Glavni izbornik
NASLOVNICA
AKTUALNOSTI
TEMA MJESECA
STRUČNI TIM
IZ TISKA
FOTOGALERIJA
POZIVI NA NATJEČAJE
KONTAKT
TEME MJ. - ARHIVA
AKTUALNOSTI-ARHIVA
KAKO DO NAS
JAVNA NABAVA
KATALOG INFORMACIJA
UPITNIK ZA RODITELJE
REGISTAR OSOBA KOJE OBAVLJAJU DJELATNOST DADILJE
IMENIK DADILJA I POMOĆNIH DADILJA
Korisni linkovi
PRAVOBRANITELJ ZA DJECU
URED PRAVOBRANITELJICE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
PUČKI PRAVOBRANITELJ
MINISTARSTVO SOCIJALNE POLITIKE I MLADIH
PSIHOLOGIJSKI PORTAL
ZAKONI I PROPISI
OC U HRVATSKOJ
EUROPA DONNA
CZSS KRAPINA
GRAD KRAPINA
KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA
ZK LIJEČENIH ALKOHOLIČARA KZZ
UDRUGA CENTAR ZA NESTALU I ZLOSTAVLJANU DJECU
Teme mj.-arhiva Ispis E-mail

______________________________________________________________________
Tema mjeseca:veljača 2016.



ŠTO ZNAČI I KAKO OČUVATI BRAK?

 

Pod pokroviteljstvom Svjetske zajednice bračnih susreta, Svjetski dan braka obilježava se druge nedjelje u veljači, a u sve većem broju zemalja obilježava se i tjedan braka od 7. do 14. veljače

Što je brak?

Brak je životna zajednica dviju osoba različitog spola (žene i muškarca) koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice.

Osnovna funkcija braka je osnivanje obitelji i stvaranje potomaka.

*     Sociološki aspekti braka

Brak je relativno trajna spolna i ekonomska zajednica muškarca i žene koju priznaje društvo.

*     Vjerski aspekti braka

Kršćanski brak započinje vjenčanjem u crkvi pred svećenikom i najmanje dva svjedoka (kumovi).

Ženidbena veza traje do smrti muža ili žene. Brak je nerazrješiv, osim ako se proglasi ništavnim od strane crkvene vlasti, ako postoje opravdani razlozi.

Teški grijesi protiv braka su: preljub, mnogoženstvo, odbacivanje  plodnosti i rastava. Kada zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktički nemoguć, Katolička Crkva dopušta odvojenost supruga.

*     Pravni aspekti braka

Brak je, u pravnom smislu, zakonom uređena zajednica muškarca i žene.Za sklapanje braka moraju biti ispunjene određene pravne pretpostavke propisane zakonom, da bi pravni poredak takvoj zajednici priznao učinke braka.

Učinci braka mogu biti osobno pravni (npr. prezime bračnih drugova) i imovinskopravni (npr. bračna stečevina).

 

Pravni aspekti braka

 Životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca u pravnom smislu naziva se izvanbračna zajednica. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom.

Istospolna zajednica (životna zajednica osoba istog spola) u pravnom smislu nije brak, ali u novijem vremenu postaje pravno priznata u mnogim državama.

 

Brak i ljubav?

Amerikanci i većina Europljana daju veliku važnost ljubavi kad je brak u pitanju

Japanci i Kinezi misle kako je ljubav za brak nevažna

Stari Grci i Rimljani nalazili su se negdje između ovih dvaju ekstrema.

Ljudi pod ljubavlju razumiju različite stvari i iskazuju ljubav na različite načine (kad kažu „volim te“ pod tim ne razumiju isto); ljudi obično vole onako kako sami žele biti voljeni

iako mnogi misle kako je ljubav kemija, pomoglo bi nam da znamo kako mi shvaćamo ljubav, kako naš partner shvaća ljubav i što očekujemo jedno od drugoga.

 

Tipovi ljubavi?

Romantična ljubav-zaljubljenost – obično prevladava u prvoj fazi nekog odnosa, to je ono divlje stanje oduševljenja i boli, nježnih osjećaja i seksualnog uzbuđenja, tjeskobe i opuštenosti, altruizma i ljubomore i svih drugih sastojaka opće emocionalne zbrke

kognitivna komponenta – stalno mislimo na osobu, bez mogućnosti kontrole, idealiziramo je i želimo je što bolje upoznati                 

emocionalna komponenta – uključuje velike promjene raspoloženja (od euforije do depresije), želju da ljubav bude uzvraćena, čežnju za jedinstvom i intenzivno fiziološko uzbuđenje

komponenta ponašanja – pokušavamo otkriti što druga osoba osjeća, proučavamo je , činimo joj usluge i stalno smo u njezinoj blizini

Partnerska ljubav - temelji se na uvažavanju/ sviđanju/divljenju kombiniranom s dubokim osjećajem brige i privrženosti u odnosu. Zadovoljstvo odnosom raste kad se jednom spozna prava vrijednost partnerstva i pouzdane povezanosti.

 

Ako zaljubljenost, čija je najvažnija funkcija u stvaranju privrženosti i povezanosti koje su nužne za održanje odnosa i razrješavanja početnih konflikata, uspješno preživi postiže se viša razina odnosa. Zaljubljenost postupno prelazi u partnersku ljubav koja biva jača i često traje doživotno.Ta promjena u prirodi naše ljubavi događa se u razdoblju od šest do trideset mjeseci od početka veze.

 

Sternbergovi tipovi ljubavi

Prema teoriji R. Sternberga ljubav ima tri temeljne komponente:

Bliskost – odnosi se na osjećaj povezanosti među partnerima. Uključuje međusobno divljenje, brigu, razotkrivanje i intimnu komunikaciju.

Strast – odnosi se na vrlo intenzivne emocije u ljubavnom odnosu, nadasve na seksualnu privlačnost.

Odanost – odnosi se na odluku da s osobom koju volimo održimo dugotrajnu vezu.

Različite kombinacije tih komponenti daju sedam različitih tipova ljubavi.

Dinamika partnerskih odnosa

 

Svaki partnerski odnos ima svoju dinamiku. Tu dinamiku možemo zamisliti kao kontinuum u kojem od početne preklapajuće situacije dolazi do djelomičnog preklapanja, povremenog razdvajanja, ali onda i vraćanja u djelomično preklapanje. Poznato je da se partnerstvo ne može temeljiti samo na konfluentnom odnosu, a naravno ni na trajnoj izolaciji. Optimalno kretanje na kontinuumu između konfluencije i separacije umijeće je svakog partnerstva.

 

Neki podaci o uspješnosti brakova…

 

Najviše šanse da uspije ima brak sklopljen u kasnijim dvadesetim; šanse su veće ako mladenka nije (već) trudna ili (već) ima dijete, ako su partneri dovršili svoje školovanje, ako u brak nisu stupili naglo, te ako i sami ne potječu iz razvedenih brakova. Vezano uz prihode i zaposlenost, u brakovima gdje je i žena zaposlena, ustanovljena je bolja komunikacija među partnerima, a što ne utječe negativno ni na dobrobit djece ukoliko je ona zadovoljna svojom situacijom vezano uz djecu, bračni parovi koji imaju djecu jer to žele i oni koji ih nemaju jer to ne žele-podjednako su zadovoljni u braku.

Sretni parovi zadovoljniji su seksom i češće se njime bave nego oni manje sretni. Bolest jednog partnera može brak dovesti u krizu, to kao i svaka druga kriza, može biti prigoda da se međusobni odnosi ili učvrste ili pokvare. Uspjeh u braku izrazito je povezan s načinom kako partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju konflikte. Osobine ličnosti kao neurotičnost, nisko samopoštovanje, impulsivnost i sramežljivost pridonose neuspješnosti braka.

Kako poboljšati brak?

Iskustvo u radu s parovima, kao i istraživanja, upućuju na to da bliski odnosu među partnerima ovise o uspjehu njegovanja skladnih odnosa, a za što su potrebne određene vještine – odnos među partnerima postaje bliskiji i produbljeniji s međusobnim slušanjem, jasnom komunikacijom, pregovaranjem i pravilnim postupanjem sa srdžbom-a što daje nadu mnogim parovima jer se vještine komuniciranja mogu savladati i naučiti za razliku od osjećaja, strasti, sreće i sl.

Neki muškarci i žene iz uspješnih brakova, koji su sudjelovali u istraživanjima usmjerenim na otkrivanje uvjeta koji pridonose tome da se brak održi, izjavljivali su:

„ Partner je moj najbolji prijatelj i sviđa mi se kao osoba. Uvijek mi je na prvom mjestu-ispred ostalih ljudi, posla, TV i bilo čega drugog. Posvećujem mu pažnju i imam za nj vremena.“

„ Da biste nekoga voljeli morate se osjećati emocionalno sigurni-vjerovati da vas partner potpuno prihvaća, poštuje i podržava. Ne napadamo i ne kritiziramo jedno drugo kad smo ljuti-umjesto toga obazrivo pregovaramo.“

„Slažemo se u vrijednostima, ciljevima i seksu.Tražimo u životu i jedno u drugom ono najbolje-optimisti smo.“

„Ravnopravni smo. Poštujemo želje partnera i jasno nam je da ne može uvijek biti sve onako kako mi želimo. Ako se pojave neslaganja-pregovaramo i dogovaramo se.Strpljivi smo i spremni oprostiti.“

„Podjednako smo (ne)ovisni jedno o drugom na način koji obogaćuje naš život. Puno toga radimo zajedno i oko većine stvari se slažemo. Ali svatko je od nas osoba za sebe i ima svoje interese, prijatelje i aktivnosti. I, što je najvažnije, svatko misli za sebe.“

„Često se sjećamo lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli.“

  _____________________________________________________________________________

  Tema mjeseca: siječanj 2016.

 

    OBITELJ I ZDRAVI STILOVI ŽIVOTA

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

  

 

UTJECAJ OBITELJI

Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava prevenciju neprihvatljivih oblika ponašanja kod djeteta.

Zaštitni čimbenici:

  • čvrste i pozitivne obiteljske veze,
  • nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka,
  • jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji,
  • uključenost roditelja u život njihove djece,
  • čvrste veze s institucijama poput škole.

 

Roditelji i izbor zdravih stilova života

Istraživanja i svakodnevno iskustvo svjedoče tome kako djeca većinu stvari nauče promatrajući odrasle. Roditelji su prvi i najvažniji odrasli u životu svakog djeteta, svojoj su djeci najveći uzori i autoriteti, te im nužno u međusobnoj interakciji nameću stilove života , bili toga svjesni ili ne.

Životni stil je funkcionalna i estetska integracija života koja se manifestira u obliku ljudskih odnosa, ponašanju, svijesti i materijalnom okruženju.

Zdravi životni stilovi uključuju brigu o prehrani, izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga, kretanje i sportske aktivnosti.Zdravi životni stilovi uključuju i aktivnu brigu o vlastitom zdravlju, te odgovorno ponašanje prema sebi, drugima, ali i prema okolini.

Zdravlje ponekad ne možemo izabrati, ali možemo izabrati zdrav način života. Američki stručnjaci temeljem rezultata posljednje dvije studije Sveučilišta Northwestern ističu kako ljudi imaju kontrolu nad svojim zdravljem i iznose da: „Zdravo ponašanje može prevagnuti nad genetikom. Pet zdravstvenih izbora koji osiguravaju zdravlje srca uključuju nepušenje, mali ili nikakav unos alkohola, kontrolu nad težinom, tjelesnu aktivnost i zdravi režim prehrane.“

 

Pravilna prehrana – briga o prehrani

Postoji niz preporuka za pravilnu prehranu djece i odraslih različite životne dobi; djece i osoba s već dijagnosticiranim bolestima…

Nutricionistička savjetovališta – timska savjetovanja nutricionista, ljekarnika i liječnika koji mogu odgovoriti na sva pitanja vezana uz prehranu, te kreirati osobni plan prehrane u skladu s individualnim potrebama.

 

Izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga

Istraživanja u Hrvatskoj definiraju obitelj kao prvi stup prevencije ovisnosti u društvu općenito, te kao temeljne principe prevencijskih programa.

Ovisnost o psihoaktivnim tvarima je neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu psihoaktivnih tvari koje vodi značajnom oštećenju organizma ili subjektivnim problemima, a prepoznaje se temeljem određenih  kriterija (tri ili više) koji se pojavljuju bilo kad u istom jednogodišnjem razdoblju.

Kriteriji :

  • -tolerancija  - potreba za izrazito uvećanom količinom psihoaktivne tvari radi postizanja intoksikacije (ili željenog učinka)ili značajno smanjeni učinak pri dužoj uporabi iste količine psihoaktivne tvari
  • -sustezanje - neprilagođena promjena u ponašanju praćena fiziološkim i kognitivnim pojavama koje se javljaju kad se u pojedinca naviklog na uzimanje većih količina psihoaktivne tvari koncetracija te tvari u krvi ili tkivu smanji
  • -pojedinac može uzimati psihoaktivnu tvar u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je prethodno namjeravao
  • - prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje psihoaktivne tvari
  • - najveći dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje psihoaktivne tvari, uporabu psihoaktivne tvari ili opravak njenih učinaka
  • - prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe psihoaktivnih tvari
  • - psihoaktivna tvar se nastavlja uzimati usprkos znanju o postojanju trajnog i ponavljanog fizičkog ili psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njenom uporabom.

 

Kretanje i sportske aktivnosti

Primjena redovite i organizirane tjelesne aktivnosti već od najranije dobi pridonosi:

  • reguliranju tjelesne težine,
  • pozitivno utječe na psihičko stanje jer povećava tjelesnu spremnost i zadovoljstvo vlastitim izgledom,
  • sprečava nastanak kroničnih nezaraznih bolesti te
  • vodi unapređenju kvalitete života.

 

 

Baveći se sportom i tjelesnim aktivnostima djeca stječu informacije o čuvanju i unapređivanju zdravlja pojedinca i zdravlja okoline, što ih osposobljava da prate i poduzimaju mjere za razvijanje i poboljšanje vlastitih osobina, sposobnosti, znanja i postignuća.

Istraživanja u Hrvatskoj

 

Podaci iz istraživanja o tjelesnoj aktivnosti djece u prvom razredu osnovne škole (Jureša, V., Musil, V., Petrović, D.):

  • 19,3 posto dječaka i 19,3 posto djevojčica dulje od dva sata na dan gleda televiziju
  • virtualni svijet sa svojim mogućnostima sve je privlačniji i zanimljiviji pa tako 2,5 posto dječaka i 0,4 posto djevojčica više od dva sata na dan provodi vrijeme igrajući "igrice" na računalu
  • više od 30 minuta jednom ili manje u posljednjih tjedan dana 61,3 posto dječaka i 57,4 posto djevojčica vozilo je bicikl
  • šetalo je i trčalo dulje od 30 minuta jednom ili manje u posljednjih tjedan dana 19,1 posto dječaka i 28,9 posto djevojčica
  • sve to upozorava na nedovoljnu tjelesnu aktivnost djece te potrebu za organiziranim oblicima tjelesne aktivnosti.

 

Sport je dječjoj prirodi "prirođena" aktivnost i izvanredno je odgojno sredstvo koje im omogućuje da razviju svoje humane kvalitete. On promiče autentične ljudske vrijednosti i izgrađuje snažnu odbojnost prema drogama, alkoholu i kriminalu. Sport ima i važnu društvenu ulogu usmjerenu na odgojno-obrazovne vrijednosti, a uspjeh sudionika ujedno je i provjera tih vrijednosti. Također, u sportu se stalno teži napretku.


Dakle, nije važno pobijediti - važno je sudjelovati!


Bavljenje sportom utječe i na izgrađivanje osobnosti te djeluje na zdravstvenu i morfološko-funkcionalnu osobnost djeteta, a zatim i na voljno-moralnu te intelektualno-radnu i estetsku komponentu.

Bilo koji sport, odnosno tjelesna aktivnost aktivira cijeli lokomotorni sustav važan za transformaciju energije koja je prijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu. Tjelesna aktivnost može se definirati kao jedna od odrednica za skladan razvoj svih djetetovih osobina.

Upravo je dob od 1. do 4. razreda osnovne škole pogodna za uključivanje djece u sportske aktivnosti.

Opće preporuke Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010. godine promiču umjerenu tjelesnu aktivnost za mlade u dobi od 5 do 17 godina u trajanju od jedan sat na dan.Važno je baviti se sportom, ali ne radi natjecanja već zdravlja, uživanja i dobre zabave.

Usvajanje redovite tjelesne aktivnosti kao životne navike već u dječjoj dobi veliki je ulog u održavanju i unapređenju zdravlja kroz cijeli život!

 

Nekoliko ideja za roditelje i djecu

  • Dogovorite se da ćete nakon ručka ili večere prošetati i malo protegnuti noge, te pomoći probavnom sistemu da lakše probavi hranu.
  • Umjesto autom kratke distance pređite pješke, rolajte ili idite biciklom.
  • Ukoliko imate vrt, zamolite članove obitelji da vam ga pomognu obrađivati.
  • Poklonite bicikl ili role ili neku „cool“ trenirku.
  • Idite na lokalno igralište i s obitelji igrajte nogomet ili košarku ili badmiton ili neki drugi sport.
  • Zajednička aktivnost izvan doma neka bude vaše „vrijeme zajedno“.
  • Zajedničku aktivnost izvan doma pretvorite u zdravu naviku.
  • Za vikend neka jedan član obitelj odredi kojom ćete se fizičkom aktivnošću baviti. Neka to doista bude obiteljski događaj.

Nemjerljiv je doprinos kvaliteti života upravo onaj koji možemo učiniti sami.

____________________________________________________________________________________


OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


 

OVISNOSTI DJECE I MLADIH

Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI

Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja. 
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:

  • ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • Pratite njihov uspjeh u školi.
  • Upoznajte njihove prijatelje.
  • Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika…)
  • Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.

 

DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:

  • Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja

   

 

 



NASILJE PREKO INTERNETA - CYBERBULLYING

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


 

Što je to? To je svaka komunikacijska aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Situacije kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem Interneta ili mobilnog telefona.

Dvije su vrste nasilja preko Interneta : izravan napad i napad preko posrednika.

Izravan napad događa se kad osoba:

  • šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu
  • ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu
  • objavljuje privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici
  • šalje uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu
  • postavlja internetske ankete o žrtvi
  • šalje viruse na e-mail ili mobitel
  • šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-mail ili mobitel
  • lažno se predstavlja kao drugo dijete

 

Nasilje preko posrednika događa se kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna.

Međuvršnjačko nasilje putem Interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. Može uključivati i slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno da glasaju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi. Uključuje i „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima.

Cyberbullying se najčešće izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven i ta anonimnost daje osjećaj da nekažnjeno mogu ne poštivati socijalne norme i ograničenja.

NASILJE MOBITELOM

Bilo kakav oblik poruke  zbog koje se osoba osjeća neugodno ili joj se tako prijeti – može biti tekstualna, videoporuka, fotografija, poziv – odnosno bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti, nanijeti bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog telefona.

KAKO PREPOZNATI ZNAKOVE CYBERBULLYINGA?

Tinejdžeri koji osjećaju da u domu, školi i među vršnjacima ne dobivaju oblik podrške i socijalne interakcije kakav im je potreban, često su posjetitelji pornografskih i nasilnih internetskih stranica, oni su i rizičniji za zlostavljanje drugih učenika putem Interneta.

Najveći rizik da postanu dijelom neprikladnih virtualnih aktivnosti izražen je kod učenika za koje se smatra da su u rizičnoj skupini kad su posrijedi ostali problemi u ponašanju, osobito kod „dežurnih krivaca“.

KAKO POMOĆI DJECI  I MLADIMA DA BUDU SIGURNI U UPOTREBI INTERNETA?

Previše vremena za računalom uz nedovoljno kretanja, spavanja, druženja i igre s vršnjacima može dovesti do različitih problema kao što su povećana agresivnost, pretilost, smanjena fizička aktivnost, nesanica, neuspjeh u školi, smanjenje komunikacije u obitelji, smanjena pažnja i interes.

Za razvoj prikladna ponašanja djece na Internetu od neprocjenjive su važnosti edukacija, razgovor i nadgledanje od strane roditelja.

Djeca trebaju razviti strategije koje omogućuju prepoznavanje mogućih opasnosti, te steći praktične vještine kako bi se mogli nositi s opasnim ili zavodljivim situacijama koje donosi Internet - djeca i mladi moraju postati svjesni kakve posljedice može imati njihovo ponašanje na Internetu.

Učinkovit način borbe protiv neželjenih sadržaja na Internetu je blokiranje pristupa nekim stranicama. Tako računalo pretvarate u snažan alat za učenje.

Kako? Windows Vista ima ugrađenu mogućnost blokiranja pristupa nepoćudnim web stranicama kao i mogućnost odrediti vrijeme kad dijete smije surfati (aktivira se u Control Panel u postavkama User Accounts). Windows XP nema ugrađenu takvu zaštitu ali može se uključiti djelomična zaštita (Internet explorer – Internet options – Content. Pri vrhu se nalazi Content Advisor, pritisnite Enable. Oprez! Blokada funkcionira samo u Internet Exploreru, otvorite li Firefox ili neki drugi preglednik moći ćete pregledavati sve stranice bez ograničenja). Mogućnost je upotreba nekih od programa za zaštitu.

Važno je upamtiti ukoliko je riječ o manjoj djeci, ključno je da surfaju zajedno s roditeljima, baš kao što je važno da sudjeluju u svim ostalim dječjim aktivnostima .

U školi je važno da postoji edukacija o korištenju Interneta na siguran i odgovoran način, posebno o učinkovitim strategijama pretraživanja i brzog napuštanja neprikladnih internetskih stranica.

SIGURNO IGRANJE

lako možete steći  dojam da su  sve igre nasilne i da nema igara primjerenih vašem djetetu, no to nije točno. Postoje specijalizirane igre za djecu svih dobi. Prilikom kupovine igara obavezno se informirajte za koji uzrast su namijenjene. Ukoliko djetetu ipak kupite igru koja je za „malo stariju djecu“, obavezno budite uz dijete dok  se igra kako biste vidjeli njegovu reakciju i spriječili neželjene posljedice. Online igre predstavljaju dodatne opasnosti jer će osim njihovom samom sadržaju, vaše dijete biti izloženo kontaktu s ljudima različitog uzrasta. Dopustite djetetu samo i isključivo igre koje ste vi provjerili. Odredite dnevni limit koliko se dijete smije igrati. U online igrama u kojima sudjeluje više igrača obratite pozornost na chat unutar igre za koji vrijede ista pravila kao i za običan chat (ne otkrivajte osobne podatke, budite pažljivi itd.). Nemojte dopustiti djetetu da koristi  glasovni chat u igri – time će svakako otkriti koliko mu je godina.

ZABAVNO I SIGURNO

Korisno je imati popis sigurnih, ali zanimljivih stranica. To su u prvom redu tražilice, stranice s igrama i edukativnim sadržajima. Sadržaj svih stranica je provjeren, a linkovi s njih vode na tzv. child friendly stranice čiji sadržaj je također namjenjen i prilagođen djeci.

KORISNO ZA RODITELJE

 

  • držite računalo u dnevnoj, a ne u dječjoj sobi. Na taj način imat ćete puno bolju kontrolu nad aktivnostima svog djeteta na računalu.
  • naučite i sami dovoljno o računalima, da djeci možete dati savjet te da možete procijeniti što djeca na računalu rade
  • povremeno zajednički surfajte internetom kako bi upoznali navike i sklonosti djeteta i provjerili što zapravo radi
  • ohrabrujte dijete da vas pita o onome što ne zna te potičite razgovore o sadržajnima na Internetu
  • mlađa djeca ne bi trebala posjećivati chat sobe, forume, Facebook i slična mjesta bez nadzora roditelja
  • uspostavite pravila vezana za ponašanje na Internetu, zapišite ih i napravite dogovor s djetetom(dobro je uvesti jasna pravila, primjerice nema računala prije škole, prije spavanja, za vrijeme obroka ili prije nego je napravljena zadaća)
  • ograničite korištenje računala na jedan ili dva sata dnevno
  • savjetujte dijete da se nikad i ni pod kojim uvjetima ne sastaje s osobama koje upozna putem Interneta, osim u vašoj pratnji
  • saznajte lozinke korisničkih računa kojima se služi vaše dijete (e-mail, chat, blog isl.)
  • naglasite djetetu da se na Internetu ne smiju ostavljati osobne informacije poput adrese, broja mobitela, punog imena i prezimena i sličnih osobnih informacija
  • povremeno utipkajte ime svog djeteta u Google da vidite pojavljuje li se na kakvim stranicama
  • upoznajte se sa online prijateljima svog djeteta i pričajte s drugim roditeljima  kako biste saznali koje stranice posjećuju njihova djeca

 

 



PSIHOLOŠKI ASPEKTI STARENJA I STAROSTI

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


 

Aktivno starenje ima puno značenja i uključuje mnoge aspekte kvalitete života – odnosi se na očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja,  neovisnost, socijalnu uključenost, pripadanje, osobni rast i smisao života te snažan osjećaj dobrobiti.

 

Starenje  i  starost

Starenje  -  proces tijekom kojega se događaju promjene u funkciji dobi.

  • Tri osnovna vida starenja:

  • biološko – promjene, usporavanje i opadanje u  funkcijama organizma tijekom vremena
  • psihološko – promjene u psihičkim funkcijama i prilagodba ličnosti na starenje
  • socijalno – promjene u odnosu pojedinca koji stari i društva u kojem živi

 

U procesu starenja postoje velike razlike među pojedincima i unutar svakog pojedinca.

U pokušajima određivanja prave prirode starenja obično se razlikuju:

a)  primarno starenje – fiziološko starenje - senescencija – odnosi se na normalne, fiziološke procese koji su određeni unutarnjim, biološkim čimbenicima („biološkim satom“) koji su neizbježni i posljedica su sazrijevanja ili protoka vremena (menopauza; usporavanje aktivnosti SŽS-a)

b) sekundarno starenje – odnosi se na patoške promjene i opadanje s godinama, koje je posljedica vanjskih čimbenika uključujući bolest, okolinske utjecaje i ponašanje (npr. utjecaj buke na slabljenje sluha)

           

Starost – posljednje razvojno razdoblje u životnom vijeku pojedinca koje se može odrediti prema kronološkoj dobi (npr. nakon 65. godine života) ili prema socijalnim ulogama i statusu (npr. nakon umirovljenja) ili prema funkcionalnom statusu (npr. nakon određenog stupnja stupnja sposobnosti) .

 

Razvojna  obilježja  u  kasnoj  odrasloj dobi

Tjelesni razvoj:

- neuroni brže umiru, ali mozak to kompenzira rastom novih sinapsi

- autonomni živčani sustav radi slabije, narušavajući prilagodbu na hladno i toplo vrijeme

- nastavlja se propadanje vida: sve je veća osjetljivost na zasljepljivanje, narušena je diskriminacija boja, prilagodba na tamu, percepcija dubine i oštrina vida

- propadanje sluha nastavlja se u cijelom frekvencijskom rasponu

- slabi okus i osjetljivost na mirise

- slabi dodirna osjetljivost na šakama, osobito na vrhovima prstiju što je manje izraženo na drugim dijelovima ruku

- slabljenje funkcioniranja kardiovaskularnog i respiratornog sustava dovodi do većeg tjelesnog stresa tijekom vježbanja

- starenje imunosnog sustava povećava rizik od mnogih bolesti

- sve su veće teškoće sa spavanjem, osobito kod muškaraca

- kosa i dalje sijedi i stanjuje se; koža se bora i postaje prozirnija (gubi masni potporni sloj)

- smanjuje se visina i težina (gubi potpornu tjelesnu masu)

- gubitak koštane mase dovodi do povećanje stope osteoporoze

- smanjuje se intenzitet seksualnih reakcija i seksualna aktivnost, premda većina zdravih parova u braku izvještava o redovitom seksualnom uživanju

 

- gubi se pokretljivost zbog gubitka mišića, koštane snage i gibljivosti zglobova

 

Kognitivni razvoj:

- individualne razlike u kognitivnom funkcioniranju veće su nego u bilo kojoj životnoj dobi

- istraživanja inteligencije –  i transverzalna i longitudinalna istraživanja govore u prilog diferencijalnom smanjenju inteligencije - stariji postižu bolje rezultate na testovima općih informacija i rječnika ( kristalizirane sposobnosti, odnosno mentalne sposobnosti povezane sa životnim iskustvom ili naobrazbom, su uvelike sačuvane), a smanjena su im postignuća na testovima koji odražavaju kvalitetu funkcioniranja živčanog sustava: brzina primanja i reagiranja na signal (fluidna inteligencija-„urođene mentalne sposobnosti)

 

- pamćenje – količina informacija koja može biti zadržana u radnom pamćenju i dalje opada; najveći problemi pamćenja su na zadacima koji traže namjerno procesiranje (problemi oko pamćenja imena ljudi; mjesta gdje su stavili važne predmete; uputa o dolasku s jednog mjesta na drugo; raspored uzimanja lijekova) i asocijativno pamćenje (teškoće stvaranja i dosjećanja veza između dijelova informacija)

- istraživanja ne potvrđuju da je pamćenje za davne događaje (jako dugoročno sjećanje) jasnije od pamćenja nedavnih događanja – neka rana sjećanja manje su jasna nego što su bila nekad, zbog interferencije stvorene godinama dodatnih iskustava (što se više uspomena nakuplja neke neizbježno sliče drugima) – stariji se bolje prisjećaju nedavnih osobnih iskustava

- prospektivno pamćenje – prisjećanje aktivnosti koje planiramo u budućnosti; kod      starijih raste upotreba vanjskih pomagala

 

- postaje teže dozivanje riječi iz dugoročnog pamćenja i planiranje onoga što reći kako to reći

- pamti se bit informacija, a ne detalji

- smanjuje se vještina rješavanja  tradicionalnih problema koji su izvan konteksta stvarnog života (vezano uz ograničenje pamćenja starijih osoba da drže na pameti sve relevantne činjenice kada rješavaju složene hipotetičke probleme), dok rješavanje svakodnevnih problema ostaje adaptivno – proširuju strategije stečene u srednjoj dobi

 

 

- mnogi se nalaze na najvažnijim položajima u društvu, poput generalnih direktora, religijskih vođa ili sudaca vrhovnog suda

- moguća je izrazita mudrost (uključuje veliko praktično znanje, sposobnost promišljanja i primjene tog znanja na taj način da se život učini podnošljivijim i vrednijim, emocionalnu zrelost, te altruističnu kreativnost; mudrost je snažan prediktor zadovoljstva životom u kasnoj dobi)

- treningom je moguće poboljšati širok raspon kognitivnih vještina

 

 

 

Emocionalni i socijalni razvoj:

- dolazi do mirenja sa životom, te se razvija integritet ličnosti

- emocionalne reakcije opisuju se na složeniji i personaliziraniji način; poboljšava se emocionalna samoregulacija

- dolazi do reminisciranja i životnog pregleda

- jača pojam o sebi, te postaje sigurniji i složeniji

- vjera i duhovnost mogu napredovati do viših razina

- veličina socijalne mreže i količina socijalnih interakcija se smanjuju

- socijalni se partneri odabiru na temelju emocija, upuštajući se u ugodne odnose, a izbjegavajući one neugodne

- raste bračno zadovoljstvo

- bliskost i međusobna podrška braće i sestara jačaju

- općenito, broj prijatelja se smanjuje

- postaje se prabaka i pradjed

- moguć odlazak u mirovinu

- veće je znanje o politici i sklonost glasovanju

- moguć razvoj prijateljstva s mlađim ljudima

- odnosi s odraslom djecom postaju važniji

- smanjuje se čestina i različitost slobodnih aktivnosti

 

 

Kako psihologija doprinosi dobrom starenju?

- poboljšanjem mentalnog funkcioniranja (učenje, pamćenje)

- sprečavanjem kognitivnog opadanja nakon nekog gubitka ili zbog bolesti

- podučavanjem vještinama suočavanja sa stresom

- poticanjem pozitivnih emocija

- motiviranjem na druženje, socijalno uključivanje i sudjelovanje

- poticanjem usluga, rješenja i okoliša primjerenih i naklonih starijima

- održavanjem neovisnosti i tjelesnog funkcioniranja

 

 

A što možemo naučiti o starenju od stogodišnjaka?

- u pogledu ličnosti ti vrlo stari ljudi izgledaju vrlo optimistično – umjesto usmjerenost na strahove i tragedije , oni se usmjeravaju na bolje sutra

- što su manje anksiozni i plašljivi, to povoljnije procjenjuju svoje zdravlje i psihičku dobrobit

- istraživanje u kojem su krepki stogodišnjaci ponovno ispunjavali testove ličnosti nakon 18 mjeseci, izvijestili su da su umorniji i depresivniji, što je možda reakcija na povećanu slabost na samom kraju njihova života, no njihovi su rezultati bili viši i na tvrdoglavosti, nezavisnosti, emocionalnoj sigurnosti i otvorenosti prema iskustvu – te bi crte mogle biti od vitalnog značenja za preživljavanje iznad 100 godina

- svoju dugovječnost često pripisuju bliskim obiteljskim vezama i dugo i sretnom braku (oko jedna četvrtina njih još su uvijek oženjeni!)

 

- u prošlosti su živahni stogodišnjaci bili uključeni u zajednicu – radeći za pravedne ciljeve bitne za njihov razvoj i sreću

- njihove trenutne aktivnosti često uključuju poticajan rad i aktivnosti u slobodno vrijeme, te učenje ( slučaj 105-godišnje žene koja je pohađala nastavu četiri večeri tjedno – učenje čitanja/pisanja i za kratko je vrijeme mogla čitati prometne znakove, naslove u novinama, dijelove Biblije)

- aktivnosti stogodišnjaka uključuju: pisanje pisama, pjesama, dramskih komada i memoara, držanje govora, podučavanje glazbe i vjeronauka, njegoovanje bolesnih, drvodjelstvo, prodavanje proizvoda, obveznice i osiguranja, slikanje, liječenje, držanje propovijedi

- ti neovisni, mentalno živahni, ispunjeni 100-godišnjaci pokazuju kako zdrav životni stil, osobna snaga i bliske veze s obitelji i zajednicom mogu nadograditi biološke snage, pomičući time granice aktivnog životnog vijeka

 

 

 

 

LITERATURA:

  1. Berk, L. E. :  Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2008.
  2. Schaie, K. W. i Willis, S. L. : Psihologija odrasle dobi i starenja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2001.
  3. Havelka, M. : Zdravstvena psihologija, Jastrebarsko: Naklada Slap, 2002.

 


 

 

POLAZAK U ŠKOLU

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

Spremnost djeteta za školu

 

      Današnji obrazovni sustavi  u pravilu kao kriterij ulaska u školu ne postavljaju stupanj djetetove spremnosti, njegovu doraslost „razvojnim zadacima“,  nego granicu ulaska u školu određuju mehanički na temelju kronološke dobi.   

Pojam spremnosti za školu ili bolje rečeno spremnosti za školsko učenje kod većine istraživača određuje se kao složena pojava koja uključuje više dimenzija, pri čemu se najčešće navode:

  • Tjelesna spremnost koja podrazumijeva mogućnost djeteta da se nosi sa zahtjevima koji uključuju specifične psihofizičke napore, odnosno dijete mora imati u zadovoljavajućoj mjeri razvijene osjetne funkcije  te određene tjelesne sposobnosti poput snage mišića i tjelesne izdržljivosti,
  • Govorna razvijenost koja podrazumijeva da dijete ima odgovarajuću artikulaciju, da uredno koristi gramatičku strukturu; da ima bogat rječnik, te uredno razumijevanje govora  kako bi mogli slijediti upute i zahtjeve učiteljice/učitelja,
  • Kognitivna spremnost, kao najvažniji prediktor školskog uspjeha, uz inteligenciju uključuje i razvijenost niza psihičkih funkcija u području percepcije, pažnje, pamćenja i mišljenja,
  • Emocionalna spremnost koja se očituje u stanovitoj emocionalnoj stabilnosti i mogućnosti kontrole vlastitih emocija kako bi dijete znalo na odgovarajući način prihvaćati uspjeh i neuspjeh, kao i primjereno izražavati osjećaje koji ih prate ,
  • Socijalna spremnost koja podrazumijeva ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima te mogućnost suradnje s drugima,
  • Motivacija za učenje i interes za građu također predstavljaju osobito važne činitelje školskog uspjeha.

 

Utvrđivanje spremnosti za školsko učenje moguće je korištenjem niza instrumenata  koji  mjere koncept spremnosti za školu.

Sami roditelji promatrajući djetetove reakcije mogu  prepoznati „optimalne trenutke za učenje“ čiji prvi znak je djetetovo spontano zanimanje za učenje čitanja i pisanja, a zasigurno znak djetetove zrelosti za učenje jest ukoliko pokušaj poučavanja u nekom području rezultira napretkom u učenju.

 

 

Priprema za polazak u školu – zajednička aktivnost roditelja i djeteta

Polazak u prvi razred osnovne škole predstavlja veliku promjenu u životu djeteta, ali i njegovih roditelja. Može se reći da je to prvi veliki korak djeteta na putu do zrelosti, ali i korak u kojem se potvrđuje sav dotadašnji trud, pažnja i ljubav ugrađena u odgoj djeteta.

Dobra pripremljenost roditelja za polazak djeteta u školu svakako je jedan od preduvjeta uspješnije prilagodbe djeteta na školski program i obveze koje dijete očekuju. Ako se roditelji dobro informiraju počevši od informacije o proceduri upisa u školu, dokumentima koji trebaju, vremenu i sadržaju pregleda djeteta za upis, sadržaju razgovora kod pedagoga … znat će pripremiti  i dijete, te će time reducirati potencijalni stres  oko upisa i polaska u prvi razred.

Obitelj je najvažniji faktor u razvoju svih sposobnosti djeteta i priprema djeteta za školu zapravo počinje od njegovog dolaska u obitelj. Time mogli bismo reći da bi i priprema roditelja za polazak  djeteta u školu trebala početi od rođenja djeteta senzibiliziranjem, informiranjem i educiranjem roditelja o aspektima  pozitivnog i odgovornog roditeljstva i djelotvornim odgojnim postupcima. Naime, djeca se pri polasku u prvi razred znatno razlikuju u pripremljenosti i zrelosti za školu, a što je najvećim dijelom povezano sa načinom komunikacije i prirodom odnosa između roditelja i djece. Ukoliko se roditelji „bave“ svojim djetetom, potiču njegovu znatiželju i kreativnost, razgovaraju s djetetom i objašnjavaju svoje odgojne postupke (bilo da se radi o nagradi ili zabrani) stvaraju se povoljni uvjeti za harmoničan razvoj  djetetovog osjećaja odgovornosti, emocionalne sigurnosti i zrelosti koji će mu biti potrebni za školu. Odgajajući dijete u atmosferi u kojoj postavlja pitanja, dobiva odgovore i zabavlja se učeći kroz igru, i dijete i roditelj se za školu počinju pripremati vrlo rano.

 

Promijene unutar obitelji

Polazak djeteta u školu iziskuje prilagodbe od strane djeteta (nova pravila ponašanja; sjedenje na jednom mjestu duže vrijeme; praćenje aktivnosti do kraja; dolazak na početak nastave…), i od strane roditelja. Unutar obitelji javlja se potreba za novom organizacijom i podjelom odgovornosti, ali i ne manje važnim, novim planiranjem troškova koji mogu predstavljati pravi udar na kućni proračun.

Razvijenost dječjih osobina i sposobnosti procjenjuje se od strane novih, stručnih osoba, kroz te procjene dolazi i do procjene roditelja, njihovog dosadašnjeg načina odgoja i brige za zadovoljavanje potreba djeteta, njihove uspješnosti u pripremljenosti djeteta za školu…

            Polazak djeteta u školu kod roditelja može izazvati i osjećaj nemoći zbog nemogućnosti kontrole djetetovih aktivnosti u školi i osoba s kojima se dijete druži; isto tako roditelj može imati manjak pouzdanja u djetetovu samostalnost.

 

Najčešći strahovi i pitanja s kojima se susreću roditelji prije početka škole

            U razdoblju pred polazak u školu javljaju se brojni strahovi, ponajviše roditeljski, koji se lako prenose na dijete, s velikom mogućnošću da upravo to pokvari dane pripreme i polaska u školu.

Roditelj je zabrinut kako će se njegovo dijete prilagoditi zahtjevima škole; da li će uspjeti savladati sve što se od njega očekuje; da li je njegovo dijete dovoljno dobro; koliko se razlikuje od druge djece; kako će se uklopiti među vršnjake i hoće li naći prijatelje; da li će učiteljica/učitelj imati dovoljno razumijevanja za dijete…Takve brige su razumljive s obzirom da prilagodba djeteta na školu utječe na djetetov osjećaj zadovoljstva, radosti, motivaciju za učenje i budući stav prema obrazovanju općenito.

            Ako roditelj ne vjeruje da će djetetu u školi biti dobro, u to neće vjerovati ni dijete, ma koliko mu pričali o tome kako je u školi jako lijepo i kako će se tamo zabavljati, učiti i igrati s drugom djecom.

            Svoje strahove i nesigurnosti roditelj neminovno prenosi na dijete, stoga je važno pomoći mu, kako bi svom djetetu što više olakšao start u tu novu životnu situaciju.

 

Planiranje zajedničkih aktivnosti

            Polazak djeteta u školu iziskuje novi raspored aktivnosti  i roditelja i djeteta, a imajući u vidu obveze koje roditelj i dijete trebaju izvršavati.

Zajedničke aktivnosti  djeteta i roditelja koje vole dijete i roditelj treba planirati na način da dnevno preostane minimalno 30 minuta kvalitetno provedenog zajedničkog vremena u razgovoru i/ili igri koji i roditelj i dijete vole.

            Zajedničke aktivnosti koje vole i dijete i roditelj, a iziskuju više vremena treba planirati unaprijed, tjedno, tijekom vikenda.

 

 

 

Dragica Slakoper-Lisica, dipl. psihologinja

CZSS Krapina, Podružnica Obiteljski  centar
Frana Galovića 1c,  Krapina
Tel/fax: 049/371-319; 371-193


 

                 


 

                                                                          ADOLOSCENCIJA

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


-        adolescencija (lat. adolescere) – rasti prema zrelosti,; period između djetinjstva i odrasle dobi koji se može podijeliti na ranu, srednju i kasnu adolescenciju

-        početak adolescencije ovisi o nasljeđu, ali i o utjecaju okoline (dobro hranjena i njegovana djeca ulaze u pubertet ranije od slabo hranjene i zapuštene djece…)

-        najšire dobne granice adolescencije danas se kreću od jedanaest do dvadeset i pet godina, poneki njezin završetak datiraju u tridesetu godinu

-        kraj adolescencije – vezuje se uz završavanje školovanja, sklapanje braka i osnivanje samostalnog kućanstva a što se odvija unutar kraćeg vremenskog perioda, pri čemu se u zapadnim zemljama smanjuje suglasnost ljudi o vremenu kada treba sklopiti brak…

-        adolescenciju ponajprije obilježava tjelesno i spolno sazrijevanje, koje je univerzalno i koje će doživjeti sve osobe do dvadesete godine života, osim onih osoba koje imaju ozbiljne endokrinološke poremećaje



 

Psihologija adolescencije

-        brz tjelesni rast prati zamaranje, rastresenost…- dolazi do promjena u ponašanju mladih

-        prijelaz iz razredne na sistem predmetne nastave, nove dužnosti i zadaci koji se pred adolescente postavljaju i u roditeljskom domu i u školi dovode do ne samo čestog umora, već i nervoznog reagiranja, povećane razdražljivosti i povišene uzbudljivosti

-        u mladih te dobi čest je i osjećaj dosade, prijašnje aktivnosti čine im se djetinjaste i glupe, nove još nisu usvojili i razvili

-        kod adolescenata čest je i osjećaj nemira do kojega dolazi zbog nesigurnosti, češćih konfliktnih situacija, kao i zbog povećane emocionalnosti

-        osobito izražena kod adolescenata je sklonost općem negativizmu koji se u mladih pojavljuje prema svemu što ih okružuje; negativizam je češći u djevojčica nego kod dječaka, a dvije najčešće manifestacije negativizma su:



 

 

1. želja za izolacijom (češće su svađe s prijateljima, raskidi prijateljstava, željena osamljenost)   

2. neraspoloženje prema radu (negativno utječe na školski uspjeh)



 

 

-            u obitelji adolescenata dolazi do suprotstavljanja autoritetu roditelja, i to u obliku kritiziranja roditelja, izrugivanja i neposlušnosti prema njima; sukobljavaju se i s braćom i sestrama, te se taj antagonizam širi i na izvanobiteljsku sredinu

-         u adolescenciji se javlja i seksualni antagonizam: djevojčice „mrze“ dječake, a dječaci preziru djevojčice

-         adolescencija je razdoblje naglih provala smijeha, srdžbe, tuge, pa i neraspoloženja koje teže kontroliraju te se o tom razdoblju govori kao o razdoblju emocionalne labilnosti, posebno u razdoblju rane adolescencije

-        u tom razdoblju značajna je i emocija zabrinutosti ili brige i to prije kod djevojčica , a prvenstveno zbog izgleda, pitaju se kakve će biti kad odrastu, hoće li se snaći u društvu

-        karakteristično za adolescenciju je i vraćanje na ranije, prevladane oblike reagiranja tipične za školsku ili čak predškolsku djecu (regresija u ponašanju)

-     za vrijeme adolescencije karakteristično je i intenzivno maštanje mladih, čije sadržaje mladi nalaze u lijepojknjiževnosti, u filmovima…


 

 

o temama:

-          odnosi sa vršnjacima

-          romantične veze

     -          tjelesni razvoj i hormonalne promjene kao i o brojnim drugim karakteristikama adolescencije saznajte na našoj radionici koja će se održati 12.08.2015. godine u 13,00 sati u prostorijama Podružnice Obiteljski centar.

 

 

Za sve dodatne informacije kontaktirajte Podružnicu Obiteljski centar  na brojeve telefona 049/371-319, 371-193, e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ili na našoj adresi, Krapina, Frana Galovića 1c.

 

 

 

 

-      

 

 

 




SLOBODNO VRIJEME U OBITELJI

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


SLOBODNO VRIJEME U OBITELJI


 Slobodno vrijeme nam uvelike omogućuje da sa svojim djetetom, unutar obitelji, razvijamo povjerenje, bliskost i povezanost koji su osnovni čimbenici zajedništva, ljubavi i podrške za kojim teži svaki roditelj i svako dijete.
 Važno je znati da djeca od najranije dobi imaju potrebu i želju provoditi vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima.
 Mnogi će se roditelji upitati koliko je slobodnog vremena potrebno da bi se zadovoljilo potrebe svoje djece za druženjem. Velik je broj opravdanih i neopravdanih razloga zbog kojih ne provodimo dovoljno slobodnog vremena, ili vremena uopće u igri i druženju unutar svojih obitelji, ali važno je napomenuti kako  «više» slobodnog vremena ne znači ujedno i «bolje», kvalitetnije i kreativnije.
  Velika je povezanost između kvalitetno provedenog vremena unutar obitelji, sa stvaranjem povjerenja i bliskosti između roditelja i djece za kojim toliko težimo kada se naše dijete počne osamostaljivati i odrastati. Ako želimo doći do tog stupnja, (da nas dijete nazove na telefon i kaže nam da se zaljubila u Marka ili da je dobila jedinicu i jako je tužna), temelje moramo graditi dok su djeca mala i dok su im roditelji «centar svijeta». A najjednostavnije nam je upravo kroz aktivnosti koje djeca vole raditi (zajedničko crtanje, odlasci u park, pečenje kolača, čitanje...).

 Dobro je znati…
 
  1. Odvojite vrijeme za igru i druženje i posvetite svome djetetu pažnju
 Vrlo često nam se desi da smo odsutni za vrijeme igre i druženja sa djetetom. Radimo nekoliko stvari u isto vrijeme (gledamo TV i igramo neku društvenu igru, telefoniramo i gledamo crtež koji nam je dijete upravo nacrtalo i kojim nas želi impresionirati...), međutim naša djeca vrlo dobro čitaju naše ponašanje i osjećaju kad nismo s njima u potpunosti. Zato je bitno da odvojite vrijeme za svoje dijete i posvetite mu punu pažnju, tako će dijete osjetiti da vam je važno i da ste to vrijeme odvojili samo za njega.

  2. Čitajte svojem djetetu
 Od najranije dobi (već i prije navršene prve godine života) čitajte svojem djetetu, razgovarajte o pročitanom, prepričavajte priče. Odredite vrijeme za čitanje (npr. vrijeme prije spavanja ili prije popodnevnog odmora) i uživajte u prisnosti koja se na taj način postiže između vas i vašeg djeteta. Dogovorite se unutar obitelji i neka se roditelji izmjenjuju u čitanju (npr. subotom i nedjeljom čita tata ili obrnuto).

  3. Stvorite vrijeme za igru
 Rekli smo već da danas postoji pomanjkanje vremena u obiteljima. Mi vam predlažemo da iskoristite trenutke kad vodite dijete u vrtić, kad idete zajedno u dućan, kad se vozite u autu. Kako? Jednostavno, razgovarajte sa svojim djetetom ili igrajte neku igru riječima (vidi u nastavku pod igrama). Tako će vam brže proći vrijeme, zabavit ćete se i naučiti nešto novo o svome djetetu.

  4. Uključite se u aktivnosti svog djeteta
 Odvedite djecu u kino, kazalište, na koncert, klizanje ili u neku kreativnu igraonicu, ali nemojte ga ostaviti samoga i na čuvanju tetama koje tamo rade, nego budite s njim i podijelite to iskustvo. Nakon zajedničkog iskustva uživanja u predstavi porazgovarajte o doživljenom i podijelite utiske. Na taj način ostajete uključeni u djetetov život, a to će vam biti važno kad dijete krene samo sa svojim društvom u kino i na neke druge aktivnosti.


  5. Obiteljska putovanja
 Organizirajte obiteljske izlete, putovanja na more, na selo, na skijanje ili već tamo gdje vam se sviđa i gdje će te se osjećati ugodno. Kad idete na godišnji odmor organizirajte ga tako da možete povesti sa sobom svoju djecu, nemojte ih ostavljati na čuvanju bakama i/ili tetama. Djeca su dio obitelji i kao takve ih od malena uključite u obiteljska putovanja.
Uživajte u godišnjem odmoru i provedite ga negdje gdje nema TV, igrica, kompjutera i ostalih čuda tehnike. Organizirajte izlete i obiteljske igre, budite jedni s drugima i posvetite vrijeme stvaranju zajedništva u obitelji.

 

 

 


 


                                                                                Jednoroditeljske obitelji

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


Pravni aspekti

Zakon o socijalnoj skrbi određuje pojam samohranog roditelja kao roditelja koji nije u braku i ne živi u izvanbračnoj zajednici, a sam skrbi i uzdržava svoje dijete. Drugim riječima; razvedeni roditelj nema status samohranog roditelja, neovisno o tome skrbi li drugi roditelj za dijete ili ne.

Samohrani je onaj roditelj djeteta čiji je drugi roditelj:

  • *      umro
  • *      nepoznat
  • *      lišen poslovne sposobnosti
  • *      oduzeto mu je pravo na roditeljsku skrb
  • *      na dugotrajnom je liječenju ili
  • *      na dugotrajnom izdržavanju kazne zatvora

Iako, zakonski, razvedeni roditelji nemaju status samohranog roditelja, oni se često susreću s istim problemima i u širem smislu ih se navodi i u  brojnim istraživanjima, te se u tom smislu koristi termin jednoroditeljske obitelji, a o ćemo će biti riječi u ovom tekstu.

 

ŽIVOTNI STANDARD I KVALITETA ŽIVOTA

Hrvatska iskustva svjedoče o teškoj financijskoj situaciji samohranih majki što je dio trenda koji europski znanstvenici nazivaju feminizacija siromaštva – majke vode kućanstvo, jer veći dio vremena ulažu u odgoj djece i neplaćeni rad kod kuće, a u mnogim državama su slabije plaćene od muškaraca

Spol i jednoroditeljske obitelji

  • *      žene dominiraju u jednoroditeljskim obiteljima, a najviše u Portugalu (94%), dok je najviši udio samohranih očeva u Danskoj, Luksemburgu i Finskoj (oko 20%)
  • *      u Hrvatskoj 83% jednoroditeljskih obitelji čine majke s djecom, a 17% očevi s djecom
  • *      ovi podaci pokazuju da se u realnosti radi o velikom broju obitelji i da najveći broj samohranih roditelja u našem društvu još uvijek čine žene
  • *      ipak, o ženama samohranim majkama se u nekoj mjeri i govori, ali samohrani očevi predstavljaju društvenu grupu koja je do sad bila vrlo zanemarena i prešućivana. Oni sami za sebe govore da se osjećaju „nevidljivima“, usamljenima i društveno izoliranima

struktura kućanstva i stambeni status: samohrani roditelji imaju manje djece (57% ih ima samo jedno dijete, dok 51% ostalih roditelja ima dvoje djece), više ih živi u trogeneracijskim kućanstvima (31%, u odnosu na 16% ostalih), te imaju slabiji stambeni status (47% ih živi u vlastitoj kući ili stanu, u odnosu na 69% ostalih roditelja)

 

TEŠKOĆE JEDNORODITELJSKIH OBITELJI

  • ·         financijske teškoće
  • ·         umor i prezaposlenost
  • ·         to što moraju sami preuzeti odgovornost za odgoj djece
  • ·         stalna zabrinutost o tome hoće li dobro odgojiti djecu i kakva će biti budućnost njihove djece
  • ·         briga oko vođenja kućanstva
  • ·         odsustvo kontakta ili loš kontakt djeteta s drugim roditeljem
  • ·         nezaposlenost ili nestabilnost zaposlenja
  • ·         samoća i usamljenost
  • ·         stres i ljutnja
  • ·         neusklađenost radnog vremena i mogućnosti čuvanja djece
  • ·         nemogućnost da djeci priušte ono što djeca žele ili trebaju
  • ·         objasniti gdje je drugi roditelj
  • ·         nerazumijevanje okoline i manjak podrške
  • ·         problemi u realizaciji prava na alimentaciju
  • ·         neriješeno stambeno pitanje ……..

 

PSIHOLOŠKI I SOCIJALNI ASPEKTI JEDNORODITELJSKIH OBITELJI

Problem samohranog roditeljstva  svijetu se rješava „mrežama“ savjetovališta i škola za roditelje

npr. u Švedskoj, u Stockholmu je u svakoj većoj četvrti Obiteljski centar gdje stručnjaci različitih područja (psiholozi, soc.radnici) educiraju jednoroditeljske obitelji. Na te načine se budući roditelji pripremaju za kvalitetno partnerstvo i odgovorno roditeljstvo.

 

BRIGE I STRAHOVI U ODNOSU NA DJECU

  • ·         brige o financijskoj sigurnosti djece sada i u budućnosti
  • ·         strah da im dijete ne „upadne“ u loše društvo, tj.strah od rizika droge, uličnog nasilja, ali i izbora lošeg partnera
  • ·         brige o tome kakva će djeca ispasti, kakva će biti u životu
  • ·         brige vezane uz sadašnje ili daljnje školovanje djeteta, uz podmirivanje troškova školovanja
  • ·         strah od negativnih emocionalnih ili ponašajnih posljedica po dijete zbog nedostatka drugog roditelja u odgoju
  • ·         približno svaki deseti samohrani roditelj navodi da se boji da će umrijeti ili se razboljeti prije nego djeca budu sposobna brinuti se o sebi

 

KAKO OLAKŠATI IZAZOVE JEDNORODITELJSKIH OBITELJI

  • ·         pokušajte se dogovoriti s ostalim roditeljima iz susjedstva oko prijevoza i čuvanja djece
  • ·         ukoliko je moguće, pokušajte se dogovoriti s poslodavcem oko ostanka kod kuće kad su djeca bolesna, a da to vrijeme odradite (subotom, npr.)
  • ·         Strukturirajte dan: od doručka do odlaska u krevet. Redoviti obroci i odlazak na spavanje u određeno vrijeme će vam pomoći ne samo da budete zdraviji i vi i vaša djeca, nego i da se bolje organizirate u odnosu na sve svoje obaveze
  • ·         planirajte unaprijed što ćete učiniti ako djeca dođu ranije iz škole ili se razbole (a Vi morate raditi)

DOBRE STRANE

  • ·         izostanak negativnih bračnih iskustava
  • ·         zadovoljstvo što mogu slobodno i samostalno donositi odluke koje se tiču njihovog života i života djece
  • ·         zadovoljstvo što se djeca razvijaju kao sretne i dobre osobe
  • ·         bliskost i povjerenje između roditelja i djece
  • ·         podrška bliskih osoba iz njihove okoline

 

PET SAVJETA ZA SAMOHRANE RODITELJE

1. ZAPAMTITE, VI STE RODITELJ

Bez obzira na situaciju i činjenice vi ste još uvijek obitelj, bez obzira što u vašoj zajednici nema dvoje roditelja. Mnoge obitelji sa samohranim roditeljem emocionalno su zdrave i savršeno funkcioniraju. To je stvar odabira, a ne sreće. Ta obitelj odlučila je da bude zdrava, sretna , ispunjena srećom te pozitivnim vibracijama i osjećajima.

RODITELJSKI SAVJET: Prisjetite se nekih ideala po kojima želite da vaša obitelj bude poznata, zapišite ih. Također ih možete zalijepiti na vrta frižidera ili unutarnju stranu ulaznih vrata. Neka vas to podsjeća na vaš cilj kad vam bude teško.

2. RAZGOVARAJTE SA SVOJIM DJETETOM O NJEGOVIM OSJEĆAJIMA

 Kao što i sami znate, i vaše dijete također proživljava osjećaj gubitka. Bez obzira na godine vaše dijete može proživljavati osjećaje tuge, ljutnje ili jednostavno se osjećati drugačije od svojih vršnjaka. Dopustite svom sinu/kćeri da govori o svojim osjećajima. To će znatno učvrstiti vaš odnos.

RODITELJSKI SAVJET: Potražite trenutke kad vas dijete doista sluša. Iskoristite te trenutke da budu što upečatljiviji za vaše dijete, drugim riječima, iskoristite ih u obostranu korist. Takvi trenuci su prava rijetkost u životu s adolescentom.

3.BUDITE SPREMNI

Budite upleteni u njihov život koliko najviše možete. Pokažite im da ste odani svom članu obitelji usprkos stresu i gubitku.

RODITELJSKI SAVJET: Sudjelujte u djetetovim školskim aktivnostima. Pronađite sve one stvari koje možete ili morate obavljati zajednički te sudjelujte aktivno u njima. Ručajte, doručkujte i večerajte zajedno. Zajedno idite u jutarnje ili večernje šetnje

4. UČITE ODGOVORNOSTI

Adolescenti obično mole roditelje da im daju njihovu neovisnost. Najbolji način da ih naučite odgovornosti jest da im dajete sitne poslove koje će obavljati po kućanstvu. Ne gledajte na te sitne poslove kao na nešto čime ih zamarate već kao priliku da vaše dijete u toj dobi pokaže svoju odgovornost odnosno da se dokaže u svojoj novo stečenoj slobodi.

RODITELJSKI SAVJET: Počnite sa manje odgovornim poslovima i polako im dajte sve odgovornije poslove.

5. ŽIVITE SVOJIM NAČINOM I U GRANICAMA MOGUĆNOSTI

Roditelji često znaju zapasti u velike dugove kako bi se „brinuli“ o svome djetetu. Daju svojem djetetu pravu odjeću za njega, kupuju mu njegov vlastiti auto te ostale „potrepštine“ za koje dijete misli da su mu potrebne. Adolescent neće naučiti ispravnu vrijednost novca, a roditelje će dugovi dovesti do financijskog stresa.

RODITELJSKI SAVJET: Naučite svoje dijete da pravilno i „zdravo“ troši novac. Ukoliko su u godinama gdje se mogu zaposliti, dozvolite im da se zaposle te neka svojim primanjima pokriju troškove za njima prijeko potrebne stvari. Neka jednom ili dva puta nauče na svojim greškama.

 

 

Za sve dodatne informacije kontaktirajte Podružnicu Obiteljski centar  na brojeve telefona 049/371-319, 371-193, e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ili na našoj adresi, Krapina, Frana Galovića 1c.

 

 

 

 



Pozitivna komunikacija s djecom

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


Kvaliteta odnosa često ovisi o kvaliteti komuniciranja (ali ne samo o tome). Danas je poznato da pristup komunikaciji kao procesu primanja i davanja informacija nije dovoljno obuhvatan jer ispušta iz vida prostor socijalnih interakcija.

Postoje brojne specifičnosti u komunikaciji roditelja i djece. Primarno se radi o komplementarnom odnosi, odnosno odnosu koji se zasniva na različitosti, a koja proizlazi iz različitih uloga koje u tom  odnosu imaju (različitim pozicijama iz kojih u komunikaciju kreće roditelj i dijete). Zbog toga su i česte prilike kada roditelji i djeca istu situaciju percipiraju različito. Evo nekoliko primjera:



Tema

Stav djeteta

Stav roditelja

Školske ocijene                                                     

Ma, nema frke         

Imaš sve i umjesto da učiš samo nas sramotiš Nećeš se upisati u željenu školu/fakultet Ugledaj se na…

Predugo spavanje                          

Moram spavati, volim spavati

Život ćeš prespavati

Preglasna glazba

Kako to misliš, preglasna?

Ti to zoveš glazbom? Pa oglušit ćeš/ćemo!

Soba                                                 

Ja znam gdje mi je što       

Soba mora biti uredna

Hrana                                                                      

Pizza, hamburger, pomfrit

Juha, špinat, varivo
















 

 

 

Što možemo učiniti?

A)Možete uporno ustrajati na svom stavu, braniti ga po svaku cijenu – i vaša djeca su vjerojatno podjednako tvrdoglava, pa ta opcija nije nešto obećavajuća – osim ako vam se sviđa biti u stalnoj svađi…

B) Možete odustati od nastojanja da se u bilo čemu izborite za sebe, tj. pristanete, zbog mira u kući, na sve što se od vas traži. Pretvorite se u tepih. Moguće je da bi djeca time bila oduševljena…

C) Možete pokušati uspostaviti podnošljivu ravnotežu između A) i B) – razgovor je ono što preostane kad se iscrpe sve druge mogućnosti; podrazumijeva se razgovor u obliku otvorene razmjene misli o događajima, osjećajima, osobama i stvarima – razgovor bez vrijeđanja, napadanja i optuživanja jer se problemi tako ne rješavaju već se produbljuju

Što nam može pomoći u komunikaciji s djetetom?

o  kad nešto tražite od djeteta učinite to kratko i jasno

o  ne tražite više od jedne stvari odjednom

o  svom djetetu jasno pokažite što od njega očekujete

o  u svojim očekivanjima budite realni, vodeći brigu o mogućnostima djeteta

o  u vašim zahtjevima neka preteže riječ «učini to», a ne «nemoj to učiniti»

o  zahtjeve postavljajte obzirno

o  ne prijetite djetetu naknadnom kaznom npr. «kad ti otac dođe kući ... isl.»

o  pri postavljanju zahtjeva koristite «kada» i «tada» (uzročno-posljedična veza)

umjesto

recite

Ne volim te kad ne pospremiš svoje igračke!                   

Molim te pospremi igračke jer mi smeta da ih preskačem po sobi.

Napokon ti je uspjelo!                                                                

Obavio si to na vrijeme.

U odnosu na jučer, ova zadaća sasvim dobro izgleda.

Uredno si napisao zadaću.

 

Vaše ponašanje neka bude odraz vaših očekivanja (važno je da pokažete djetetu što osjećate i da svojim primjerom bude pozitivan model):

o  primijetite dobro ponašanje svojeg djeteta

o  saslušajte svoje dijete

o  dajte djetetu priliku da izrazi svoje osjećaje

o  neka vam poruke budu jasne

o  objasnite razloge za svoju odluku

o  ohrabrite dijete da, što više, samostalno nalazi rješenja svojih problema

o  zapamtite da je i vaše dijete osoba

o  budite realni u svojim očekivanjima

o  radite i sami ono što ste zahtijevali od djeteta

o  nemojte se bojati pregovarati

Za sve dodatne informacije kontaktirajte Podružnicu Obiteljski centar  na brojeve telefona 049/371-319, 371-193, e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ili na našoj adresi, Krapina, Frana Galovića 1c.

 

 

 



Nasilje među djecom

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 

Što je to nasilje među djecom?

O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja,ogovaranja, uzimanja stvari…. Često uključuje neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini (npr. „Ivan nema tatu . Mama ti je debela“).

Nasilje među djecom može biti izravno i neizravno. Izravno nasilništvo uključuje; ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje i zahtijevanje podređenosti, naguravanje, udaranje, čupanje. Neizravno je teže uočljivo (i njemu su sklonije djevojčice) kao npr. namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara, ogovaranje djeteta itd.

Najčešće se događa u školskim WC-ima, na hodnicima i u ostalim prostorijama izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba. Može se događati i u razredu, pred drugom djecom koja najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostatka suosjećanja.

Oblici nasilja među djecom

Nasilje među djecom možemo podijeliti u dva glavna oblika: fizičko i verbalno. Fizičko nasilje je najuočljiviji oblik, te podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje, čupanje i sl. dok verbalno nasilništvo najčešće prati fizičko, a podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje… (npr. Debela! Debela!).

 

U svijetu je proveden niz istraživanja o raširenosti školskog nasilništva, te dobiveni rezultati pokazuju sljedeće:

Postotak školske djece koja su žrtve nasilništva u školi u većini zemalja je sličan: u Australiji 17%, u Engleskoj 19%, Japanu 15%, Norveškoj 14%. Španjolskoj 17%, SAD-u 16%.

Najčešće se događa od 4. do 8. razreda OŠ.

Čak 71% profesora i nastavnika ne obazire se i ne poduzima ništa na nasilnička ponašanja i zastrašivanja u školi.

Agresivno ponašanje se nauči rano i teško se mijenja ako je još uvijek postojano u dobi od osam godina.

I dječaci  i djevojčice zastrašuju, uglavnom učenike istih spolova (osim kad je riječ o seksualnom nasilju).

 

Zašto se dijete počinje nasilno ponašati?

Ne postoji jedinstven odgovor na ovo pitanje. Međutim, postoje osobine obitelji i djeteta koje utječu na razvoj nasilnog ponašanja, kao i osobine škola koje mogu poticati ili sprečavati pojavu nasilja.

 

Obitelj

Za zdrav razvoj djeteta vrlo su važna iskustva u obitelji. Nedostatak pažnje i topline, svjedočenje nasilnom ponašanju kod kuće te nedovoljan nadzor i briga roditelja plodna su podloga za razvoj nasilničkog ponašanja djece.

Svjedočenje agresivnom ponašanju obuhvaća fizčku i verbalnu agresiju roditelja prema djetetu ili fizičku i verbalnu agresiju među roditeljima.

Korištenjem fizičkog kažnjavanja roditelj šalje djetetu poruku kako je uredu ljutnjom, nasiljem i zastrašivanjem dobiti ono što želimo.

Vjerojatno je da će se dijete koristiti sličnim metodama i u kontaktu sa svojim vršnjacima. Također, ako je roditelj previše popustljiv kada je dijete tvrdoglavo i bez pravog razloga zahtijeva nešto, šalje mu poruku kako takvo ponašanje uspijeva kada se nešto želi postići.

Individualne osobine

Djeca koja su impulzivna, živahna, imaju višak energije, nemaju strpljenja, koja često pronalaze brza „rješenja“ frustrirajućih situacija, ali i traumatizirana djeca podložnija su nasilničkom ponašanju. Okolina ih doživljava „zločestima“ i može im pripisati zločesto ponašanje te se dijete počinje u skladu s tim i ponašati.

Škola

Školsko okruženje je također vrlo važno za pojavu nasilnog ponašanja. Nedostatak bliskosti, osjećaja prihvaćenosti svih učenika te međusobnog poštovanja između nastavnika i učenika i obrnuto, dovode do nasilničkog ponašanja u školi. Nereagiranje nastavnika i stručnih suradnika na agresivna ponašanja učenika i loš nadzor u određenim dijelovima škole (igralište, hodnici…) samo olakšavaju nasilnim učenicima da budu agresivni i zastrašuju druge učenike.

 

Kako prepoznati nasilnika?

Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su  i skloni kršenju školskih pravila. Često su skloni ljutnji i „lako eksplodiraju“.

Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali, imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi.

Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima.

 

Koja djeca postaju žrtve školskog nasilništva?

Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija ,naočale, obitelj, način odijevanja …). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koji se često može opisati kao prezaštitničke.

 

Žrtve nasilništva često imaju i:

lošije socijalne vještine (ne znaju se „zauzeti za sebe“)

manjak sigurnosti da potraže pomoć

manje potpore od nastavnika i drugih učenika

osjećaj krivnje te smatraju da su sami krivi za to što im se događa

želju da se uklope, na bilo koji način

Najčešće je žrtva:

novo dijete u razredu

nadareno dijete

mirno i ljubazno dijete

dijete koje ima dobar odnos s učiteljem

dijete nižeg socijalno-ekonomskog statusa

dijete iz druge etničke skupine

hendikepirano dijete/dijete s posebnim potrebama

dijete razvedenih roditelja

dijete žrtva obiteljskog nasilja.

Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati.

Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.

 

Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja

Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što se odražava u daljnjem životu.

Pokazalo se da su žrtve nasilničkog ponašanja u školi kao dvadesetogodišnjaci depresivniji od osoba koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.

Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice od takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Djeca koja su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja agresivnog ponašanja u budućnosti.

 

Što roditelji mogu učiniti?

Roditelji mogu puno toga učiniti da pomognu djetetu žrtvi nasilničkog ponašanja. Moraju znati da za zastrašivanje nije krivo njihovo dijete. U nekim situacijama se djeca mogu sama suočiti sa zastrašivanjem i nasilničkim ponašanjem, ali često je potrebna pomoć odraslih i njihova uključenost. Većina djece odrasta u nenasilnim uvjetima i nije navikla na takvo ponašanje, pa se ne snalazi, a i nije u mogućnosti primijeniti neke strategije sprečavanja zastrašivanja. Djeca koja se požale roditeljima očekuju pomoć i nikako im se ne smije govoriti da se ne obaziru na zastrašivanje.

Sumnjate li da vam je dijete žrtva zastrašivanja i nasilničkog ponašanja u školi, neka vam ispriča što se događa. Potrudite se da:

saslušate dijete i ne prekidajte ga

uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam

potražite pomoć nastavnika i školskog suradnika

potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i putu u školu

budite svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, koje ne zanemarujete nego kontaktirate školu

ne držite zastrašivanje tajnom

potaknite pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi

pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome

dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se nasilničko ponašanje događa na putu prema školi

odvedite dijete na tečaj samoobrane ako to može pomoći njegovu samopouzdanju i osjećaju sigurnosti

zapisujte sve incidente

Ako posumnjate da vam je dijete nasilnik u školi, važno je odmah potražiti pomoć, prije nego što dođe do većih obrazovnih, socijalnih, emocionalnih i zakonskih teškoća.

Uloga roditelja, nekoliko preporuka:

Razgovarajte s djetetom, objasnite mu posljedice nasilja na žrtve, budite prisutniji u djetetovim aktivnostima

Potičite cijelu obitelj na drukčije ponašanje, budite primjer

Ne dopustite da vaše dijete svjedoči nasilničkom ponašanju kod kuće

Pokažite djetetu druge načine druženja

Dogovorite sastanak sa nastavnicom, ravnateljem, pedagogom…

Razgovarajte s djetetom o svemu, pa i o školi (Oprez! Na pitanje kako je bilo u školi najčešće odgovara –dobro- i tu razgovor prestaje. Budite uporni.).

Ohrabrujte dijete i pohvalite ga za suradnju s drugima i nenasilno rješavanje sukoba.

 

   

 


 

SAMOPOŠTOVANJE I SPOL

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

Što je samopoštovanje?

Ø  Samopoštovanje je vrijednosna i emocionalna komponenta pojma o sebi. Ono je subjektivna kategorija i kreće se od vrlo pozitivnog do vrlo negativnog. Niti jedan ekstrem nije zdrav. Iako samopoštovanje varira tijekom vremena, ovisno o okolnostima, općenito ostaje u rasponu koji se odražava kao ukupni dojam o sebi.

 

Pretjerano visoko samopoštovanje

Ø  nerealno pozitivan pogled na sebe

Ø  osjeća se superiornije od drugih

Ø  arogantni ili vjeruju da zaslužuju posebne pogodnosti

Nisko samopoštovanje

Ø  premalo cijeni svoja mišljenja i ideje

Ø  fokus na nedostatke i mane, a ne na znanja i vještine

Ø  vjerovanje da su drugi bolji

Ø  uspjeh se pripisuje sreći, okolnostima i dr.

 

Zdravo samopoštovanje

Ø  Nalazi se između ove dvije krajnosti

Ø  uravnotežen, točan pogled na sebe (npr., imate dobro mišljenje o vašim sposobnostima, ali prepoznajete svoje nedostatke)

Ø  samopoštovanje utječe na način na koji se osjećamo, ponašamo te  utječe na odnose s drugima

 

 

Uloga samopoštovanja u komunikaciji

Slika o sebi gradi se i kroz odnose s drugim ljudima. Ako je komunikacija neuspješna, često smo u konfliktima i svađama – utječe na samopoštovanje negativno. Ako ne uspijevamo sagraditi  zadovoljavajući trajni odnos prijateljstva i ljubavi s drugim ljudima- nesretni smo i usamljeni.

Uspješna komunikacija je ključ uspjeha na poslu – uspjeh povećava samopoštovanje i samopouzdanje.

Kako komuniciraju ljudi zdravog samopoštovanja?

Ø  govore uvjerljivo, bez mnogo oklijevanja, imaju bogat rječnik

Ø  koriste rečenice u kojima pokazuju da vode računa o drugim ljudima, njihovim mišljenjima i osjećajima (“shvaćam što želiš reći”)

Ø  prihvaćaju odgovornost i spremni su priznati pogreške (“žao mi je, možda to nisam trebao reći”)

Ø  neverbalna komunikacija u skladu je s verbalnom

Ø  sposobni su suosjećati s drugima te podnijeti i neuspjeh i kritiku

 

SAMOPOŠTOVANJE I SPOLNI STEREOTIPI

Stereotipi su mišljenja i uvjerenja o čitavoj grupi ljudi pri čemu se članovima grupe pripisuju iste osobine bez obzira na stvarne razlike među njima.Kad su jednom stvoreni stereotipi se vrlo teško mijenjaju i suprotne informacije teško na njih utječu (tumačimo ih kao izuzetak ili ih ne percipiramo - selektivna percepcija).

Spol – važan dio pojma o sebi. Istraživanja pokazuju kako se ljudi pokušavaju ponašati u skladu sa svojim spolnim identitetom – svaki muškarac i žena imaju sliku kakvo je to prikladno muško ili žensko ponašanje – na temelju toga procjenjuju svoje ponašanje i ponašanje drugih.

Problem nastaje kad je ponašanje u skladu s tom slikom u suprotnosti s našim interesima i priječi nas da postignemo ono za što smo sposobni (npr. muškarac će se teže odlučiti da radi u vrtiću iako ima afinitete ili žena u automehaničarskoj radioni).

Spolni stereotipi mogu biti štetni i za žene i za muškarce iako se češće govori o diskriminaciji žena. No, i muškarci mogu biti žrtve stereotipa. Od njih se očekuje da budu uspješni, a ako to nisu ljudi su prema njima mnogo gori nego prema ženama.

Stereotipi priječe osobu da vidi stvari kakve jesu- najveći problem je što i sama žrtva stereotipa počinje u njih vjerovati (mnogi muškarci ne nauče kućanske poslove jer ne vjeruju kako su za to sposobni, mnoge žene ne napreduju na poslu jer vjeruju da žene nisu dobri rukovoditelji). Pod utjecajem stereotipa ljudi diskriminiraju druge, ali i sami sebe.

 

Kako smanjiti štetan utjecaj stereotipa?

1. Stereotipi nisu točni- pretjerano naglašavaju razlike među grupama i zanemaruju mnoge razlike među pojedinim članovima grupe

2. Kada i postoje opće razlike između muškaraca i žena, to ne znači da se one odnose i na vas

3. Ne morate prihvatiti negativno vrednovanje svojih “ženskih” osobina

 

 

 

 

 


 

 

ŠTO ZNAČI I KAKO OČUVATI BRAK?

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 

Pod pokroviteljstvom Svjetske zajednice bračnih susreta, Svjetski dan braka obilježava se druge nedjelje u veljači, a u sve većem broju zemalja obilježava se i tjedan braka od 7. do 14. veljače

Što je brak?

Brak je životna zajednica dviju osoba različitog spola (žene i muškarca) koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice.

Osnovna funkcija braka je osnivanje obitelji i stvaranje potomaka.

*     Sociološki aspekti braka

Brak je relativno trajna spolna i ekonomska zajednica muškarca i žene koju priznaje društvo.

*     Vjerski aspekti braka

Kršćanski brak započinje vjenčanjem u crkvi pred svećenikom i najmanje dva svjedoka (kumovi).

Ženidbena veza traje do smrti muža ili žene. Brak je nerazrješiv, osim ako se proglasi ništavnim od strane crkvene vlasti, ako postoje opravdani razlozi.

Teški grijesi protiv braka su: preljub, mnogoženstvo, odbacivanje  plodnosti i rastava. Kada zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktički nemoguć, Katolička Crkva dopušta odvojenost supruga.

*     Pravni aspekti braka

Brak je, u pravnom smislu, zakonom uređena zajednica muškarca i žene.Za sklapanje braka moraju biti ispunjene određene pravne pretpostavke propisane zakonom, da bi pravni poredak takvoj zajednici priznao učinke braka.

Učinci braka mogu biti osobno pravni (npr. prezime bračnih drugova) i imovinskopravni (npr. bračna stečevina).

 

Pravni aspekti braka

 Životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca u pravnom smislu naziva se izvanbračna zajednica. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom.

Istospolna zajednica (životna zajednica osoba istog spola) u pravnom smislu nije brak, ali u novijem vremenu postaje pravno priznata u mnogim državama.

 

Brak i ljubav?

Amerikanci i većina Europljana daju veliku važnost ljubavi kad je brak u pitanju

Japanci i Kinezi misle kako je ljubav za brak nevažna

Stari Grci i Rimljani nalazili su se negdje između ovih dvaju ekstrema.

Ljudi pod ljubavlju razumiju različite stvari i iskazuju ljubav na različite načine (kad kažu „volim te“ pod tim ne razumiju isto); ljudi obično vole onako kako sami žele biti voljeni

iako mnogi misle kako je ljubav kemija, pomoglo bi nam da znamo kako mi shvaćamo ljubav, kako naš partner shvaća ljubav i što očekujemo jedno od drugoga.

 

Tipovi ljubavi?

Romantična ljubav-zaljubljenost – obično prevladava u prvoj fazi nekog odnosa, to je ono divlje stanje oduševljenja i boli, nježnih osjećaja i seksualnog uzbuđenja, tjeskobe i opuštenosti, altruizma i ljubomore i svih drugih sastojaka opće emocionalne zbrke

kognitivna komponenta – stalno mislimo na osobu, bez mogućnosti kontrole, idealiziramo je i želimo je što bolje upoznati                 

emocionalna komponenta – uključuje velike promjene raspoloženja (od euforije do depresije), želju da ljubav bude uzvraćena, čežnju za jedinstvom i intenzivno fiziološko uzbuđenje

komponenta ponašanja – pokušavamo otkriti što druga osoba osjeća, proučavamo je , činimo joj usluge i stalno smo u njezinoj blizini

Partnerska ljubav - temelji se na uvažavanju/ sviđanju/divljenju kombiniranom s dubokim osjećajem brige i privrženosti u odnosu. Zadovoljstvo odnosom raste kad se jednom spozna prava vrijednost partnerstva i pouzdane povezanosti.

 

Ako zaljubljenost, čija je najvažnija funkcija u stvaranju privrženosti i povezanosti koje su nužne za održanje odnosa i razrješavanja početnih konflikata, uspješno preživi postiže se viša razina odnosa. Zaljubljenost postupno prelazi u partnersku ljubav koja biva jača i često traje doživotno.Ta promjena u prirodi naše ljubavi događa se u razdoblju od šest do trideset mjeseci od početka veze.

 

Sternbergovi tipovi ljubavi

Prema teoriji R. Sternberga ljubav ima tri temeljne komponente:

Bliskost – odnosi se na osjećaj povezanosti među partnerima. Uključuje međusobno divljenje, brigu, razotkrivanje i intimnu komunikaciju.

Strast – odnosi se na vrlo intenzivne emocije u ljubavnom odnosu, nadasve na seksualnu privlačnost.

Odanost – odnosi se na odluku da s osobom koju volimo održimo dugotrajnu vezu.

Različite kombinacije tih komponenti daju sedam različitih tipova ljubavi.

Dinamika partnerskih odnosa

 

Svaki partnerski odnos ima svoju dinamiku. Tu dinamiku možemo zamisliti kao kontinuum u kojem od početne preklapajuće situacije dolazi do djelomičnog preklapanja, povremenog razdvajanja, ali onda i vraćanja u djelomično preklapanje. Poznato je da se partnerstvo ne može temeljiti samo na konfluentnom odnosu, a naravno ni na trajnoj izolaciji. Optimalno kretanje na kontinuumu između konfluencije i separacije umijeće je svakog partnerstva.

 

Neki podaci o uspješnosti brakova…

 

Najviše šanse da uspije ima brak sklopljen u kasnijim dvadesetim; šanse su veće ako mladenka nije (već) trudna ili (već) ima dijete, ako su partneri dovršili svoje školovanje, ako u brak nisu stupili naglo, te ako i sami ne potječu iz razvedenih brakova. Vezano uz prihode i zaposlenost, u brakovima gdje je i žena zaposlena, ustanovljena je bolja komunikacija među partnerima, a što ne utječe negativno ni na dobrobit djece ukoliko je ona zadovoljna svojom situacijom vezano uz djecu, bračni parovi koji imaju djecu jer to žele i oni koji ih nemaju jer to ne žele-podjednako su zadovoljni u braku.

Sretni parovi zadovoljniji su seksom i češće se njime bave nego oni manje sretni. Bolest jednog partnera može brak dovesti u krizu, to kao i svaka druga kriza, može biti prigoda da se međusobni odnosi ili učvrste ili pokvare. Uspjeh u braku izrazito je povezan s načinom kako partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju konflikte. Osobine ličnosti kao neurotičnost, nisko samopoštovanje, impulsivnost i sramežljivost pridonose neuspješnosti braka.

Kako poboljšati brak?

Iskustvo u radu s parovima, kao i istraživanja, upućuju na to da bliski odnosu među partnerima ovise o uspjehu njegovanja skladnih odnosa, a za što su potrebne određene vještine – odnos među partnerima postaje bliskiji i produbljeniji s međusobnim slušanjem, jasnom komunikacijom, pregovaranjem i pravilnim postupanjem sa srdžbom-a što daje nadu mnogim parovima jer se vještine komuniciranja mogu savladati i naučiti za razliku od osjećaja, strasti, sreće i sl.

Neki muškarci i žene iz uspješnih brakova, koji su sudjelovali u istraživanjima usmjerenim na otkrivanje uvjeta koji pridonose tome da se brak održi, izjavljivali su:

„ Partner je moj najbolji prijatelj i sviđa mi se kao osoba. Uvijek mi je na prvom mjestu-ispred ostalih ljudi, posla, TV i bilo čega drugog. Posvećujem mu pažnju i imam za nj vremena.“

„ Da biste nekoga voljeli morate se osjećati emocionalno sigurni-vjerovati da vas partner potpuno prihvaća, poštuje i podržava. Ne napadamo i ne kritiziramo jedno drugo kad smo ljuti-umjesto toga obazrivo pregovaramo.“

„Slažemo se u vrijednostima, ciljevima i seksu.Tražimo u životu i jedno u drugom ono najbolje-optimisti smo.“

„Ravnopravni smo. Poštujemo želje partnera i jasno nam je da ne može uvijek biti sve onako kako mi želimo. Ako se pojave neslaganja-pregovaramo i dogovaramo se.Strpljivi smo i spremni oprostiti.“

„Podjednako smo (ne)ovisni jedno o drugom na način koji obogaćuje naš život. Puno toga radimo zajedno i oko većine stvari se slažemo. Ali svatko je od nas osoba za sebe i ima svoje interese, prijatelje i aktivnosti. I, što je najvažnije, svatko misli za sebe.“

„Često se sjećamo lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli.“

 

 

 

 

 


 

 

OBITELJ

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


 

1. siječnja se obilježava Svjetski dan mira i Svjetski dan obitelji.

Tom prigodom, nekoliko riječi o novinama koje donosi Obiteljski zakon koji je stupio na snagu 01.09.2014. (NN 75/14 i 83/14)

2 ključne odrednice:

a)fokus na djetetu i zaštiti njegovih prava te

b) mogućnost roditeljima da sporazumima u skladu s pravima djeteta urede obiteljski odnos

 

 TEMELJNA NAČELA obiteljskih odnosa:

-  Načelo ravnopravnosti žene i muškarca-jednaka prava i obveze u svim obiteljskim odnosima, osobito u pogledu djece,

-   Načelo solidarnosti, uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji-nasilje u obitelji je posebno teška povreda tog načela,

-    Načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta-dužnost svih tijela da prije svega štite prava djeteta,

-   Načelo prvenstvenog prava roditelja da skrbe o djetetu-roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa djetetom i skrbiti se o njima, a intervencija društva samo u slučaju potrebe,

-    Načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život,

-   Načelo sporazumnog rješavanja obiteljskih odnosa-dužnost svih stručnih osoba da potiču članove obitelji na sporazumno rješavanje svih obiteljskih odnosa,

-  Načelo žurnosti u rješavanju obiteljskih odnosa vezano uz djecu-istodobna zaštita prava djeteta.

Obiteljskim zakonom izjednačena je bračna i izvanbračna zajednica (životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka).

Novina koju donosi je i definiranje pojma obiteljskog doma (roditelji koji žive zajedno sporazumno određuju mjesto stanovanja i obiteljsku kuću/stan u kojem će stanovati s djecom-obiteljski dom).

 

PRAVA DJETETA

1.        Osobna prava djeteta

-pravo na skrb za život i zdravlje,

- pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren tjelesnim, psihološkim i drugim razvojnim potrebama,

-pravo živjeti sa roditeljima (ako roditelji ne žive zajedno-pravo na roditeljsku skrb oba roditelja)

-pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje (ranije susreti i druženja sada je širi pojam jer obuhvaća osim fizičkog druženja i dopisivanje, komunikacija telefonom/skypom…) te pravo na informaciju o važnim okolnostima o roditeljima i drugim bliskim osobama-npr. da je bolestan, da je umro, sklopio brak ili se odselio.

 

2.        Pravo poduzimati pravne radnje

-          sa navršenih 15 godina koje je zaposleno (najniža dob za zaposlenje uz uvjet da ne pohađa obvezno obrazovanje) samostalno poduzimati pravne radnje i preuzimati obveze u visini iznosa koji zarađuje te raspolagati svojom zaradom uz uvjet da ne ugrožava svoje uzdržavanje.

 

3.        Pravo izražavanja mišljenja i pokretanja postupka

-roditelji su dužni poštivati mišljenje djeteta u skladu sa njegovom dobi i zrelošću,

-pravo na prikladan način saznati okolnosti slučaja u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom pravu djeteta (primjer: da je pokrenut postupak razvoda braka), uzeti u obzir mišljenje djeteta u skladu s dobi i zrelošću,

-sa navršenih 14 godina pravo samostalno i osobno pokrenuti postupke pred nadležnim tijelima vezano uz svoja prava (pretpostavke: dopuštenje suda ako je sposobno shvatiti značenje i posljedice radnji, sud traži mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb, pravo roditelja da i on poduzima radnje u postupku),

-pravo na posebnog skrbnika u postupcima u kojima se odlučuje o djetetovim pravima, a roditelji ne mogu postići dogovor-odvjetnik iz Centra za posebno skrbništvo (novoosnovana ustanova).

 

4.        Pravo na izbor u vezi s vjerskom pripadnošću

-sa navršenih 14 godina samostalno odlučiti o izboru/promjeni vjerske pripadnosti.

 

5.        Informirani pristanak na medicinske zahvate

-          dijete sa navršenih 16 godina i koje je prema ocjeni liječnika dovoljno zrelo za donošenje odluke o postupku vezano uz zdravlje ili liječenje može samostalno dati pristanak na pregled, pretragu ili medicinski zahvat,

-          odobrenje roditelja uz pristanak djeteta ako je medicinski zahvat vezan s rizicima teških posljedica za fizičko ili psihičko zdravlje djeteta. U slučaju spora između djeteta i roditelja odluku donosi sud.

 

DUŽNOSTI DJETETA

-poštivati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obitelji sukladno dobi i zrelosti,

-biti obzirno prema članovima obitelji,

-sa navršenih 15 godina i zaposleno je dužno je pridonositi uzdržavanju i školovanju.

 

RODITELJSKA SKRB je odgovornost, dužnost i prava roditelja radi zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava. Nema odricanja od prava na roditeljsku skrb. Dužnost je roditelja dogovarati se o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi.

Temeljni sadržaji roditeljske skrbi su usko su povezani sa pravima djeteta.

Roditelji imaju pravo i dužnost da štite osobna prava djeteta:

 

1. na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu-uključuje dužnost zaštite djeteta od ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja; zabrana fizičkog kažnjavanja djeteta,  dijete predškolske dobi ne smije biti ostavljano bez nadzora osobe starije od 16 godina te dužnost da djetetu mlađem od 16 godina zabrane noćne izlaske (23 do 5sati) bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje,

 

2. odgoj, obrazovanje i školovanje-dužnost brinuti o redovitom, svestranom, i prema svojim mogućnostima daljnjem obrazovanju djeteta, dužnost odazivati se roditeljskim sastancima te ne smiju prisiljavati dijete na školovanje koje nije u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. U slučaju spora roditelja i djeteta odluku donosi sud.

 

3. ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom-roditelj koji ne živi s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno odlukom suda (iznimke, u slučajevima zlostavljanja djeteta, seksualnog nasilja). Dužnost roditelja s kojim dijete živi da potiče osobne odnose s drugim roditeljima (ako ih ograničava ili manipulira s djetetom može mu se izreći novčana kazna do 30.000,00 kuna ili kazna zatvora); dužnost roditelja da nadziru dijete u druženju s drugim osobama, komunikaciju na društvenim mrežama i drugim oblicima elektroničke komunikacije te mu zabraniti druženja i komunikaciju koja nisu u skladu s djetetovom dobrobiti.

 

4.određivanje mjesta stanovanja - djetetovo mjesto stanovanje je prebivalište/boravište njegovih roditelja. Određuju ga roditelji sporazumno (i u situacijama kada ne žive zajedno jer dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja)

 

5. pravo i dužnost roditelja da upravljaju djetetovom imovinom-pisana suglasnost oba roditelja te odobrenje suda za opterećenje/otuđenje nekretnina, vrednijih pokretnina, raspolaganje dionicama, raspolaganje novčanim iznosima većim od 10.000,00 kuna mjesečno.

 

Pravo i dužnost roditelja da zastupaju djetetove interese su u pravilu zajednički.

Uvijek je potrebna pisana suglasnost roditelja (neovisno da li žive zajedno ili odvojeno) u slučaju:

1. promjene djetetova imena,

2. promjene mjesta stanovanja djeteta, osim ako preseljenje bitno ne utječe na ostvarivanje postojećih osobnih odnosa s drugim roditeljem, ali je potrebna suglasnost centra za socijalnu skrb.

3. izbora ili promjene vjerske pripadnosti

Ako roditelj ne dobije suglasnost drugog roditelja, sud odlučuje koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete.

 

PRESTANAK RODITELJSKE SKRBI:

-kad dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost (18 godina) te

-posvojenjem djeteta i smrću roditelja.

 

Za sve dodatne informacije kontaktirajte Podružnicu Obiteljski centar  na brojeve telefona 049/371-319, 371-193, e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ili na našoj adresi, Krapina, Frana Galovića 1c.

 

 

 



OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI

 


CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript


 

OVISNOSTI DJECE I MLADIH

Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI

Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja.
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:

  • ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • Pratite njihov uspjeh u školi.
  • Upoznajte njihove prijatelje.
  • Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika…)
  • Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.

 

DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:

  • Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja

 

 


 

PREVENCIJA NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA

 

CZSS KRAPINA

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

Nasilje među djecom  i mladima je svako izravno (namjerno, neslučajno) fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno na djecu i mlade od strane njihovih vršnjaka (s ciljem nanošenja tjelesnih ozljeda) koje može varirati u težini, intenzitetu i vremenskom trajanju.

Nasilje uključuje tri osnovna elementa (prema Olweus,1998.):
-
negativni postupci – namjerno nanošenje ozljeda drugoj osobi (fizički; verbalni; ali i bez riječi ili tjelesnog dodir, pr. u obliku društvene izolacije, kreveljenjem…)

- opetovano i trajno – da bi se neki negativan postupak smatrao nasiljem, mora se ponavljati i biti trajan

- asimetričan odnos snaga – stvarni i/ili percipirani nerazmjer snaga može se javiti u situacijama izravna nasilništva ako je učenik žrtva doista fizički slabiji u odnosu na učenika zlostavljača; ako žrtva sebe doživljava fizički ili mentalno slabijom, ako postoji brojčani nerazmjer između žrtve i zlostavljača; u situacijama neizravna nasilništva nerazmjer snaga može se javiti u slučaju izolacije učenika iz grupe, širenju glasina i tome slično.

 

Nasiljem se smatra udaranje, šamaranje, naguravanje, čupanje, oduzimanje stvari i novca, izrugivanje zbog kojeg oblika različitosti, nazivanje pogrdnim imenima, isključivanje iz grupe i slični oblici ponašanja.

Može se podijeliti u nekoliko oblika:

fizičko nasilje – najuočljiviji oblik, podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje,čupanje i sl.           

verbalno nasilništvo – najčešće prati fizičko,  podrazumijeva vrijeđanje, širenje         glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje…

emocionalno nasilje – namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe, kao i ignoriranje

seksualno nasilje – uključuje neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare

kulturalno nasilje – podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi

ekonomsko nasilje – uključuje krađu i iznuđivanje novca

 

Čimbenici koji doprinose pojavljivanju nasilništva među djecom

OBITELJSKI:

-       nedostatak stabilne emocionalne povezanosti/privrženosti između roditelja i djeteta

-       slab nadzor nad djetetom i zanemarivanje djetetovih potreba

-       prihvaćanje i oponašanje agresivnih i nasilničkih ponašanja koja djeca uče od roditelja te braće i sestara

-       djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima postoji nasilje imaju 3-4 puta veću vjerojatnost da postanu nasilnici

ŠKOLSKI:

-       nedostatak nadzora i nadgledanja

-       „negativna školska klima“

-       neadekvatno ponašanje nastavnika (ismijavanje, prijetnje, fizičko nasilje)

-       stav nastavnika prema nasilništvu ( Olweus 25%  učitelja ne vidi ništa loše u nasilništvu)

-       nedostatak programa intervencije i prevencije

 

Najčešće je žrtva:

-       novo dijete u razredu

-       nadareno dijete

-       mirno i ljubazno dijete

-       dijete koje ima dobar odnos s učiteljem

-       dijete nižeg socioekonomskog statusa

-       dijete iz druge etničke skupine

-       hendikepirano dijete/dijete s posebnim potrebama

-       dijete razvedenih roditelja

-       dijete žrtva obiteljskog nasilja

Žrtve nasilničkog ponašanja:

-       boje se ići u i iz škole

-       mijenjaju uobičajeni put do škole

-       psihosomatske tegobe

-       pogoršava se školski uspjeh

-       dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama

-       dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)

-       povučeni su, sniženog samopouzdanja

-       izražena anksioznost

-       imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine

-       postanu agresivni ili depresivni

-       počnu markirati

-       školske odmore provode sami

-       ne biraju ih u grupnim sportovima

-       traže blizinu učitelja        

Djeca koja se nasilno ponašaju

-       Imaju lošu pažnju i koncentraciju

-       Često ometaju školske aktivnosti

-       Imaju loš uspjeh u školi

-       Često upadaju u tučnjave s drugom djecom

-       Na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom

-       Često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice

-       Konstantno se suprotstavljaju odraslima

-       Zadirkuju i draže životinje

-       Djeluju kao da ne suosjećaju s drugima

 

Procjena potencijalno nasilnih i nasilnih učenika – čimbenici visokog rizika

-       Crtanje i pisanje koje sadrži nasilje (osobito nasilni crteži neprimjereni dobi)
prijetnje nasiljem (direktna prijetnja “ubit ću te” ili prikrivena prijetnja “poslije škole će ti se nešto dogoditi”)

-       Prijašnje nasilno ponašanje ili agresivna prošlost

-       Mučenje životinja

-       Učenika zadirkuju ili uznemiruju (nasilni učenici neutralna i nenasilna ponašanja percipiraju kao nasilje ili izazivanje)

-       Neprimjerena upotreba ili pristup oružju

-       Uzimanje droge

-       Obiteljski stresori

-       Vršnjaci ga smatraju “čudakom”, “drugačijim”

-       Slaba motivacija za školskim uspjehom

 

PREVENCIJA NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA

Usklađenost i zajedništvo

Djelujući usklađeno i zajednički, roditelji, škola i lokalna zajednica mogu  utjecati na društveno odgovorno ponašanje djece i na učenje društvenih i emocionalnih vještina (ŽIVOTNE VJEŠTINE):

-       SVIJEST O SEBI (zna svoje dobre strane, prepoznati osjećaje)

-       RAZUMIJETI DRUGE (razviti suosjećanje, “staviti se u tuđe cipele”)

-       RAZUMIJETI VLASTITU PRIRODU (znati upravljati vl. osjećajima, suočiti se s preprekama)

-       DONOSITI ODGOVORNE ODLUKE (promisliti o posljedicama svojih djela za sebe i druge)

-       GRADITI ZDRAVE ODNOSE (reći NE negativnim pritiscima vršnjaka, sukobe rješavati konstruktivno)

Integracija znanja i kompetencija, suradnja i zajednička vizija cilja doprinose uspješnosti svakog programa prevencije u postizanju njegove osnovne zadaće – odgojiti sretnu i kompetentnu djecu.

 

Za sve dodatne informacije molimo vas kontaktirajte Podružnicu Obiteljski centar na gore navedenu adresu ili brojeve telefona.



 


PSIHOLOŠKI ASPEKTI STARENJA I STAROST

   

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

  

 

Aktivno starenje ima puno značenja i uključuje mnoge aspekte kvalitete života – odnosi se na očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja,  neovisnost, socijalnu uključenost, pripadanje, osobni rast i smisao života te snažan osjećaj dobrobiti.

 

Starenje  i  starost

Starenje  -  proces tijekom kojega se događaju promjene u funkciji dobi.

Tri osnovna vida starenja:

biološko – promjene, usporavanje i opadanje u  funkcijama organizma tijekom vremena

psihološko – promjene u psihičkim funkcijama i prilagodba ličnosti na starenje

socijalno – promjene u odnosu pojedinca koji stari i društva u kojem živi

U procesu starenja postoje velike razlike među pojedincima i unutar svakog pojedinca.

U pokušajima određivanja prave prirode starenja obično se razlikuju:

a)  primarno starenje – fiziološko starenje - senescencija – odnosi se na normalne, fiziološke procese koji su određeni unutarnjim, biološkim čimbenicima („biološkim satom“) koji su neizbježni i posljedica su sazrijevanja ili protoka vremena (menopauza; usporavanje aktivnosti SŽS-a)

b) sekundarno starenje – odnosi se na patoške promjene i opadanje s godinama, koje je posljedica vanjskih čimbenika uključujući bolest, okolinske utjecaje i ponašanje (npr. utjecaj buke na slabljenje sluha)

           

Starost – posljednje razvojno razdoblje u životnom vijeku pojedinca koje se može odrediti prema kronološkoj dobi (npr. nakon 65. godine života) ili prema socijalnim ulogama i statusu (npr. nakon umirovljenja) ili prema funkcionalnom statusu (npr. nakon određenog stupnja stupnja sposobnosti) .

 

Razvojna  obilježja  u  kasnoj  odrasloj dobi

Tjelesni razvoj:

- neuroni brže umiru, ali mozak to kompenzira rastom novih sinapsi

- autonomni živčani sustav radi slabije, narušavajući prilagodbu na hladno i toplo vrijeme

- nastavlja se propadanje vida: sve je veća osjetljivost na zasljepljivanje, narušena je diskriminacija boja, prilagodba na tamu, percepcija dubine i oštrina vida

- propadanje sluha nastavlja se u cijelom frekvencijskom rasponu

- slabi okus i osjetljivost na mirise

- slabi dodirna osjetljivost na šakama, osobito na vrhovima prstiju što je manje izraženo na drugim dijelovima ruku

- slabljenje funkcioniranja kardiovaskularnog i respiratornog sustava dovodi do većeg tjelesnog stresa tijekom vježbanja

- starenje imunosnog sustava povećava rizik od mnogih bolesti

- sve su veće teškoće sa spavanjem, osobito kod muškaraca

- kosa i dalje sijedi i stanjuje se; koža se bora i postaje prozirnija (gubi masni potporni sloj)

- smanjuje se visina i težina (gubi potpornu tjelesnu masu)

- gubitak koštane mase dovodi do povećanje stope osteoporoze

- smanjuje se intenzitet seksualnih reakcija i seksualna aktivnost, premda većina zdravih parova u braku izvještava o redovitom seksualnom uživanju 

- gubi se pokretljivost zbog gubitka mišića, koštane snage i gibljivosti zglobova

 

Kognitivni razvoj:

- individualne razlike u kognitivnom funkcioniranju veće su nego u bilo kojoj životnoj dobi

- istraživanja inteligencije –  i transverzalna i longitudinalna istraživanja govore u prilog diferencijalnom smanjenju inteligencije - stariji postižu bolje rezultate na testovima općih informacija i rječnika ( kristalizirane sposobnosti, odnosno mentalne sposobnosti povezane sa životnim iskustvom ili naobrazbom, su uvelike sačuvane), a smanjena su im postignuća na testovima koji odražavaju kvalitetu funkcioniranja živčanog sustava: brzina primanja i reagiranja na signal (fluidna inteligencija-„urođene mentalne sposobnosti)

- pamćenje – količina informacija koja može biti zadržana u radnom pamćenju i dalje opada; najveći problemi pamćenja su na zadacima koji traže namjerno procesiranje (problemi oko pamćenja imena ljudi; mjesta gdje su stavili važne predmete; uputa o dolasku s jednog mjesta na drugo; raspored uzimanja lijekova) i asocijativno pamćenje (teškoće stvaranja i dosjećanja veza između dijelova informacija)

- istraživanja ne potvrđuju da je pamćenje za davne događaje (jako dugoročno sjećanje) jasnije od pamćenja nedavnih događanja – neka rana sjećanja manje su jasna nego što su bila nekad, zbog interferencije stvorene godinama dodatnih iskustava (što se više uspomena nakuplja neke neizbježno sliče drugima) – stariji se bolje  prisjećaju nedavnih osobnih iskustava

- prospektivno pamćenje – prisjećanje aktivnosti koje planiramo u budućnosti; kod      starijih raste upotreba vanjskih pomagala

- postaje teže dozivanje riječi iz dugoročnog pamćenja i planiranje onoga što reći kako to reći

- pamti se bit informacija, a ne detalji

- smanjuje se vještina rješavanja  tradicionalnih problema koji su izvan konteksta stvarnog života (vezano uz ograničenje pamćenja starijih osoba da drže na pameti sve relevantne činjenice kada rješavaju složene hipotetičke probleme), dok rješavanje svakodnevnih problema ostaje adaptivno – proširuju strategije stečene u srednjoj dobi

- mnogi se nalaze na najvažnijim položajima u društvu, poput generalnih direktora, religijskih vođa ili sudaca vrhovnog suda

- moguća je izrazita mudrost (uključuje veliko praktično znanje, sposobnost promišljanja i primjene tog znanja na taj način da se život učini podnošljivijim i vrednijim, emocionalnu zrelost, te altruističnu kreativnost; mudrost je snažan prediktor zadovoljstva životom u kasnoj dobi)

- treningom je moguće poboljšati širok raspon kognitivnih vještina

 

Emocionalni i socijalni razvoj:

- dolazi do mirenja sa životom, te se razvija integritet ličnosti

- emocionalne reakcije opisuju se na složeniji i personaliziraniji način; poboljšava se emocionalna samoregulacija

- dolazi do reminisciranja i životnog pregleda

- jača pojam o sebi, te postaje sigurniji i složeniji

- vjera i duhovnost mogu napredovati do viših razina

- veličina socijalne mreže i količina socijalnih interakcija se smanjuju

- socijalni se partneri odabiru na temelju emocija, upuštajući se u ugodne odnose, a izbjegavajući one neugodne

- raste bračno zadovoljstvo

- bliskost i međusobna podrška braće i sestara jačaju

- općenito, broj prijatelja se smanjuje

- postaje se prabaka i pradjed

- moguć odlazak u mirovinu

- veće je znanje o politici i sklonost glasovanju

- moguć razvoj prijateljstva s mlađim ljudima

- odnosi s odraslom djecom postaju važniji

- smanjuje se čestina i različitost slobodnih aktivnosti

  

Kako psihologija doprinosi dobrom starenju?

- poboljšanjem mentalnog funkcioniranja (učenje, pamćenje)

- sprečavanjem kognitivnog opadanja nakon nekog gubitka ili zbog bolesti

- podučavanjem vještinama suočavanja sa stresom

- poticanjem pozitivnih emocija

- motiviranjem na druženje, socijalno uključivanje i sudjelovanje

- poticanjem usluga, rješenja i okoliša primjerenih i naklonih starijima

- održavanjem neovisnosti i tjelesnog funkcioniranja

 

A što možemo naučiti o starenju od stogodišnjaka?

- u pogledu ličnosti ti vrlo stari ljudi izgledaju vrlo optimistično – umjesto usmjerenost na strahove i tragedije , oni se usmjeravaju na bolje sutra

- što su manje anksiozni i plašljivi, to povoljnije procjenjuju svoje zdravlje i psihičku dobrobit

- istraživanje u kojem su krepki stogodišnjaci ponovno ispunjavali testove ličnosti nakon 18 mjeseci, izvijestili su da su umorniji i depresivniji, što je možda reakcija na povećanu slabost na samom kraju njihova života, no njihovi su rezultati bili viši i na tvrdoglavosti, nezavisnosti, emocionalnoj sigurnosti i otvorenosti prema iskustvu – te bi crte mogle biti od vitalnog značenja za preživljavanje iznad 100 godina

- svoju dugovječnost često pripisuju bliskim obiteljskim vezama i dugo i sretnom braku (oko jedna četvrtina njih još su uvijek oženjeni!) 

- u prošlosti su živahni stogodišnjaci bili uključeni u zajednicu – radeći za pravedne ciljeve bitne za njihov razvoj i sreću

- njihove trenutne aktivnosti često uključuju poticajan rad i aktivnosti u slobodno vrijeme, te učenje ( slučaj 105-godišnje žene koja je pohađala nastavu četiri večeri tjedno – učenje čitanja/pisanja i za kratko je vrijeme mogla čitati prometne znakove, naslove u novinama, dijelove Biblije)

- aktivnosti stogodišnjaka uključuju: pisanje pisama, pjesama, dramskih komada i memoara, držanje govora, podučavanje glazbe i vjeronauka, njegoovanje bolesnih, drvodjelstvo, prodavanje proizvoda, obveznice i osiguranja, slikanje, liječenje, držanje propovijedi

- ti neovisni, mentalno živahni, ispunjeni 100-godišnjaci pokazuju kako zdrav životni stil, osobna snaga i bliske veze s obitelji i zajednicom mogu nadograditi biološke snage, pomičući time granice aktivnog životnog vijeka

 

 

LITERATURA:

  1. Berk, L. E. :  Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2008.
  2. Schaie, K. W. i Willis, S. L. : Psihologija odrasle dobi i starenja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2001.
  3. Havelka, M. : Zdravstvena psihologija, Jastrebarsko: Naklada Slap, 2002.

 





NASILJE NAD ŽENAMA

   

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

U Hrvatskoj se  obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na 22. rujan 1999. kada su na zagrebačkom općinskom sudu ubijene tri žene - supruga u brakorazvodnoj parnici, njezina odvjetnica i sutkinja.

Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama definira nasilje kao bilo kakav akt nasilja koje se temelji na rodu, a koji kao posljedicu ima, ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju u žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.

Nasilje nad ženama obuhvaća (ali time ne smije biti ograničeno): fizičko, seksualno i psihološko nasilje u obitelji (premlaćivanje, seksualno zlostavljanje u obitelji, bračno silovanje, genitalno sakaćenje i drugi tradicionalni obredi koji ženama nanose povrede, izvanbračno nasilje), nasilje do kojeg dolazi u široj zajednici (silovanje, seksualno zlostavljanje i/ili uznemiravanje na poslu, obrazovnim institucijama ili drugdje, trgovanje ženama, prisilna prostitucija) te nasilje počinjeno ili tolerirano od strane države.

Nasilje se očituje na nekoliko osnovnih načina, kao: fizičko, seksualno, psihološko te ekonomsko. Većina je nasilja kombinacija fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja.

Fizičko nasilje obuhvaća: guranje, povlačenje za kosu, udaranje nogama i rukama, paljenje, ugrize, davljenje, trganje odjeće s osobe, gađanje predmetima, bacanje ili uništavanje stvari po kući, mučenje, ubojstvo...

Seksualno nasilje je svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe, bilo da žrtva nije dala pristanak ili ga nasilnik i nije mogao dobiti jer se radi o djetetu ili nemoćnoj osobi. U tu vrstu nasilja spadaju: prisiljavanje na seks, neželjeno dodirivanje, prisiljavanje na neženjene seksualne postupke, silovanje, prisiljavanje na seks bez zaštite, prisiljavanje na gledanje pornografije, prisiljavanje na snimanje seksualnog odnosa i radnji...

Psihološko nasilje sastoji se od različitih oblika izrugivanja, prigovora, prijetnji, izolacije, maltretiranja, zastrašivanja, uhođenja, kontroliranja telefona, pošte i osobnih stvari, prijetnja samoubojstvom, javnih napada i ismijavanja u javnosti i sl.

Ekonomsko nasilje prvenstveno se odnosi na nejednak nadzor nad pristupom zajedničkim resursima, uskraćivanje pristupa novcu, zaposlenju ili obrazovanju, neplaćanje alimentacije, zahtijevanje da se opravda svaki sitni trošak, a u širem se smislu odnosi i na uništavanje imovine i krađu.

 

NASILJE NAD ŽENAMA U OBITELJI

 

Zašto žene ostaju u nasilničkim vezama?

  • EKONOMSKA OVISNOST (uzdržavanje djece, nemogućnost nalaženja posla)
  • RODITELJSTVO (djeca trebaju oca)
  • RODBINA (pritisak na ženu da “sačuva” brak)
  • STRAH (strah za fizičku sigurnost sebe i djece ako ode)
  • SPASITELJSKI SINDROM (ako ostane s njim, može ga “spasiti” i pomoći mu da se promijeni, on ne može živjeti bez nje, ubit će se i sl.)
  • PORICANJE (smatra da to nije tako loš brak)
    LJUBAV (voli ga i razmišlja o njegovim pozitivnim osobinama)
  • DUŽNOST (obećala je da će ostati s njim “dok ih smrt ne rastavi”)
  • KRIVNJA (smatra kako je kriva zbog svega, jer je uzrokovala njegove probleme)
  • ODGOVORNOST (smatra da je njena dužnost riješiti sve probleme i spasiti vezu)
  • SRAM, PONIŽENJE (ne želi da itko za to sazna)
  • NISKA RAZINA SAMOPOŠTOVANJA (vjeruje da je sve njena pogreška, da se drugim ženama to ne događa, te da je sigurno to zavrijedila. “Nikad neću naći boljega, i malo ljubavi je bolje nego samoća”)
  • SPOLNE ULOGE (“Muškarci su takvi”)
  • NERAZUMIJEVANJE NADLEŽNIH USTANOVA (ne vjeruje da će policija, pravosuđe, zdravstvene ili socijalne ustanove razumjeti o čemu se radi)

 

 

AKO VAŠ PARTNER:

  • Naređuje i ponaša se kao gospodar
  • Prijeti van ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa
  • Sam donosi sve odluke
  • Kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili
  • Zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja
  • Često pokazuje znakove ljubomore
  • Prisiljava vas na spolni odnos
  • tuče vas, vuče za kosu, gura
  • Prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao
  • nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli
  • poriče da vas zlostavlja

 

 

POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU!

 





ASERTIVNOST

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

Asertivnost je oblik ponašanja u socijalnim interakcijama kojim se borimo za svoja prava, u kojem izražavamo svoje želje i osjećaje, te odbijamo nerazumne zahtjeve na način da ne nanosimo psihološku ili fizičku štetu drugim osobama.

 

Koje su karakteristike asertivne osobe?

 

·         zna aktivno slušati

·         poštuje druge i to traži za sebe

·         jasno, konkretno i direktno govori – ne okoliša

·         iskazuje svoja očekivanja i osjećaje

·         pozitivo izriče prigovore (kritiku)

·         zna pohvaliti druge

·         preuzima odgovornost za svoje riječi i djela

·         spreman/na je ispričati se kad pogriješi

·         zna se kontrolirati (svoje negativne osjećaje)

·         gleda u oči i pokazuje osjećaje

·         glas prilagođen situaciji

·         asertivno ponašanje je NAUČENO, ne instiktivno

·         uspostavljanje ravnoteže - harmonija

·         transformacija, ne pobjeda

 

 

Kako asertivno reći NE

 

 

·         jasno recite NE i kratko razlog

·         nemojte previše tumačiti, ispričavati se

·         ponudite drugo rješenje, ako postoji

·         ne prebacujte odgovornost na druge

·         kod posebno upornih primijeniti tehniku “pokvarene gramofonske ploče“

 

Ne postoje neuspješni ljudi... Svatko je uspješan u nečemu... netko u stvaranju problema, netko u stvaranju rješenja. Postoje samo ljudi koji funkcioniraju na krivim uvjerenjima.

 

Djelujući usklađeno i zajednički, roditelji, škola i lokalna zajednica mogu  utjecati na društveno odgovorno ponašanje djece i na učenje društvenih i emocionalnih vještina (ŽIVOTNE VJEŠTINE):

·         SVIJEST O SEBI (zna svoje dobre strane, prepoznati osjećaje)

·         RAZUMIJETI DRUGE (razviti suosjećanje, “staviti se u tuđe cipele”)

·         RAZUMIJETI VLASTITU PRIRODU (znati upravljati vlastitim osjećajima, suočiti se s preprekama)

·         DONOSITI ODGOVORNE ODLUKE (promisliti o posljedicama svojih djela za sebe i druge)

·         GRADITI ZDRAVE ODNOSE (reći NE negativnim pritiscima vršnjaka, sukobe rješavati konstruktivno)


 

 

Za više informacija kontaktirajte Podružnicu Obiteljski centar.

Prijavite se i uključite u radionicu na temu „Asertivnost i pozitivna komunikacija“ koja će se održati 12.08.2014. godine u 10,00 sati.

 

 



 


SLOBODNO VRIJEME U OBITELJI

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 


 Slobodno vrijeme nam uvelike omogućuje da sa svojim djetetom, unutar obitelji, razvijamo povjerenje, bliskost i povezanost koji su osnovni čimbenici zajedništva, ljubavi i podrške za kojim teži svaki roditelj i svako dijete.
 Važno je znati da djeca od najranije dobi imaju potrebu i želju provoditi vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima.
 Mnogi će se roditelji upitati koliko je slobodnog vremena potrebno da bi se zadovoljilo potrebe svoje djece za druženjem. Velik je broj opravdanih i neopravdanih razloga zbog kojih ne provodimo dovoljno slobodnog vremena, ili vremena uopće u igri i druženju unutar svojih obitelji, ali važno je napomenuti kako  «više» slobodnog vremena ne znači ujedno i «bolje», kvalitetnije i kreativnije.
  Velika je povezanost između kvalitetno provedenog vremena unutar obitelji, sa stvaranjem povjerenja i bliskosti između roditelja i djece za kojim toliko težimo kada se naše dijete počne osamostaljivati i odrastati. Ako želimo doći do tog stupnja, (da nas dijete nazove na telefon i kaže nam da se zaljubila u Marka ili da je dobila jedinicu i jako je tužna), temelje moramo graditi dok su djeca mala i dok su im roditelji «centar svijeta». A najjednostavnije nam je upravo kroz aktivnosti koje djeca vole raditi (zajedničko crtanje, odlasci u park, pečenje kolača, čitanje...).

 Dobro je znati…


 
  1. Odvojite vrijeme za igru i druženje i posvetite svome djetetu pažnju
 Vrlo često nam se desi da smo odsutni za vrijeme igre i druženja sa djetetom. Radimo nekoliko stvari u isto vrijeme (gledamo TV i igramo neku društvenu igru, telefoniramo i gledamo crtež koji nam je dijete upravo nacrtalo i kojim nas želi impresionirati...), međutim naša djeca vrlo dobro čitaju naše ponašanje i osjećaju kad nismo s njima u potpunosti. Zato je bitno da odvojite vrijeme za svoje dijete i posvetite mu punu pažnju, tako će dijete osjetiti da vam je važno i da ste to vrijeme odvojili samo za njega.


  2. Čitajte svojem djetetu
 Od najranije dobi (već i prije navršene prve godine života) čitajte svojem djetetu, razgovarajte o pročitanom, prepričavajte priče. Odredite vrijeme za čitanje (npr. vrijeme prije spavanja ili prije popodnevnog odmora) i uživajte u prisnosti koja se na taj način postiže između vas i vašeg djeteta. Dogovorite se unutar obitelji i neka se roditelji izmjenjuju u čitanju (npr. subotom i nedjeljom čita tata ili obrnuto).


  3. Stvorite vrijeme za igru
 Rekli smo već da danas postoji pomanjkanje vremena u obiteljima. Mi vam predlažemo da iskoristite trenutke kad vodite dijete u vrtić, kad idete zajedno u dućan, kad se vozite u autu. Kako? Jednostavno, razgovarajte sa svojim djetetom ili igrajte neku igru riječima (vidi u nastavku pod igrama). Tako će vam brže proći vrijeme, zabavit ćete se i naučiti nešto novo o svome djetetu.


  4. Uključite se u aktivnosti svog djeteta
 Odvedite djecu u kino, kazalište, na koncert, klizanje ili u neku kreativnu igraonicu, ali nemojte ga ostaviti samoga i na čuvanju tetama koje tamo rade, nego budite s njim i podijelite to iskustvo. Nakon zajedničkog iskustva uživanja u predstavi porazgovarajte o doživljenom i podijelite utiske. Na taj način ostajete uključeni u djetetov život, a to će vam biti važno kad dijete krene samo sa svojim društvom u kino i na neke druge aktivnosti.


  5. Obiteljska putovanja
 Organizirajte obiteljske izlete, putovanja na more, na selo, na skijanje ili već tamo gdje vam se sviđa i gdje će te se osjećati ugodno. Kad idete na godišnji odmor organizirajte ga tako da možete povesti sa sobom svoju djecu, nemojte ih ostavljati na čuvanju bakama i/ili tetama. Djeca su dio obitelji i kao takve ih od malena uključite u obiteljska putovanja.
Uživajte u godišnjem odmoru i provedite ga negdje gdje nema TV, igrica, kompjutera i ostalih čuda tehnike. Organizirajte izlete i obiteljske igre, budite jedni s drugima i posvetite vrijeme stvaranju zajedništva u obitelji.




 

OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 

OVISNOSTI DJECE I MLADIH

Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI

Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja.
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:


  • ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • Pratite njihov uspjeh u školi.
  • Upoznajte njihove prijatelje.
  • Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika…)
  • Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.

 

DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:

  • Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja



 

 

OBITELJ

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 

            Obilježavanje Međunarodnog dana obitelji utemeljeno je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a od 1994. godine obilježava se svake godine 15. svibnja u cijelom svijetu. Kada govorimo o obitelji važno je sagledavati je iz svih aspekata te kroz povijesni razvoj čovjeka. Definiranje obitelji razlikuje se sukladno tim aspektima i povijesnim razdobljima u kojem obitelj definiramo.

 Antropologija obitelj definira kao skupinu sastavljenu od žene, njezine djece i barem jednog muškarca vezanog brakom ili krvnim srodstvom (Haviland).

Sociološki aspekt obitelj definira kao društvenu skupinu koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Sociološki gledano obitelj možemo definirati i kao zajednicu koja se sastoji od dvije ili više osoba, a koji žive zajedno u dužem vremenskom razdoblju te dijele rad, seks, brigu i zbrinjavanje djece i duhovne, intelektualne i rekreacijske aktivnosti (D*Antonio). Isto tako, obitelj se odnosi na one osobe koje dijele zajedničku povijest, koji se vole, koji su živjeli veći dio života zajedno i koji dijele profesionalne interese, ekonomske potrebe, seksualne preference i političke poglede (Lindsey).

Statistički aspekt obitelj definira kao roditelje i njihovu djecu, koja nisu u braku. Može se sastojati i od muža i žene koji žive u izvanbračnoj zajednici ili nemaju djece (Statistički ljetopis 2001.).

Obitelj je samostalna jedinica, ali i temeljna društvena institucija svakog društva. Obitelj ima niz uloga i pravila koje određuju važnost prema društvu i utjecaj vanjskih obilježja na obitelj. Razlikujemo konzervativni pristup obitelji koji „ispravnom“ definira onu obitelj gdje dva roditelja privređuju za dom. U konzervativnom pristupu prisutan je strah od slabljena braka kao institucije, a time i obitelji i to argumentiraju podacima o sve manjem broju djece te sve većim brojem žena koje rade izvan kuće. Liberalni pristup obitelji je optimističniji te smatra da se obitelj mijenja, no da je to mijenjanje ne ugrožava. Promjene u ženskim životima u svijetu rada i obiteljskim ulogama daju ženama veće mogućnosti te time povećavaju samostalnost i slobodu izbora.

Javnost obitelj doživljava kao zajednicu dvije odrasle osobe povezane brakom, partnerstvom ili roditeljstvom, a oni dijele brigu o onima koji ovise o njima. Naglasak je na životu u istom kućanstvu, zajedničko ulaganje u prihode i kućni rad. Između članova obitelji očekuju se prisni odnosi u relacijama između roditelja i djece te seksualnih partnera, a povezuje ih i dijeljenje unutrašnjih vrijednosti.

Brak je način na koji društvo propisuje kako će se regulirati spolni odnosi i reprodukcija te najčešće služi kao osnova obiteljske zajednice. Brak je društveni odnos, a reguliran je pravom, odnosno zakonom. Vezano uz srodničke odnose važno je naglasiti zabranu spolnih odnosa koji se odnose na članove obitelji, osobito između roditelja i djece te braće i sestara, a time se osigurava da se roditelji i djeca u bliskim vezama međusobno ne smatraju seksualnim objektima.

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se obiteljsko pravo.

Obiteljsko pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi  koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

 

 

Važnost tih odnosa je u tome:

 

  • što se u njima rađa i podiže potomstvo
  • osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice
  • putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:

  • Bračni i izvanbračnih drugova
  • roditelja i djece
  • posvojitelja i posvojenika
  • skrbnika i štićenika
  • uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:

  • ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji
  • zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta
  • primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

Vjerujemo da je obitelj zasnovana na ljubavi, zajedništvu i dijeljenju zajedničkih interesa temelj dobrog i kvalitetnog društva te da ćemo njegujući ljubav, razumijevanje, uvažavanje i dijalog utjecati na očuvanje općih vrijednosti i razvoju društvene zajednice u cjelini.

 

 

 


 


OBITELJ I ZDRAVI STILOVI ŽIVOTA

 

 

PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR KZŽ

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 

UTJECAJ OBITELJI

Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava prevenciju neprihvatljivih oblika ponašanja kod djeteta.

Zaštitni čimbenici:

  • čvrste i pozitivne obiteljske veze,
  • nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka,
  • jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji,
  • uključenost roditelja u život njihove djece,
  • čvrste veze s institucijama poput škole.

 

Roditelji i izbor zdravih stilova života

Istraživanja i svakodnevno iskustvo svjedoče tome kako djeca većinu stvari nauče promatrajući odrasle. Roditelji su prvi i najvažniji odrasli u životu svakog djeteta, svojoj su djeci najveći uzori i autoriteti, te im nužno u međusobnoj interakciji nameću stilove života , bili toga svjesni ili ne.

Životni stil je funkcionalna i estetska integracija života koja se manifestira u obliku ljudskih odnosa, ponašanju, svijesti i materijalnom okruženju.

Zdravi životni stilovi uključuju brigu o prehrani, izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga, kretanje i sportske aktivnosti.Zdravi životni stilovi uključuju i aktivnu brigu o vlastitom zdravlju, te odgovorno ponašanje prema sebi, drugima, ali i prema okolini.

Zdravlje ponekad ne možemo izabrati, ali možemo izabrati zdrav način života. Američki stručnjaci temeljem rezultata posljednje dvije studije Sveučilišta Northwestern ističu kako ljudi imaju kontrolu nad svojim zdravljem i iznose da: „Zdravo ponašanje može prevagnuti nad genetikom. Pet zdravstvenih izbora koji osiguravaju zdravlje srca uključuju nepušenje, mali ili nikakav unos alkohola, kontrolu nad težinom, tjelesnu aktivnost i zdravi režim prehrane.“

 

Pravilna prehrana – briga o prehrani

Postoji niz preporuka za pravilnu prehranu djece i odraslih različite životne dobi; djece i osoba s već dijagnosticiranim bolestima…

Nutricionistička savjetovališta – timska savjetovanja nutricionista, ljekarnika i liječnika koji mogu odgovoriti na sva pitanja vezana uz prehranu, te kreirati osobni plan prehrane u skladu s individualnim potrebama.

 

Izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga

Istraživanja u Hrvatskoj definiraju obitelj kao prvi stup prevencije ovisnosti u društvu općenito, te kao temeljne principe prevencijskih programa.

Ovisnost o psihoaktivnim tvarima je neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu psihoaktivnih tvari koje vodi značajnom oštećenju organizma ili subjektivnim problemima, a prepoznaje se temeljem određenih  kriterija (tri ili više) koji se pojavljuju bilo kad u istom jednogodišnjem razdoblju.

Kriteriji :

  • -tolerancija  - potreba za izrazito uvećanom količinom psihoaktivne tvari radi postizanja intoksikacije (ili željenog učinka)ili značajno smanjeni učinak pri dužoj uporabi iste količine psihoaktivne tvari
  • -sustezanje - neprilagođena promjena u ponašanju praćena fiziološkim i kognitivnim pojavama koje se javljaju kad se u pojedinca naviklog na uzimanje većih količina psihoaktivne tvari koncetracija te tvari u krvi ili tkivu smanji
  • -pojedinac može uzimati psihoaktivnu tvar u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je prethodno namjeravao
  • - prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje psihoaktivne tvari
  • - najveći dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje psihoaktivne tvari, uporabu psihoaktivne tvari ili opravak njenih učinaka
  • - prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe psihoaktivnih tvari
  • - psihoaktivna tvar se nastavlja uzimati usprkos znanju o postojanju trajnog i ponavljanog fizičkog ili psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njenom uporabom.

 

Kretanje i sportske aktivnosti

Primjena redovite i organizirane tjelesne aktivnosti već od najranije dobi pridonosi:

  • reguliranju tjelesne težine,
  • pozitivno utječe na psihičko stanje jer povećava tjelesnu spremnost i zadovoljstvo vlastitim izgledom,
  • sprečava nastanak kroničnih nezaraznih bolesti te
  • vodi unapređenju kvalitete života.

 

 

Baveći se sportom i tjelesnim aktivnostima djeca stječu informacije o čuvanju i unapređivanju zdravlja pojedinca i zdravlja okoline, što ih osposobljava da prate i poduzimaju mjere za razvijanje i poboljšanje vlastitih osobina, sposobnosti, znanja i postignuća.

Istraživanja u Hrvatskoj

 

Podaci iz istraživanja o tjelesnoj aktivnosti djece u prvom razredu osnovne škole (Jureša, V., Musil, V., Petrović, D.):

  • 19,3 posto dječaka i 19,3 posto djevojčica dulje od dva sata na dan gleda televiziju
  • virtualni svijet sa svojim mogućnostima sve je privlačniji i zanimljiviji pa tako 2,5 posto dječaka i 0,4 posto djevojčica više od dva sata na dan provodi vrijeme igrajući "igrice" na računalu
  • više od 30 minuta jednom ili manje u posljednjih tjedan dana 61,3 posto dječaka i 57,4 posto djevojčica vozilo je bicikl
  • šetalo je i trčalo dulje od 30 minuta jednom ili manje u posljednjih tjedan dana 19,1 posto dječaka i 28,9 posto djevojčica
  • sve to upozorava na nedovoljnu tjelesnu aktivnost djece te potrebu za organiziranim oblicima tjelesne aktivnosti.

 

 

 

Sport je dječjoj prirodi "prirođena" aktivnost i izvanredno je odgojno sredstvo koje im omogućuje da razviju svoje humane kvalitete. On promiče autentične ljudske vrijednosti i izgrađuje snažnu odbojnost prema drogama, alkoholu i kriminalu. Sport ima i važnu društvenu ulogu usmjerenu na odgojno-obrazovne vrijednosti, a uspjeh sudionika ujedno je i provjera tih vrijednosti. Također, u sportu se stalno teži napretku.

 


Dakle, nije važno pobijediti - važno je sudjelovati!

Bavljenje sportom utječe i na izgrađivanje osobnosti te djeluje na zdravstvenu i morfološko-funkcionalnu osobnost djeteta, a zatim i na voljno-moralnu te intelektualno-radnu i estetsku komponentu.

Bilo koji sport, odnosno tjelesna aktivnost aktivira cijeli lokomotorni sustav važan za transformaciju energije koja je prijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu. Tjelesna aktivnost može se definirati kao jedna od odrednica za skladan razvoj svih djetetovih osobina.

Upravo je dob od 1. do 4. razreda osnovne škole pogodna za uključivanje djece u sportske aktivnosti.

Opće preporuke Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010. godine promiču umjerenu tjelesnu aktivnost za mlade u dobi od 5 do 17 godina u trajanju od jedan sat na dan.Važno je baviti se sportom, ali ne radi natjecanja već zdravlja, uživanja i dobre zabave.

Usvajanje redovite tjelesne aktivnosti kao životne navike već u dječjoj dobi veliki je ulog u održavanju i unapređenju zdravlja kroz cijeli život!

 

Nekoliko ideja za roditelje i djecu

  • Dogovorite se da ćete nakon ručka ili večere prošetati i malo protegnuti noge, te pomoći probavnom sistemu da lakše probavi hranu.
  • Umjesto autom kratke distance pređite pješke, rolajte ili idite biciklom.
  • Ukoliko imate vrt, zamolite članove obitelji da vam ga pomognu obrađivati.
  • Poklonite bicikl ili role ili neku „cool“ trenirku.
  • Idite na lokalno igralište i s obitelji igrajte nogomet ili košarku ili badmiton ili neki drugi sport.
  • Zajednička aktivnost izvan doma neka bude vaše „vrijeme zajedno“.
  • Zajedničku aktivnost izvan doma pretvorite u zdravu naviku.
  • Za vikend neka jedan član obitelj odredi kojom ćete se fizičkom aktivnošću baviti. Neka to doista bude obiteljski događaj.



Nemjerljiv je doprinos kvaliteti života upravo onaj koji možemo učiniti sami.

 

 

 





POLOŽAJ ŽENE U OBITELJI


OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

RAVNOPRAVNOST SPOLOVA je temeljna vrednota ustavnog poretka. Zakon o ravnopravnosti spolova -zabranjuje diskriminaciju po osnovi spola te mu je glavni ciljstvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Zakon izrijekom zabranjuje diskriminaciju na temelju bračnog ili obiteljskog statusa.

Ravnopravnost podrazumijeva:

  • jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života,
  • jednak status i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava te jednake koristi od ostvarenih rezultata

Obiteljski zakon temelji se na:

  • načelu ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštivanja i pomaganja svih članova obitelji
  • jednakosti prava
  • izjednačenosti bračne i izvanbračne zajednice
  • jednakosti prava i obveza u roditeljskoj ulozi

 

ZDRAVA OBITELJ je  temelj svakog društva. U Krapinsko-zagorskoj županiji tendencija je prema tradicionalnom načinu života i tradicionalnoj podjeli rodnih uloga. U svakodnevnom životu neravnopravnost je prisutna u određenim segmentima društvenog i privatnog (obiteljskog života):

a) u društvu - na području radnog prava - pri zapošljavanju „koliko djece imate?; namjeravate li se udavati?; ostati trudna?“.

  • žene rade na slabije plaćenim poslovima
  • veći postotak nezaposlenih

b) unutar obitelji

  • nezadovoljne, preplašene, nesigurne u traženju i ostvarivanju prava prema partnerima - u nepovoljnijem položaju

Žena u obitelji ima višestruke uloge:

  • rađanje i odgoj djece - primarna zadaća
  • kućanski poslovi i održavanje kućanstva
  • zaposlene i nezaposlene

Iz gore navedenih razloga spominje se kako žene imaju dva radna mjesta:

  • na kojem rade
  • unutar obitelji-briga za djecu, čišćenje, kuhanje, pranje (uglavnom žene obavljaju te poslove)

U radu Obiteljskog centra vezano uz promicanje ravnopravnosti spolova provode se:

  • bračna i partnerska savjetovanja
  • naglašavanje jednakosti u pravima i obvezama
  • poticanje na razgovor i pozitivnu komunikaciju
  • poticanje dogovora, sporazuma i kompromisa
  • podrška, ohrabrenje i osnaživanje

Najbolji rezultati stručnog rada i savjetovanja pokazali su se u slučajevima  zajedničkog dolaska bračnih/izvanbračnih partnera u OC što je doprinijelo lakšoj podjeli poslova i zajedničkom planiranju međusobnih odnosa kroz neko vrijeme. Kao prisutan rizik uobičajeno se javljaju velika očekivanja korisnika - nestrpljivost i želja da se narušeni odnos odmah popravi. Važno je i u obiteljski život uključiti djecu kao ravnopravne članove obitelji - samo na taj način mogu učiti uloge koje će jednog dana obavljati u svojoj obitelji.

Za kraj…

Kvalitetni obiteljski odnosi temelje se na dobrim partnerskim odnosima, a oni znače uzajamno poštovanje i skrb. To omogućava zajedničko pozitivno djelovanje u odgoju djece i temelj je osobnog zadovoljstva životom. U bračnu/partnersku zajednicu stupamo jer želimo i vjerujemo da će nam suživot olakšati nošenje sa životnim izazovima. Dobro je upamtiti kako su obiteljski odnosi najvažniji odnosi u životu koje je potrebno kontinuirano nadograđivati i njegovati.

 

 



 

 

 

   ŠTO ZNAČI I KAKO OČUVATI BRAK?

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:   Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



Pod pokroviteljstvom Svjetske zajednice bračnih susreta, Svjetski dan braka obilježava se druge nedjelje u veljači, a u sve većem broju zemalja obilježava se i tjedan braka od 7. do 14. veljače

Što je brak?

Brak je životna zajednica dviju osoba različitog spola (žene i muškarca) koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice.

Osnovna funkcija braka je osnivanje obitelji i stvaranje potomaka.

*     Sociološki aspekti braka

Brak je relativno trajna spolna i ekonomska zajednica muškarca i žene koju priznaje društvo.

*     Vjerski aspekti braka

Kršćanski brak započinje vjenčanjem u crkvi pred svećenikom i najmanje dva svjedoka (kumovi).

Ženidbena veza traje do smrti muža ili žene. Brak je nerazrješiv, osim ako se proglasi ništavnim od strane crkvene vlasti, ako postoje opravdani razlozi.

Teški grijesi protiv braka su: preljub, mnogoženstvo, odbacivanje  plodnosti i rastava. Kada zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktički nemoguć, Katolička Crkva dopušta odvojenost supruga.

*     Pravni aspekti braka

Brak je, u pravnom smislu, zakonom uređena zajednica muškarca i žene.Za sklapanje braka moraju biti ispunjene određene pravne pretpostavke propisane zakonom, da bi pravni poredak takvoj zajednici priznao učinke braka.

Učinci braka mogu biti osobno pravni (npr. prezime bračnih drugova) i imovinskopravni (npr. bračna stečevina).

 

Pravni aspekti braka

 Životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca u pravnom smislu naziva se izvanbračna zajednica. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom.

Istospolna zajednica .(životna zajednica osoba istog spola) u pravnom smislu nije brak, ali u novijem vremenu postaje pravno priznata u mnogim državama.

 

Brak i ljubav?

Amerikanci i većina Europljana daju veliku važnost ljubavi kad je brak u pitanju

Japanci i Kinezi misle kako je ljubav za brak nevažna

Stari Grci i Rimljani nalazili su se negdje između ovih dvaju ekstrema.

Ljudi pod ljubavlju razumiju različite stvari i iskazuju ljubav na različite načine (kad kažu „volim te“ pod tim ne razumiju isto); ljudi obično vole onako kako sami žele biti voljeni

iako mnogi misle kako je ljubav kemija, pomoglo bi nam da znamo kako mi shvaćamo ljubav, kako naš partner shvaća ljubav i što očekujemo jedno od drugoga.

 

Tipovi ljubavi?

Romantična ljubav-zaljubljenost – obično prevladava u prvoj fazi nekog odnosa, to je ono divlje stanje oduševljenja i boli, nježnih osjećaja i seksualnog uzbuđenja, tjeskobe i opuštenosti, altruizma i ljubomore i svih drugih sastojaka opće emocionalne zbrke

kognitivna komponenta – stalno mislimo na osobu, bez mogućnosti kontrole, idealiziramo je i želimo je što bolje upoznati                 

emocionalna komponenta – uključuje velike promjene raspoloženja (od euforije do depresije), želju da ljubav bude uzvraćena, čežnju za jedinstvom i intenzivno fiziološko uzbuđenje

komponenta ponašanja – pokušavamo otkriti što druga osoba osjeća, proučavamo je , činimo joj usluge i stalno smo u njezinoj blizini

Partnerska ljubav - temelji se na uvažavanju/ sviđanju/divljenju kombiniranom s dubokim osjećajem brige i privrženosti u odnosu. Zadovoljstvo odnosom raste kad se jednom spozna prava vrijednost partnerstva i pouzdane povezanosti.

 

Ako zaljubljenost, čija je najvažnija funkcija u stvaranju privrženosti i povezanosti koje su nužne za održanje odnosa i razrješavanja početnih konflikata, uspješno preživi postiže se viša razina odnosa. Zaljubljenost postupno prelazi u partnersku ljubav koja biva jača i često traje doživotno.Ta promjena u prirodi naše ljubavi događa se u razdoblju od šest do trideset mjeseci od početka veze.

 

Sternbergovi tipovi ljubavi

Prema teoriji R. Sternberga ljubav ima tri temeljne komponente:

Bliskost – odnosi se na osjećaj povezanosti među partnerima. Uključuje međusobno divljenje, brigu, razotkrivanje i intimnu komunikaciju.

Strast – odnosi se na vrlo intenzivne emocije u ljubavnom odnosu, nadasve na seksualnu privlačnost.

Odanost – odnosi se na odluku da s osobom koju volimo održimo dugotrajnu vezu.

Različite kombinacije tih komponenti daju sedam različitih tipova ljubavi.

Dinamika partnerskih odnosa

 

Svaki partnerski odnos ima svoju dinamiku. Tu dinamiku možemo zamisliti kao kontinuum u kojem od početne preklapajuće situacije dolazi do djelomičnog preklapanja, povremenog razdvajanja, ali onda i vraćanja u djelomično preklapanje. Poznato je da se partnerstvo ne može temeljiti samo na konfluentnom odnosu, a naravno ni na trajnoj izolaciji. Optimalno kretanje na kontinuumu između konfluencije i separacije umijeće je svakog partnerstva.

 

Neki statistički podaci vezani uz brak

2008. godine u Hrvatskoj je sklopljeno 1% više brakova (ukupno 23 373) nego 2007. godine, ali je iste godine Državni zavod za statistiku bilježio 5% više razvedenih (ukupno 5025) nego 2007. godine. Tijekom godina povećava se starosna dob mladenaca (onih koji ulaze u prvi brak); dok su 1998. godine mladenke spremno pristajale na zavjete u prosjeku s 23 godine, a mladoženje s 26; 2008. godine prosječna starost mladenka je bila oko 27 godina, a mladenaca oko 30.

Tijekom zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj se raspao gotovo svaki četvrti brak, dok je u nekim sredinama to čak svaki treći brak. Prema statistikama, bračni se partneri razvode najčešće nakon desete, odnosno nakon četrnaeste godine braka, a u starosnoj dobi između 30. i 39. godine života, ali sve je više onih koji se rastanu i nakon više od 25 godina zajedničkog života.

Kao najčešći uzroci razvoda braka navode se : nedostatak komunikacije, varanje partnera, emocionalna nepovezanost, površno poznavanje partnera prije stupanja u brak, promjene u ponašanju supružnika, ali i fizičko i psihičko zlostavljanje.

Neki podaci o uspješnosti brakova…

 

Najviše šanse da uspije ima brak sklopljen u kasnijim dvadesetim; šanse su veće ako mladenka nije (već) trudna ili (već) ima dijete, ako su partneri dovršili svoje školovanje, ako u brak nisu stupili naglo, te ako i sami ne potječu iz razvedenih brakova. Vezano uz prihode i zaposlenost, u brakovima gdje je i žena zaposlena, ustanovljena je bolja komunikacija među partnerima, a što ne utječe negativno ni na dobrobit djece ukoliko je ona zadovoljna svojom situacijom vezano uz djecu, bračni parovi koji imaju djecu jer to žele i oni koji ih nemaju jer to ne žele-podjednako su zadovoljni u braku.

Sretni parovi zadovoljniji su seksom i češće se njime bave nego oni manje sretni. Bolest jednog partnera može brak dovesti u krizu, to kao i svaka druga kriza, može biti prigoda da se međusobni odnosi ili učvrste ili pokvare. Uspjeh u braku izrazito je povezan s načinom kako partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju konflikte. Osobine ličnosti kao neurotičnost, nisko samopoštovanje, impulsivnost i sramežljivost pridonose neuspješnosti braka.

Kako poboljšati brak?

Iskustvo u radu s parovima, kao i istraživanja, upućuju na to da bliski odnosu među partnerima ovise o uspjehu njegovanja skladnih odnosa, a za što su potrebne određene vještine – odnos među partnerima postaje bliskiji i produbljeniji s međusobnim slušanjem, jasnom komunikacijom, pregovaranjem i pravilnim postupanjem sa srdžbom-a što daje nadu mnogim parovima jer se vještine komuniciranja mogu savladati i naučiti za razliku od osjećaja, strasti, sreće i sl.

Neki muškarci i žene iz uspješnih brakova, koji su sudjelovali u istraživanjima usmjerenim na otkrivanje uvjeta koji pridonose tome da se brak održi, izjavljivali su:

„ Partner je moj najbolji prijatelj i sviđa mi se kao osoba. Uvijek mi je na prvom mjestu-ispred ostalih ljudi, posla, TV i bilo čega drugog. Posvećujem mu pažnju i imam za nj vremena.“

„ Da biste nekoga voljeli morate se osjećati emocionalno sigurni-vjerovati da vas partner potpuno prihvaća, poštuje i podržava. Ne napadamo i ne kritiziramo jedno drugo kad smo ljuti-umjesto toga obazrivo pregovaramo.“

„Slažemo se u vrijednostima, ciljevima i seksu.Tražimo u životu i jedno u drugom ono najbolje-optimisti smo.“

„Ravnopravni smo. Poštujemo želje partnera i jasno nam je da ne može uvijek biti sve onako kako mi želimo. Ako se pojave neslaganja-pregovaramo i dogovaramo se.Strpljivi smo i spremni oprostiti.“

„Podjednako smo (ne)ovisni jedno o drugom na način koji obogaćuje naš život. Puno toga radimo zajedno i oko većine stvari se slažemo. Ali svatko je od nas osoba za sebe i ima svoje interese, prijatelje i aktivnosti. I, što je najvažnije, svatko misli za sebe.“

„Često se sjećamo lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli.“


 

 

 

 


 

 

OBITELJ

 

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 


Pišu: Dunja Horvat, pravnica i Tanja Cujzek, soc. pedagoginja

 

1. siječnja se obilježava Svjetski dan mira i Svjetski dan obitelji. Tom prigodom, nekoliko riječi o važnosti obitelji….

 

Obitelj je osnovna jedinica društva i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. To  je i grupa ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i imaju zajedničke ciljeve i obično žive u istoj kući, stanu, prebivalištu.

Obitelj je i grupa ljudi koji imaju zajedničke pretke i zajedničko porijeklo.Broj članova obitelji može biti od nekoliko do stotinjak.U današnjem društvenom poretku obitelj se definira kao nuklearna koju čine supružnici i njihova djeca, a u posljednje  vrijeme sve je češće prisutan i pojam jednoroditeljskih obitelji .

Osnovne funkcije obitelji jesu:

             -   biološko-reprodukcijska   

            -   sociološko - kulturna

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se  obiteljsko pravo. Obiteljsko pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi  koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

Važnost tih odnosa je u tome;

o   što se u njima rađa i podiže potomstvo

o   osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice

o   putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:

o   Bračni i izvanbračnih drugova

o   roditelja i djece

o   posvojitelja i posvojenika

o   skrbnika i štićenika

o   uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima;

o   ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji

o   zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta

o   primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

Roditeljstvo i izazovi odgoja

Iskustva rada u Obiteljskom centru pokazuju kako svaki roditelj želi dobro svome djetetu, a često je jedini problem što roditeljima nedostaju znanja i upute kako ostvariti ono što nam je cilj cijelog procesa, a to je odgojiti kompetentno i sretno dijete. Svi već jako dobro znamo da ne postoje gotovi recepti, „instant“ rješenja – planovi koji bi našoj djeci osigurali uspjeh. Ono što postoji je nekoliko jasnih načina (mnogo puta provjerenih u praksi) koji mogu poboljšati izglede za uspjeh.

1. Budite sigurni da nema „savršenog roditelja“ niti samo jedan, „pravi način“, da odgojite dijete. Ono što postoji su različite tehnike i isprobani postupci koji nam pomažu da odgoj djece bude lakši, manje naporan i uspješniji.

2. Odgoj djece je najuspješniji kad se zasniva na dobroj međusobnoj komunikaciji (povjerenje bez prisile ili pozitivna stega). U tome je odgovornost roditelja da vjeruje da djeca žele komunicirati te da  koristimo tehnike pozitivne komunikacije: ja-poruke i aktivno slušanje.

Ja-porukama pokazujemo djetetu kako se osjećamo, što mislimo, što nam je potrebno i što želimo, koje su nam namjere i što kanimo učiniti. I upravo to je pravi smisao dobre komunikacije – izraziti sebe, a ne optuživati, prigovarati, okrivljavati i omalovažavati. Nije nužno da Ja-poruke počinju zamjenicom „ja“, bitno je reći djetetu kako se osjećamo u vezi s onim što nam je ono reklo ili učinilo, što mislimo, što bismo željeli da bude drugačije u njegovom ili njezinom ponašanju prema nama.

Aktivno slušanje uključuje sljedeće vještine:

- korištenje neverbalnih poruka dok slušamo (kontakt očima, kimanje glavom, kada vam dijete želi nešto pokazati, ako ikako možete, prestanite raditi ono što radite i posvetite mu pažnju.

 Ukupno držanje kojim pokazujemo da ga čujemo i razumijemo, da nas zanima ono što nam govori);

- postavljanje potpitanja otvorenog tipa („Kako se osjećaš ...?“, „Što misliš ...?“, „Što namjeravaš poduzeti u vezi s ...?“);

- provjeravanje jesmo li dobro razumjeli ono što smo čuli preoblikovanjem toga što smo čuli (tzv. parafraziranje i reflektiranje: „Ako sam dobro razumio, ti misliš ...?“; „Imam dojam da se osjećaš ...“; „Čini mi se da si ...“, i sl.)

- također je važno saslušati dijete do kraja, bez da se odmah branimo ili ljutimo.

3. posebnosti komunikacije s djecom

  • kad nešto tražite od djeteta učinite to kratko i jasno
  • ne tražite više od jedne stvari odjednom
  • svom djetetu jasno pokažite što od njega očekujete
  • u svojim očekivanjima budite realni, vodeći brigu o mogućnostima djeteta
  • u vašim zahtjevima neka preteže riječ «učini to», a ne «nemoj to učiniti»
  • zahtjeve postavljajte obzirno
  • ne prijetite djetetu naknadnom kaznom npr. «kad ti otac dođe kući ... isl.»
  • pri postavljanju zahtjeva koristite «kada» i «tada» (uzročno-posljedična veza)

 

i za kraj…

Što su roditelji bliže svojoj djeci to su ona dalje od nevolja. Potrebno je, iako nam nije svima svojstveno, razvijati sposobnost usmjeravanja na ono pozitivno u ovom svijetu. Mudri roditelji, odgajatelji i učitelji prenose odgovornost, a zatim hvale postignuća. Djeci nije potrebno savršenstvo. Djeca trebaju nas da idemo ispred njih – krčimo put, obilježavamo granice i usmjeravamo njihovo napredovanje. Oni računaju na nas da priznamo njihove mogućnosti i razvijamo ih. Kad naša djeca uspiju i mi smo uspješni ljudi (roditelji). Međuljudske veze u obitelji, njihov razvoj, najvažnija su ulaganja u životu svakog čovjeka. Naši odnosi, ispunjeni ljubavlju, razumijevanjem i povjerenjem, hrane naš duh i daju smisao životu.

 



ZAKON O DADILJAMA (NN 37/13)

 

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

 


-stupio je na snagu u travnju 2013. godine, a naknadno su doneseni PRAVILNICI (provedbeni propisi) i ispunjeni su svi uvjeti za primjenu Zakona

 

ŠTO JE DJELATNOST DADILJE?- obuhvaća čuvanje, brigu i skrb za djecu u dobi do 14 godina

GDJE?           

1.      stambenom prostoru- prostor u kojem obrtnik stanuje, a koristi za obavljanje djelatnosti dadilje te ima dokaz o korištenju( nadležno tijelo utvrdilo da su ispunjeni uvjeti za korištenje)

2.      stambeni prostor roditelja- stambeni prostor roditelja djeteta u kojemu se obavlja djelatnost dadilje

3.      poslovni prostor- prostor koji koristi obrtnik za obavljanje djelatnosti dadilje+ dokaz o korištenju+ nadležno tijelo utvrdilo da ispunjava uvjete

 

-          MOŽE obavljati samo OBRTNIK-otvoren obrt+registrirana djelatnost dadilje

-          POSLOVE DADILJE- osoba koja ispunjava osobne i stručne uvjete za obavljanje poslova dadilje, a obavlja ih kao obrtnik ili zaposlenik obrta

-          POTREBNO REGISTRIRATI OBRT=DJELATNOST DADILJE. Zahtjev za upis u obrtni registar podnosi se Uredu državne uprave u KZŽ-služba za gospodarstvo

 

 

UVJETI:    

-      Upis u obrtni registar (registrirana djelatnost dadilje)

-      Poslovni ili stambeni prostor te       (RJEŠENJE DONOSI URED DRŽAVNE UPRAVE U KZŽ), osim ako će se djelatnost dadilje obavljati u stambenom prostoru roditelja

-      UPIS u imenik DADILJA

 

-         da bi počela legalno obavljati djelatnost dadilja (FIZIČKA OSOBA KOJA OBAVLJA DJELATNOST DADILJE KAO OBRTNIK ILI JE ZAPOSLENA KOD OBRTNIKA) PRVO MORA PODNIJETI ZAHTJEV ZA UPIS U IMENIK DADILJA OC KZŽ=na propisnom obrascu I-1, te je dužna priložiti:

 

-  Izvod iz matice rođenih

-  Presliku osobne iskaznice ili Uvjerenja o prebivalištu/odobrenom boravku

-  Potvrdu ovlaštene zdravstvene ustanove ili specijalista medicine rada u privatnoj praksi o općoj zdravstvenoj sposobnosti za rad podnositelja zahtjeva

-  Svjedodžbu/ diplomu o završenom školovanju na hrvatskom jeziku ili drugu odgovarajuću ispravu nadležne odgojno-obrazovne ustanove

-  Dokaz o najmanje završenoj SSS

-  Dokaz o završenom stručnom osposobljavanju za dadilju

 

 

Obiteljski centri ovlašteni su donijeti Rješenje o upisu u imenik dadilja. Da bi donijeli to Rješenje, po službenoj dužnosti prikupljamo podatke:

 

o   Da osoba nije pravomoćno osuđena te da se protiv nje ne vodi kazneni postupak za određena kaznena djela

o   Nema izrečenu sigurnosnu mjeru ili zaštitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti…dok mjera traje

o   Nema izrečenu mjeru za zaštitu prava i dobrobiti djece prema Obiteljskom zakonu, od CZSS

o   Nema izrečenu prekršajno-pravnu sankciju za nasilje u obitelji

 

AKO SE DJELATNOST OBAVLJA U STAMBENOM PROSTORU- I ZA ČLANOVE KUĆANSTVA OBRTNIKA!

 

Dadilja podnosi Zahtjev za upis u imenik dadilja OC KZŽ.

Nadležni OC donosi Rješenje o upisu dadilje u imenik dadilja i vrši upis u imenik u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. OC VODI IMENIK DADILJA.

 

Zakon poznaje i POMOĆNU DADILJU- fizička osoba zaposlena kod obrtnika koji obavlja djelatnost dadilje te koja neposredno i osobno pruža pomoć dadilji u čuvanju i skrbi za djecu, a upisana je u IMENIK POMOĆNIH DADILJA (vodi Obiteljski centar).

 

  1. podnijeti Zahtjev za upis u imenik pomoćnih dadilja OC-a na propisnom obrascu I-2, uz priloge

 

OC donosi Rješenje o upisu pomoćne dadilje u Imenik pomoćnih dadilja i vrši upis pomoćne dadilje u imenik pomoćnih dadilja u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

 

Protiv Rješenja se može izjaviti žalba Ministarstvu nadležnom za socijalnu politiku u roku od 15 dana od dana dostave Rješenja.

 

 

-OBRTNIK=Zahtjev za izdavanje Rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje

-podnosi se nadležnom OC-u, a uz Zahtjev je potrebno priložiti:

 

·         akt o upisu obrta u obrtni registar

·         Rješenje ureda državne uprave u KZŽ da su ispunjeni_____ uvjeti za obavljanje djelatnosti dadilje

·         Rješenje o upisu obrtnika u Imenik dadilja

·         Ugovor o osiguranju s ovlaštenim osiguravateljskim društvom za slučaj odgovornosti za štetu nastalu obavljanjem djelatnosti dadilje- Ugovor o osiguranju odgovornosti za štetu-koji pokriva opću odgovornost i odgovornost iz djelatnosti( profesionalna odgovornost) za štetu koju bi djetetu, roditelju ili 3.osobama mogao prouzročiti obavljanjem djelatnosti dadilje. Osiguranik je dadilja ili pomoćna dadilja. Najniža osigurana svota ne može biti manja od 100.000 kuna po štetnom događaju odnosno 300.000 kuna za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini.Ugovor se mora obnavljati.

·         Dokaz o pravu korištenja poslovnog ili stambenog prostora u kojem se namjerava obavljati djelatnost dadilje (osim ako će se djelatnost dadilje obavljati u stambenom prostoru roditelja)

·         Ako će se djelatnost dadilje obavljati u stambenom prostoru-i pisanu izjavu obrtnika o sastavu kućanstva, u kojem slučaju OC ex offo pribavlja podatke za članove kućanstva:

 


- Uvjerenja o neosuđivanosti/nevođenju kaznenog postupka

-  Nije izrečena sigurnosna/zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti

 - Zaštita djece( nije izrečena mjera obiteljsko pravne zaštite)

- Prekršajno pravne sankcije za nasilje u obitelji

 

OC ex offo pribavlja izvješće o obiteljskim prilikama od nadležnog CZSS te potvrdu o zdravstvenom stanju članova obitelji od nadležnog liječnika obiteljske medicine (u slučaju kad se djelatnost dadilje obavlja u stambenom prostoru-djelatnost se ne može obavljati ako bi zbog bolesti člana kućanstva ili potrebe za skrb člana obitelji bilo ugroženo zdravlje ili drugi interesi djeteta ili ako su odnosi članova kućanstva poremećeni.)

 

Djelatnost dadilje se ne može obavljati u stambenom ili poslovnom prostoru u kojem se pružaju usluge obiteljskog doma ili udomiteljstva- te okolnosti provjerava OC po službenoj dužnosti.

 

O Zahtjevu odlučujemo Rješenjem, a pravomoćno pozitivno Rješenje bez odgode dostavljamo podnositeljici Zahtjeva te Ministarstvu nadležnom za soc.politiku i mlade.

Obrtnik može započeti obavljati djelatnost dadilje nakon što dostavi pravomoćno Rješenje kojim je usvojen Zahtjev nadležnom Uredu državne uprave KZŽ.

OC u roku od 15 dana vrši upis obrtnika u registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje.

 

KOLIKO DJECE?

 

  1. u stambenom/poslovnom prostoru istodobno čuvati, brinuti i skrbiti o najviše šestero djece do 14 godina  ( ako se obavlja u stambenom prostoru, uračunavaju se i djeca obrtnika do 10.godine života )
  2. ukupan broj se smanjuje za jedno dijete ako obrtnik ima 1 ili dvoje djece školske dobi do 10 godina; odnosno za dvoje djece ako ima troje ili više svoje djece školske dobi do 10 godina
  3. = o najviše jednom djetetu mlađem od godinu +ukupan broj djece se smanjuje za jedno
  4. najviše jednom djetetu sa teškoćama u razvoju; ukupan broj djece se smanjuje za jedno
  5. =najviše jednom djetetu mlađem od godinu dana s teškoćama u razvoju= ukupan broj djece se smanjuje za dvoje
  6. ne može se istodobno čuvati, brinuti i skrbiti o djetetu mlađem od godinu dana i o djetetu s teškoćama u razvoju (djeca u posjetu u vremenu u kojem se obavlja djelatnost= moraju biti u pratnji plt. osobe)

 

Može zaposliti jednu dadilju/pomoćnu dadilju u stambenom/poslovnom prostoru

 

A)    dadilju = ukupan broj djece 12 ( obje prisutne, a kad je veći broj djece prisutno)

B)    pomoćnu dadilju= ukupno 8 djece ( uvijek mora biti prisutan i obrtnik)

 

u stambenom prostoru roditelja poslove dadilje može obavljati samo obrtnik, samostalno i osobnim radom, bez rada i pomoći druge osobe.

 

 

OBVEZE DADILJE:

 

1)      obrtnik i roditelj sklapaju PISANI UGOVOR , uređuju međusobne odnose vezano uz čuvanje djece

2)      obrtnik mora imati ADRESAR DJECE (podatke o djetetu, adresu stanovanja, broj telefona roditelja te liječnika djeteta)—PROFESIONALNA TAJNA

3)      za svako dijete mora izvaditi INFORMACIJSKU KARTICU ZA HITNE SLUČAJEVE –opći podaci te osnovne informacije o zdravstvenim teškoćama ili posebnim potrebama

 

STRUČNA OSPOSOBLJENOST+STRUČNO USAVRŠAVANJE (seminari, tečajevi, edukacije)—nositelj Obiteljski centar , uz suglasnost Ministarstva

 

REGISTAR I IMENICI:

Obiteljski centar:

1)      vodi registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje (Ministarstvu dostavljamo zbirne podatke iz Registra)

2)      Imenik dadilja

3)      Imenik pomoćnih dadilja

4)      Stručno usavršavanje dadilja – izrada programa, uz prethodnu suglasnost Ministarstva

5)      Može provoditi stručni nadzor nad provedbom zakona

 

 

Za sve dodatne informacije molimo vas kontaktirajte Obiteljski centar KZŽ na gore navedenu adresu ili brojeve telefona.









PREVENCIJA NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA

 

 

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail:  Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

Nasilje među djecom  i mladima je svako izravno (namjerno, neslučajno) fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno na djecu i mlade od strane njihovih vršnjaka (s ciljem nanošenja tjelesnih ozljeda) koje može varirati u težini, intenzitetu i vremenskom trajanju.

-        Nasilje uključuje tri osnovna elementa (prema Olweus,1998.):
- 
negativni postupci – namjerno nanošenje ozljeda drugoj osobi (fizički; verbalni; ali i bez riječi ili tjelesnog dodir, pr. u obliku društvene izolacije, kreveljenjem…)

-        opetovano i trajno – da bi se neki negativan postupak smatrao nasiljem, mora se ponavljati i biti trajan

-        asimetričan odnos snaga – stvarni i/ili percipirani nerazmjer snaga može se javiti u situacijama izravna nasilništva ako je učenik žrtva doista fizički slabiji u odnosu na učenika zlostavljača; ako žrtva sebe doživljava fizički ili mentalno slabijom, ako postoji brojčani nerazmjer između žrtve i zlostavljača; u situacijama neizravna nasilništva nerazmjer snaga može se javiti u slučaju izolacije učenika iz grupe, širenju glasina i tome slično.

 

Nasiljem se smatra udaranje, šamaranje, naguravanje, čupanje, oduzimanje stvari i novca, izrugivanje zbog kojeg oblika različitosti, nazivanje pogrdnim imenima, isključivanje iz grupe i slični oblici ponašanja.

Može se podijeliti u nekoliko oblika:

-       fizičko nasilje – najuočljiviji oblik, podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje,čupanje i sl.           

-       verbalno nasilništvo – najčešće prati fizičko,  podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje…

-       emocionalno nasilje – namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe, kao i ignoriranje

-       seksualno nasilje – uključuje neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare

-       kulturalno nasilje – podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi

-       ekonomsko nasilje – uključuje krađu i iznuđivanje novca

 

Čimbenici koji doprinose pojavljivanju nasilništva među djecom

OBITELJSKI:

-       nedostatak stabilne emocionalne povezanosti/privrženosti između roditelja i djeteta

-       slab nadzor nad djetetom i zanemarivanje djetetovih potreba

-       prihvaćanje i oponašanje agresivnih i nasilničkih ponašanja koja djeca uče od roditelja te braće i sestara

-       djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima postoji nasilje imaju 3-4 puta veću vjerojatnost da postanu nasilnici

ŠKOLSKI:

-       nedostatak nadzora i nadgledanja

-       „negativna školska klima“

-       neadekvatno ponašanje nastavnika (ismijavanje, prijetnje, fizičko nasilje)

-       stav nastavnika prema nasilništvu ( Olweus 25%  učitelja ne vidi ništa loše u nasilništvu)

-       nedostatak programa intervencije i prevencije

 

Najčešće je žrtva:

-       novo dijete u razredu

-       nadareno dijete

-       mirno i ljubazno dijete

-       dijete koje ima dobar odnos s učiteljem

-       dijete nižeg socioekonomskog statusa

-       dijete iz druge etničke skupine

-       hendikepirano dijete/dijete s posebnim potrebama

-       dijete razvedenih roditelja

-       dijete žrtva obiteljskog nasilja

Žrtve nasilničkog ponašanja:

-       boje se ići u i iz škole

-       mijenjaju uobičajeni put do škole

-       psihosomatske tegobe

-       pogoršava se školski uspjeh

-       dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama

-       dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)

-       povučeni su, sniženog samopouzdanja

-       izražena anksioznost

-       imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine

-       postanu agresivni ili depresivni

-       počnu markirati

-       školske odmore provode sami

-       ne biraju ih u grupnim sportovima

-       traže blizinu učitelja        

Djeca koja se nasilno ponašaju

-       Imaju lošu pažnju i koncentraciju

-       Često ometaju školske aktivnosti

-       Imaju loš uspjeh u školi

-       Često upadaju u tučnjave s drugom djecom

-       Na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom

-       Često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice

-       Konstantno se suprotstavljaju odraslima

-       Zadirkuju i draže životinje

-       Djeluju kao da ne suosjećaju s drugima

 

Procjena potencijalno nasilnih i nasilnih učenika – čimbenici visokog rizika

-       Crtanje i pisanje koje sadrži nasilje (osobito nasilni crteži neprimjereni dobi)
prijetnje nasiljem (direktna prijetnja “ubit ću te” ili prikrivena prijetnja “poslije škole će ti se nešto dogoditi”)

-       Prijašnje nasilno ponašanje ili agresivna prošlost

-       Mučenje životinja

-       Učenika zadirkuju ili uznemiruju (nasilni učenici neutralna i nenasilna ponašanja percipiraju kao nasilje ili izazivanje)

-       Neprimjerena upotreba ili pristup oružju

-       Uzimanje droge

-       Obiteljski stresori

-       Vršnjaci ga smatraju “čudakom”, “drugačijim”

-       Slaba motivacija za školskim uspjehom

 

PREVENCIJA NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA

Usklađenost i zajedništvo

Djelujući usklađeno i zajednički, roditelji, škola i lokalna zajednica mogu  utjecati na društveno odgovorno ponašanje djece i na učenje društvenih i emocionalnih vještina (ŽIVOTNE VJEŠTINE):

-       SVIJEST O SEBI (zna svoje dobre strane, prepoznati osjećaje)

-       RAZUMIJETI DRUGE (razviti suosjećanje, “staviti se u tuđe cipele”)

-       RAZUMIJETI VLASTITU PRIRODU (znati upravljati vl. osjećajima, suočiti se s preprekama)

-       DONOSITI ODGOVORNE ODLUKE (promisliti o posljedicama svojih djela za sebe i druge)

-       GRADITI ZDRAVE ODNOSE (reći NE negativnim pritiscima vršnjaka, sukobe rješavati konstruktivno)

Integracija znanja i kompetencija, suradnja i zajednička vizija cilja doprinose uspješnosti svakog programa prevencije u postizanju njegove osnovne zadaće – odgojiti sretnu i kompetentnu djecu.

 

Za sve dodatne informacije molimo vas kontaktirajte Obiteljski centar KZŽ na gore navedenu adresu ili brojeve telefona.








OBITELJSKI CENTAR  KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

 Frana Galovića 1c, Krapina, 049/371-319, 371-193

            www.obiteljskicentar-kzz.hr

 

Mentalno zdravlje

 

 Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. listopada u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH) i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO). Na svjetskoj razini naglašava se važnost promicanja mentalnog zdravlja i usmjerava se pozornost na probleme mentalnog zdravlja.

 

Kad čujemo termin mentalno zdravlje, česta asocijacija su mentalne (psihičke) bolesti, no ono je sastavni dio općeg zdravlja osobe te je važan izvor snage i sigurnosti za pojedinca i obitelj.

Osobe dobrog mentalnog zdravlja su:

- zadovoljne

- pozitivne

- sposobne zasnovati obitelj i biti sretna u obitelji

- prihvaćati druge ljude

- sposobne stvarati i održavati prijateljstva

- produktivne na radnom mjestu

- dobro se nose sa stresom i svakodnevnim problemima

Mentalno zdravlje obuhvaća naše osjećaje i razmišljanja o nama samima, drugim osobama i suočavanje sa zahtjevima života.

 

Što utječe na mentalno zdravlje?

Svakodnevno na naše mentalno zdravlje utječu brojni čimbenici od kojih neki nisu pod našom kontolom. Npr. kontrolirati ili predvidjeti ponašanja drugih ljudi u nekim situacijama, kao i neke događaje (kvar na automobilu, bolest nas ili bliske nam osobe i dr.) dok postoje i neki aspekti koji jesu pod našom kontrolom, npr. naš stav, način na koji tumačimo događaje i ponašanja drugih ljudi te ponašanja koja biramo kao odgovor na takve situacije.

 

Briga o mentalnom zdravlju

Opadanje određenih mentalnih sposobnosti za koje se mislilo da su povezane sa starenjem, poput gubitka pamćenja, sporog razmišlja i blokade kod rješavanja problema, nije neizbježno ako se mozgu nastave davati izazovi.

Što se može poduzeti kako bi se očuvale (i povećale) mentalne sposobnost kako postajemo stariji?

Što se ne koristi – zahrđa

Ne iznenađuje da se isti savjet koji slijedimo kako bismo postigli tjelesnu kondiciju odnosi i na mentalne sposobnosti -"koristi ih ili će zahrđati“. Psihičke vježbe će ojačati i poboljšati kognitivne funkcije tijekom vremena.

Zdrav životni stil - zdravlje ponekad ne možemo izabrati, ali možemo izabrati zdrav način života. Zdravi životni stilovi uključuju brigu o prehrani, izbjegavanje pušenja, konzumiranja alkohola i droga, kretanje i sportske aktivnosti. Zdravi životni stilovi uključuju i aktivnu brigu o vlastitom zdravlju, te odgovorno ponašanje prema sebi, drugima, ali i prema okolini.

 

Ostati mentalno zdravi znači nositi se sa svakodnevnim mislima i osjećajima. To uključuje rad na svojim mislima i osjećajima tj. psihohigijenu. Nemojte skrivati vlastite emocije, pokažite ih i drugi ljudi ih imaju i oni će vas razumijeti. Priznajte i sebi i drugima kako vas je ponekad strah, da ste veseli, sretni ili jadni. Pokušajte prepoznati emocije drugih ljudi i u njih se uživjeti (empatija); to će vam olakšati život s vlastitim emocijama.

Također, briga o mentalnom zdravlju uključuje i brigu o sebi kada se osjećamo loše, slabo, pod stresom, uzrujano, ili tužno radeći stvari kojepomažu da se osjećamo bolje, razgovarajući sa nekom osobom od povjerenja, a po potrebi potražiti i savjet strućne osobe (lječnika, psihologa, savjetodavatelja i dr.) 

 

Za sve dodatne informacije molimo vas kontaktirajte Obiteljski centar KZŽ na gore navedenu adresu ili brojeve telefona.









POLAZAK U ŠKOLU

 

Spremnost djeteta za školu


 

     
Današnji obrazovni sustavi  u pravilu kao kriterij ulaska u školu ne postavljaju stupanj djetetove spremnosti, njegovu doraslost „razvojnim zadacima",  nego granicu ulaska u školu određuju mehanički na temelju kronološke dobi.   

Pojam spremnosti za školu ili bolje rečeno spremnosti za školsko učenje kod većine istraživača određuje se kao složena pojava koja uključuje više dimenzija, pri čemu se najčešće navode:


  1. Tjelesna spremnost koja podrazumijeva mogućnost djeteta da se nosi sa zahtjevima koji uključuju specifične psihofizičke napore, odnosno dijete mora imati u zadovoljavajućoj mjeri razvijene osjetne funkcije  te određene tjelesne sposobnosti poput snage mišića i tjelesne izdržljivosti,
  2. Govorna razvijenost koja podrazumijeva da dijete ima odgovarajuću artikulaciju, da uredno koristi gramatičku strukturu; da ima bogat rječnik, te uredno razumijevanje govora  kako bi mogli slijediti upute i zahtjeve učiteljice/učitelja,
  3. Kognitivna spremnost, kao najvažniji prediktor školskog uspjeha, uz inteligenciju uključuje i razvijenost niza psihičkih funkcija u području percepcije, pažnje, pamćenja i mišljenja,
  4. Emocionalna spremnost koja se očituje u stanovitoj emocionalnoj stabilnosti i mogućnosti kontrole vlastitih emocija kako bi dijete znalo na odgovarajući način prihvaćati uspjeh i neuspjeh, kao i primjereno izražavati osjećaje koji ih prate ,
  5. Socijalna spremnost koja podrazumijeva ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima te mogućnost suradnje s drugima,
  6. Motivacija za učenje i interes za građu također predstavljaju osobito važne činitelje školskog uspjeha.
 

Utvrđivanje spremnosti za školsko učenje moguće je korištenjem niza instrumenata
  koji  mjere koncept spremnosti za školu.

Sami roditelji promatrajući djetetove reakcije mogu
  prepoznati „optimalne trenutke za učenje" čiji prvi znak je djetetovo spontano zanimanje za učenje čitanja i pisanja, a zasigurno znak djetetove zrelosti za učenje jest ukoliko pokušaj poučavanja u nekom području rezultira napretkom u učenju.

 

 

Priprema za polazak u školu - zajednička aktivnost roditelja i djeteta


Polazak u prvi razred osnovne škole predstavlja veliku promjenu u životu djeteta, ali i njegovih roditelja. Može se reći da je to prvi veliki korak djeteta na putu do zrelosti, ali i korak u kojem se potvrđuje sav dotadašnji trud, pažnja i ljubav ugrađena u odgoj djeteta.

Dobra pripremljenost roditelja za polazak djeteta u školu svakako je jedan od preduvjeta uspješnije prilagodbe djeteta na školski program i obveze koje dijete očekuju. Ako se roditelji dobro informiraju počevši od informacije o proceduri upisa u školu, dokumentima koji trebaju, vremenu i sadržaju pregleda djeteta za upis, sadržaju razgovora kod pedagoga ... znat će pripremiti
  i dijete, te će time reducirati potencijalni stres  oko upisa i polaska u prvi razred.

Obitelj je najvažniji faktor u razvoju svih sposobnosti djeteta i priprema djeteta za školu zapravo počinje od njegovog dolaska u obitelj. Time mogli bismo reći da bi i priprema roditelja za polazak
  djeteta u školu trebala početi od rođenja djeteta senzibiliziranjem, informiranjem i educiranjem roditelja o aspektima  pozitivnog i odgovornog roditeljstva i djelotvornim odgojnim postupcima. Naime, djeca se pri polasku u prvi razred znatno razlikuju u pripremljenosti i zrelosti za školu, a što je najvećim dijelom povezano sa načinom komunikacije i prirodom odnosa između roditelja i djece. Ukoliko se roditelji „bave" svojim djetetom, potiču njegovu znatiželju i kreativnost, razgovaraju s djetetom i objašnjavaju svoje odgojne postupke (bilo da se radi o nagradi ili zabrani) stvaraju se povoljni uvjeti za harmoničan razvoj  djetetovog osjećaja odgovornosti, emocionalne sigurnosti i zrelosti koji će mu biti potrebni za školu. Odgajajući dijete u atmosferi u kojoj postavlja pitanja, dobiva odgovore i zabavlja se učeći kroz igru, i dijete i roditelj se za školu počinju pripremati vrlo rano.

 

Promijene unutar obitelji


Polazak djeteta u školu iziskuje prilagodbe od strane djeteta (nova pravila ponašanja; sjedenje na jednom mjestu duže vrijeme; praćenje aktivnosti do kraja; dolazak na početak nastave...), i od strane roditelja. Unutar obitelji javlja se potreba za novom organizacijom i podjelom odgovornosti, ali i ne manje važnim, novim planiranjem troškova koji mogu predstavljati pravi udar na kućni proračun.

Razvijenost dječjih osobina i sposobnosti procjenjuje se od strane novih, stručnih osoba, kroz te procjene dolazi i do procjene roditelja, njihovog dosadašnjeg načina odgoja i brige za zadovoljavanje potreba djeteta, njihove uspješnosti u pripremljenosti djeteta za školu...

            Polazak djeteta u školu kod roditelja može izazvati i osjećaj nemoći zbog nemogućnosti kontrole djetetovih aktivnosti u školi i osoba s kojima se dijete druži; isto tako roditelj može imati manjak pouzdanja u djetetovu samostalnost.

 

Najčešći strahovi i pitanja s kojima se susreću roditelji prije početka škole


            U razdoblju pred polazak u školu javljaju se brojni strahovi, ponajviše roditeljski, koji se lako prenose na dijete, s velikom mogućnošću da upravo to pokvari dane pripreme i polaska u školu.

Roditelj je zabrinut kako će se njegovo dijete prilagoditi zahtjevima škole; da li će uspjeti savladati sve što se od njega očekuje; da li je njegovo dijete dovoljno dobro; koliko se razlikuje od druge djece; kako će se uklopiti među vršnjake i hoće li naći prijatelje; da li će učiteljica/učitelj imati dovoljno razumijevanja za dijete...Takve brige su razumljive s obzirom da prilagodba djeteta na školu utječe na djetetov osjećaj zadovoljstva, radosti, motivaciju za učenje i budući stav prema obrazovanju općenito.

            Ako roditelj ne vjeruje da će djetetu u školi biti dobro, u to neće vjerovati ni dijete, ma koliko mu pričali o tome kako je u školi jako lijepo i kako će se tamo zabavljati, učiti i igrati s drugom djecom.

            Svoje strahove i nesigurnosti roditelj neminovno prenosi na dijete, stoga je važno pomoći mu, kako bi svom djetetu što više olakšao start u tu novu životnu situaciju.

 

Planiranje zajedničkih aktivnosti


            Polazak djeteta u školu iziskuje novi raspored aktivnosti  i roditelja i djeteta, a imajući u vidu obveze koje roditelj i dijete trebaju izvršavati.

Zajedničke aktivnosti
  djeteta i roditelja koje vole dijete i roditelj treba planirati na način da dnevno preostane minimalno 30 minuta kvalitetno provedenog zajedničkog vremena u razgovoru i/ili igri koji i roditelj i dijete vole.

            Zajedničke aktivnosti koje vole i dijete i roditelj, a iziskuju više vremena treba planirati unaprijed, tjedno, tijekom vikenda.

 

 

 

Dragica Slakoper-Lisica, dipl. psihologinja

Obiteljski  centar Krapinsko-zagorske županije
Frana Galovića 1c,  Krapina
Tel/fax: 049/371-319; 371-193


 

 

 


 

SAMOPOUZDANJE-ZAŠTO NAM JE VAŽNO


 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript




Postoji li razlika između samopouzdanja i samopoštovanja?

  • Samopouzdanje ili samouvjerenost ugodan je osjećaj sposobnosti ostvarivanja ciljeva, dok je samopoštovanje ugodan osjećaj visoke osobne vrijednosti i kvalitete.
  • ne  mogu se pribaviti po volji, niti bi bilo dobro da svi uvijek budu samouvjereni. Neki od najgorih ljudi na svijetu imali su izrazito visoko samopouzdanje, što im je pomoglo da učine neke od najvećih šteta u povijesti.


Nisko samopouzdanje ima vrlo nepoželjne posljedice:

  • Kreira anksioznost, stres, osjećaj usamljenosti, te povećava šanse za razvoj depresije i poremećaja raspoloženja koji se mogu ukloniti samo liječenjem, a ne i pukom odlukom.
  • Uzrokuje probleme u odnosima s drugim ljudima i ljubavnim vezama.
  • Ozbiljno može ugroziti obrazovanje i posao.
  • Može dovesti do podcjenjivanja svojih sposobnosti i neostvarenja svojih mogućnosti.
  • Povećava emotivnu ranjivost i ovisnosti o drogama i alkoholu.

 

  • Nisko samopouzdanje konstantno vodi do povećanja negativne slike o sebi, te osoba pada sve niže i niže ili se čak počinje samodestruktivno ponašati.

Kako do povećanja samopouzdanja:

  • Prije nego što započnete raditi na povećanju samopouzdanja morate vjerovati kako se možete promijeniti. Promjene se ne događaju brzo ili lako, ali se događaju.


Savjeti za stjecanje samopouzdanja

  • Pozitivno govorite o sebi – jačate samopoštovanje, a i drugi će vas više poštivati, te tako opet jačate samopouzdanje.
  • Cijenite nešto u svom izgledu – loša slika o sebi znači nisku razinu samopouzdanja.
  • Klonite se „čangrizavaca“ (ljudi koji se stalno žale) – povući će vas za sobom. Družite se sa uspješnim ljudima i dobit ćete nadahnuće za stvaranje vlastitog uspjeha.
  • Kad ste potišteni i osuđujete sami sebe, postanite svoj najbolji prijatelj i vaše će samopouzdanje odmah ojačati.
  • Promijenite negativno mišljenje o sebi – vježbajte um, vjerujte u vaše pozitivne osobine.
  • Uvijek gledajte naprijed, prema pozitivnoj budućnosti, nemojte žaliti za prošlosti i okrivljavati se. Potrudite se da ne ponavljate iste greške, učite na njima.
  • Prestanite biti žrtva i recite „NE“.
  • Odvojite vrijeme samo za sebe – vaše potrebe se jednako važne kao i potrebe ostalih. Isticanjem vlastitih potreba naglašavamo svoju vrijednost i jačamo samopouzdanje.
  • Otkrijte svoje potrebe uspostavljanjem dodira sa svojim osjećajima i vaše će samopouzdanje rasti.
  • Redovno izvršavajte svoje obaveze – napravite popis stvari koje morate napraviti, odaberite jednu i napravite je (osjećaj da smo nešto napravili služi nam kao nadahnuće za ostale zadatke)
  • Obavite odlučan telefonski razgovor – obavite razgovor stoječki kako bi smanjili nelagodu tijekom telefoniranja; smiješite se jer osmjeh pojačava osjećaj dobrobiti (zvučite sigurnije i odlučnije, ljudi će se ophoditi prema vama sa više poštovanja).
  • Prije nego što se razljutite, pitajte se: „Je li to doista važno!?“
  • Počnite govoriti ono što mislite i tražite ono što želite – izbjegavajte odgovor „...svejedno mi je“
  • Nemojte postati žrtva nečega što ne možeš promijeniti – ne obazirite se na „vremenske prilike“ uživaj u svakom trenutku svog života.
  • Počnite ostvarivati svoje snove. Riskirajte, budite hrabri i djelujte - vaše će samopouzdanje rasti.
  • Stres slabi samopouzdanje – naučite vještine prevladavanja stresa.
  • „Problem“ pretvorite u „izazov“.
  • Mislite pozitivno, očekujte najbolje, pa će se to i dogoditi – negativan stav dovodi nas do negativnih ljudi i događaja.
  • Izgledamo li sigurnije, osjećamo se sigurnije – ako ste potišteni, sjednite uspravno, zabacite ramena i ljude oko sebe gledajte u oči.
  • Riješite se osjećaja krivnje – uništava samopouzdanje.
  • Uravnotežite mentalne, fizičke, emocionalne i duhovne aktivnosti – o tome ovise kreativnost i jako samopouzdanje.
  • Maštom stvorite vlastiti uspjeh .

 

Potražite pomoć

  • Pomoć drugih osoba je vrlo važan korak u povećanju samopouzdanja, ali često je i najteži.
  • Osobe s niskim samopouzdanjem rijetko traže podršku ili pomoć jer misle kako je ne zaslužuju.
  • No, budući da je nisko samopouzdanje odraz toga kako su se druge osobe odnosile u prošlosti prema vama, treba vam pozitivna podrška kako biste nadišli negativna iskustva iz prošlosti.
  • Pitajte prijatelje što im se sviđa na vama i što misle da radite dobro.
  • Pronađite osobu kojoj je dovoljno stalo da sluša vaše jadanje bez osuđivanja ili kritike.
  • Pitajte za zagrljaj.
  • Osobu koja vas voli zamolite da vam to kaže.

 

Za više informacija uključite se u radionice Obiteljskog centra KZŽ te naučite nove vještine za kvalitetniji život. Veselimo se susretu s vama!

 

 





SLOBODNO VRIJEME U OBITELJI

 

 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript




Slobodno vrijeme nam uvelike omogućuje da sa svojim djetetom, unutar obitelji, razvijamo povjerenje, bliskost i povezanost koji su osnovni čimbenici zajedništva, ljubavi i podrške za kojim teži svaki roditelj i svako dijete.
Važno je znati da djeca od najranije dobi imaju potrebu i želju provoditi vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima.
Mnogi će se roditelji upitati koliko je slobodnog vremena potrebno da bi se zadovoljilo potrebe svoje djece za druženjem. Velik je broj opravdanih i neopravdanih razloga zbog kojih ne provodimo dovoljno slobodnog vremena, ili vremena uopće u igri i druženju unutar svojih obitelji, ali važno je napomenuti kako  «više» slobodnog vremena ne znači ujedno i «bolje», kvalitetnije i kreativnije. 
Velika je povezanost između kvalitetno provedenog vremena unutar obitelji, sa stvaranjem povjerenja i bliskosti između roditelja i djece za kojim toliko težimo kada se naše dijete počne osamostaljivati i odrastati. Ako želimo doći do tog stupnja, (da nas dijete nazove na telefon i kaže nam da se zaljubila u Marka ili da je dobila jedinicu i jako je tužna), temelje moramo graditi dok su djeca mala i dok su im roditelji «centar svijeta». A najjednostavnije nam je upravo kroz aktivnosti koje djeca vole raditi (zajedničko crtanje, odlasci u park, pečenje kolača, čitanje...).

 Dobro je znati…
 
1. Odvojite vrijeme za igru i druženje i posvetite svome djetetu pažnju
Vrlo često nam se desi da smo odsutni za vrijeme igre i druženja sa djetetom. Radimo nekoliko stvari u isto vrijeme (gledamo TV i igramo neku društvenu igru, telefoniramo i gledamo crtež koji nam je dijete upravo nacrtalo i kojim nas želi impresionirati...), međutim naša djeca vrlo dobro čitaju naše ponašanje i osjećaju kad nismo s njima u potpunosti. Zato je bitno da odvojite vrijeme za svoje dijete i posvetite mu punu pažnju, tako će dijete osjetiti da vam je važno i da ste to vrijeme odvojili samo za njega.

2. Čitajte svojem djetetu
Od najranije dobi (već i prije navršene prve godine života) čitajte svojem djetetu, razgovarajte o pročitanom, prepričavajte priče. Odredite vrijeme za čitanje (npr. vrijeme prije spavanja ili prije popodnevnog odmora) i uživajte u prisnosti koja se na taj način postiže između vas i vašeg djeteta. Dogovorite se unutar obitelji i neka se roditelji izmjenjuju u čitanju (npr. subotom i nedjeljom čita tata ili obrnuto).

3. Stvorite vrijeme za igru
Rekli smo već da danas postoji pomanjkanje vremena u obiteljima. Mi vam predlažemo da iskoristite trenutke kad vodite dijete u vrtić, kad idete zajedno u dućan, kad se vozite u autu. Kako? Jednostavno, razgovarajte sa svojim djetetom ili igrajte neku igru riječima (vidi u nastavku pod igrama). Tako će vam brže proći vrijeme, zabavit ćete se i naučiti nešto novo o svome djetetu.

4. Uključite se u aktivnosti svog djeteta
Odvedite djecu u kino, kazalište, na koncert, klizanje ili u neku kreativnu igraonicu, ali nemojte ga ostaviti samoga i na čuvanju tetama koje tamo rade, nego budite s njim i podijelite to iskustvo. Nakon zajedničkog iskustva uživanja u predstavi porazgovarajte o doživljenom i podijelite utiske. Na taj način ostajete uključeni u djetetov život, a to će vam biti važno kad dijete krene samo sa svojim društvom u kino i na neke druge aktivnosti.


5. Obiteljska putovanja
Organizirajte obiteljske izlete, putovanja na more, na selo, na skijanje ili već tamo gdje vam se sviđa i gdje će te se osjećati ugodno. Kad idete na godišnji odmor organizirajte ga tako da možete povesti sa sobom svoju djecu, nemojte ih ostavljati na čuvanju bakama i/ili tetama. Djeca su dio obitelji i kao takve ih od malena uključite u obiteljska putovanja. 
Uživajte u godišnjem odmoru i provedite ga negdje gdje nema TV, igrica, kompjutera i ostalih čuda tehnike. Organizirajte izlete i obiteljske igre, budite jedni s drugima i posvetite vrijeme stvaranju zajedništva u obitelji.

 

 




OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI

 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 


OVISNOST DJECE I MLADIH

Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI

Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja. 
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:

  • ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • Pratite njihov uspjeh u školi.
  • Upoznajte njihove prijatelje.
  • Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika…)
  • Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.


  • DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:

  • Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja

 








OBITELJ

 

 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

     Obilježavanje Međunarodnog dana obitelji utemeljeno je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a od 1994. godine obilježava se svake godine 15. svibnja u cijelom svijetu. Kada govorimo o obitelji važno je sagledavati je iz svih aspekata te kroz povijesni razvoj čovjeka. Definiranje obitelji razlikuje se sukladno tim aspektima i povijesnim razdobljima u kojem obitelj definiramo.

 Antropologija obitelj definira kao skupinu sastavljenu od žene, njezine djece i barem jednog muškarca vezanog brakom ili krvnim srodstvom (Haviland).

Sociološki aspekt obitelj definira kao društvenu skupinu koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Obuhvaća odrasle osobe oba spola od kojih barem dvije održavaju društveno prihvaćenu spolnu vezu te imaju jedno ili više djece, vlastite ili usvojene (Murdock). Sociološki gledano obitelj možemo definirati i kao zajednicu koja se sastoji od dvije ili više osoba, a koji žive zajedno u dužem vremenskom razdoblju te dijele rad, seks, brigu i zbrinjavanje djece i duhovne, intelektualne i rekreacijske aktivnosti (D*Antonio). Isto tako, obitelj se odnosi na one osobe koje dijele zajedničku povijest, koji se vole, koji su živjeli veći dio života zajedno i koji dijele profesionalne interese, ekonomske potrebe, seksualne preference i političke poglede (Lindsey).

Statistički aspekt obitelj definira kao roditelje i njihovu djecu, koja nisu u braku. Može se sastojati i od muža i žene koji žive u izvanbračnoj zajednici ili nemaju djece (Statistički ljetopis 2001.).

Obitelj je samostalna jedinica, ali i temeljna društvena institucija svakog društva. Obitelj ima niz uloga i pravila koje određuju važnost prema društvu i utjecaj vanjskih obilježja na obitelj. Razlikujemo konzervativni pristup obitelji koji „ispravnom“ definira onu obitelj gdje dva roditelja privređuju za dom. U konzervativnom pristupu prisutan je strah od slabljena braka kao institucije, a time i obitelji i to argumentiraju podacima o sve manjem broju djece te sve većim brojem žena koje rade izvan kuće. Liberalni pristup obitelji je optimističniji te smatra da se obitelj mijenja, no da je to mijenjanje ne ugrožava. Promjene u ženskim životima u svijetu rada i obiteljskim ulogama daju ženama veće mogućnosti te time povećavaju samostalnost i slobodu izbora.

Javnost obitelj doživljava kao zajednicu dvije odrasle osobe povezane brakom, partnerstvom ili roditeljstvom, a oni dijele brigu o onima koji ovise o njima. Naglasak je na životu u istom kućanstvu, zajedničko ulaganje u prihode i kućni rad. Između članova obitelji očekuju se prisni odnosi u relacijama između roditelja i djece te seksualnih partnera, a povezuje ih i dijeljenje unutrašnjih vrijednosti.

Brak je način na koji društvo propisuje kako će se regulirati spolni odnosi i reprodukcija te najčešće služi kao osnova obiteljske zajednice. Brak je društveni odnos, a reguliran je pravom, odnosno zakonom. Kulturološki gledano može biti monogaman, poliandrijski, poliginijski i grupni brak. Izbor bračnog druga može biti slobodan ili dogovoren između obitelji. Kroz povijest je sklapanje braka imalo ekonomsko i političko značenje i nije bio stvar samo dvoje ljudi koji stupaju u bračnu zajednicu. Dolazilo je do bračnih razmjena u obliku miraza, plaćanja mlade ili služenja nevjesti. Stupanjem u brak dolazi i do različitih srodničkih odnosa, a dijelimo ih na afinalno srodstvo – rodbina supružnika, konjugalno srodstvo – vezani ženidbom i konsangvinalno srodstvo – krvno srodstvo. Vezano uz srodničke odnose vrlo je važno naglasiti zabranu spolnih odnosa koji se odnose na članove obitelji, osobito između roditelja i djece te braće i sestara, a time se osigurava da se roditelji i djeca u bliskim vezama međusobno ne smatraju seksualnim objektima.

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se  obiteljsko pravo.

Obiteljsko pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi  koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

Važnost tih odnosa je u tome;

  • što se u njima rađa i podiže potomstvo
  • osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice
  • putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:

  • Bračni i izvanbračnih drugova
  • roditelja i djece
  • posvojitelja i posvojenika
  • skrbnika i štićenika
  • uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima;

  • ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji
  • zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta
  • primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

Vjerujemo da je obitelj zasnovana na ljubavi, zajedništvu i dijeljenju zajedničkih interesa temelj dobrog i kvalitetnog društva te da ćemo njegujući ljubav, razumijevanje, uvažavanje i dijalog utjecati na očuvanje općih vrijednosti i razvoju društvene zajednice u cjelini.

 



 




SELF-KONCEPT ILI POJAM O SEBI

 

 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

 

Tko sam, zapravo, ja?

Vjerojatno nema čovjeka koji sebi u nekom trenutku svog života nije postavio ovo pitanje. Neki ljudi to čine rijetko i ne opterećuju se mogućim odgovorima. Drugi su pak time opsjednuti  i spremni posvetiti čitav život traženju odgovora…

Odgovor na ovo pitanje predstavlja self-koncept ili pojam o sebi. Pojam o sebi u velikoj mjeri utječe na naš život. On određuje koje ćemo događaje u svojem životu smatrati važnima, što ćemo poduzimati, koje ćemo ciljeve pokušati dostići, hoćemo li biti zadovoljni onim što smo učinili, koji će događaji biti za nas stresni i kako ćemo reagirati na njih.

Čemu služi pojam o sebi?

Svi znamo da teorije obično razvijaju znanstvenici. No nisu znanstvenici jedini koji „proizvode“ teorije. Svatko od nas ima svoju teoriju svijeta i svoju teoriju sebe. Čovjek je po prirodi istraživač i „znanstvenik“ koji pokušava predvidjeti pojave i događaje u svijetu oko sebe, uključujući i svoje osobno ponašanje. Možda vam se čini da vi nemate neku posebnu teoriju o sebi? Međutim da vas netko pita da li biste u subotu radije išli u kino ili ostali kod kuće vjerojatno ćete nešto odgovoriti. Što god odgovorili, odgovor je dio vaše teorije o sebi. Ja sam osoba koja voli subotom ići u kino, ja sam osoba koja subotnje veče voli provoditi kod kuće, ja sam osoba koja nema ideju kako voli provoditi subotnje veče…

Ovakve i mnogo sličnih pretpostavki dio su naše teorije o samima sebi, teorije koja odgovara na pitanje Tko sam ja?
Teorije o sebi pomažu nam da lakše živimo. Na temelju teorije o sebi čovjek objašnjava svoje prošlo i sadašnje ponašanje i predviđa buduće. Bez toga naše bi nam ponašanje izgledalo neobjašnjivo i kaotično. Npr. ako mislimo o sebi kako smo pošteni, to bi trebalo objasniti naše ponašanje u mnogim situacijama. Ali, ako smo pošteni samo u nekim situacijama, a u drugima nismo, naša teorija ima manjkavosti. Stoga je mnogo bolje ako naša teorija sadrži specifične, a ne samo općenite pretpostavke. Ja sam pošten, primjerice može glasiti, Ja nikad neću nešto ukrasti, ali sam spreman prepisivati na ispitu.

Teorija o sebi također nam pomaže da doživimo pozitivna, a izbjegnemo negativna iskustva.

Još je jedna važna funkcija teorije o sebi – daje nam realan osjećaj samopoštovanja. Mora nam omogućiti da vidimo sve svoje dobre osobine i da se dobro osjećamo kad mislimo o sebi. Ukoliko je teorija takva da dovede do toga sa podcjenjujemo ili precjenjujemo svoje pozitivne osobine, to se u velikoj mjeri može loše odraziti na naš život.

 

Dimenzije pojma o sebi

3 dimenzije: znanje o sebi, očekivanja od sebe i vrednovanje sebe.

a) Znanje o sebi

na pitanje tko sam ja? Većina će prvo opisati sebe u terminima spola, rase, zanimanja, religije, socijalnog statusa i političkog opredjeljenja, tek nakon toga slijedili bi neki osobniji podaci – tjelesni izgled, ponašanje prema ljudima, osjećaj osobne kompetentnosti, moralne osobine, osjećaji drugih ljudi prema sebi i osobni ukus u različitim područjima.

Svjesno i nesvjesno ja – postoje razlike između ljudi u pogledu svjesnosti vlastitog „ja“. Oni koji mogu istraživati, ispitivati i otkrivati svoje „ja“ obično su bolje prilagođeni. Da bismo promijenili kod sebe ono što nije dobro, znanje o sebi je nužno. Ako ne vidimo kakvi smo ne možemo se ni početi mijenjati. Stoga je važno vidjeti sebe onakvim kakvim jesmo, a ne onakvim kakvi bismo željeli biti.

b) Očekivanja od sebe

u isti čas, osim ideje o onom što jesmo, imamo sliku i o onom što bismo mogli biti, dakle, imamo očekivanja od samog sebe. Očekivanja od sebe mogu se  pojaviti u obliku „idealnog“ i „očekivanog“ ja.

Stvarno „ja“ odnosi se na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje vjeruju da ih posjeduje. Idealno „ja“ odnosi se na osobine koje bi osoba htjela imati. To su njezine nade i želje. Očekivano „ja“ odnosi se na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje smatraju da ih treba imati. To su dužnosti, obaveze i odgovornosti.

Stvarno ja – ono što jesam

Idealno ja – ono što bih želio biti (želje, nade)

Očekivano ja – ono što bih trebao biti (dužnosti, obaveze, odgovornosti)

Ako se ti aspekti ne slažu, osoba ima problema. Ako je razlika između stvarnog i idealnog ja velika, osoba je sramežljiva, tužna i razočarana. Ako je razlika između stvarnog i očekivanog ja velika, osoba je tjeskobna i ima osjećaj krivnje.

c) Vrednovanje sebe

vrednovati se možemo u pozitivnim i negativnim terminima. Svakodnevno procjenjujemo ono što jesmo i kakvi jesmo  s onim što bismo željeli, mogli ili trebali biti. Rezultat ovih procjena je samopoštovanje tj. kvantitet samopoštovanja (ovisno da li su naše procjene većinom pozitivne ili negativne).

 

Potreba za održanjem pojma o sebi

Ljudi postaju vrlo uznemireni kada njihove temeljne postavke o sebi dođu u pitanje – može doći do krize identiteta. Da bi održali sliku o sebi tražimo informacije i iskustva koji su u skladu s njom, a izbjegavamo ili ignoriramo suprotne. Ako mislimo pozitivno o sebi lakše ćemo prihvaćati pozitivne informacije o sebi nego negativne i obratno.Većina ljudi nastoji održati visoku razinu samopoštovanja.  

 


 

POLOŽAJ ŽENE U OBITELJI


OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

RAVNOPRAVNOST SPOLOVA je temeljna vrednota ustavnog poretka. Zakon o ravnopravnosti spolova -zabranjuje diskriminaciju po osnovi spola te mu je glavni ciljstvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Zakon izrijekom zabranjuje diskriminaciju na temelju bračnog ili obiteljskog statusa.

Ravnopravnost podrazumijeva:

  • * jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života,
  • jednak status i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava te jednake koristi od ostvarenih rezultata

Obiteljski zakon temelji se na:


  • * načelu ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštivanja i pomaganja svih članova obitelji
  • jednakosti prava
  • * izjednačenosti bračne i izvanbračne zajednice
  • * jednakosti prava i obveza u roditeljskoj ulozi

 

ZDRAVA OBITELJ je  temelj svakog društva. U Krapinsko-zagorskoj županiji tendencija je prema tradicionalnom načinu života i tradicionalnoj podjeli rodnih uloga. U svakodnevnom životu neravnopravnost je prisutna u određenim segmentima društvenog i privatnog (obiteljskog života):

a) u društvu - na području radnog prava - pri zapošljavanju „koliko djece imate?; namjeravate li se udavati?; ostati trudna?“.

  • * žene rade na slabije plaćenim poslovima
  • * veći postotak nezaposlenih

b) unutar obitelji

  • * nezadovoljne, preplašene, nesigurne u traženju i ostvarivanju prava prema partnerima - u nepovoljnijem položaju

Žena u obitelji ima višestruke uloge:

  • * rađanje i odgoj djece - primarna zadaća
  • * kućanski poslovi i održavanje kućanstva
  • * zaposlene i nezaposlene

Iz gore navedenih razloga spominje se kako žene imaju dva radna mjesta:

  • * na kojem rade
  • * unutar obitelji-briga za djecu, čišćenje, kuhanje, pranje (uglavnom žene obavljaju te poslove)

U radu Obiteljskog centra vezano uz promicanje ravnopravnosti spolova provode se:

  • * bračna i partnerska savjetovanja
  • * naglašavanje jednakosti u pravima i obvezama
  • * poticanje na razgovor i pozitivnu komunikaciju
  • * poticanje dogovora, sporazuma i kompromisa
  • * podrška, ohrabrenje i osnaživanje

Najbolji rezultati stručnog rada i savjetovanja pokazali su se u slučajevima  zajedničkog dolaska bračnih/izvanbračnih partnera u OC što je doprinijelo lakšoj podjeli poslova i zajedničkom planiranju međusobnih odnosa kroz neko vrijeme. Kao prisutan rizik uobičajeno se javljaju velika očekivanja korisnika - nestrpljivost i želja da se narušeni odnos odmah popravi. Važno je i u obiteljski život uključiti djecu kao ravnopravne članove obitelji - samo na taj način mogu učiti uloge koje će jednog dana obavljati u svojoj obitelji.

Za kraj…

Kvalitetni obiteljski odnosi temelje se na dobrim partnerskim odnosima, a oni znače uzajamno poštovanje i skrb. To omogućava zajedničko pozitivno djelovanje u odgoju djece i temelj je osobnog zadovoljstva životom. U bračnu/partnersku zajednicu stupamo jer želimo i vjerujemo da će nam suživot olakšati nošenje sa životnim izazovima. Dobro je upamtiti kako su obiteljski odnosi najvažniji odnosi u životu koje je potrebno kontinuirano nadograđivati i njegovati.

 

 


 

 

RASTIMO ZAJEDNO


 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 

Program radionica za roditelje najmlađe djece


CILJEVI PROGRAMA:

Kao dio šireg programa UNICEF-ova podršku roditeljstvu "Prve tri su najvažnije!'; suradnjom voditelja i roditelja razvijen je Program radionica za roditelje "Rastimo zajedno" koje se provode s roditeljima najmlađe djece širom Hrvatske.

Svrha Programa radionica za roditelje "Rastimo zajedno" jest omogućiti protok informacija, znanja, vještina i podrške koji roditeljima koriste u ispunjavanju njihovih roditeljskih odgovornosti te promiču rast i razvoj kako roditelja, tako i djeteta.

Glavni cilj Programa radionica jest stvoriti poticajno i osnažujuće okruženje u kojem roditelji s voditeljicama radionica i s drugim roditeljima razmjenjuju iskustva o tome kako žive svoje roditeljstvo, upoznaju bolje sebe kao roditelja, načine na koje se odnose prema svojem djetetu te doznaju i za druge moguće načine odnošenja prema djetetu. Također, upoznaju se sa znanstvenim stajalištima o pozitivnoj interakciji roditelja i djeteta, kao i o roditeljstvu na dobrobit djeteta (i roditelja).

Na radionicama će se preispitivati vrijednosti kojima se roditelji rukovode, učiti o potrebama djece i roditelja te o načinima njihova zadovoljavanja, vježbati komunikacijske vještine i odgovarati na druga pitanja za koja roditelji izraze interes.

 

ISHODiŠTA PROGRAMA:

Program radionica za roditelje "Rastimo zajedno" oslanja se na nekoliko temeljnih pretpostavki:

• Prve godine života osobito su važne za razvoj svakoga ljudskog bića. Mozak djeteta najintenzivnije se razvija upravo u tom razdoblju. Ono što dijete doživljava ima ogroman utjecaj na razvoj njegova mozga, pa prema tome i na njegove kasnije životne mogućnosti i prilike. Ako dijete raste u okolini bez dovoljno ljubavi, sigurnosti i roditeljske njege, u njegovom se mozgu mnoštvo sinapsi neće očuvati i bit će znatno drugačiji od mozga djeteta koje raste u emocionalno bogatom ozračju. Već u dobi od tri godine vidljive su razlike u socijalnom i intelektualnome razvoju djece, koje ne ovise o prihodima ni o obrazovanju roditelja, već o tome kako se roditelji bave djecom kod kuće, kako podržavaju njihovu znatiželju i učenje.

• Prve su godine važne i zato jer se iskustvo o sebi i drugim ljudima iz tih godina prenosi na kasnije godine života. U najranijim godinama se uspostavlja djetetova emocionalnu sigurnost, odnosno temeljno povjerenje u sebe i druge, što je zalog kasnijega duševnog i tjelesnog zdravlja. Stoga emocionalna privrženost, rana komunikacija i stimulacija predstavljaju jednako važne uvjete razvoja kao i prehrana, briga o čistoći, zdravlju i sigurnosti od ozljeda.

• Roditelji ili primarni skrbnici djeteta imaju najvažniju ulogu u osiguravanju emocionalno toploga i podupirućeg okruženja za dijete, kao i u usmjeravanju djetetova učenja i razvoja. Oni zadovoljavaju temeljne potrebe djeteta, osiguravaju djetetovu sigurnost, pružaju ljubav, poticaj, vodstvo i granice. Roditelji pritom često imaju pitanja ili dileme koje pozivaju na stjecanje novih znanja i vještina ili na mijenjanje nekih stavova i uvjerenja.

• Društvo je prepoznalo koliko je "roditeljski posao" važan, ali i koliko je zahtjevan, posebice u vremenu rastućih pritisaka na obitelj s različitih strana - od poslodavaca, medija, javnih službi i od strane samih članova obitelji. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta kao pravo djeteta navodi to da njegovi roditelji dobiju dovoljnu i odgovarajuću podršku i pomoć u podizanju djece.

• Današnji roditelji podižu djecu u drugačijem svijetu nego što su to činili njihovi roditelji. Društvo se promijenilo, uključujući promjene u svijetu rada (npr. sve dulje radno vrijeme, veća nesigurnost posla), promjene u sastavima obitelji (npr. sve više jednoroditeljskih obitelji i obitelji s djecom iz različitih brakova), promjene u shvaćanjima prirode djece i roditeljskog autoriteta. Društvena očekivanja od roditelja su velika, a odgovornost društva je omogućiti svakom roditelju da se nosi s izazovima suvremenog roditeljstva i ostvaruje pravo na pouzdane informacije, savjetovanje, materijalnu i drugu pomoć u brizi o djeci i njihovu razvoju. Programom radionica za roditelje "Rastimo zajedno" roditelji dobivaju mogućnost da ostvare neka od svojih prava na podku koja im pripadaju zato jer su roditelji.

 

NAČiN RADA:

U životu s djetetom i ispunjavanju roditeljskih odgovornosti mogu se pojaviti različita pitanja. Na jedanaest grupnih susreta roditelji će se baviti traženjem svojih odgovora na pitanja od interesa, zajedno s drugim roditeljima, voditeljicama i uporabom stručne literature. Roditelj najbolje poznaje svoje dijete i sebe, no iskustva stručnjaka i drugih roditelja često su dobrodošla. Nitko sam ne zna sve odgovore na sva pitanja!

Na radionicama se rabe različiti oblici rada, ovisno o cilju i sadržaju pojedine aktivnosti. Bit će kratkih predavanja, vježbi i rada na različitim zadacima, a najviše će biti razgovora na određenu temu i razmjene iskustva u malim ili većim grupama. Svaka je radionica "začinjena" i ponekom igrom i/ili kratkim filmom.

 

Sve zainteresirane roditelje molimo da se za dodatne informacije o programu „Rastimo zajedno“ jave na brojeve telefona: 049/371-193 ili 371-319 ili na e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 


OBITELJ

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Frana Galovića 1c, Krapina

049/371-319, 371-193

www.obiteljskicentar-kzz.hr

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Pišu: Dunja Horvat, pravnica i Tanja Cujzek, soc. pedagoginja

 

1. siječnja se obilježava Svjetski dan mira i Svjetski dan obitelji. Tom prigodom, nekoliko riječi o važnosti obitelji….

 

Obitelj je osnovna jedinica društva i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. To  je i grupa ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i imaju zajedničke ciljeve i obično žive u istoj kući, stanu, prebivalištu.

Obitelj je i grupa ljudi koji imaju zajedničke pretke i zajedničko porijeklo.Broj članova obitelji može biti od nekoliko do stotinjak.U današnjem društvenom poretku obitelj se definira kao nuklearna koju čine supružnici i njihova djeca, a u posljednje  vrijeme sve je češće prisutan i pojam jednoroditeljskih obitelji .

Osnovne funkcije obitelji jesu:

             -   biološko-reprodukcijska   

            -   sociološko - kulturna

PRAVNI ASPEKTI

Obiteljskim odnosima u pravnom pogledu bavi se  obiteljsko pravo. Obiteljsko pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi, te odnosi između roditelja i djece.

Obiteljski odnosi  koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, su posebni društveni odnosi koju u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu.

Važnost tih odnosa je u tome;

što se u njima rađa i podiže potomstvo

osigurava opstanak pojedinca, a time i društvene zajednice

putem njih se zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe

 

Pravnim propisima obiteljskog prava uređuju se odnosi između:

Bračni i izvanbračnih drugova

roditelja i djece

posvojitelja i posvojenika

skrbnika i štićenika

uzdržavatelja  i primatelja uzdržavanja

 

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima;

ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji

zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta

primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

 

Roditeljstvo i izazovi odgoja

Iskustva rada u Obiteljskom centru pokazuju kako svaki roditelj želi dobro svome djetetu, a često je jedini problem što roditeljima nedostaju znanja i upute kako ostvariti ono što nam je cilj cijelog procesa, a to je odgojiti kompetentno i sretno dijete. Svi već jako dobro znamo da ne postoje gotovi recepti, „instant“ rješenja – planovi koji bi našoj djeci osigurali uspjeh. Ono što postoji je nekoliko jasnih načina (mnogo puta provjerenih u praksi) koji mogu poboljšati izglede za uspjeh.

1. Budite sigurni da nema „savršenog roditelja“ niti samo jedan, „pravi način“, da odgojite dijete. Ono što postoji su različite tehnike i isprobani postupci koji nam pomažu da odgoj djece bude lakši, manje naporan i uspješniji.

2. Odgoj djece je najuspješniji kad se zasniva na dobroj međusobnoj komunikaciji (povjerenje bez prisile ili pozitivna stega). U tome je odgovornost roditelja da vjeruje da djeca žele komunicirati te da  koristimo tehnike pozitivne komunikacije: ja-poruke i aktivno slušanje.

Ja-porukama pokazujemo djetetu kako se osjećamo, što mislimo, što nam je potrebno i što želimo, koje su nam namjere i što kanimo učiniti. I upravo to je pravi smisao dobre komunikacije – izraziti sebe, a ne optuživati, prigovarati, okrivljavati i omalovažavati. Nije nužno da Ja-poruke počinju zamjenicom „ja“, bitno je reći djetetu kako se osjećamo u vezi s onim što nam je ono reklo ili učinilo, što mislimo, što bismo željeli da bude drugačije u njegovom ili njezinom ponašanju prema nama.

Aktivno slušanje uključuje sljedeće vještine:

- korištenje neverbalnih poruka dok slušamo (kontakt očima, kimanje glavom, kada vam dijete želi nešto pokazati, ako ikako možete, prestanite raditi ono što radite i posvetite mu pažnju.

 Ukupno držanje kojim pokazujemo da ga čujemo i razumijemo, da nas zanima ono što nam govori);

- postavljanje potpitanja otvorenog tipa („Kako se osjećaš ...?“, „Što misliš ...?“, „Što namjeravaš poduzeti u vezi s ...?“);

- provjeravanje jesmo li dobro razumjeli ono što smo čuli preoblikovanjem toga što smo čuli (tzv. parafraziranje i reflektiranje: „Ako sam dobro razumio, ti misliš ...?“; „Imam dojam da se osjećaš ...“; „Čini mi se da si ...“, i sl.)

- također je važno saslušati dijete do kraja, bez da se odmah branimo ili ljutimo.

3. posebnosti komunikacije s djecom

kad nešto tražite od djeteta učinite to kratko i jasno

ne tražite više od jedne stvari odjednom

svom djetetu jasno pokažite što od njega očekujete

u svojim očekivanjima budite realni, vodeći brigu o mogućnostima djeteta

u vašim zahtjevima neka preteže riječ «učini to», a ne «nemoj to učiniti»

zahtjeve postavljajte obzirno

ne prijetite djetetu naknadnom kaznom npr. «kad ti otac dođe kući ... isl.»

pri postavljanju zahtjeva koristite «kada» i «tada» (uzročno-posljedična veza)

 

i za kraj…

Što su roditelji bliže svojoj djeci to su ona dalje od nevolja. Potrebno je, iako nam nije svima svojstveno, razvijati sposobnost usmjeravanja na ono pozitivno u ovom svijetu. Mudri roditelji, odgajatelji i učitelji prenose odgovornost, a zatim hvale postignuća. Djeci nije potrebno savršenstvo. Djeca trebaju nas da idemo ispred njih – krčimo put, obilježavamo granice i usmjeravamo njihovo napredovanje. Oni računaju na nas da priznamo njihove mogućnosti i razvijamo ih. Kad naša djeca uspiju i mi smo uspješni ljudi (roditelji). Međuljudske veze u obitelji, njihov razvoj, najvažnija su ulaganja u životu svakog čovjeka. Naši odnosi, ispunjeni ljubavlju, razumijevanjem i povjerenjem, hrane naš duh i daju smisao životu. 

 






Prepoznavanje i poštovanje prava djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom kaočlanova obitelji




1.
UVOD:

Ljudska prava su dio cjelokupnog života svakog pojedinca, a njihovo ugrožavanje u korijenu je svih problema s kojima se danas suočava suvremeni svijet; od nasilja, siromaštva, globalizacije, pitanja okoliša, ekonomske nejednakosti i nezakonitosti, pa do sukoba i ratova.

Aktualnost teme o pravima djeteta danas je vrlo izražena. Masovni mediji nam omogućuju uvid koliko se i kako danas krše prava djeteta i od kolike je važnosti odgoj za ljudska prava.

Usprkos postojanju dokumenata koji štite ljudska prava, pa tako i prava djeteta, najveće žrtve nepoštovanja ljudskih prava svakako su oni koji su u društvu maleni i slabi, koji ovise o radu, zalaganju i brizi odraslih, i moćnijih, kako bi mogli zadovoljiti svoje potrebe i na taj način ostvariti svoja prava. Ovdje se prvenstveno misli na djecu, a naročito djecu s teškoćama u razvoju i mlade s invaliditetom. Poznavanje i razumijevanje prava djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom prvi je korak na putu njihova življenja, poštovanja, ostvarivanja i zaštite. Uspješno odgojno djelovanje u području odgoja za ljudska prava pretpostavlja harmonično djelovanje svih odgojnih čimbenika. Stoga je nužno da i roditelji budu informirani o koncepciji odgoja za ljudska prava sukladno važećim dokumentima.

Problem je što velik broj osoba s invaliditetom nije svjestan da kršenja njihovih prava kao osoba s invaliditetom kao što su primjerice nemogućnost pristupa informacijama, obrazovanju, zapošljavanju ili zdravstvenim uslugama predstavlja ujedno i kršenje njihovih temeljnih ljudskih prava. Kako bismo ukazali na potrebu podizanja razine svijesti ne samo cjelokupnog društva, nego i samih osoba s invaliditetom o tojčinjenici, donosimo pregled najvažnijih nacionalnih i međunarodnih dokumenata s područja zaštite ljudskih prava koji se ujedno odnose i na zaštitu ljudskih prava osoba s invaliditetom.

2.
NACIONALNI I MEĐUNARODNI DOKUMENTI S PODRUČJA ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA:

2.1.Najznačajniji domaći dokument kojim su utvrđena prava osoba s invaliditetom u RH je Ustav Republike Hrvatske (NN , br. 41/01, 55/01):

· u članku 3. uz ostalo poštivanje pravačovjeka određuje kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske.

· Člankom 57. država jamči posebnu skrb zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

· Člankom 63. dodatno se štite prava djece s teškoćama u razvoju jer se propisuje njihovo pravo na posebnu njegu, obrazovanje i skrb.



Ustavom se Republika Hrvatska odredila kao država koja posebnu skrb posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovom uključivanju u društveni život.

2.2.Najznačajniji međunarodni dokument na području zaštite osoba s invaliditetom je UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (NN, MU, br. 6/07, 3/08 i 5/08). Potpisivanjem Konvencije i Fakultativnog protokola uz Konvenciju i njezinim ratificiranjem u Hrvatskom saboru, Konvencija je postala dio pravnog poretka Republike Hrvatske po pravnoj snazi iznad zakona u Republici Hrvatskoj.



2.3.U svrhu provođenja Konvencije te daljnjeg snaženja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju Republika Hrvatska je donijela Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN 63/07). Temelji za donošenje navedene Nacionalne strategije su Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. - 2015. (usvojen 5. travnja 2006.) i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda (NN MU br. 6/07, 3/08 i 5/08).



3.
TKO SU OSOBE S INVALIDITETOM U RH?

Definiranje invaliditeta primarno valja uskladiti s čl. 1 Konvencije koji kaže:

„( ... ) Osobe s invaliditetom uključuju one koji imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima."


Prema Konvenciji, invaliditet je dakle rezultat interakcije oštećenja osobe (koje nije samo tjelesno oštećenje kao najlakše mjerljivo) i okoline.

Invaliditet mora uključivati sljedeće elemente:


  • * Oštećenje
  • * posljedicu,
  • * funkcionalnu (ne)sposobnosti
  • * odnos čimbenika okoline.
4. SVRHA KONVENCIJE o pravima osoba s invaliditetom:

  • promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva.
5. OPĆA NAČELA Konvencije o pravima osoba s invaliditetom:

(a) poštivanje urođenog dostojanstva, osobne autonomije uključujući slobodu osobnog izbora i neovisnost osoba,

(b) nediskriminacija,

(c) puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo,

(d) poštivanje razlika i prihvaćanje osoba s invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti i
čovječnosti,

(e) jednakost mogućnosti,

(f) pristupačnost, dolazak na javna mjesta bez onemogućavanja ili odbijanja

(g) jednakost između muškaraca i žena,

(h) poštivanje razvojnih sposobnosti djece s teškoćama u razvoju i poštivanje prava djece s teškoćama u razvoju na očuvanje vlastitog identiteta.



Najvažniji očekivani učinak Konvencije je promjena percepcije javnosti prema osobama s invaliditetom, u cilju potpune socijalne integracije osoba s invaliditetom koja pak takvoj osobi omogućava samostalno življenje.

Konvencijom se države obvezuju da će djeca s teškoćama u razvoju
u potpunosti uživati sva ljudska prava i temeljne slobode ravnopravno s drugom djecom.

Konvencijom se nastoji kod javnosti promicati priznavanje vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s invaliditetom, te njihova doprinosa na radnom mjestu i tržištu rada sa ciljem jednakopravne uključenosti u društvenu zajednicu. Također se nastoji postići njegovanje stava o poštivanju prava osoba s invaliditetom na svim razinama obrazovnog sustava, kao i poticanje svih sredstava javnog priopćavanja na predstavljanje osoba s invaliditetom na način usklađen sa svrhom ove Konvencije.

Kao potpisnici Konvencije dužni smo osigurati osobama s invaliditetom mogućnosti pristupa fizičkom, socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju te pristupa obrazovanju, informacijama i komunikaciji.

Smatrajući da su žene i djevojčice s invaliditetom često izloženije riziku od nasilja, ozljeđivanja, zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili izrabljivanja, kako u svojim domovima, tako i izvan njih, ovom Konvencijom se poseban naglasak stavlja upravo na zaštitu prava žena i djevojčica sa invaliditetom.

Dužnost odraslih osoba je da djetetu s teškoćama u razvoju i mladima s invaliditetom pomognu u kretanju, komuniciranju, interakciji s drugom djecom i mladima bez obzira na vrstu invaliditeta ili teškoća.

6.
Dužnosti i prava obitelji sukladno načelima Konvencije:

Obitelj je prva zajednica u kojoj dijete zadovoljava svoje primarne biološke potrebe, ima prigodu doživjeti ljubav i pripadanje, osjetiti sigurnost, doživjeti da ga se poštuje, da je drugima važno što se s njim zbiva. Članovi obitelji najbolje poznaju dijete, pretpostavlja se da najbolje razumiju što mu treba i da znaju načine na koje će zadovoljiti djetetove potrebe i prava.

Osnovne potrebe djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom iste su kao i kod druge djece, ali se često treba više truditi i pažljivije usredotočiti da bi se one zadovoljile. One nimalo ne ovise o tome koliko se ona dobro mogu izraziti govorom, gledanjem, slušanjem ili na drugi način.

Osnovne su potrebe djece:

-potreba da sebe doživljavaju kao vrijedne članove obitelji

-potrebe da se o njima brine

-potrebe da razviju osobni integritet, samosvijest i odgovornost

Odgovornost za zadovoljenje tih potreba snose u prvom redu roditelji, a potom stručnjaci koji su uz dijete duže vrijeme, no roditelji su najvažniji.

Ujedinjeni narodi su u svrhu zaštite djece izdali dokument, najprije Deklaraciju o pravima djeteta 1959., a zatim i dokument pod nazivom Konvencija o pravima djeteta 1989. godine. kojim se društvo obvezalo da svakom djetetu osigura optimalne uvjete za rast, razvoj i učenje, kako bi se skladno razvijalo u tjelesnom, umnom, emocionalnom i socijalnom pogledu, u uvjetima slobode, dostojanstva, prihvaćanja, ljubavi i razumijevanja. A Konvencijom o pravimaosoba s invaliditetom nastoji se između ostaloga osigurati da djeca s teškoćama u razvoju imaju jednaka prava u pogledu obiteljskog života.

S ciljem ostvarivanja tih prava i da bi se spriječilo sakrivanje, napuštanje, zanemarivanje i segregacija djece s teškoćama u razvoju, države potpisnice obvezale su se da će osigurati rane i sveobuhvatne informacije, usluge i potporu djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Također će osigurati da dijete ne bude odvojeno od svojih roditelja protivno njihovoj volji, osim ako nadležna tijela, čija je odluka podložna preispitivanju od strane pravosuđa, u skladu s pozitivnim pravom i postupcima, ne utvrde da je takvo odvajanje potrebno u najboljem interesu djeteta. Ni u kojem slučaju dijete neće biti odvojeno od roditelja na osnovi invaliditeta, bilo djeteta ili jednog ili oba roditelja. U slučajevima kad uža obitelj nije u stanju voditi brigu o djetetu s teškoćama u razvoju država je dužna poduzeti sve što je potrebno za alternativno zbrinjavanje u široj obitelji, a ukoliko to ne bi bilo moguće, unutar zajednice u obiteljskom okruženju.

Države stranke ove Konvencije će poduzeti djelotvorne i odgovarajuće mjere otklanjanja diskriminacije protiv osoba s invaliditetom u svim pitanjima vezanim uz brak, obitelj, roditeljstvo i osobne odnose.

7. NAJČEŠĆA PODRUČJA KRŠENJA PRAVA (preuzeto iz izvještaj Ureda pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom za 2009.godinu)


Osobe s invaliditetom često žive same ili sa starijim članom obitelji i zbog raznih životnih okolnosti, od kojih posebno izdvajamo zdravstveno stanje, problem prijevoza, i život u udaljenim mjestima nisu u mogućnosti svoja prava zatražiti osobnim dolaskom u nadležne institucije.

Kada se radi o djeci s teškoćama u razvoju, roditelj ih ne mogu ostaviti same, a postoje slučajevi u kojima član obitelji zbog težine invaliditeta ne može ostaviti svog bližnjeg odraslu osobu.

Posebno je složena situacija u ruralnim sredinama gdje je dostupnost informacija i pristupačnost najveći problem. Podnositelji se često puta javljaju razočarani i ljuti jer nisu upućeni u svoja prava ili nisu dobili informaciju od nadležne institucije ili su one manjkave te stranke svoje frustracije pokušavaju rješiti telefonskim putem u razgovoru sa zaposlenicima Ureda.


grafikon201212.jpg


Iz grafičkog prikaza je vidljivo kako se najveći broj slučajeva otvorenih kao predmet u 2009. godini odnosio na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom u području socijalne zaštite 22,6 %, u području mirovinskog osiguranja 11,7 %, u području rada i zapošljavanja 11,5 %, u području pristupačnosti 9,5 %, dok je u području pravosuđa 8,6 %.

Područje „Razno" se odnosi na različita područja - višestruka savjetovanja, inicijative i preporuke pojedinaca te krivo upućene upite koji nisu u nadležnosti Ureda i u tom području je 9,7 % predmeta. Podjednako su zastupljeni bili slučajevi vezani uz odgoj, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu 6,3 %. Zatim su redom slijedili slučajevi vezani uz područje prava vojnih invalida 4,3 %, imovinsko pravni odnosi 4 %, diskriminacija 2,9 %, potom oni vezani uz razne oblike nasilja 2 %, te područje sporta 0,3 %.


Želja nam je da Vam kroz navedene podatke približimo poteškoće osoba s invaliditetom s kojima se svakodnevno susreću prilikom nastojanja ostvarivanja svojih prava. Isključivo dobrim prepoznavanjem i poštivanjem prava osoba sa invaliditetom, te zajedničkom borbom protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom, osigurat ćemo potpuno poštivanje njihovih prava na svim područjima života, uključujući i one utemeljene na spolu i dobi. A naročito velika zadaća društva leži u promicanju svijesti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom.



ZA KRAJ:

Svako dijete na svijetu izgleda različito i ima različite ideje, iskustva, tradiciju i sposobnosti. Te razlike stvaraju nove mogućnosti, nove nade, nove snove i nova prijateljstva. Razlike među ljudima našeg svijeta su bogatstvo koje svi trebaju cijeniti i razmjenjivati. Stoga ne zaboravimo da je svako dijete ravnopravni član velike svjetske obitelji kojoj doprinosi svoje jedinstvene sposobnosti.



IZVORI:

  • Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, UN (2006)
  • Tekst Konvencije o pravima osoba s invaliditetom namijenjen djeci, UNICEF (2007)
  • http://www.uik.hr/
  • http://www.posi.hr/
  • Juul, J.(2006). Obitelj s kronično bolesnom djecom. Naklada Pelago.


OBITELJ I PREVENCIJA OVISNOSTI


 

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 


OVISNOST DJECE I MLADIH

Djeca i mladež predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Dobna granica je vrlo niska, kada se počinje s prvim pijenjem alkoholnih pića i pušenjem, stoga mladi postaju ugrožena skupina kada počinju piti između 10. - 12. godine života.

Kako se vrlo rano navikavaju na pijenje alkoholnih pića sa 13. - 14. godina života, tako neki već do punoljetnosti razviju ovisnost o alkoholu.
Mladi najčešće konzumiraju alkohol i druga sredstva ovisnosti uslijed problema kao što su nesretne ljubavi, problemi u obitelji, loše ocjene i dr.

Porast ovisnosti među adolescentima obično se pripisuje karakteristikama obiteljskog okruženja, školskog sustava i šire društvene zajednice.

U našim uvjetima, navedenim rizičnim čimbenicima, možemo pridodati i psihosocijalne posljedice ratnih zbivanja, nezaposlenost, promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu vrijednosti te neispunjena očekivanja mladih ljudi.

 

UTJECAJ OBITELJI

Odnosi u obitelji igraju vrlo važnu ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca. Doživljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama života i stjecanjem povjerenja u okolinu dijete razvija osjećaj sigurnosti, formira se u uravnoteženu osobu koja će se moći othrvati drogi i drugim sredstvima ovisnosti. Upravo sređeni i zajednički život u obitelji omogućava djetetu da se odupre drogi. Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva područja: jedno je područje izgradnja sigurne, samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagođene i snažne osobnosti djeteta.

Drugo područje je izgradnja stava prema psihoaktivnim sredstvima.  Najnovija istraživanja nalaze da je nedostatak kontinuiranog roditeljskog nadzora jedan od bitnih čimbenika u etiologiji ovisnosti. Ta istraživanja ukazuju na važnost snažne emocionalne veze s roditeljima kao zaštitnog čimbenika za uzimanje droga.

Također zaštitni čimbenici zlouporabe droga su : čvrste i pozitivne obiteljske veze, nadzor roditelja nad aktivnostima djece i njihovih vršnjaka, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode unutar obitelji, uključenost roditelja u život njihove djece, čvrste veze s institucijama poput škola, usvajanje ustaljenih normi o uporabi droge.

 

PREVENCIJA OVISNOSTI

Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u borbi protiv ovisnosti jer sprječava samu pojavu ovisnosti. Najdjelotvornija prevencija ovisnosti upravo dolazi od samih roditelja.
Svaki roditelj najviše može napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece primjenjujući nove oblike ponašanja kao što su:

  • ne konzumirati duhan, alkohol ili droge
  • kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (ne smiju zaboraviti da su upravo oni model i uzor uspješnih osoba svojoj djeci)
  • njegovati dobre međuljudske odnose među svim članovima obitelji
  • znati prepoznati potrebe i želje djece i time isključiti mogućnost projiciranja osobnih želja na djecu (može se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju sa športskim ili kulturnim aktivnostima djece)
  • kada se radi o razvedenim roditeljima, neophodno je djetetu omogućiti kontakte s drugim roditeljem - ako je ikako moguće, jer djetetu nedostaje drugi roditelj za identifikaciju ili učenje komunikacije i izgradnje odnosa sa suprotnim spolom 
  • Razgovarajte više sa svojom djecom.
  • Pratite njihov uspjeh u školi.
  • Upoznajte njihove prijatelje.
  • Upozorite djecu na njihove obaveze, uključite ih u život obitelji.
  • Ako uočite problem, potražite pomoć stručnih osoba (nastavnika, pedagoga, psihologa, liječnika školske medicine, socijalnih radnika…)
  • Reagirajte i anonimno prijavite Državnom inspektoratu prodavaonice koji prodaju alkohol i duhan maloljetnim osobama.
  • DJELOTVORNI RODITELJSKI POSTUPCI:

  • Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga) -  upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije,izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
  • Razgovor o djetetovom stavu - svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
  • Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje - djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
  • Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja - pružiti djeci mogućnost izbora,to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja
 


PSIHOLOŠKI  ASPEKTI  STARENJA  I  STAROSTI

   

OBITELJSKI CENTAR
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 
Frana Galovića 1c, Krapina
Tel. 371-193, 371-319
www.obiteljskicentar-kzz.hr
e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 

2012.    Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnost

Aktivno starenje ima puno značenja i uključuje mnoge aspekte kvalitete života – odnosi se na očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja,  neovisnost, socijalnu uključenost, pripadanje, osobni rast i smisao života te snažan osjećaj dobrobiti.

 

Starenje  i  starost

Starenje  -  proces tijekom kojega se događaju promjene u funkciji dobi.

Tri osnovna vida starenja:

-     biološko – promjene, usporavanje i opadanje u  funkcijama organizma tijekom vremena

-     psihološko – promjene u psihičkim funkcijama i prilagodba ličnosti na starenje

-     socijalno – promjene u odnosu pojedinca koji stari i društva u kojem živi

U procesu starenja postoje velike razlike među pojedincima i unutar svakog pojedinca.

U pokušajima određivanja prave prirode starenja obično se razlikuju:

a)  primarno starenje – fiziološko starenje - senescencija – odnosi se na normalne, fiziološke procese koji su određeni unutarnjim, biološkim čimbenicima („biološkim satom“) koji su neizbježni i posljedica su sazrijevanja ili protoka vremena (menopauza; usporavanje aktivnosti SŽS-a)

b) sekundarno starenje – odnosi se na patoške promjene i opadanje s godinama, koje je posljedica vanjskih čimbenika uključujući bolest, okolinske utjecaje i ponašanje (npr. utjecaj buke na slabljenje sluha)

           

Starost – posljednje razvojno razdoblje u životnom vijeku pojedinca koje se može odrediti prema kronološkoj dobi (npr. nakon 65. godine života) ili prema socijalnim ulogama i statusu (npr. nakon umirovljenja) ili prema funkcionalnom statusu (npr. nakon određenog stupnja stupnja sposobnosti) .

 

Razvojna  obilježja  u  kasnoj  odrasloj dobi

Tjelesni razvoj:

- neuroni brže umiru, ali mozak to kompenzira rastom novih sinapsi

- autonomni živčani sustav radi slabije, narušavajući prilagodbu na hladno i toplo vrijeme

- nastavlja se propadanje vida: sve je veća osjetljivost na zasljepljivanje, narušena je diskriminacija boja, prilagodba na tamu, percepcija dubine i oštrina vida

- propadanje sluha nastavlja se u cijelom frekvencijskom rasponu

- slabi okus i osjetljivost na mirise

- slabi dodirna osjetljivost na šakama, osobito na vrhovima prstiju što je manje izraženo na drugim dijelovima ruku

- slabljenje funkcioniranja kardiovaskularnog i respiratornog sustava dovodi do većeg tjelesnog stresa tijekom vježbanja

- starenje imunosnog sustava povećava rizik od mnogih bolesti

- sve su veće teškoće sa spavanjem, osobito kod muškaraca

- kosa i dalje sijedi i stanjuje se; koža se bora i postaje prozirnija (gubi masni potporni sloj)

- smanjuje se visina i težina (gubi potpornu tjelesnu masu)

- gubitak koštane mase dovodi do povećanje stope osteoporoze

- smanjuje se intenzitet seksualnih reakcija i seksualna aktivnost, premda većina zdravih parova u braku izvještava o redovitom seksualnom uživanju

 

- gubi se pokretljivost zbog gubitka mišića, koštane snage i gibljivosti zglobova

 

Kognitivni razvoj:

- individualne razlike u kognitivnom funkcioniranju veće su nego u bilo kojoj životnoj dobi

- istraživanja inteligencije –  i transverzalna i longitudinalna istraživanja govore u prilog diferencijalnom smanjenju inteligencije - stariji postižu bolje rezultate na testovima općih informacija i rječnika ( kristalizirane sposobnosti, odnosno mentalne sposobnosti povezane sa životnim iskustvom ili naobrazbom, su uvelike sačuvane), a smanjena su im postignuća na testovima koji odražavaju kvalitetu funkcioniranja živčanog sustava: brzina primanja i reagiranja na signal (fluidna inteligencija-„urođene mentalne sposobnosti)

 

- pamćenje – količina informacija koja može biti zadržana u radnom pamćenju i dalje opada; najveći problemi pamćenja su na zadacima koji traže namjerno procesiranje (problemi oko pamćenja imena ljudi; mjesta gdje su stavili važne predmete; uputa o dolasku s jednog mjesta na drugo; raspored uzimanja lijekova) i asocijativno pamćenje (teškoće stvaranja i dosjećanja veza između dijelova informacija)

- istraživanja ne potvrđuju da je pamćenje za davne događaje (jako dugoročno sjećanje) jasnije od pamćenja nedavnih događanja – neka rana sjećanja manje su jasna nego što su bila nekad, zbog interferencije stvorene godinama dodatnih iskustava (što se više uspomena nakuplja neke neizbježno sliče drugima) – stariji se bolje  prisjećaju nedavnih osobnih iskustava

- prospektivno pamćenje – prisjećanje aktivnosti koje planiramo u budućnosti; kod starijih raste upotreba vanjskih pomagala

 

- postaje teže dozivanje riječi iz dugoročnog pamćenja i planiranje onoga što reći kako to reći

- pamti se bit informacija, a ne detalji

- smanjuje se vještina rješavanja  tradicionalnih problema koji su izvan konteksta stvarnog života (vezano uz ograničenje pamćenja starijih osoba da drže na pameti sve relevantne činjenice kada rješavaju složene hipotetičke probleme), dok rješavanje svakodnevnih problema ostaje adaptivno – proširuju strategije stečene u srednjoj dobi

 

- mnogi se nalaze na najvažnijim položajima u društvu, poput generalnih direktora, religijskih vođa ili sudaca vrhovnog suda

- moguća je izrazita mudrost (uključuje veliko praktično znanje, sposobnost promišljanja i primjene tog znanja na taj način da se život učini podnošljivijim i vrednijim, emocionalnu zrelost, te altruističnu kreativnost; mudrost je snažan prediktor zadovoljstva životom u kasnoj dobi)

- treningom je moguće poboljšati širok raspon kognitivnih vještina

 

 

Emocionalni i socijalni razvoj:

- dolazi do mirenja sa životom, te se razvija integritet ličnosti

- emocionalne reakcije opisuju se na složeniji i personaliziraniji način; poboljšava se emocionalna samoregulacija

- dolazi do reminisciranja i životnog pregleda

- jača pojam o sebi, te postaje sigurniji i složeniji

- vjera i duhovnost mogu napredovati do viših razina

- veličina socijalne mreže i količina socijalnih interakcija se smanjuju

- socijalni se partneri odabiru na temelju emocija, upuštajući se u ugodne odnose, a izbjegavajući one neugodne

- raste bračno zadovoljstvo

- bliskost i međusobna podrška braće i sestara jačaju

- općenito, broj prijatelja se smanjuje

- postaje se prabaka i pradjed

- moguć odlazak u mirovinu

- veće je znanje o politici i sklonost glasovanju

- moguć razvoj prijateljstva s mlađim ljudima

- odnosi s odraslom djecom postaju važniji

- smanjuje se čestina i različitost slobodnih aktivnosti

 

 

Kako psihologija doprinosi dobrom starenju?

- poboljšanjem mentalnog funkcioniranja (učenje, pamćenje)

- sprečavanjem kognitivnog opadanja nakon nekog gubitka ili zbog bolesti

- podučavanjem vještinama suočavanja sa stresom

- poticanjem pozitivnih emocija

- motiviranjem na druženje, socijalno uključivanje i sudjelovanje

- poticanjem usluga, rješenja i okoliša primjerenih i naklonih starijima

- održavanjem neovisnosti i tjelesnog funkcioniranja

 

 

A što možemo naučiti o starenju od stogodišnjaka?

- u pogledu ličnosti ti vrlo stari ljudi izgledaju vrlo optimistično – umjesto usmjerenost na strahove i tragedije , oni se usmjeravaju na bolje sutra

- što su manje anksiozni i plašljivi, to povoljnije procjenjuju svoje zdravlje i psihičku dobrobit

- istraživanje u kojem su krepki stogodišnjaci ponovno ispunjavali testove ličnosti nakon 18 mjeseci, izvijestili su da su umorniji i depresivniji, što je možda reakcija na povećanu slabost na samom kraju njihova života, no njihovi su rezultati bili viši i na tvrdoglavosti, nezavisnosti, emocionalnoj sigurnosti i otvorenosti prema iskustvu – te bi crte mogle biti od vitalnog značenja za preživljavanje iznad 100 godina

- svoju dugovječnost često pripisuju bliskim obiteljskim vezama i dugo i sretnom braku (oko jedna četvrtina njih još su uvijek oženjeni!)

 

- u prošlosti su živahni stogodišnjaci bili uključeni u zajednicu – radeći za pravedne ciljeve bitne za njihov razvoj i sreću

- njihove trenutne aktivnosti često uključuju poticajan rad i aktivnosti u slobodno vrijeme, te učenje ( slučaj 105-godišnje žene koja je pohađala nastavu četiri večeri tjedno – učenje čitanja/pisanja i za kratko je vrijeme mogla čitati prometne znakove, naslove u novinama, dijelove Biblije)

- aktivnosti stogodišnjaka uključuju: pisanje pisama, pjesama, dramskih komada i memoara, držanje govora, podučavanje glazbe i vjeronauka, njegoovanje bolesnih, drvodjelstvo, prodavanje proizvoda, obveznice i osiguranja, slikanje, liječenje, držanje propovijedi

- ti neovisni, mentalno živahni, ispunjeni 100-godišnjaci pokazuju kako zdrav životni stil, osobna snaga i bliske veze s obitelji i zajednicom mogu nadograditi biološke snage, pomičući time granice aktivnog životnog vijeka

 

 

 

 

LITERATURA:

  1. Berk, L. E. :  Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2008.
  2. Schaie, K. W. i Willis, S. L. : Psihologija odrasle dobi i starenja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2001.
  3. Havelka, M. : Zdravstvena psihologija, Jastrebarsko: Naklada Slap, 2002.




NASILJE NAD ŽENAMA

   

OBITELJSKI CENTAR

KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE 

Frana Galovića 1c, Krapina

Tel. 371-193, 371-319

www.obiteljskicentar-kzz.hr

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript


  

U Hrvatskoj se  obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na 22. rujan 1999. kada su na zagrebačkom općinskom sudu ubijene tri žene - supruga u brakorazvodnoj parnici, njezina odvjetnica i sutkinja.

Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama definira nasilje kao bilo kakav akt nasilja koje se temelji na rodu, a koji kao posljedicu ima, ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju u žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.

  Nasilje nad ženama obuhvaća (ali time ne smije biti ograničeno): fizičko, seksualno i psihološko nasilje u obitelji (premlaćivanje, seksualno zlostavljanje u obitelji, bračno silovanje, genitalno sakaćenje i drugi tradicionalni obredi koji ženama nanose povrede, izvanbračno nasilje), nasilje do kojeg dolazi u široj zajednici (silovanje, seksualno zlostavljanje i/ili uznemiravanje na poslu, obrazovnim institucijama ili drugdje, trgovanje ženama, prisilna prostitucija) te nasilje počinjeno ili tolerirano od strane države.

  Nasilje se očituje na nekoliko osnovnih načina, kao: fizičko, seksualno, psihološko te ekonomsko. Većina je nasilja kombinacija fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja.

Fizičko nasilje obuhvaća: guranje, povlačenje za kosu, udaranje nogama i rukama, paljenje, ugrize, davljenje, trganje odjeće s osobe, gađanje predmetima, bacanje ili uništavanje stvari po kući, mučenje, ubojstvo...

Seksualno nasilje je svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe, bilo da žrtva nije dala pristanak ili ga nasilnik i nije mogao dobiti jer se radi o djetetu ili nemoćnoj osobi. U tu vrstu nasilja spadaju: prisiljavanje na seks, neželjeno dodirivanje, prisiljavanje na neženjene seksualne postupke, silovanje, prisiljavanje na seks bez zaštite, prisiljavanje na gledanje pornografije, prisiljavanje na snimanje seksualnog odnosa i radnji...

Psihološko nasilje sastoji se od različitih oblika izrugivanja, prigovora, prijetnji, izolacije, maltretiranja, zastrašivanja, uhođenja, kontroliranja telefona, pošte i osobnih stvari, prijetnja samoubojstvom, javnih napada i ismijavanja u javnosti i sl.

Ekonomsko nasilje prvenstveno se odnosi na nejednak nadzor nad pristupom zajedničkim resursima, uskraćivanje pristupa novcu, zaposlenju ili obrazovanju, neplaćanje alimentacije, zahtijevanje da se opravda svaki sitni trošak, a u širem se smislu odnosi i na uništavanje imovine i krađu.

 

NASILJE NAD ŽENAMA U OBITELJI

 

Zašto žene ostaju u nasilničkim vezama?


  • EKONOMSKA OVISNOST (uzdržavanje djece, nemogućnost nalaženja posla)
  • RODITELJSTVO (djeca trebaju oca)
  • RODBINA (pritisak na ženu da “sačuva” brak)
  • STRAH (strah za fizičku sigurnost sebe i djece ako ode)
  • SPASITELJSKI SINDROM (ako ostane s njim, može ga “spasiti” i pomoći mu da se promijeni, on ne može živjeti bez nje, ubit će se i sl.)
  • PORICANJE (smatra da to nije tako loš brak)
    LJUBAV (voli ga i razmišlja o njegovim pozitivnim osobinama)
  • DUŽNOST (obećala je da će ostati s njim “dok ih smrt ne rastavi”)
  • KRIVNJA (smatra kako je kriva zbog svega, jer je uzrokovala njegove probleme)
  • ODGOVORNOST (smatra da je njena dužnost riješiti sve probleme i spasiti vezu)
  • SRAM, PONIŽENJE (ne želi da itko za to sazna)
  • NISKA RAZINA SAMOPOŠTOVANJA (vjeruje da je sve njena pogreška, da se drugim ženama to ne događa, te da je sigurno to zavrijedila. “Nikad neću naći boljega, i malo ljubavi je bolje nego samoća”)
  • SPOLNE ULOGE (“Muškarci su takvi”)
  • NERAZUMIJEVANJE NADLEŽNIH USTANOVA (ne vjeruje da će policija, pravosuđe, zdravstvene ili socijalne ustanove razumjeti o čemu se radi)

 

 

AKO VAŠ PARTNER:


  • Naređuje i ponaša se kao gos