještina komunikacije kako bi svaki problem koji nastaje u vezi bio lakše i produktivnije riješen.

 

7. PRISNOSTI


    Prisnost je proces odbacivanja vašeg vanjskog, više javnog ponašanja i dijeljenje vašeg unutarnjeg života s nekim drugim. Osnova prisnosti je samootkrivanje, tj. ne zadržavanje značajnih tajni jedno od drugoga.

 

8. UŽIVANJE


    Vjera u strast i uvijek iznova uloženi trud u vezu i odnos doprinosi seksualnoj sreći i boljoj neverbalnoj komunikaciji. Potrebno je znati uživati sam sa sobom kako bismo lakše uživali s partnerom.

„Kako se čuva ljubav

...Majka i dječak hodaju plažom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."

Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"


Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto.. kako se čuva ljubav.."



ČESTITAMO VAM 8. ožujak , MEĐUNARODNI DAN ŽENA!

Pišu: Sandra Kos i Tanja Cujzek-Semov





Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena željeli bi čestitati svim ženama, no također iskoristiti priliku za nekoliko važnih napomena vezanih za još uvijek aktualne probleme u položaju žena u našem društvu.

Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije sudjeluje u provedbi Kampanje za borbu  protiv obiteljskog nasilja nad ženama „Za nasilje nema opravdanja", u sklopu koje su održane brojne tribine, predavanja i radionice s ciljem senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji i potreba žrtava nasilja, podizanja svijesti o važnosti razvijanja društvenog okruženja koje uvažava i podupire obitelj kao temelj društvene zajednice, te značaju njegovanja obiteljskih vrijednosti i promicanja ravnopravnosti spolova u zajednici.

Nasilje nad ženama u obitelji

Nasilje nad ženama u obitelji dalje je jedan od najčešćih oblika nasilja i u našem društvu. Uloga društva je kontinuirano raditi na stvaranju društva koje ne tolerira nikakve oblike nasilja jer je život bez nasilja jedno od temeljnih ljudskih prava.

Napomenuli bi nekoliko osnovnih odrednica tog problema.

MITOVI I ČINJENICE O NASILJU NAD ŽENAMA U OBITELJI

MIT: alkohol i droge su najveći uzrok nasilja nad ženama



  • ČINJENICA: premda su alkohol i droge često povezani s obiteljskim nasiljem, oni ga ne uzrokuju. Mnogi muškarci koji tuku svoje supruge ne piju. Ljudi koji piju ne tuku nasumce ljude na ulici, svoje roditelje ni svoje šefove. Nasilje usmjeravaju baš prema svojim ženama. Oni mlate svoje supruge, nastavljaju tako i nakon što prestanu piti. Zlostavljač će alkohol koristiti kao ispriku za nasilje ili će ga alkohol spriječiti da shvati kojom snagom se služi, no alkohol nije uzrok. Obiteljsko nasilje i zlouporaba opojnih sredstava moraju se shvatiti i tretirati kao samostalni problemi.

MIT: Žena koju tuče partner ima mnoge razloge za ostanak u nasilnoj vezi


  • ČINJENICA: mnogo je socioloških, ekonomskih i kulturoloških razloga koji mogu navesti ženu da ostane u nasilnoj vezi.
-          nema kamo otići
-          nema sredstava za uzdržavanje djece
-          stidi se ili osjeća poniženom zbog zlostavljanja
-          boji se da će prijatelji, obitelj i zajednica kriviti nju zbog zlostavljanja
-          emocionalni ili vjerski razlozi
-          boji se da će zlostavljač prijetnje provesti u djelo (nauditi njoj, sebi, djeci, prijateljima, roditeljima)
-          zlostavljane žene su u velikoj opasnosti od teških, pa i smrtonosnih napada ako pokušaju otići. Žena je jedina koja može prosuditi kada je za nju sigurno napustiti zlostavljača

MIT: muškarci su žrtve nasilja jednako često kao i žene

  • ČINJENICA: u 95% obiteljskog nasilja žrtve su žene. Žene uglavnom upotrijebe silu u samoobrani.

MIT: svima su poznate žrtve obiteljskog nasilja

  • ČINJENICA:  svi mi poznamo žrtve. Između 1/3 i ½ žena ima iskustva s nasiljem u intimnim vezama diljem svijeta. Žrtve obiteljskog nasilja možda ne žele govoriti o tome jer se stide, osjećaju ponižene, boje se da će njih okriviti za zlostavljanje, boje se osvete zlostavljača ili su ekonomski zavisne ili...

MIT: zlostavljači su nasilni jer ne znaju kontrolirati svoj bijes i frustracije

  • ČINJENICA: zlostavljači nisu ljudi koji gube kontrolu: Oni u načelu ne napadaju svoje šefove, bez obzira na to koliko su ljuti. Zlostavljači se ponašaju u skladu s vlastitim pravilima o nasilnom ponašanju. Često partnere zlostavljaju isključivo bez nazočnosti drugih i paze da ne ostave vidljive dokaze. Istraživanja pokazuju da zlostavljači postaju sve kontroliraniji.

MIT: obiteljsko nasilje jest problem, ali u ruralnim područjima

  • ČINJENICA:obiteljsko nasilje je problem koji postoji svugdje.

MIT: žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena je to tražila.

  • ČINJENICA: zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije. Mnogi ljudi vjeruju da nešto nije u redu sa zlostavljanom ženom (neuredna je, stalno prigovara...), odnosno da na neki način "zaslužuje" nasilje. Mišljenje mnogih je da su muškarci "izazvani" od partnerice, što može objasniti sociopsihološki fenomen po kojem ljudi vjeruju da se dobre stvari događaju dobrim, a loše lošim ljudima. Istraživanja to ne potvrđuju. Većina pretučenih žena učinila je sve da spriječi partnera da bude nasilan. On je taj koji odabire nasilje kao svoj oblik ponašanja i samo on je taj koji može zaustaviti nasilje.

MIT: ako muškarac tuče ženu mora da je mentalno bolestan

  • ČINJENICA: mentalna bolest nije preduvjet obiteljskog nasilja

MIT: djeca trebaju svog oca, iako je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro svoje djece trebala ostati s takvim partnerom

  • ČINJENICA: odrastanjem u takvoj obitelji djeca uče biti nasilna. Nedvojbeno je da djeca trebaju oca, ali odrastanje u nasilnom domu ima niz štetnih posljedica za emocionalni i socijalni razvoj djece.

MIT: nasilje i ljubav ne idu zajedno

ČINJENICA: Ljubav ne isključuje nasilje. Uvjerenje da su ljubav i nasilje toliko različiti da ne mogu postojati u istom odnosu u stvarnosti je drugačije. Dio djece već u djetinjstvu nauči da ih ljudi koji ih vole ujedno i tuku. Nasilni partneri mogu očitovati uzajamnu ljubav. Tjelesno nasilje nije početak kraja braka. Vjerovanje je nekih žena da su one jedine koje su ikad prihvaćale i razumjele tog muškarca, te da se on samo na njih može osloniti.

AKO VAŠ PARTNER:

  • - naređuje i ponaša se kao gospodar
  • - prijeti vam ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa
  • - sam donosi sve odluke
  • - kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili
  • - zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja
  • - često pokazuje znakove ljubomore
  • - prisiljava vas na spolni odnos
  • - tuče vas, vuče za kosu, gura
  • - prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao
  • - nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli
  • - poriče da vas zlostavlja
POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU!

 


KOJE SU KARAKTERISTIKE KVALITETNOG PARTNERSKOG ODNOSA?

1. ŽELJA, VJEROVANJE, PREDANOST

Parovi koji uspijevaju ne pokazuju znakove podvojenosti. Njihova sreća proizlazi iz nesmanjene želje da budu zajedno, potpuna uvjerenja u ispravnost njihove veze i potpune predanosti zajedničkom životu.

 

2. NAKLONJENOSTI


Pokazati naklonjenost znači svom partneru dati podršku. Znači stati na partnerovu stranu i znati da i vaš partner stoji na vašoj strani. Osjeća se uzajaman osjećaj poštenja. Biti naklonjen znači brinuti o potrebama partnera kao o svojim vlastitim. To znači imati razumijevanja za partnerovo mišljenje.

 

3. IMATI VREMENA ZA DRUGOGA, ŽIVJETI ŽIVOT

Planirati provođenje zajedničkog vremena. Uspješni parovi imaju hrabrosti u potpunosti živjeti život, a ne bojati ga se. Biti spontan i kreativan, a odgovoran i konkretan u isto vrijeme pridonosi bogatoj i uzbudljivoj svakodnevici.

 

4. POSTAVITI GRANICE

Razgovorom se dogovoriti oko podijele zadaća i poslova u odnosu, koje stvari zajednički obavljaju. U uspješnim vezama, oba partnera ovise jedan o drugom, ali se uzajamno osjećaju dovoljno dobro da ih ta ovisnost uopće ne ugrožava.

5. PREISPITIVANJE VEZE SVAKO TOLIKO

    Postati pasivnim promatračem izvan veze, a ostati u vezi nije lako. Ali, tada partneri stvaraju stav i lišeni su emocija, mogu gledati stvari realno. Pogotovo u vrijeme kriza u vezi, potrebno je postati promatračem, no za to je potrebno izvjesno vrijeme da se takva aktivnost izvježba.

 

6. ISKRENA I OTVORENA KOMUNIKACIJA

     Valja usvojiti pet osnovnih vještina komunikacije kako bi svaki problem koji nastaje u vezi bio lakše i produktivnije riješen.

 

7. PRISNOSTI


    Prisnost je proces odbacivanja vašeg vanjskog, više javnog ponašanja i dijeljenje vašeg unutarnjeg života s nekim drugim. Osnova prisnosti je samootkrivanje, tj. ne zadržavanje značajnih tajni jedno od drugoga.

 

8. UŽIVANJE


    Vjera u strast i uvijek iznova uloženi trud u vezu i odnos doprinosi seksualnoj sreći i boljoj neverbalnoj komunikaciji. Potrebno je znati uživati sam sa sobom kako bismo lakše uživali s partnerom.

„Kako se čuva ljubav

...Majka i dječak hodaju plažom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."

Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"


Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto.. kako se čuva ljubav.."

 




NACIONALNA KAMPANJA PROTIV TJELESNOG KAŽNJAVANJA DJECE

ruka.jpg
 

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pokrenuo je 09. siječnja 2009. godine Nacionalnu kampanju protiv tjelesnog kažnjavanja djece kojom prigodom je potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka Kosor predstavila Program nacionalne kampanje.

Republika Hrvatska jedna je od 18 članica Vijeća Europe koja je zabranila tjelesno kažnjavanje djece pozitivnim pravnim propisima, a ciljevi kampanje jesu:

-          skrenuti pozornost na prisutnost zlostavljanja djece i njihova tjelesnog kažnjavanja kao društveno krajnje neprihvatljivog oblika ponašanja koje na dijete i društvo ostavlja trajne posljedice

-          informiranje stručne i šire javnosti te medija o potrebi poduzimanja mjera i aktivnosti koje pridonose ukidanju tjelesnog kažnjavanja djece i promoviranju pozitivnog roditeljstva kao osnovne vrijednosti društva

-          pružanje političke, stručne i medijske podrške provođenju Nacionalne kampanje

 

Nacionalna kampanja uklapa se u ciljeve kampanje koju  je pokrenulo Vijeće Europe u lipnju 2008. godine, a kada je upravo u Hrvatskoj održana svečanost i pokrenuta kampanja „Podignite ruku protiv tjelesnog kažnjavanja djece".

 

U Obiteljskom centru Krapinsko-zagorske županije kroz cijelu 2009. godinu provodit će se aktivnosti vezane uz kampanju te ćemo u suradnji s ostalim institucijama i javnim ustanovama te pisanim i elektronskim medijima djelovati, a kako bismo ostvarili dosljednu primjenu nacionalnog zakonodavstva kojim se sankcionira svako nasilje nad djecom uključujući i tjelesno kažnjavanje - sukladno Nacionalnom planu aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, Konvenciji o pravima djeteta i Preporuke vijeća ministara Vijeća Europe o pozitivnom roditeljstvu iz 2006. godine.


PREVENCIJA ALKOHOLIZMA

- ULOGA OBITELJI-

Studeni, 2008.godine

Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije

 

Još nijedno dijete na svijetu nije odraslo bez nečije pomoći, a istraživanja i svakodnevno iskustvo svjedoče tome kako djeca većinu stvari nauče promatrajući odrasle. Roditelji su prvi i najvažniji odrasli u životu svakog djeteta, te im nužno u međusobnoj interakciji nameću stilove života, bili toga svjesni ili ne.

Odgoj je vrlo bitan čimbenik i sastavni je dio odrastanja svakog pojedinca. Kakav odgoj dajemo, živimo i promičemo, takvu ćemo imati i budućnost.

Što je alkoholizam?

Alkoholizam je najraširenija od svih ovisnosti koja nastaje dugotrajnim prekomjernim konzumiranjem alkoholnih pića, tj. kronična i recidivirajuća bolest koja uključuje 6 simptoma:

·         žudnja - snažna želja ili hitna potreba za pićem

·         gubitak kontrole - nemogućnost prestanka pijenja jednom kad se s njime započelo

·         fizička ovisnost - nakon prestanka pijenja javlja se pojačano znojenje,tremor,tjeskoba,mučnina i dr.

·         tolerancija - potreba za pijenjem sve većih količina alkohola da bi se postiglo odgovarajuće stanje

·         zanemarivanje - obitelji,radnih i drugih obaveza

·         nastavak pijenja - unatoč spoznaji o njegovoj štetnosti

Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije (1952. godine) definirali su alkoholizam kao bolest:  "Alkoholizam je bolest, a alkoholičar bolesnik zbog prekomjerne i dugotrajne upotrebe alkoholnih pića, kod kojeg se javlja psihička i fizička ovisnost,zdravstveni problemi,obiteljski i društveni poremećaji."

 

Faze razvijanja alkoholizma

1.Faza društvene potrošnje - označava fazu privikavanja na alkohol, što se više pije to više raste tolerancija prema alkoholu te zbog porasta podnošljivosti za isti učinak potrebno je sve više i više pića.

2.Faza alkoholizma - počinje s prestankom rasta podnošljivosti, poznata pod nazivom "alkoholni zaborav", pojavljuje se ovisnost o alkoholu, promjene osobnosti čovjeka, društveni problemi i zdravstvena oštećenja.

3.Faza nepovratnog oštećenja - ireverzibilnost započinje padom podnošljivosti alkohola, dovoljna je samo mala količina da se alkoholičar napije, a prate ju brojna i teška tjelesna oštećenja, zdravstvene smetnje i nesanica.

 

Podaci u Hrvatskoj

·         Pretpostavlja se da u Hrvatskoj od alkoholizma boluje 300 000 osoba

·         Svega 2-8% populacije nikada nije okusilo alkoholna pića

·         Društvena potrošnja alkoholnih pića započinje vrlo rano u prosjeku sa 14-16 godina

·         Svaki četvrti alkoholičar liječi se u psihijatrijsko- alkohološkoj skrbi dok se ostali nalaze u skrbi drugih grana medicine

·         Godišnje se liječi po prvi puta u stacionarnim psihijatrijskim ustanovama oko 7 000 alkoholičara

 

Alkoholizam i obitelj

Alkoholizam se najprije očituje u obitelji i posebno pogađa obiteljski život. Dio koji najčešće vidimo i kako društvo percipira kroničnog "alkosa" je da su oni stalno pijani, klošari, neuredni, bez novca, bučni agresivci, ostavljeni od svih, bez društvenog ugleda... Ono što ne vidimo,a što je isto alkoholičar je osoba koja uredno ide na posao i poštovan je na svom poslu i dobar radnik, ali ako ne prije posla, a ono za pauze, a najčešće poslije posla ide s prijateljima na jedno piće... Dolazi doma umoran i mora se odmoriti. Za to vrijeme žena je bez muža, dijete bez oca i svi su jako sretni ako ne viče i ne tuče ih!

·         Zajedničke aktivnosti su sve rjeđe jer oca često nema kod kuće. Ako je kod kuće uglavnom je jako umoran ili radi nešto jako važno da se iskupi za jučerašnji kasni dolazak doma. Već je neko vrijeme izgubljena nit zajedništva,a i nema nekih tema za razgovor.Važno je da je "mir u kući" pa makar bio svima nepodnošljiv. Žene alkoholičara su "jadne, ne mogu tu ništa, žrtvuju se radi djece i obitelji, ne smiju ništa poduzimati iz straha od agresije".. One imaju jako težak život,a za kvalitetu svog života i života svoje obitelji su suodgovorne.

·         obitelji ovisi hoće li netko biti u stanju uključiti se u svoju širu okolinu i hoće li bez većih poteškoća moći rješavati svakodnevne životne probleme.

·         Kod zanemarivanja obitelji najočitija je nebriga za djecu.

·         Alkohol dovodi do psiholoških poremećaja u obitelji i različitih poremećaja u ponašanju u djece.

Odgovornosti koje tvore osnovu roditeljstva:

1. Moraju zadovoljiti fizičke potrebe djeteta

2. Roditelji moraju štiti dijete od fizičkih povreda

3. Moraju zadovoljiti potrebu za ljubavi, pažnjom,nježnosti

4. Moraju štititi dijete od emocionalnih povreda i boli

5. Pružiti moralne i etičke smjernice

Roditelji alkoholičari ne mogu ispuniti niti prvu stavku. Dijete postaje svoj vlastiti roditelj ili čak roditelj svome roditelju.

Djeca upijaju verbalne i neverbalne poruke, slušaju svoje roditelje, gledaju ih i oponašaju njihovo ponašanje. Roditelji su centralni model identifikacije u razvoju dječjeg identiteta. Maska normalne obitelji koju obitelj često prikazuje posebno je štetna za dijete jer ga prisiljava negirati valjanost vlastitih emocija i opažanja. Dijete poriče svoje osjećaje prema ovisniku jer su oni u pravilu negativni, a nedopustivo je mrziti vlastitog oca,majku,brata... Gotovo je nemoguće da dijete razvije jak osjećaj samopouzdanja ako stalno mora lagati o tome što misli i kako se osjeća.

Osjećaj da roditelji sumnjaju u njega nastavlja se i kad dijete postane starije, rezultirajući time da mu je neugodno otkriti bilo što o sebi ili izraziti vlastito mišljenje, da bi se maska održala potrebna je ogromna količina energije. Dijete uvijek mora biti na oprezu. Živi u konstantnom strahu da će slučajno otkriti istinu i izdati obitelj, kako bi to izbjeglo, dijete često izbjegava stvarati prijateljstva, pa ostaje izolirano i usamljeno.

Dijete razvija iskrivljeni osjećaj odanosti prema osobama koje dijele njegovu tajnu. Intenzivna nekritičnost i privrženost roditeljima postaje njegovom drugom prirodom. Kad uđe u odraslu dob takva slijepa odanost ostaje destruktivnim kontrolirajućim čimbenikom u njegovom životu. S obzirom da se puno energije troši na neuspješne pokušaje spašavanja alkoholičara malo vremena ostaje za osnovne potrebe djece, djeca se osjećaju nevidljivom.

Barem jedno od četvero djece alkoholičara postane alkoholičarom, mnogi od njih popili su prvo piće iz ruku svojih roditelja. Opijanje stvara posebnu i često tajnu vezu između roditelja i djeteta. Ovaj specifični zavjet stvara kod djeteta osjećaj kolegijalnosti, a to je najčešće najviše što može dobiti a da nalikuje ljubavi i prihvaćanju. Dijete postaje sredstvo za rješavanje frustracija roditelja,  način na koji roditelji alkoholičari opravdavaju vlastite postupke...

Obiteljsko žrtveno janje dobro je poznata uloga djece u obiteljima alkoholičara. Neki pokušavaju ostvariti negativnu sliku o sebi bježeći u samodestruktivno i delikventno ponašanje. Drugi pak nesvjesno pronalaze način da se kazne različitim emocionalnim pa i fizičkim simptomima. Odrasla djeca alkoholičara u nasljedstvo su dobila bijes, depresiju, nemogućnost uživanja, sumnjičavost, oštećene odnose i pretjerano razvijen osjećaj odgovornosti.

Zato što ih je prva veza u životu naučila da će ih ljudi koje vole povrijediti i da su nepredvidljivi, većina te djece užasava se bliskosti. Uspješne odrasle veze bilo da se radi o prijateljima ili ljubavnicima zahtijevaju određen stupanj povjerenja i ranjivosti one iste elemente koje uništi dom alkoholičara.

U pronalaženju životnih partnera djeca ovisnika nesvjesno izabiru ovisnika, biraju partnere koji nesvjesno nad njima uspostave kontrolu, formiraju veze prema nesvjesnim emotivnim očekivanjima koja su se razvila u roditeljskom domu. Ljubomora, posesivnost i sumnjičavost problemi su koji se konstantno ponavljaju u odrasle djece alkoholičara. Vrlo rano su naučili da odnosi dovode do izdaje i da ljubav znači bol. S obzirom da odrastaju u nepredvidivim okolnostima često odrastu sa izgrađenom potrebom da kontroliraju sve i svakoga u svojim životima.

Alkoholičar u obitelji djeluje različito negativno ovisno o tome koliko je alkoholizam uznapredovao. Jako je važno naglasiti da su posljedice pijenja uvijek negativne. Alkoholizam se u ranim fazama najlakše liječi i njegove posljedice je moguće sanirati i obitelj rehabilitirati. U slučaju da bolest izmakne kontroli i da alkoholičar ne pristane na liječenje već nastavi i dalje piti može doći do raspada takve obitelji. U takvoj obitelji jedino tko može nešto poduzeti je žena koja je trijezna, koja uviđa problem i odbija živjeti u takvoj zajednici.

Što se može i treba učiniti da se obitelj spasi i vrati u normalan život?

Osnovni uvjet da bi se nešto promijenilo je da se prizna da u takvoj obitelji postoji problem alkoholizma. Obitelj i alkoholičar se moraju suočiti s problemom i nagovoriti alkoholičara da se pristane liječiti u nekoj zdravstvenoj ustanovi koja se bavi liječenjem alkoholizma. Najbolji se rezultati mogu očekivati kad alkoholičar dobrovoljno pristane na liječenje svjestan problema.

Djelotvorni roditeljski postupci:

· Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga)

-upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje

·  Razgovor o djetetovom stavu

-svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja

· Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje

-djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji

· Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja

-pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja

 

Socijalni znakovi alkoholizma

·         Posljedice u partnerskim odnosima: gubitak kvalitetne komunikacije u braku; udaljavanje od supruge; ozbiljna seksualna udaljenost do odbojnosti;  javljanje alkoholne ljubomore; svakodnevne ili učestale svađe; "tihe mise", fizički obračuni, prijetnje rastavom ili rastava braka

·         Posljedice na djecu i odnose u obitelji: udaljavanje od djece, izbjegavanje kontakata sa djecom zbog grižnje savjesti u pogledu lošeg roditeljstva, nedostatak osnovnih informacija o djeci, nepoznavanje njihovih razrednika, prijatelja, njihovih problema, potpuni gubitak komunikacije, postupno formiranje bolesnih obrazaca ponašanja kod svih članova obitelji, međusobno optuživanje, traženje krivca za nastali kaos

·         Posljedice u radnom okruženju: problemi na radnom mjestu, degradiranje, nekompetentnost, osjećaj manje vrijednosti zbog opadanja kvalitete rada, otkaz-traženje isprike u neslaganju sa šefom, nečijem "smještavanju"

·         ponašanje ispod očekivanog obrazovnog, socijalnog i kulturnog nivoa.



Tema za mjesec listopad 2008. je :

MEĐUNARODNI DAN DJETETA

 
KLJUČNE PORUKE ZA RODITELJE
 
 
 
 
 
Tema za mjesec rujan  2008. je : 

NASILJE NAD ŽENAMA U OBITELJI

--> Download letka <<-

( pdf format)


Tema za mjesec lipanj  2008. je : 
 

Lanac trgovanja ljudima

Pročitajte brošuru klikom na LINK ili na sliku iznad !

Podsjećamo vas i da 26.06 provodimo edukativnu radionicu na temu. Više na stranici

AKTUALNOSTI !


 
 

Teme za mjesec ožujak  2008. su : 

(klikom na ponuđenu temu otvara se prozor s temom)

1. Savjeti za uspješno roditeljstvo


___________________________________________________________________________________________

Teme za mjesec veljaču  2008. su : 

(klikom na ponuđenu temu otvara se prozor s temom)

1. Nenasilno rješavanje sukoba

2. Uloga samohrane majke u društvu
 

Teme za mjesec prosinac 2007. su :

(klikom na ponuđenu temu otvara se prozor s temom)

 1. Credo podrške
 2. Down-ov sindrom
3. Konvencija o ljudskim pravima
  4. Nasilje u obitelji (powerpoint prezentacija)
  5. Trgovanje ljudima