Obiteljski centar
Krapinsko-zagorske županije
Frana Galovića 1c
Krapina
- prekinimo
lanac trgovanja ljudima
SADRŽAJ:
1.
Pojam trgovanja ljudima i svijetske statistke
2.
Povijesni pregled
3.
Korijeni problema na našim prostorima
4.
Organizacija lanca trgovanja ženama i djecom
Vrbovanje
Transport
Slamanje
otpora
Dužničko
ropstvo
Kako pronaći
izlaz?
I to se može dogoditi
5.
Posljedice za žrtvu
Fizičke
posljedice
Psihičke
posljedice
6.
Nacionalni plan suzbijanja trgovanja ljudima
7.
Kako se zaštititi?
8.
Kome se obratiti za pomoć?
9. Reference
1.
POJAM TRGOVANJA LJUDIMA I SVJETSKE STATISTIKE
U ovom izlaganju prvenstveno nam je cilj upoznati javnost s kompleksnošću i rasprostranjenošću. Želimo upozoriti kako se radi o globalnom problemu koji se ne događa nekom drugom i kako žrtva trgovanja ljudima može postati svatko bez obzira na spol, rasu ili nacionalnost.
Trgovanje ljudima u današnje vrijeme prepoznato je kao jedan od najvećih međunarodnih problema i najtežih oblika kršenja ljudskih prava – pravo na život, slobodu kretanja, odlučivanja i ljudsko dostojanstvo. Na društvenom planu trgovina ljudima predstavlja vrstu ropstva, stvara element nestabilnosti, slabi imigracijsku politiku, osnažuje nacionalističke osjećaje i etničke napetosti, te na taj način ugrožava demokratske vrijednosti i sigurnost.
Procjene o opsežnosti problema prilično su općenite, a točni podaci ne postoje zbog više razloga:
- ilegalna priroda ove pojave (tamna brojka)
- u mnogim zemljama nije definirano kao specifično kazneno djelo, već spada unutar neke druge kategorije
- malo je podataka o trgovanju djecom, a maloljetne djevojke zaposlene u seks-industriji često imaju lažne dokumente
Prema podacima UN-a, godišnje oko 4 milijuna ljudi postane žrtvom trgovanja ljudima. Ako tu brojku usporedimo s brojem stanovnika u četiri hrvatska najveća grada (prema popisu stanovnika RH 2001), grafički to izgleda ovako:
Grafikon 1
Bez obzira na različitost procjena, alarmantna je činjenica kako one sve ukazuju na zastrašujuće velik broj ljudi koji su podvrgnuti trgovanju. Najčešće spominjani podaci su:
- procjenjuje se da godišnje u svijetu ima oko 4 milijuna žrtava trgovanja ljudima, od kojih najveći dio čine žene
- samo u 1995. godini, trgovanju je podvrgnuto 500,000 žena koje su uvezene u Europsku uniju
- procjenjuje se da godišnja dobit od trgovine ženama radi seksualnog iskorištavanja premašuje brojku od 12 milijardi dolara godišnje
- trgovanje ljudima unosan je međunarodni biznis, koji donosi ogroman profit, lmitiran rizik i blage kazne, a “roba” u tom lancu je lako zamjenjiva, ali i do krajnjih granica iskoristiva
Republika Hrvatska potpisnica je UN-ove Konvencije protiv trannacionalnog organiziranog kriminala, te Protokola o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom. Iz tog protokola izdvajamo čl.3.:
a) trgovanje osobama označava vrbovanje, transport, transfer, skrivanje ili prihvaćanje osoba, korištenje prijetnji ili sile, ili drugih oblika prisile, otmice, prijevare, obmane, zlouporabe vlasti ili ranjivosti položaja, ili davanja i primanja novca ili olakšica da bi se postigao pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhu iskorištavanja. Iskorištavanje uključuje iskorištavanje prostitucije ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili njemu slične postupke, sužanjstvo i odstranjivanje organa;
b) pristanak žrtve trgovanja ljudima na iskorištavanje opisano u paragrafu a) ovog članka neće se smatrati relevantnim u slučajevima u kojima je korišteno bilo koje od sredstava opisanih u stavku a) ovog članka;
c) djetetom se naziva svaka osoba mlađa od osamnaest godina;
Najčešći oblici iskorištavanja
žrtava trgovanja ljudima su:
- seksualno iskorištavanje, pornografija, pedofilija (najčešće žrtve su žene i djeca)
- prisiljavanje na prosjačenje, krađu, distribuciju droge
- iskorištavanje za rad bez minimalnih uvjeta za rad (cjelodnevni rad na plantažama, rudnicima, u tvornicama)
- nedopušteno presađivanje organa
- iskorištavanje djece kao vojnika
Najčešći oblik trgovanja ljudima je trgovanje ženama i djecom (prema Konvenciji UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, dijete je svaka osoba mlađa od 18 godina) u svrhu seksualnog iskorištavanja. Tim povodom, glavni dio ovog rada bit će posvećen boljem razumijevanju tog problema kroz:
- povijesni pregled
- korijeni problema na našim prostorima
- organizacija lanca trgovanja ženama i djecom
- oblici i posljedice seksualnog iskorištavanja
- što se dešava u Hrvatskoj?
2.
POVIJESNI PREGLED
Trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja nije pojava novijeg datuma, tim pojmom svijet se susreo i krajem 19. stoljeća, te početkom 20. stoljeća. U to vrijeme govorilo se o “trgovini bijelim robljem”, a radilo se o trgovanju mladim ženama za rad u bordelima Zapadnih kolonija i velikim gradovima. Kao pokušaj suzbijanja trgovanja Ujedinjeni narodi donose 1949. godine donose Konvenciju o suzbijanju trgovanja ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih.
Nakon toga, gledajući posljednjih 30 godina možemo govoriti o četiri velika vala trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja (prema Malareku). Prvi val događao se 70-tih godina 20.st. koji je obuhvatio žene iz Jugoistočne Azije, drugi val je 80-tih godina obuhvatio žene iz Afrike, a nedugo nakon toga uslijedio je treći koji je obuhvatio žene iz Latinske Amerike.
Četvrti val javio se početkom 90-tih pod okriljem burnih događanja u zemljama Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe, prvenstveno raspadom komunističkog sustava i nezaustavljivim procesom tranzicije.
Upravo na taj val trgovanja ćemo se
posebno osvrnuti jer se radi o pojavi koja je tada prvi puta masovno zahvatila
i naše prostore, a njegova brzina i razmjer zapanjila je brojne stručnjake, jer
žene koje prije desetak godina nisu bile ni na obzoru danas čine 25% tog
posla.
3.
KORIJENI PROBLEMA NA NAŠIM PROSTORIMA
Kompleksnosti problema trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja određuju brojni čimbenici vezani uz globalne promjene u svijetu u zadnjih dvadesetak godina, ali i stalna ljudska potreba za boljim životom.
Dva su glavna, međusobno povezana uzročnka rasprostranjenosti ove pojave. Prvo je društveno/socijalno/politička situacija, a drugi je muška potražnja za ženama u prostituciji.
Raspadom komunističkog sustava i prodiranjem tržišne ekonomije, naša zemlja, kao i susjedne zemlje, načla se u limbu tranzicije, koja je donijela ne samo brojne ekonomske, nego i duboke društvene promjene. Žene su ponovo postale marginalizirane u političkoj i društvenoj sferi. Brojne reforme (primjerice zdravstvenog i socijalnog sustava), privatizacija društvenih dobara kojom se javlja i gubitak radnih mjesta, najteže su pogodile upravo žene, jer se uz visoku nezaposlenost davala prednost zapošljavanja muškarcima.
Privatizacija i liberalizacija tržišta rada stvorila je i veću potražnju za jeftinom radnom snagom u razvijenim zemljama, ali su s druge srtane te zemlje postrožile vizne režime i imigracijske politike, što se odrazila na mogućnost ljudi iz siromašnih zemalja da legalno uđu i nađu posao.
Postoženje imigracijskih politika otvorilo je prostor organiziranom kriminalu, čiji dio čini i trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja.
Ukratko, loše socioekonomske prilike, neravnopravan položaj žena u tranzicijskim zemljama, nemogućnost pronalaska adekvatnog zaposlenja, slika bogatog Zapada, prepunog mogućnosti, sve to uzroku želju za migracijama koje imigracijske regulative razvijenih zemalja ograničavaju, a što je organizirani kriminal prepoznao kao prostor za dobru zaradu porašću krijumčarenja i trgovanja ljudima. Cjelokupna opisana situacija stvara uvjete koje žene čine ranjivima i povećava mogućnost da postanu žrtve trgovanja ljudima.
U Hrvatskoj se od 2002.godine vode službene statistike o broju identificiranih žrtava trgovanja. Od 2002. do 2006. godine identificirano je ukupno 47 žrtava trgovanja, od čega su 44 bile žene, od čega ih je 14 bilo iz Hrvatske. Podaci o njihovom socioekonomskom statusu pokazuju kako ih većina dolazi iz nepovoljnih ekonomskih prilika, te nisu imale uvjeta za stjecanje kvalitetnog obrazovanja, što govori u prilog gore navedenim činjenicama, iako valja upozoriti kako pravila ne postoje i nitko nije zaštićen svojim porijeklom ili obrazovanjem od mogućnost da postane žrtva trgovanja.
4.
ORGANIZACIJA LANCA TRGOVANJA ŽENAMA I DJECOM
Postoji nekoliko načina vrbovanja:
- individualne osobe
- razne agencije
- otmica
U slučajevima kada se radi o individualnoj osobi najčešće je to osoba od povjerenja (partner, poznanik isl.). također, često je slučaj da žrtva trgovanja preuzme ulogu vrbovateljice kako bi spasila samu sebe, te se vraćaju kao uspješne poslovne žene koje djevojkama nude dobro plaćene poslove.
Razne agencije za zapošljavanje i/ili sklapanje brakova često su samo zamka i prijevara, a oglasi sličnog tipa za različite dobro plaćene poslove koji ne zahtjevaju nikakvu kvalifikaciju također su jedan od načina vrbovanja.
Otmice u trgovanju s ljudima rijeđe se javljaju, no važno ih je spomenuti. Najčešće se radi o otmici aktraktivnih djevojaka, koje nemaju razloga napustiti svoju zemlju, a otmičari im prilaze u klubovima ili drugim javnim mjestima, te o prostitutkama, koje također ne žele emigrirati, ali ih proda njihov svodnik.
Osobe koje vrbuju uvijek se služe prijevarom, bilo da se radi o vrsti posla (obićno im se nudi dobro plaćen posao u neformalnom sektoru) ili o uvjetima obavljanja posla (radi se o ženama koje su spremne raditi u seks industriji, ali tek na odredištu uviđaju da su uvjeti rada daleko od onih na koje su pristale).
U Hrvatskoj od 44 identificirane žrtve trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, njih 42 vrbovale su individualne osobe, a u 2 slučaja posredovala je agencija. Najveći broj žrtava vrbovano je prijevarom o vrsti posla (17), 5 žrtava je prodala obitelj, a 2 su išle raditi kao prostituke. 50% žrtava je poznavalo osobu kja ih je vrbovala!
U slučajevima trgovanja ženama s Istoka na Zapad prelazak granice može biti legalan i ilegalan, te može ukjučivati i krivotvorenje dokumenata, radnih dozvola i viza. Sve češće javljaju se slučajevi da žrtve ni ne prelaze granice svoje zemlje, već je zemlja porijekla ujedno i zemlja odredišta.
Dolaskom na mjesto odredišta, nakon što žrtve shvate da su prevarene, a prije nego što počnu raditi trgovci im slamaju otpor.
Slamanje otpora uključuje: premlaćivanje, silovanja i grupna silovanja, te psihičke prijetnje do te mjere da žrtva na posljetku pristine na sve samo da mučenje prestane.
Osim slamanja otpora trgovci ljudima koriste i druge načine porobljavanja i držanja žena u podređenom položaju: oduzimanje dokumenata, ograničavanje i nadziranje kretanja, stvaranje ovisnosti o alkoholu i drogama.
Često žrtve nemaju novaca ni za put, pa im vrbovatelji i/ili agencije obećaju da će im oni srediti sve troškove i radne dozvole. Na odredištu, često prilikom samog suočavanja sa stvarnom istinom posla biva im rečeno da će biti slobodne kad vrate sve što je trgovac na njih potrošio, no taj dug svaki dan sve više raste i rijetko koja žrtva ga uspije vratiti.
Dio žena se ipak uspije spasiti iz lanca trgovanja. U najvećem broj spašene su operativnim radom policije, a dijelu žena pomogli su klijenti.
U Hrvatskoj najveći broj žrtava otkriveno je operativnim radom policije (38), međunarodne oraganizacije otkrile su njih 5, a jednu žrtvu otkrila je nevladina organizacija. Međutim, njihovim problemima tu nije kraj. Najčešće nemaju dokumente, te ih se tretira kao ilegalne migrantice i deportira iz zemlje odredišta. Drugi problem je što se protiv njih podižu kaznene prijave zbog bavljenja prostitucijom, te bivaju kažnjene, umjesto da im se pomogne.
Srećom, u zemljama Srednje i Istočne Europe, ovaj problem je prepoznat, te je utemeljen kvalitetan program pomoći, zaštite i reintegracije žrtava trgovanja ljudima (čest slučaj je stigmatizacija žrtava po povratku u zemlju porijekla).
Hrvatska je brzo razvila taj sustav, tako da dobivanje privremene dozvole boravka ne uvjetuje ničim (ne traži se od žrtava da npr.mora otkriti počinitelja ili svjedočiti na sudu), već identificirana žrtva ima pravo na njega, a zaštita i sigurnost žrtve je na prvom mjestu.
4.6. I to se može dogoditi
«Petogodišnji dječak je otišao sa nepoznatom osobom jer mu je obećala da će ga odvesti mami.»
U trgovanju ljudima djeca predstavljaju najrizičniju skupinu, a zbog njihove tjelesne i psihičke nezrelosti moraju se posebno zaštititi.
Rizični čimbenici koji se odnose na dijete mogu biti vezani uz uobičajene razvojne probleme i faze djeteta (stidljivost, agresivnost, usamljenost, nisku razinu interakcije, ljutitost, hiperaktivnost, razmaženost, plašljivost, sebičnost, strahovi),nisko samopoštovanje, nisku učinkovitost, slabu samokontrolu; nadalje mogu biti vezani i uz određene aspekte obitelji (disfunkcionalne obitelji, samohrane obitelji…), ekonomski i obrazovni status roditelja, zanemarivanje ili zlostavljanje djeteta, nefunkcionalne stilove roditeljstva, negiranje ili zanemarivanje emocije djeteta i roditelja, probleme u discipliniranju, probleme u osamostaljivanju i odgovornosti, nepriznavanju djeteta kao aktivnog činitelja svog razvoja (slika o djetetu), nerazumijevanju/negiranju prava djeteta…Isto tako u rizične čimbenike ulaze i utjecaji šire obitelji, institucija, zajednice, medija, vršnjaka – njihove vrijednosti, pritisci, stereotipi, predrasude…
Zaštitne čimbenike za dijete predstavljaju kvalitetni bračni odnosi, kompetentni i informirani roditelji, kvalitetne interakcije šire obitelji , kvalitetni vanjski suportivni sustavi koji, svi zajedno, teže razvoju i formiranju
Posljedice za žrtve trgovanja ljudima su dalekosežne, psihičke i fizičke.
5.1. Fizičke posljedice
Žene su prisiljavane na seksualne odnose, često i silovane pojedinačno i grupno. Većina žena nije u mogućnosti uvjetovati siguran seks, što dovodi do zaraza spolno prenosivim bolestima i neželjenim trudnoćama, nakon kojih budu podvrgnute prisilnim pobačajima, što ostavlja posljedice na njihovom reproduktivnom zdravlju. Uz seksualno iskorištavanje, žene i fizički ozljeđuju, nanoseći im akutne i trajne ozljede ili čak invaliditet, a nerijetko može dovesti i do smrti.
5.2. Psihičke posljedice
Ženama je ugroženo i mentalno zdravlje, veliki broj boluje ih od kronične tjeskobe, gubitka pamćenja, disocijacije ličnosti, depresije, psihosomatskih bolesti, ovisnosti, agresivnosti, gubitka povjerenja u druge, srama, osjećaja krivnje i brojnih drugih psihičkih poremećaja. Zbog proživljene traume kod sve većeg broja žena žrtava trgovanja zamijećen je i posttraumatski stresni sindrom.
Obzirom na proživljenu traumu može se govoriti o tome da su žrtve trgovanja ljudima pretrpjele promjene u identitetu, tj. doživljaju vlastitog «ja», odnosno u pojmu što su ga imale o sebi i kontinuiranom postojanju vlastite ličnosti a čije se bitne karakteristike kod pojedinca ne mijenjaju ovisno o vremenu, mjestu i situaciji u kojoj se nalazi. Pojam o sebi određuje koje ćemo događaje u našem životu smatrati važnima, što ćemo poduzimati, koje ćemo ciljeve pokušati dostići, hoćemo li biti zadovoljni onim što smo učinili, koji će događaji za nas biti stresni i kako ćemo reagirati na njih. Žrtve trgovanja ljudima mijenjaju odgovore na pitanja: «Tko sam ja?» i «Što ja mogu?» čiji odgovori se odnose na realno samopoimanje, kao i odgovore na pitanje kakva bi osoba željela biti što se odnosi na idealno samopoimanje, pri čemu diskrepancija između realnog i idealnog pojma o sebi rezultira lošom prilagođenošću osobe.
Žrtve trgovanja ljudima suočile su se s novim vlastitim karakteristikama, snagama
i slabostima, mnogo su otkrile o sebi što im je bilo nepoznato. Neke stvari koje su se pojavile ne mogu povezati sa sobom, sa slikom o sebi koju su do tada imale. Teško je nešto od toga prihvatiti kao dio sebe, svojih potencijala.
Traume kod žrtava dovode do gubitka osjećaja kontinuiteta. Kao da ličnost od prije traume i sadašnja osoba nisu iste osobe, što liječnici psihijatri interpretiraju kao oštećenje centralne kontrole nad samim sobom, tj. unutarnjeg mehanizma koji pruža uvid u sebe kao cjelovito biće.
Obzirom da svi mi kao ljudska bića nosimo u sebi različite osobine, društveno poželjne kvalitete i neke koje se na društvenoj ili našoj osobnoj vrijednosnoj ljestvici mogu svrstati u kategoriju nepoželjnih bitno je i taj dio sebe prihvatiti s punom odgovornošću, a osobama koje se zamjetno promijene tijekom životnih kriza i proživljavanja pomoći da prihvate sebe sa svim svojim osobinama.
6.
NACIONALNI PROGRAM SUZBIJANJA TRGOVANJA LJUDIMA
Trgovanje ljudima zločin je prema propisima Republike Hrvatske kao i prema propisima Međunarodne zajednice.
Svakom građaninu država jamči poštivanje prava zajamčenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima. Neka od tih osnovnih prava, a koja se direktno krše trgovanjem ljudima, su:
Čl.1. sva su ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Čl.2. svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji, bez diskriminacije bilo koje vrste (rasa, spol, vjera, jezik, stupanj obrazovanja, političko opredejeljenje...).
Čl.3. svatko ima pravo na život, slobodnu i osobnu sigurnost.
Čl.4. nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu.
Čl.5. nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.
Nacionalni program za suzbijanje trgovanja ljudima vlada je donijela na sjednici 15. prosinca 2004.godine za razdoblje od 2005. do 2008.godine.
Republika Hrvatska potpisnica je UN-ove Konvencije protiv trannacionalnog organiziranog kriminala, te Protokola o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom.
Nacionalni program u potpunosti je usklađen i sa Briselskom deklaracijom (koja je potpisana 2002. godine i kojom se cjelovito regulira problem trgovanja ljudima), a na trećem summitu Vijeća Europe predsjednik Vlade RH potpisao je Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima.
Usvojen je i Protokol za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trovanja ljudima, čime se inicirala i provedba pomoći i zaštite, te je u potpunosti opremljeno sigurno sklonište kapaciteta 15 osoba.
Zakoni kojima se u Hrvatskoj štite žrtve i kažnjavaju trgovci ljudima:
- Kazneni zakon (čl.175. Trgovanje ljudima)
- Zakon o kaznenom postupku
- Zakon o zaštiti svjedoka
- Zakon o strancima
- Uputa o načinu reguliranja boravka žrtvama trgovanja ljudima
- Zakon o azilu
7.
KAKO SE ZAŠTITITI?
Imajte na umu da sami odlučujete o tome gdje želite raditi i živjeti, no da bi donijeli dobru odluku za sebe, morate raspolagati informacijama.
Kad posumnjati u trgovinu
ljudima?
- nejasne informacije o poslu
- posao bez referenci
- dobro plaćen posao bez prethodnog razgovora s odgovornom osobom o kvalifikacijama, ugovoru...
- brzina – HITNO TRAŽIM
- potpuno nepoznate osobe, tvrtke
- velika obećanja
Ukoliko «naletite» na
primamljiv oglas za posao u inozemstvu i mislite da je sve legalno, jer se
«trgovanje ljudima događa nekom drugom»,
dobro je za svaki slučaj:
- zatražiti primjerak ugovora
- zatražite da vam se objasni ugovor
- stupite u kontakt s poslodavcem i raspitajte se o detaljima posla
- za rad u inozemstvu potrebna vam je radna dozvola. Zatražite ju osobno! Nemojte dopustiti da netko drugi sredi svu administraciju za vas.
- kopirajte sve osobne dokumente, te radni ugovor, te primjerke ostavite rodbini ili prijateljima (kopiju putovnice, vize, ugovora i fotografiju; adresu i broj telefona u inozemstvu; adresu i broj telefona prijatelja u zemlji u koju putujete)
-
naučite osnovne riječi jezika zemlje u koju
idete
Kad krenete na put:
- putovnicu pokazujte samo ovlaštenim službenicima i ni u kom slučaju je nemojte davati nekom drugom
- ako putujete u grupi, upoznajte se sa suputnicima
- obratite pažnju na puteve i granične prijelaze tijekom puta
U SLUČAJU DA VAM BUDUĆI POSLODAVAC NE ŽELI OMOGUĆITI NEKU OD NAVEDENIH STVARI, OPRAVDAVAJUĆI SE NA RAZNE NAČINE, ODUSTANITE OD MOGUĆEG POSLA U INOZEMSTVU, BEZ OBZIRA KAKO SE PRIMAMLJIV ČINIO!
Najveće
zablude o trgovanju ljudima:
- trgovanje ljudima ne posoji u Hrvatskoj
- te se meni ne može dogoditi
- žrtva trgovanja ne može biti muškarac
- žrtve su mlade neobrazovane djevojke iz ruralnih sredina
- žrtve su same krive za situaciju u kojoj se nalaze
- trgovci ljudima su žrtvama neoznate osobe
8. KOME SE MOŽEŠ OBRATITI ZA POMOĆ ILI PRIJAVITI SAZNANJE DA JE NETKO ŽRTVA TRGOVANJA LJUDIMA?
- OBITELJSKI CENTAR KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE
- SOS telefon za žrtve trgovanja ljudima 0800 77 99
- POLICIJA
- NEVLADINE ORGANIZACIJE
- URED ZA LJUDSKA PRAVA RH
- MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE
- DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH ZEMALJA
Ako se nađete u inozemstvu potražite pomoć u veleposlanstvu.
Sve adrese i brojeve telefona naći ćete u brošuri «Prekinite lanac trgovanja ljudima» koji je pripremio Centar za žene žrtve rata-ROSA, te letku Obiteljskog centra Krapinsko-zagorske županije.
Kako možeš pomoći i što možeš
poduzeti?
- informiraj se o problemu trgovanja ljudima
- razgovaraj o tom problemu sa svojim prijateljima i vršnjacima
- svaku sumnju o trgovanju ljudima prijavi na SOS liniju, policiji ili nekoj lokalnoj organizaciji koja se bavi tim problemom
- priključi se aktivnostima nevladinih organizacija koje rade na podizanju svijesti o tom problemu
Za kraj iz priče jedne
osamnaestogodišnjakinje:
«Tri dana kasnije dobila sam stranu putovnicu, a nekoliko dana kasnije sam s tri djevojke autom prešla granicu i došla u jedan češki grad. Odvezene smo u stan u jednoj višekatnici. U sobi, dva muškarca i jedna žena su nas počeli pregledavati kao da smo roba. «Za ovu 500 dolara, a za onu 450, a za plavušu 700 dolara.» U čudu smo gledale vozača: kakva se predstava ovdje odvija? Ali on je tiho prebrojao novac i otišao. Mi smo ostale bez dokumenata i novaca. U tom trenutku nam je postalo jasno da smo jednostavno prodane u roblje. Čovjek nam se predstavio kao naš šef. Rekao je: «Radit ćete za mene. Morate otplatiti novac koji sam platio za vas!» Morale smo hodati uz međunarodni autoput, zaustavljati njemačke turiste i nuditi im seksualne usluge. Uz mene bilo je nekoliko desetaka drugih djevojaka koje su bile žrtve iste firme. Morale smo neprestano raditi budući da su nas promatrali šefovi čuvari. Pretukli bi nas i za najmanju pogrešku. Šef je koristio svaku priliku da nas podsjeti da smo u Češkoj nitko i ništa, te da nemamo nikakvih prava. Nismo imale dokumente, niti smo znale jezik...»
9. REFERENCE: